Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe.
Web-islam:Ciljevi i metode poziva u islam (arapski: da'wah) Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) u Mekki, su i dalje tema brojnih špekulacija i konfuzije među muslimanima. Mnoge grupe i pokreti tvrde da slijede metodu zacrtanu od strane Poslanika (s.a.w.s.) u sirenju da'we. Međutim, kada su upitani za detalje, oni ponude zbunjujuće i nejasno objašnjenje specifičnih ciljeva.
Nakon pažljivog i opširnog istraživanja da'we (poziva u islam) prije i poslije Hidžre, sve upućuje na činjenicu da je Poslanik (s.a.w.s.) radio na uspostavljanju islama kao političkog bića koje bi posjedovalo autoritet da vlada i upravlja odnosima i poslovima društva u skladu sa islamom. Implikacije ovakvog razumijevanja imaju dalekosežne posljedice na usmjeravanje rada Ummeta a posebno na pokrete koji rade na iniciranju preporoda među Ummetom.
Allah (dž.š.) je objavio islam Muhammedu (s.a.w.s.) ne samo kao skup rituala ili generalnu nejasnu skupinu principa koji treba da zaliječe rane društva, nego kao dinamičnu ideju koja poziva na uništenje svih postojećih sistema i ideja, a potom restrukturiranje cijeloga društva. Kada neko prihvati islam, ta osoba, priznavanjem Allaha (dž.š.) kao jedinoga Stvoritelja i Zakonodavca, napušta sve druge ideje i pripadnosti, a zamjenjuje ih onim koje je odredio Allah (dž.š.). Ostvarivanje ove promjene se manifestira u individualnom prihvatanju islamskog dina (vjere) kao jedinog izvora kulture koju osoba usvaja, zatim pokretačke snage svoga razuma i osjećaja i, konačno, standarda koji upravlja svim aspektima individualnog života. Slično ovome, islam preobražava društvo, tražeći od društva da odbaci sve svoje sisteme i pravila i restrukturira se uzimajući za bazu islamsku doktrinu (arapski: aqeedah) i sisteme koji proizlaze iz nje (npr. sistem ekonomije, sistem vojnog uređenja itd.).
Nakon shvatanja sveobuhvatnosti islama i velike odgovornosti koja prati prenošenje Allahove Riječi, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je rekao Hatidži (r.a.), nakon prvoga dana da'we (poziva u Islam), da nakon toga dana više nema odmora. Ashabi (r.a.) su prihvatili islam sa istim shvatanjem i ubjeđenjem i oni su preuzeli sve odgovornosti i žrtve koje je Allah (dž.š.) tražio od njih. Sa svojim ashabima, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je nastavio da izaziva postojeće ideje i sisteme da bi ispunio cilj koji je Allah (dž.š.) postavio: da postane Allahov Predstavnik na Zemlji uspostavljanjem njegovog Šerijata (Božijeg Zakona) i prenošenjem islama cijelom svijetu sve dok se čitav svijet ne vrati pokoravanju Allahu (dž.š.) kao svome Stvoritelju.
Od samoga početka, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je radio prema uspostavljanju islama kao političkog bića koje bi služilo kao sredstvo za praktičnu primjenu islamskog Šerijata i dostavljanje poruke islama cijelom svijetu. U Mekki, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je skupio grupu ljudi koji su usvojili islamsku doktrinu kao izvor svojih misli, kulture i osjećanja. Sa ovom grupom, on (s.a.w.s.) je koncentrisao napore muslimana ka adresiranju korupcije u društvu i lažnih ideja koje su bile opšteprisutne. Da'wa nije koristila reformistički pristup nuđenja djelomičnih rješenja i pristajanja na status quo, nego je, naprotiv, tražila kompletno uništenje svih postojećih ideja i koncepata te svih sistema, zakona i institucija koje su proizlazile iz njih. Zbog ovog korjenitog, beskompromisnog pristupa da'wi (pozivu u islam) i traženju sveobuhvatne promjene cijeloga društva, vladari Mekke su napali muslimane, sprovodeći sve vrste proganjanja, mučenja i zlorabljenja nad njima.
U naporu da uguše pokret Muhammeda (s.a.w.s.) Kurejši su često pokušavali koristiti kanale dogovora i kompromisa, ali je Allahov Poslanik (s.a.w.s.) ostao uporan u svojim ciljevima i nije popustio njihovim zahtjevima i političkim zamkama. Oni su mu nudili novac, političku moć, slavu i materijalni luksuz – stvari kojima slijepo teže mnoge od današnjih političkih grupa; međutim, ne samo da je Poslanik (s.a.w.s.) sve to odbio, nego ih je i najoštrije osudio. Čak i kada je tražio materijalnu podršku da uspostavi državu, u vrijeme kada su proganjanja dostigla neizdržive nivoe i kada se Allahov Poslanik (s.a.w.s.) suočio sa najvećim nevoljama, on (s.a.w.s.) je odbio sve ponude koje su postavljale ograničenja ili uslove njegovim zahtjevima.
U toku da'we, Muhammed (s.a.w.s.) je demonstrirao ozbiljnost i jasnoću ciljeva drukčiju od svih drugih političkih i ideoloških pokreta. On (s.a.w.s.) nije bio zainteresiran za djelomična ili kratkoročna rješenja nego se, naprotiv, fokusirao na potpunu rekonstrukciju društva. Kao rezultat neumornih nastojanja koje su demonstrirali Allahov Poslanik (s.a.w.s.) i ashabi (r.a.), stvorena je islamska država.
Sa uspostavljanjem države, Muhammed (s.a.w.s.) je dobio potpuno ovlašćenje da implementira Šerijat (Božiji Zakon) i da upravlja društvenim poslovima u skladu sa Allahovim zakonima. Pod vlašću islama, muslimani i nemuslimani su uživali neviđen uspjeh, pravdu i sigurnost što je bilo u potpunom kontrastu sa okrutnom nazadnošću društava koja se nisu vladala po Allahovim zakonima. Islamska država – koja je u stvari sredstvo za primjenu i širenje Islama – je služila kao praktičan primjer koji su narodi vidjeli kao svijetli primjer primjene Allahovog Zakona. U 13 godina da'we u Mekki samo nekoliko stotina osoba je primilo islam; međutim, tik nakon uspostave države u Medini, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je cijelo arapsko poluostrvo doveo u okrilje islama. Za manje od jedne generacije, islamska država je zavladala rimskim i perzijskim carstvima i rasirila svoj utjecaj po Africi, Evropi i Aziji.
Muhammed (s.a.w.s.) je ostvario svoj cilj kao rezultat metodologije koju mu je Allah (dž.š.) dao. Allah (dž.š.) kaze:
"On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje, a uči ga jedan ogromne snage."
(Al-Nedžm 53:3-5)
Ovo sadrži metod planiranja, naporan rad, organizaciju, političko manevrisanje i aktivno traženje podrške. Allah (dž.š.) je definirao pripremu i planiranje kao uvod u uspjeh i kao jedan od Njegovih zakona. Uspostava islamske države nije bilo anđeosko djelo; ona je uključivala stvarna ljudska bića koja su iskorištavala svoje mogućnosti i primjenjivala svoje talente. Čak i Muhammed (s.a.w.s.) nije bio izuzet od ovog pravila - morao je da po(d)nese teret širenja poruke islama te da na*!*!*!*!o radi na njenoj implementaciji.
Danas, razbacani potencijal Ummeta, nejasni ciljevi i metode koje idu od djelomičnosti i nejasnosti pa do naivnosti, su daleko od organiziranog, dobro-definiranog i strukturiranog pokreta koji je začeo Allahov Poslanik (s.a.w.s.). Također, mnogi pokreti su podlegli djelomičnim rješenjima ili kompromisima, fokusirajući sebe i napore muslimanskog Ummeta ka rješavanju vještačkih problema, koje su kafiri stvorili kako bi skrenuli muslimanski Ummet od njegovih primarnih ciljeva. Samo slijedeći put Poslanika (s.a.w.s.) u njegovim detaljnim pojašnjenjima za preporod i objedinjujući cilj, muslimani će uspjeti izaći iz ovoga stanja. Tek onda ćemo biti najbolji Ummet koji čovječanstvo vodi u mir i prosperitet.
Web-islam:Ciljevi i metode poziva u islam (arapski: da'wah) Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) u Mekki, su i dalje tema brojnih špekulacija i konfuzije među muslimanima. Mnoge grupe i pokreti tvrde da slijede metodu zacrtanu od strane Poslanika (s.a.w.s.) u sirenju da'we. Međutim, kada su upitani za detalje, oni ponude zbunjujuće i nejasno objašnjenje specifičnih ciljeva.
Nakon pažljivog i opširnog istraživanja da'we (poziva u islam) prije i poslije Hidžre, sve upućuje na činjenicu da je Poslanik (s.a.w.s.) radio na uspostavljanju islama kao političkog bića koje bi posjedovalo autoritet da vlada i upravlja odnosima i poslovima društva u skladu sa islamom. Implikacije ovakvog razumijevanja imaju dalekosežne posljedice na usmjeravanje rada Ummeta a posebno na pokrete koji rade na iniciranju preporoda među Ummetom.
Allah (dž.š.) je objavio islam Muhammedu (s.a.w.s.) ne samo kao skup rituala ili generalnu nejasnu skupinu principa koji treba da zaliječe rane društva, nego kao dinamičnu ideju koja poziva na uništenje svih postojećih sistema i ideja, a potom restrukturiranje cijeloga društva. Kada neko prihvati islam, ta osoba, priznavanjem Allaha (dž.š.) kao jedinoga Stvoritelja i Zakonodavca, napušta sve druge ideje i pripadnosti, a zamjenjuje ih onim koje je odredio Allah (dž.š.). Ostvarivanje ove promjene se manifestira u individualnom prihvatanju islamskog dina (vjere) kao jedinog izvora kulture koju osoba usvaja, zatim pokretačke snage svoga razuma i osjećaja i, konačno, standarda koji upravlja svim aspektima individualnog života. Slično ovome, islam preobražava društvo, tražeći od društva da odbaci sve svoje sisteme i pravila i restrukturira se uzimajući za bazu islamsku doktrinu (arapski: aqeedah) i sisteme koji proizlaze iz nje (npr. sistem ekonomije, sistem vojnog uređenja itd.).
Nakon shvatanja sveobuhvatnosti islama i velike odgovornosti koja prati prenošenje Allahove Riječi, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je rekao Hatidži (r.a.), nakon prvoga dana da'we (poziva u Islam), da nakon toga dana više nema odmora. Ashabi (r.a.) su prihvatili islam sa istim shvatanjem i ubjeđenjem i oni su preuzeli sve odgovornosti i žrtve koje je Allah (dž.š.) tražio od njih. Sa svojim ashabima, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je nastavio da izaziva postojeće ideje i sisteme da bi ispunio cilj koji je Allah (dž.š.) postavio: da postane Allahov Predstavnik na Zemlji uspostavljanjem njegovog Šerijata (Božijeg Zakona) i prenošenjem islama cijelom svijetu sve dok se čitav svijet ne vrati pokoravanju Allahu (dž.š.) kao svome Stvoritelju.
Od samoga početka, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je radio prema uspostavljanju islama kao političkog bića koje bi služilo kao sredstvo za praktičnu primjenu islamskog Šerijata i dostavljanje poruke islama cijelom svijetu. U Mekki, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je skupio grupu ljudi koji su usvojili islamsku doktrinu kao izvor svojih misli, kulture i osjećanja. Sa ovom grupom, on (s.a.w.s.) je koncentrisao napore muslimana ka adresiranju korupcije u društvu i lažnih ideja koje su bile opšteprisutne. Da'wa nije koristila reformistički pristup nuđenja djelomičnih rješenja i pristajanja na status quo, nego je, naprotiv, tražila kompletno uništenje svih postojećih ideja i koncepata te svih sistema, zakona i institucija koje su proizlazile iz njih. Zbog ovog korjenitog, beskompromisnog pristupa da'wi (pozivu u islam) i traženju sveobuhvatne promjene cijeloga društva, vladari Mekke su napali muslimane, sprovodeći sve vrste proganjanja, mučenja i zlorabljenja nad njima.
U naporu da uguše pokret Muhammeda (s.a.w.s.) Kurejši su često pokušavali koristiti kanale dogovora i kompromisa, ali je Allahov Poslanik (s.a.w.s.) ostao uporan u svojim ciljevima i nije popustio njihovim zahtjevima i političkim zamkama. Oni su mu nudili novac, političku moć, slavu i materijalni luksuz – stvari kojima slijepo teže mnoge od današnjih političkih grupa; međutim, ne samo da je Poslanik (s.a.w.s.) sve to odbio, nego ih je i najoštrije osudio. Čak i kada je tražio materijalnu podršku da uspostavi državu, u vrijeme kada su proganjanja dostigla neizdržive nivoe i kada se Allahov Poslanik (s.a.w.s.) suočio sa najvećim nevoljama, on (s.a.w.s.) je odbio sve ponude koje su postavljale ograničenja ili uslove njegovim zahtjevima.
U toku da'we, Muhammed (s.a.w.s.) je demonstrirao ozbiljnost i jasnoću ciljeva drukčiju od svih drugih političkih i ideoloških pokreta. On (s.a.w.s.) nije bio zainteresiran za djelomična ili kratkoročna rješenja nego se, naprotiv, fokusirao na potpunu rekonstrukciju društva. Kao rezultat neumornih nastojanja koje su demonstrirali Allahov Poslanik (s.a.w.s.) i ashabi (r.a.), stvorena je islamska država.
Sa uspostavljanjem države, Muhammed (s.a.w.s.) je dobio potpuno ovlašćenje da implementira Šerijat (Božiji Zakon) i da upravlja društvenim poslovima u skladu sa Allahovim zakonima. Pod vlašću islama, muslimani i nemuslimani su uživali neviđen uspjeh, pravdu i sigurnost što je bilo u potpunom kontrastu sa okrutnom nazadnošću društava koja se nisu vladala po Allahovim zakonima. Islamska država – koja je u stvari sredstvo za primjenu i širenje Islama – je služila kao praktičan primjer koji su narodi vidjeli kao svijetli primjer primjene Allahovog Zakona. U 13 godina da'we u Mekki samo nekoliko stotina osoba je primilo islam; međutim, tik nakon uspostave države u Medini, Allahov Poslanik (s.a.w.s.) je cijelo arapsko poluostrvo doveo u okrilje islama. Za manje od jedne generacije, islamska država je zavladala rimskim i perzijskim carstvima i rasirila svoj utjecaj po Africi, Evropi i Aziji.
Muhammed (s.a.w.s.) je ostvario svoj cilj kao rezultat metodologije koju mu je Allah (dž.š.) dao. Allah (dž.š.) kaze:
"On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje, a uči ga jedan ogromne snage."
(Al-Nedžm 53:3-5)
Ovo sadrži metod planiranja, naporan rad, organizaciju, političko manevrisanje i aktivno traženje podrške. Allah (dž.š.) je definirao pripremu i planiranje kao uvod u uspjeh i kao jedan od Njegovih zakona. Uspostava islamske države nije bilo anđeosko djelo; ona je uključivala stvarna ljudska bića koja su iskorištavala svoje mogućnosti i primjenjivala svoje talente. Čak i Muhammed (s.a.w.s.) nije bio izuzet od ovog pravila - morao je da po(d)nese teret širenja poruke islama te da na*!*!*!*!o radi na njenoj implementaciji.
Danas, razbacani potencijal Ummeta, nejasni ciljevi i metode koje idu od djelomičnosti i nejasnosti pa do naivnosti, su daleko od organiziranog, dobro-definiranog i strukturiranog pokreta koji je začeo Allahov Poslanik (s.a.w.s.). Također, mnogi pokreti su podlegli djelomičnim rješenjima ili kompromisima, fokusirajući sebe i napore muslimanskog Ummeta ka rješavanju vještačkih problema, koje su kafiri stvorili kako bi skrenuli muslimanski Ummet od njegovih primarnih ciljeva. Samo slijedeći put Poslanika (s.a.w.s.) u njegovim detaljnim pojašnjenjima za preporod i objedinjujući cilj, muslimani će uspjeti izaći iz ovoga stanja. Tek onda ćemo biti najbolji Ummet koji čovječanstvo vodi u mir i prosperitet.