Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa u vezi sa govorom i biranjem izraza

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Pri govoru je birao riječi, a svom Ummetu je izabrao najljepše izraze, odvraćajući ih od onih prostih i nepristojnih, jer ni sam nije bio galamdžija i osor. Nije volio da se neko ko nije častan nazove časnim imenom i da se oni koji su dobri nazivaju pogrdnim imenima.
U prvo spada zabrana da se munafik naziva gospodinom, da se grožđe naziva kerm i da se Ebu Džehl naziva imenom Ebu-l-Hakem. Takođe je promijenio ime jednoga ashaba, po imenu Ebu-l-Hakem, rekavši: Samo je Allah sudac i Njemu pripada presuda.343
Zabranio je da rob zove svoga gazdu moj gospodar, i da gazda zove svoga roba moj rob ili ropkinja.344


Za onoga koji je liječnik, Poslanik,sallallhu alejhi ve sellem, je rekao: Ti si prijatelj duše, a njen liječnik je onaj koji je stvorio,345 a neznalice zovu nevjernika koji bilo šta zna iz medicine hakim, mudrac.
Za onoga koji je rekao: Ko im nepokoran bude, propao je,346 rekao je: Loš si govornik.347
Također je rekao: Nemojte govoriti: Kako Allah hoće i kako hoće taj i taj. 348 Oni koji se ne čuvaju širka kažu: Tako mi Allaha, azze ve dželle, i tebe, dosta mi je Allah, azze ve dželle, i ti, imam samo Allaha, azze ve dželle, i tebe, oslanjam se na Allaha, azze ve dželle, i tebe, ovo je od Allaha, azze ve dželle, i tebe, tako mi Allaha, azze ve dželle,i tvoga života i ostali slični izrazi kojima onaj ko ih upotrjebljava pripisuje Allahu, azze ve dželle, nekoga ravnoga Njemu. A ako se kaže: Pomogao mi je Allah, azze ve dželle, a zatim ti, i kako Allah, azze ve dželle, hoće, a zatim kako ti hoćeš, ne smeta, a što potvrđuje i hadis o trojici iskušanih: Nema, mi danas dolaska kući osim s Allahovom pomoći, a zatim tvojom.349
U drugo se ubraja zabrana nazivanja nekoga ko to ne zaslužuje pogrdnim imenom, na primjer proklinjanje vremena, rekavši: Allah je vrijeme. 350 U proklinjanju vremena su tri zla:
- proklinjanje onoga ko to ne zaslužuje;
- proklinjanje vremena u sebi nosi širk, jer ga proklinje zato što misli da mu on šteti ili koristi, da je vrijeme nepravedno. Brojni su stihovi u kojima takvi grde vrijeme, a mnoge neznalice javno proklinju;
- proklinjanje se indirektno odnosi na onoga ko upravlja vremenom i događajima, a da Allah, azze ve dželle, njih sluša propala bi nebesa i Zemlja, a ako im odgovara, pohvale vrijeme i Allaha.

Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem kaže: Neka niko od vas negovori: Neka propadne šejtan, jer se time on povećava dok ne bude kao kuća, pa kaže: Pobijedio sam ga svojom snagom. Zato neka kaže: Bismillah, jer se on tada smanjuje dok ne bude poput muhe.351
U drugom hadisu stoji: Kada čovjek proklinje šejtana, on mu kaže: Ti proklinješ onoga ko je vec proklet.352

Kletve poput: Neka Allah, azze ve dželle, ponizi šejtana, ili neka ga učini ružnim, šejtana samo raduju i pomažu mu u zavođenju ljudi, pa on kaže: Zna čovjek da sam ga pobijedio svojom snagom.
Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je naputio onoga koga je obuzeo šejtan da spominje Allaha, azze ve dželle,i Njegovo ime i da Mu se utječe od šejtana, jer mu to koristi, a šejtane ljuti.

Zabranio je čovjeku da kaže: Habuset nefsi, dok može reći: Lekiset nefsi. 353 Značenje ovih izraza je isto: zla mi je duša, ali prvi izraz u sebi sadrži ružnoću i odvratnost.
Zabranio je čovjeku da kaže, nakon što mu se nešto desilo: Da sam uradio tako i tako, rekavši: To otvara vrata šejtanu. Preporučio je da se u tom slučaju kaže nešto korisnije: Allah je odredio i ono što je htio učinio.354 Jer, ako čovjek kaže: Da sam uradio to i to, ne bih izgubio što sam izgubio, ili ne bi se dogodilo što se dogodilo - to je govor koji mu ništa ne koristi, jer ne može vratiti prošlost i riječju da sam ispraviti postupak. Takav govor u sebi nosi značenje da je bilo kako je on htio ne bi bilo po Allahovom, Azze ve žell, kaderu, a promjena Allahove, Azze ve žell, odredbe je nemoguća. Govor takvog čovjeka nosi u sebi laž, neznanje i nemoguće. Ako ne negira Allahovo, azze ve žell, određenje, onda mu se riječima da sam suprotstavlja.
Ako neko kaže: Pa i te su riječi dio Allahovoga, azze ve žell, određenja? To je tačno, ali da je radio u skladu s tim prije nego što ga je pogodila zla sudbina, a kada ga je već pogodila, onda je nemoguće to ukloniti i ublažiti, i ne treba željeti nešto nemoguće, jer je to znak slabosti, a Allah, azze ve žell, ne voli slabost, već treba raditi na budućim postupcima koji će ublažiti posljedice kadera. Allah, azze ve žell, voli aktivnost, jer ona donosi svako dobro, a slabost omogućava djelovanje šejtana. Ako čovjek ne može da uradi ono što želi, onda ga obuhvate slabost i on se samo nada. Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu od slabosti i lijenosti355 koji su ključ svakoga zla, a iz njih proizilazi briga i žalost, strah i škrtost, savladavanje dugova i nadvladavanje ljudi. Izvor svega toga je slabost i lijenost, a njihova parola je: Da sam uradio i to. Onaj koji se obmanjuje nadom je najslabiji čovjek i najveći gubitnik, a izvor svih grijeha je upravo slabost, pa je čovjek nemoćan da bude pokoran Allahu, azze ve žell, i udalji se od grijeha. Stoga vidimo da je ovaj hadis sakupio korijene zla, njegove izdanke, principe, ciljeve, izvore i donosioce. Svrstani su u osam kategorija, po parovima, rekao je: Utječem Ti se od, brige i zalosti..., oni su u paru. Nepoželjnosti koje zaokupljaju srce ili su se desile, one izazivaju tugu, ili očekujemo da se dogode, one izazivaju brigu, a obje spadaju u nemoć jer ono što je prošlo ne otklanja se tugovanjem već zadovoljstvom odredbom, zahvalom, strpljivošću, vjerovanjem u kader i riječima: Allah, azze ve želle, je odredio i što je htio uradio. A ono što očekuje da će se dogoditi ne očekuje se brigom već ako postoji način da se to izbjegne treba to uraditi, a ako nema onda neka ne gubi strpljenje i neka se pripremi oblačenjem odjeće tevhida, tevekkula i zadovoljstva Allahom, azze ve želle, kao Gospodarom i kad mu je dobro i kad nije. Briga i tuga slabe volju i srce, te se isprječavaju između čovjeka i truda u onome što mu koristi. To dvoje je težak teret na leđima onih koji putuju Allahu, azze ve želle.
Iz Svoje mudrosti Snažni i Mudri šalje ova Svoja dva vojnika svim srcima okrenutim od Njega da ih odvrati od mnogih grijeha koje bi inače počinili. Ta srca su u stalnoj tjeskobi dok ne izađu u prostranstvo tevhida i strijemljenja ka Allahu, azze ve želle. Srce se jedino tako može spasiti i jedino uz Allahovu, azze ve želle, pomoć može tamo doći jer jedino On dovodi do Sebe i na put do Njega ukazuje samo On. I na koji god položaj rob dospije tu je Allahovom, azze ve želle, zahvalom i mudrosti postavljen. On ne uskraćuje robu njegovo pravo, već mu uskrati nešto da bi se Njemu rob približio djelima koje voli pa da mu da što traži, da ga vrati Sebi, da ga uzvisi poniznošću prema Njemu, da ga učini neovisnim iskazivanjem potrebe za Njim, da ga utješi iskazivanjem slomljenosti pred Njim, da ga uzme u Svoje okrilje oduzimanjem najvećih funkcija, da mu pokaže mudrost u Svojoj svemoći i milost u Svojoj nadmoći. Njegovo uskraćivanje je dar, kazna odgoj, a davanje neprijateljima vlasti nad vjernicima je vodić Allahu, azze ve želle, Allah, azze ve želle, najbolje zna kome će šta dati, i kome će povjeriti Svoju poslanicu. Rekao je Uzvišeni:

I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi nevjernici rekli: Zar su to oni kojima je Allah, između nas, milost ukazao? - A zar Allah dobro nepoznaje one koji su zahvalni?356

Allah, azze ve želle, najbolje zna šta će kome posebno dati. Koga uskraćenje vrati Njemu - to je dar, a koga davanje udalji od Njega to je uskraćenje. On od nas želi ispravnost, ustrajnost i da idemo prema Njemu i rekao nam je da se to neće dogoditi ako nam ne bude On htio pomoći i uputiti nas da želimo to isto:

A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!357

Ako rob ima drugu dušu koja je u odnosu kao prva duša sa tijelom kojom traži Allahovu, azze ve želle, volju da mu pomogne da uradi što želi, u suprotnom nije podoban za prihvatanje pomoći, kao da nema posude u koju će staviti to što želi, a ko dođe bez posude bit će mu uskraćeno i neka ne kori nikog osim sebe.
Ono što žielimo reći je da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao od brige i tuge koji su u paru. Utjecao se i od nemoći i lijenosti, to dvoje je u paru. Jer rob može propustiti dobrobit ili njenu potpunost zbog nemogućnosti da je postigne. U tom slučaju radi se o nemoći, ili ako je u stanju to uraditi, ali ne želi to je lijenost. Te dvije osobine uzrokuju gubitak svakog dobra i stizanje svakog zla. U to zlo ubraja se nekorištenje tijela što je kukavičluk i nekorištenje imetka što je škrtost. To uzrokuje dva poraza kod čovjeka, jedan s pravom drugi bespravno, prvi je savladavanje duga, a drugi ljudi. Sve su to gorki plodovi nemoći i lijenosti. U tom kontekstu su i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem riječi u vjerodostojnom hadisu upućene onome protiv koga je donio presudu. Taj čovjek je rekao: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem mu je rekao: Allah pokuđuje za nemoć, budi domišljat, pa kada te savlada stanje reci: Dovoljan mi je Allah i divan je On zastitnik358 Ovaj je rekao te riječi nakon lične neangažiranosti, a da se angažirao presuda bi bila u njegovu korist. Međutim, da je uradio što je u njegovoj moći, potom bio savladan, ta bi riječ bila na mjestu. Kao u Ibrahimovom slučaju kada je uradio što je mogao, što mu je bilo naređeno i pored toga neprijatelj ga je savladao i bacio u vatru, on je rekao: Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Tada je ta riječ bila na pravom mjestu i imala pravi utjecaj.
Isto je bilo i sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem i ashabama na dan Bitke na Uhudu. Nakon što su otišli sa Uhuda rečeno im je:

Neprijatelji se okupljaju zbog vas.3S9

Oni su se spremili, izašli im ususret, pa tek onda rekli tu rečenicu i ona je imala svoj pravi utjecaj. Zbog toga je Allah, azze ve želle, i rekao:

Onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati i opskrbit će ga odakle se i ne nada...360
Također je rekao:

I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! 361
Oslanjanje na Allaha, azze ve želle, i govor da je Allah, azze ve želle, dostatan bez naređenog rada je čista nemoć, iako je pomiješan sa vidom tevekkula. Čovjek ne bi smio svoj tevekkul učiniti nemoći, a nemoć tevekkulom, treba tevakkul biti jedan od neophodnih razloga za postizanje ciljeva.
U vezi s tim zalutale su dvije skupine, jedna koja je tevekkul učinila jedinim uzrokom, a sve ostale zapostavila, a i oni su određeni Allahovom, azze ve želle, mudrošću, i druga koja je uzela druge uzroke, a zanemarila tevekkul. Ono što se želi reći je slijedeće: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uputio čovjeka na ono najbolje, savjetuje ga da uloži svoj maksimalan napor u postizanju onoga što želi i da želi ono što će mu koristiti. Tada će mu koristiti riječi dovoijan mi je Allah i divan je On zaštitinik, za razliku od onoga ko je zanemario svoje obaveze, jer u tom slučaju Allah, azze ve želle, ga kudi i neće mu biti dovoijan u tom slučaju. Allah, azze ve želle, je dovoijan samo bogobojaznim i onima koji se na Njega oslanjaju.

Preuzeto iz knjige:Muhtesar Zadu-l-me’ad (Opskrba za Ahiret – sažetak)
---------------------------------------------


343 Ebu Davud: Kitabu el-edebi, poglavlje 40, hadis br. 4955; Nesai: Kitabu adabi el-
kudati, poglavlje 7, hadis br. 5402.
344 Ahmed, Musncd, 3/9475; Buhari: Kitabu el-itki, hadis br. 2552; Muslim: Kitabu
el-ellfazi ve el-adabi, hadis br. 2249; Ebu Davud: Kitabu el-edebi, hadis br. 4975.
345 Ahmed, Musned, 6/17500; Ebu Davud: Kitabu et-teredždžulli, poglavlje Fi el-
hidabi, hadis br. 4207.
346 Razloglog pokude je spajanje Allahovog i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem imena pod jednom zamjenicom. Time se u isti položaj stavljaju gospodarstvo i robovanje.
347 Ahmed, Musned, 7/19399; Muslim: Kilabu el-džumua hadis br. 870; Ebu Davud:
Kilabu es salati, hadis br. 1099; Nesai: Kitabu en-nikahi, hadis br. 948.
348 Ahmed, Musned. 9/23325; Ebu Davud: Kitabu el edebi, hadis br. 4980; Nesai, El-Jevmu ve el-lejle, br.985; Bejheki.3/216. Lanac prenosilaca je vjerodostojan sahih.
349 Buhari: Kitabu el-ejmani ve en-nuzuri, poglavlje 8, hadis br. 6653; Muslim: Kitabu ez-zuhdi, hadis br. 2083.
350 Ahmed, Musned, 3/4249; Buhari: Kitabu et-tefsiri, hadis br. 4826; Muslim: Kitabu el-elfazi ve el-edabi, hadis br. 2246; Ebu Davud: Kitabu el-edebi, hadis br. 5274.
351 Ahmed, Musned, hadis br. 20614; Nesai, El-Jevmu ve-l-lejle. hadis br. 554 i 556; Ebu Davud: Kitabu el-edebi, hadis br. 4982. Lanac prenosilaca je vjerodostojan.
352 Hadis je zabilježio Dejlemi a glasi: Kada neko prokune šejtana on kaže: Prokleo si već prokletog. A kada zatraži zaštitu kod Allaha od njega kaže: Slomio si mi leđa. Sujuti ga je uvrstio u svoje djelo El-Džamiu 'el-kebiru.
353 Buhari, hadis br. 6179 i Muslim, hadis br. 2250.
354 Ahmed, Musned. 3/8799; Muslim: Kitabu el-kaderi, poglavlje 8, hadis br. 2664;
Ihn Madže: El-Mukaddime, poglavlje Fi el-kaderi, hadis br. 79.
355 Ahmed, Musned. 4/11992; Buhari: Kitabu ed-da'vati, poglavlje 40, hadis br. 6369;
Tirmi/i: Kitabu ed-da'vati, poglavlje 71, hadis br. 3484; Nesai: Kitabu el-istiazeti.
hadis br. 5465.
356 El-Enam, 53.
357 Et-Tekvir, 29.
358 Ahmed, Musned, 9/24038; Ebu Davud: Kitabul-ekdije, poglavlje Er-redžulu jehlifu
ala hakkihi, hadis br. 3627.
359 Ali Imran, 173.
361 Et-Talak, 2 i 3.
362 El-Maide, 11.
Oslanjanje na Allaha, azze ve želle, i govor da je Allah, azze ve želle, dostatan bez naređenog rada je čista nemoć, iako je pomiješan sa vidom tevekkula. Čovjek ne bi smio svoj tevekkul učiniti nemoći, a nemoć tevekkulom, treba tevakkul biti jedan od neophodnih razloga za postizanje ciljeva.U vezi s tim zalutale su dvije skupine, jedna koja je tevekkul učinila jedinim uzrokom, a sve ostale zapostavila, a i oni su određeni Allahovom, azze ve želle, mudrošću, i druga koja je uzela druge uzroke, a zanemarila tevekkul. Ono što se želi reći je slijedeće: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uputio čovjeka na ono najbolje, savjetuje ga da uloži svoj maksimalan napor u postizanju onoga što želi i da želi ono što će mu koristiti. Tada će mu koristiti riječi za razliku od onoga ko je zanemario svoje obaveze, jer u tom slučaju Allah, azze ve želle, ga kudi i neće mu biti dovoijan u tom slučaju. Allah, azze ve želle, je dovoijan samo bogobojaznim i onima koji se na Njega oslanjaju.Preuzeto iz knjige:Također je rekao:Oslanjanje na Allaha, azze ve želle, i govor da je Allah, azze ve želle, dostatan bez naređenog rada je čista nemoć, iako je pomiješan sa vidom tevekkula. Čovjek ne bi smio svoj tevekkul učiniti nemoći, a nemoć tevekkulom, treba tevakkul biti jedan od neophodnih razloga za postizanje ciljeva.U vezi s tim zalutale su dvije skupine, jedna koja je tevekkul učinila jedinim uzrokom, a sve ostale zapostavila, a i oni su određeni Allahovom, azze ve želle, mudrošću, i druga koja je uzela druge uzroke, a zanemarila tevekkul. Ono što se želi reći je slijedeće: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uputio čovjeka na ono najbolje, savjetuje ga da uloži svoj maksimalan napor u postizanju onoga što želi i da želi ono što će mu koristiti. Tada će mu koristiti riječi za razliku od onoga ko je zanemario svoje obaveze, jer u tom slučaju Allah, azze ve želle, ga kudi i neće mu biti dovoijan u tom slučaju. Allah, azze ve želle, je dovoijan samo bogobojaznim i onima koji se na Njega oslanjaju.Preuzeto iz knjige:Oni su se spremili, izašli im ususret, pa tek onda rekli tu rečenicu i ona je imala svoj pravi utjecaj. Zbog toga je Allah, azze ve želle, i rekao:Također je rekao:Oslanjanje na Allaha, azze ve želle, i govor da je Allah, azze ve želle, dostatan bez naređenog rada je čista nemoć, iako je pomiješan sa vidom tevekkula. Čovjek ne bi smio svoj tevekkul učiniti nemoći, a nemoć tevekkulom, treba tevakkul biti jedan od neophodnih razloga za postizanje ciljeva.U vezi s tim zalutale su dvije skupine, jedna koja je tevekkul učinila jedinim uzrokom, a sve ostale zapostavila, a i oni su određeni Allahovom, azze ve želle, mudrošću, i druga koja je uzela druge uzroke, a zanemarila tevekkul. Ono što se želi reći je slijedeće: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uputio čovjeka na ono najbolje, savjetuje ga da uloži svoj maksimalan napor u postizanju onoga što želi i da želi ono što će mu koristiti. Tada će mu koristiti riječi za razliku od onoga ko je zanemario svoje obaveze, jer u tom slučaju Allah, azze ve želle, ga kudi i neće mu biti dovoijan u tom slučaju. Allah, azze ve želle, je dovoijan samo bogobojaznim i onima koji se na Njega oslanjaju.Preuzeto iz knjige:


--------------------------------------------------------------------------------
 
Top