Poslanikove supruge i razlozi njegova višeženstva

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
Napisao Hfz. Dr. Safvet Halilović

U islamskoj tradiciji supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s., imaju posebno mjesto i tretman. Po slovu Kur'ana one su Umehatu-l-mu'minin (Majke vjernika): Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. Ve ezvadžuhu ummehatuhum… (El-Ahzab, 6). Poslanikove supruge nakon njegove smrti imaju i specifičan tretman: nakon Poslanikove smrti njima nije dozvoljeno da se ponovo udaju. U vezi s tim postoji koncenzus, opća saglasnost svih islamskih učenjaka. Bez dvojbe, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije se opredijeljivao za višeženstvo radi zadovoljena strasti. Onima, pak, koji prigovaraju da je to učinio zbog zadovoljenja tjelesnih potreba uputno je podsjetiti na sljedeće, historijski neos*!*!*!*!e činjenice: Prvo...

Prvo, Poslanik, s.a.v.s., je mogao sebi za supruge birati najljepše mlade djevojke i na taj način postići veliki tjelesni užitak. Međutim, on nije tako postupao: jedina djevica koju je oženio bila je 'Aiša, r.a., sve ostale su bile žene koje su ranije bile udavane i većina ih je bila u godinama. To, bez sumnje, ukazuje da je zadovoljenje tjelesnih potreba u Poslanikoovm životu bilo sporedno, dok je ispunjenje visokih moralnih zahtjeva bilo primarno. Na taj način Poslanik, s.a.v.s., je potvrdio najviše ljudske vrijednosti. U to se može uvjeriti uvidom u posebne razloge u vezi sa svakom suprugom, ono što ga je opredjeljivalo za brak s njom. Očito je da nikad nije bilo presudno postizanje tjelesnog užitka.

Drugo, poznato je da je Muhammed, s.a.v.s., proveo djetinjstvo i mladalačko doba u Mekki, živeći časnim i neporočnim životom. U tome su saglasni i muslimanski i nemuslimanski znanstveni krugovi. Još tada su ga krasile visokomoralne osobine i bio je poznat po nadimcima Es-Sadik (Onaj koji uvijek istinu govori) i El-Emin (Povjerljivi). Poslanikovi biografi su zabilježili da je on, u vremenu kada se mekanska omladina odavala vinu, kocki i ženama bio daleko od tih poroka. Treće, Poslanik, s.a.v.s., je u braku s jednom ženom proveo veći dio svoga života, od dvadeset pete do pedesete godine. Dvadeset i pet godina je proveo u braku sa hazreti Hatidžom, koja je od njega bila starija petnanest godina. Tek nakon njene smrti, kada je zagazio u šestu deceniju života on se opredijelio da ima više žena.Navedene činjenice, koje su zabilježene u relevantnoj historijskoj literarturi, nedvojbeno ukazuju je da Poslanikovo vižešenstvo imalo mnogo dublji smisao od pukog fizičkog zadovoljenja. Ovaj rad, u kratkim crtama, razmatra supruge posljednjeg Allahovog Poslanika koje imaju status Umm-l-mu'minin (Majka vjernika) kao i razloge zbog kojih je Poslanik, s.a.v.s., ženio više žena.

Uvod

Pouzdano se zna da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon smrti ostavio devet supruga. Jedna od Poslanikovih posebnosti i privilegija bilo je i to što je njemu, za razliku od drugih muškaraca, bilo dozvoljeno da istovremeno u braku bude s više od četiri žene.[1]Postoji više razloga zbog kojih se Poslanik, s.a.v.s., opredjeljivao da ima veći broj supruga. Islamski učenjaci navode četiri važna znamenja u Poslanikovim s.a.v.s., brakovima: a) podučavanje islamu, b) ustanovljenje određenih šerijatskih propisa, c) društveni razlozi i d) politički motivi.[2]Prije nego li se osvrnemo na svaki od navedenih razloga, potrebno je istaći da Poslanikovo višeženstvo treba razumijevati i u historijskom kontekstu. Naime, treba znati da islam nije prvi koji je dopustio višeženstvo, nego je ono bilo prisutno kod gotovo svih drevnih naroda: Atinjana, starih Kineza, Indijaca, Babilonaca, Sumera i Egipćana. Većina tih naroda nije čak ni ograničavala višeženstvo. Kineski zakon Lao Ce dozvoljavao je da muškarac ima stotinu trideset žena. Jedan kineski car imao je više hiljada žena![3] Židovska vjera je, također, dopuštala da muškarac ima neograničen broj žena. Svi poslanici spomenuti u Tori (Tevratu) imali su više supruga. U Tori se navodi da je Sulejman, a.s., imao sedam stotina supruga, slobodnih žena, i tri stotine robinja. U kršćanstvu, također, ne postoje izričiti tekstovi koji zabranjuju višeženstvo. Štaviše, historijski je dokazano da su se stari kršćani ženili sa više žena, a neki crkveni velikodostojnici imali su više od jedne supruge.[4]Zbog toga ne treba iznenaditi činjenica da i u islamu postoji ideja višeženstva. U islamu ono je ograničeno na maksimalno četiri supruge, i to se, naravno, odnosi na one koji ispunjavaju propisane uvjete. Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., bilo je dozvoljeno da u braku ima više od četiri supruge, i to je jedna od njegovih privilegija i posebnosti. Također, za svaku od njegovih ženidbi postoje krupni razlozi.

Razlozi Poslanikovog višeženstva

Već je spominjano da postoje četiri važna razloga zbog kojih je Poslanik, s.a.v.s., sklapao brakove, a ti su:a) podučavanje islamu,b) ustanovljenje određenih šerijatskih propisa,c) društveni razlozi,d) politički motivi.Ukratko ćemo se osvrnuti na svaki od spomenutih razloga Poslanikovog, s.a.v.s., višeženstva.

a) Podučavanje islamu. Jedan od temeljnih ciljeva Poslanikovog višeženstva bio je obezbjeđivanje kvalitetnih učiteljica koje će podučavati muslimanke propisima islama. Islamsko društvo je bilo u nastanku i Poslanikove, s.a.v.s., supruge imale su veoma važnu ulogu na planu podučavanja ženske populacije islamu. Poslaniku, s.a.v.s., su bile potrebne žene koje uspješno mogu širiti krug pozivanja i poučavanja islamskim propisima u redovima žena, pogotovo zato što se često radilo o propisima koji se tiču isključivo žena i što muškarac osjeća stid kad o tome treba govoriti ženama. Poznato je da je kultura islamskog porodičnog i bračnog života prožeta brojnim šerijatskim propisima kao što su intimni odnosi supružnika, zatim propisi o menstruaciji (hajz), postporođajnom čišćenju (nifas), kupanje bračnih partnera poslije spolnog akta, propisi o čistoći žene itd. Također, poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio osoba sa veoma izraženim stidom. U hadiskim djelima se navodi "da je Poslanikov stid bio veći od stida djevice koja se skriva u svojim odajama".Zato je razumljivo da on nije mogao drugim ženama izravno odgovarati na sva njihova pitanja u vezi s bračnim i intimnim odnosima supružnika. Ponekad su njegovi odgovori bili metaforičke naravi, a često su njegove supruge drugim ženama na izravan način prenosile šerijatske propise u vezi s porodičnim i bračnim životom. Klasična islamska literatura je puna pradaja koje govore o tome. Tako npr. Buharija i Muslim u svojim Sahihima prenose od 'Aiše, r.a., da je jedna ensarijka pitala je Vjerovjesnika, s.a.v.s., o kupanju nakon menstruacije. Upućujući je kako će postupiti, on joj je rekao: "Uzmi komad mošusa i njime se obriši." Ona ga je pitala: "Kako ću se njime obrisati?" On je odgovorio: "Obriši se." Ona je ponovo pitala: "Kako ću se njime obrisati?" On je uzvratio: "Neka je Allah slavljen, obriši se njime." 'Aiša dalje kazuje: "Ja sam je privukla k sebi i rekla joj: 'Obriši se tako da otkloniš tragove krvi.'"[5]Hadiska literatura je prepuna sličnih primjera gdje se Poslanikove supruge pojavljuju kao učiteljice i odgajateljice kasnijih islamskih naraštaja. To naročito dolazi od izražaja kada je u pitanju Poslanikova supruga hazreti 'Aiša, r.a., koju je Poslanik oženio veoma mladu. Zahvaljujući toj činjenici ona je odgojena pod Poslanikovim nadzorom i naučila je propise o vjeri direktno od njega. Nakon Poslanikove smrti živjela je još gotovo pola stoljeća, podučavajući cijelo to vrijeme mnoge propisima islama.

b) Ustanovljenje određenih šerijatskih propisa navodi se kao drugi razlog Poslanikovog vižeženstva. Poznato je, npr., da su predislamski Arapi imali običaj posinjavanja (tebenni). Po tom običaju dijete koje bi se posinilo pripisivalo se se onome ko ga je posinio iako on nije njegov otac.U islamskom pravu (šerijatu) institucija posinjavanja je ukinuta. Naravno, šerijat je preporučio da se vodi briga o siročadi i nezbrinutoj djeci ali nije dozvolio potpuno usvajanje gdje dolazi do promjene i imena na način da se usvojeno dijete pripisuje onome ko ga je usvojio.U sirama se navodi da je Muhammed, s.a.v.s., prije poslanstva posinio Zejda ibn Harisea, kojeg je dobio kao roba od svoje supruge hazreti Hatidže. S obzirom da su Poslaniku umirala muška djeca on je posinio Zejda, kojeg su počeli zvati: Zejd ibn Muhammed, Zejd sin Muhammedov. U to vrijeme vladao je običaj da ukoliko posinak razvjenča svoju ženu, onda onome ko ga je posinio nije bilo dozvoljeno da tu ženu oženi. Taj običaj je dokinut i Poslanik je oženio Zejnebu bint Džahš, koja je prethodno bila udata za njegovog posinka Zejda ali taj brak nije uspio i okončan je razvodom. O tome govori i Kur'an časni u 37. ajetu suri El-Ahzab: A kad ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: "Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba da bude.Korisno je napomenuti da je od ashaba, drugova Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jedino Zejd ibn Harise, r.a., po imenu spomenut u Kur'anu časnom, što je evidentno u prethodnom ajetu sure El-Ahzab.

c) Društveni razlozi navode se u literaturi kao treći razlog Poslanikovog višeženstva. Naime, poznato je da islam posvećuje veliku pažnju instituciji braka, jer se putem braka ustanovljavaju i učvrščuju prisne ljudske veze, odnosi i prijateljstva.[6]Iz tih razloga Poslanik, s.a.v.s., je oženio 'Aišu, koja je bila kćerka njegovog vjernog prijatelja i životnog saputnika Ebu Bekra, r.a. Tim brakom dodatno je učvršćena veza između Ebu Bekra i Poslanika, s.a.v.s., jer su nakon tog braka bili i tazbinski vezani. Takvu vezu Poslanik, s.a.v..s, je ostvario i sa znamenitim Omerom ibnu-l-Hattabom nakon što je oženio njegovu kćerku Hafsu, r.a. Nakon pogibije njenog supruga Poslanik ju je stavio pod svoju zaštitu i tako povećao bliskost sa Omerom, r.a.Potrebno je istaći da u društvene razloge Poslanikovog višeženstva spada i njegovo nastojanje da zbrine što veći broj žena koje su ostajale nezbrinute kao hudovice. To je evidentno u njegovoj ženidbi sa Zejnebom bint Huzejme, čiji muž 'Abdullah ibn Džahš je pao kao šehid u Bici na Uhudu. Zejnebu je trebalo zbrinuti i to je Poslanik, s.a.v.s., i učinio. Isti je slučaj i sa njegovom ženidbom Ummu Seleme, koja je ostala hudovica nakon smrti svoga muža Ebu Seleme. U sirama se navodi da je ona imala i malu djecu, pa je brigu o njima preuzeo Allahov Poslanik, s.a.v.s.

d) Politički motivi. U razlozima Poslanikovog višeženstva evidentni su i politički motivi. Štaviše, ti motivi su veoma važni. Poslanik, s.a.v.s., je bio na čelu novonastale države u Medini i morao je razmišljati i kao političar. Kao primjer može poslužiti njegova ženidba sa Džuvejrijom bintu-l-Haris koja je bila kćerka plemenskog poglavara. Poslaniku, s.a.v.s., je pripala u sklopu ratnog plijena zadobijenog od plemena Benu-l-Mustalik. Budući da je bio veoma obziran prema onima koje je zapalo poniženje nakon časti, Poslanik, s.a.v.s., sa njom se oženio da je poštedi mogućnosti da je neko uzme kao sluškinju, a i s očekivanjem da će puštanjem zarobljenika pridobiti srca pripadnika plemena Benu-l-Mustalik. Muslimani su zarobljenike tog plemena oslobodili nazvavši ih tazbinom Allahovog Poslanika. Pripadnici plemena su nakon toga svi redom primili islam.Slično tome je i njegova ženidba sa Safijjom bint Hujejj, kćerkom poglavara jevrejskog plemena Benu-n-Nedir. Tim ženidbama Poslanik je nastojao smanjiti neprijateljstvo između muslimana i sljedbenika Knjige. Također, ženidbom Ummi Habibe, kćerke mekkanskog prvaka Ebu Sufjana, Poslanik, s.a.v.s., je želio ostvariti bolje odnose sa Mekelijama i pridobiti ih za islam.* * *Na osnovu izenesenog jasno je da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije opredijelio za višeženstvo radi zadovoljena strasti. One, pak, koji prigovaraju da je to učinio zbog zadovoljenja tjelesnih potreba uputno je podsjetiti na sljedeće, historijski neos*!*!*!*!e činjenice:prvo, Poslanik, s.a.v.s., je mogao sebi za supruge birati najljepše mlade djevojke i na taj način postići veliki tjelesni užitak. Međutim, on nije tako postupao: jedina djevica koju je oženio bila je 'Aiša, r.a., sve ostale su bile žene koje su ranije bile udavane i većina ih je bila u godinama. To, bez sumnje, ukazuje da je zadovoljenje tjelesnih potreba u Poslanikovom životu bilo sporedno, dok je ispunjenje visokih moralnih zahtjeva bilo primarno. Na taj način Poslanik, s.a.v.s., je potvrdio najviše ljudske vrijednosti. U to se može uvjeriti uvidom u posebne razloge u vezi sa svakom suprugom i onim što ga je opredjeljivalo za brak s njom. Očito je da nikad nije bilo presudno postizanje tjelesnog užitka. Drugo, poznato je da je Muhammed, s.a.v.s., proveo djetinjstvo i mladalačko doba u Mekki, živeći časnim i neporočnim životom. U tome su saglasni i muslimanski i nemuslimanski znanstveni krugovi. Još tada su ga krasile visokomoralne osobine i bio je poznat po nadimcima Es-Sadik (Onaj koji uvijek istinu govori) i El-Emin (Povjerljivi). Poslanikovi biografi su zabilježili da je on, u vremenu kada se mekanska omladina odavala vinu, kocki i ženama bio daleko od tih poroka. Treće, Poslanik, s.a.v.s., je u braku s jednom ženom proveo veći dio svoga života, od dvadeset pete do pedesete godine. Dvadeset i pet godina je proveo u braku sa hazreti Hatidžom, koja je od njega bila starija petnanest godina. Tek nakon njene smrti, kada je zagazio u šestu deceniju života on je imao više žena. Za svaku od njegovih ženidbi postoje krupni razlozi. Radi boljeg uvida u razloge Poslanikovog vižeženstva, navest ćemo ukratko okolnosti svake njegove ženidbe pojedinačno.

Majke vjernika (Ummehatu-l-mu'minin)

Ibn Hišam, jedan od najranijih Poslanikovih biografa, bilježi da je ukupan broj žena koje je oženio Allahov Poslanik bilo trinaest žena.[7] Sa dvije žene nije imao spolni kontakt, tako da one nemaju status Majke vjernika (Ummu-l-mu'minin).[8] Dvije žene su umrle za negova života a te su: Hatidža bint Huvejlid i Zejneb bint Huzejme, poznata kao Ummu-l-mesakin (Zaštitnica siromaha). Iza sebe je, dakle, ostavio devet supruga, a njih ukupno jedanaest imalo je status Majke vjernika. U nastavku iznosimo ukratko osnovne biografske podatke o suprugama Allahovog poslanika, s.a.v.s.

1. Hatidža bint Huvejlid je prva Poslanikova supruga. Prije braka s Poslanikom, s.a.v.s., udavala se dva puta. U vrijeme kad se njom oženio Allahov Poslanik bila je navršila četrdeset godina, a Poslanik, s.a.v.s., nije imao više od dvadeset i pet. To uvjerljivo govori da Poslanikov, s.a.v.s., motiv u sklapanju braka s Hatidžom nije bio samo tjelesni užitak, već i nešto drugo, kao što su njena čast i posvjedočena bistrina uma. Ona je Poslaniku rodila svu djecu, izuzev Ibrahima.[9] U međusobnoj ljubavi, slozi, razumijevanju i pomaganju, Poslanik je proveo sa hazreti Hatidžom najljepše dane svoga života. Zbog izvanrednih osobina koje su krasile hazreti Hatidžu, radijellahu 'anha, kao suprugu i majku, te njene velike pažnje prema Muhammedu, a.s., ona je uživala posebnu Poslanikovu ljubav i poštovanje. Ljubav prema njoj Poslanik je ispoljavao cijelog života, čak i nakon njene smrti (desete godine po poslanstvu). U predajama koje su zabilježene u relevantnim hadiskim djelima navodi se da je Poslanik, a.s., često spominjao hazreti Hatidžu. Poznati hadiski autoritet imam Ibn 'Abdu-l-Berr, kaže: "Preneseno je u više predaja da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Hatidža, Džibril (melek koji dostavlja Objavu od Allaha Uzvišenog poslanicima) šalje ti selame', a u nekim predajama se kaže: 'Muhammede, prenesi selam Hatidži od njenog Gospodara (tj. od Allaha, dž.š.)!'"[10]

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nabolje žene na dunjaluku su četiri: Merjem bint (kći) 'Imranova, (Asija) Bint Muzahim - žena Fir'avnova, Hatidža bint Huvejlid i Fatima bint Muhammed."[11]
El-Buhari i Muslim bilježe predaju u kojoj se navodi da je jednom prilikom melek Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., i tražio od njega da Hatidži prenese selame od Allaha Uzvišenog i da je obraduje dvorcem koji je za nju pripremljen u Džennetu.[12] Riječi posebne hvale kojima je Poslanik, s.a.v.s., iskazivao svoju ljubav i poštovanje prema hazreti Hatidži, izazivale su ljubomoru ostalih njegovih supruga. O tome hazreti 'Aiša, r.a., priča: "Nisam ni prema kome osjećala toliku ljubomoru kao prema Hatidži, iako nisam živjela s njom. Razlog je bilo to što je Poslanik, s.a.v.s., mnogo spominjao Hatidžu. Štaviše, on je nekada znao zaklati ovcu pa je podijeliti Hatidžinim prijateljicama."[13]U jednoj drugoj predaji navodi se da je 'Aiša, r.a., rekla: "Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., spomenuo Hatidžu, on bi je mnogo hvalio. Jednoga dana sam osjetila veliku ljubomoru, pa sam rekla. 'Koliko li samo spominješ tu krezubu staricu! Allah ti je dao bolje od nje!' 'Ne!' - odgovorio je Poslanik – 'Allah mi nije dao ženu bolju od nje! Ona mi je povjerovala onda kada mnogi nisu htjeli da vjeruju; ona je potvrdila da govorim istinu onda kada su me mnogi u laž utjerivali; ona me je pomagala svojim imetkom u vremenu kada su to drugi odbili; Allah mi je sa njom podario djecu a nije sa drugim ženama!'"[14]Hazreti Hatidža, r.a., umrla je u ramazanu desete godine po poslanstvu, ubrzo nakon prekida mušričkog bojkota prema muslimanima. To se desilo tri godine prije hidžre u Medinu. Zbog težine tog događaja Poslanik je tu godinu nazvao 'Amu-l-huzn (Godina žalosti). Hazreti Hatidžu su ogasulile Ummu Ejmen, Poslanikova robinja koju je nasljedio od oca[15] i Ummu-l-Fadl, žena Poslanikovog amidže 'Abbasa. U kabur ju je spustio lično Allahov Poslanik, s.a.v.s., bez klanjanja dženaza-namaza koji u to vrijeme još nije bio propisan. Ukopana je na brdu El-Hadžun, iznad Mekke.[16]

2. Sevda bint Zem'a je druga Poslanikova supruga. Poslanik ju je oženio u ševvalu, desete godine po poslanstvu. Prije braka s Poslanikom, s.a.v.s., bila je udata za Sekrana ibn 'Amra. Muž joj je umro kad se vratio iz iseljeništva u Abesiniju tako da je ostala bez skrbnika. To je značilo da se mora vratiti svom rodu gdje bi bila izložena maltretiranjima i iskušenjima zbog svoje vjere ili, pak, kao hudovica, biti na teret društvu. Postojala je i treća mogućnost a to je da se uda za nekog ko nije iz njenog društvenog staleža što, također, nije bilo odgovarajuće. Poslanik, s.a.v.s., je s njom sklopio brak i na taj način, sklanjajući je kod sebe, zaštitio njenu vjeru i čast.

3. 'Aiša, Ebu Bekrova kćerka, bila je jedina supruga koju je Poslanik oženio kao djevicu. Sve ostale su ranije bile u braku pa su im njihovi muževi umrli ili poginuli. Brak s 'Aišom Poslaniku nije bio u pomisli jer je ona bila veoma mlada. Međutim, jednom prilikom, nakon Hatidžine smrti, došla je Havla bint Hakim, supruga Osmana ibn Maz'una, i upitala: "Allahov Poslaniče, bi li se ti oženio?" Poslanik je upitao: "S kojom?" Ona mu je odgovorila: "Želiš li djevojku koja nije bila udavana (bikr), ili želiš ženu koja je ranije bila u braku (sejjib)?" On je pitao: "Ko je djevojka?" Odgovorila je: "'Aiša - kćerka tebi najdražeg Allahovog stvorenja (misli na Ebu Bekra)." Nakon toga, pitao je: "A ko je žena koja je bila u braku?" "Sevda bint Zem'a", odgovorila je. Poslanik joj je tada rekao da ide i zaprosi ih za njega.[17] Nakon toga, Poslanik, s.a.v.s., je počeo 'Aišu sanjati. 'Aiša u vezi s tim kazuje da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tri puta si mi se u snu pojavljivala. Nakon toga, melek mi te je kradom doveo u odjeći od svile i rekao mi: 'Ovo ti je supruga.' Kad sam ti otkrio lice i vidio da si to ti, rekao sam: 'Kad je od Allaha, nek' bude tako.'"[18]Navedena predaja jasno govori da je Poslanik, s.a.v.s., 'Aišu oženio po Objavi, tj. to mu je bilo naređeno. Zbog toga je njena udaja specifična: Poslanik ju je oženio kao djevojčicu, uz pristanak njenog oca Ebu Bekra. To se desilo u ševvalu, jedanaeste godine po poslanstvu, ili godinu dana nakon ženidbe sa Sevdom, dakle prije Hidžre na dvije godine i pet mjeseci. S ozirom da je 'Aiša tada nije bila šerijatski punoljetna, ona je ostala u kući svoga oca. Nakon što je postala baliga (punoljetna), došla je u Poslanikovu kuću. To se desilo u ševvalu, sedam mjeseci nakon Hidžre, u Medini, kada je izgrađena Poslanikova džamija. Za 'Aišu, r.a., mnogi učenjaci kažu da je bila najučenija žena u području fikha, poznavanja šerijatskih propisa, i uopće da je naobrazovanija muslimanka.[19]U vezi s Poslanikovom ženidbom sa hazreti 'Aišom, koja je u vrijeme udaje bila veoma mlada, neprijatelji islama su tokom povijesti iznosili brojne primjedbe i napade na islam i Poslanika, s.a.v.s. Ti napadi traju sve do današnjih dana, kada smo svjedoci objavljivanja blasfemičnih karikatura u nekim zapadnim medijima. U vezi s tim, smatramo bitnim ukazati na dvije činjenice:prvo, udaju mladih osoba u tom vremenu treba posmatrati u kontektstu tadašnjeg historijskog i kulturnog miljea. Naime, ženidba mladim djevojkama bila je u tom vremenu sasvim uobičajena stvar, tako da se na to nije niko obazirao, pa čak ni Poslanikovi neprijatelji. Poznato je da su Poslanikovi neprijatelji iz reda arapskih mušrika (idolopoklonika) iznosili razne prigovore Poslaniku, s.a.v.s. Oni su, zapravo, koristili svaku moguću priliku da napadnu Poslanika, s.a.v.s., i na nečemu mu prigovore. Biografska literatura je puna brojnih prigovora koje su Poslaniku, s.a.v.s., iznosili arapski i, općenito, drugi neprijatelji. Međutim, nije zabilježeno da mu je neko u tom vremenu prigovorio zbog toga što je oženio 'Aišu kao mladu djevicu. To je, za to vrijeme, bila sasvim normalna pojava. Drugo, potrebno istaći da 'Aiša, r.a., iako je vrijeme udaje bila veoma mlada, u to vrijeme bila šerijatski punoljetna. Razlog zbog kojeg 'Aiša, r.a., nije odmah došla u Poslanikovu kuću jeste to što, po šerijatskim propisima, nije dozvoljeno imati bračni život sa ženom koja nije punoljetna (baliga), tj. kod koje nije počeo menstrualni proces. Po islamskim propisima punoljetnost muškarca vezuje se za prvu poluciju a punoljetnost žene za prvu menstruaciju. Dakle, 'Aiša je prilikom stupanja u bračni život s Poslanikom bila šerijatski punoljetna.

4. Hafsa, kćerka Omera ibnu-l-Hattaba je prije braka s Poslanikom bila udata za Hunejsa ibn Huzafu es-Sehmija. Nakon njegove smrti Omer je ponudio da je oženi Osman ibn 'Affan. Osman se učtivo izvinuo našto ju je ponudio Ebu Bekru. Pošto Ebu Bekr nije dao nikakav odgovor, Omer je otišao i požalio se Allahovom Poslaniku. Poslanik, s.a.v.s., se njom oženio kako bi njenog oca poštedio brige u vezi s njenom udajom i da Omeru iz srca izbriše utisak kako njegovu kćerku niko ne želi. Poslanik se njome oženio treće godine po Hidžri.

5. Zejneb bint Huzejme, poznata je po nadimku Ummu-l-mesakin (Majka siromaha), zbog velike brige prema siročadi i siromasima. Poslanik, s.a.v.s., se njom oženio iz poštovanja prema njoj i njenom radu za opće dobro. Prije braka s Poslanikom bila je udata za 'Ubejdu ibnu-l-Harisa, koji je poginuo kao šehid na Uhudu. Poslanik ju je oženio četvrte godine po Hidžri, a njoj je tada bilo oko šezdeset godina. Ubrzo nakon udaje za Poslanika, dva ili tri mjeseca poslije, ona je umrla.

6. Ummu Seleme el-Mahzumijje je prije braka s Poslanikom, s.a.v.s., bila udata za Ebu Selemu ibn 'Abduleseda. Bila je žena u zrelim godinama, s nejakom djecom. Muž joj je podlegao ranama zadobijenim u Bici na Uhudu. Ummu Seleme je za mužem iskreno žalila. Prosilo ju je više ljudi, među njima i Ebu Bekr, r.a. Ponude za brak ona nije prihvatala, vjerovatno zbog zabrinutosti za djecu i predanosti svojoj žalosti. Poslanik, s.a.v.s., se na nju sažalio i oženio je uz obećanje da će brinuti o njenoj djeci. To se desilo u ševvalu, četvrte godine po Hidžri

.7. Zejneb bint Džahš bila je Poslanikova tetična po ocu. Poslanik, s.a.v.s., ju je bio udao za svoga posinka Zejd ibn Harisea. Kasnije je Allah, dž.š., ukinuo običaj posinjavanja i ono što je iz toga proizlazilo. Brak između Zejda i Zejnebe nije bio uspješan i okončan je razvodom. Allah, dž.š., je zapovjedio Poslaniku, s.a.v.s., da oženi Zejnebu, suprugu svog posinka i da tako praktično potvrdi ukidanje običaja u vezi s posinjavanjem. O tome se u Kur'anu kaže: I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu. Kako Allah odredi, onako treba da bude (Al-Ahzab, 37). Poslanikova ženidba sa Zejnebom bila je u zu-l-ka'deu, pete godine po Hidžri.

8. Džuvejrijja bintu-l-Haris je bila kćerka plemenskog poglavara. Poslaniku, s.a.v.s., je pripala u sklopu ratnog plijena zadobijenog od plemena Benu el-Mustalik, prilikom vojnog pohoda na to pleme, u mjesecu ša'banu šeste godine po Hidžri. Budući da je Poslanik, s.a.v.s., bio veoma obziran prema onima koje je zapalo poniženje nakon života u kojem su uživali ugled i čast, on se sa njom ubrzo i oženio. Na taj način ona je pošteđena mogućnosti da je neko uzme kao sluškinju, a to je imalo i drugi efekat: muslimani su zarobljenike plemena Benu-l-Mustalik oslobodili, nazvavši ih tazbinom Allahovog Poslanika. Pripadnici plemena su nakon toga svi redom primili islam. Na taj način je Poslanikova ženidba Džuvejrijom bila veoma blagodarna

9. Ummu Habiba Remla bint Ebu Sufjan, Ebu Sufjanova kćerka. Ona je bila supruga 'Ubejdullaha ibn Džahša el-Esedija. Rano je, zajedno s mužem, prešla na islam i razišla se sa svojom porodicom. Potom je sa mužem učinila hidžru u Abesiniju. Međutim, nakon kraćeg boravka u Abesiniji, njen muž je prešao na kršćanstvo i ubrzo umro. Nakon toga Remla je u iseljeništvu ostala usamljena. Kad je Poslanik, s.a.v.s., za to saznao, poslao je kralju Nedžašiju dopis u kojem ga je, nakon što je on primio islam, opunumoćio da sklopi brak između Remle i njega, što je Nedžaši i učinio. Tom prilikom, Nedžaši je isplatio Remli mehr (vjenčani dar) od četiti stotine zlatnih dinara. Ummu Habiba se, zbog toga, smatra Poslanikovom suprugom koja je imala najveći mehr. Poslanik se njom oženio da je izbavi iz usamljenosti i da na taj način uspostavi vezu s njenim ocem Ebu Sufjanom, vodećim mekkanskim prvakom.

10. Safijja bint Hujejj ibn Ahtab, kćerka poglavara plemena Benu-n-Nedir, bila je dio ratnog plijena iz pohoda na Hajber. Kad se obrela kod Dihjea al-Kelbija, on je Poslaniku, s.a.v.s., kazao: "Ona je plemenska princeza i ljepotica. Ne bi trebalo da pripadne nikom drugom nego tebi." Pošto je Poslanik, s.a.v.s., bio obziran prema onima koji su imali visok društveni položaj a potom ga izgubili, uzeo ju je kao slobodnu ženu i oženio se njom. To se desilo sedme godine po hidžri, nakon zauzimanja Hajbera.

11. Mejmuna bintu-l-Haris je posljednja žena koju je Allahov Polanik, s.a.v.s., oženio. To se desilo krajem sedme godine po Hidžri, prilikom obavljanja tzv. Naknadne umre ('Umretu-l-kada').[20]

Umjesto zaključka

Na osnovu iznesenih podataka koji su zabilježeni u relevantnoj historijskoj literarturi, jasno je da Poslanikovo vižešenstvo imalo mnogo dublji smisao od pukog fizičkog zadovoljenja. Zapravo, tvrdnja da je Poslanik oženio toliki broj žena kako bi zadovoljio potrebe svoje seksualnosti nema nikakvog smisla jer je on svoju mladost proveo u okrilju jedne žene, hazreti Hatidže, koja je još bila starija od njega punih petnaest godina. Takvu tvrdnju, koja kod muslimana izaziva gnušanje, demantovali su i nepristrasni nemuslimanski intelektualni krugovi. U tom pogledu Ana Bizant (Annie Besant), autorica poznatog djela The Life and Teachings of Muhammad (Muhammedov život i naučavanje), napisala je veoma lijepe misli, koje ovdje navodimo umjesto zaključka: "Nemoguće je bilo kome proučiti život i lik velikog arapskog vjerovjesnika i shvatiti kako je taj vjerovjesnik živio, kako je ljude poučavao, a da ne osjeti poštovanje za toga velikog vjerovjesnika, jednoga od najvećih poslanika. Iako ću ja u sklopu onoga žto želim ispričati, možda izložiti i nešto što je mnogima poznato, svaki put kad čitam nešto u vezi s tim, iznova osjetim dodatno poštovanje za toga velikoga arapskog učitelja.Može li neko reći da čovjek u naponu snage, u dvadeset petoj godini života, oženi ženu mnogo stariju od sebe, bude joj odan tokom dvadeset pet godina, sve do svoje pedesete godine, do vremena kad kod žene presahnu tjelesne pobude, pa se tek nakon svega oženi radi zadovoljenja tjelesnih potreba, a da u tome nema životne mudrosti!? Ukoliko se pažnja obrati ženama koje je on ženio, nije teško uočiti da je svaka od njih bila razlog ulaska u neki savez za dobro njegovih sljedbenika i vjere, ili uporište ostvarenja nečega što je koristilo njegovim prijateljima, ili je ženi koju je ženio bila jako potrebna zaštita."[21]

LITERATURA:

· Muhammed Rewwas Qal'ahdži: Ličnost posljednjeg Allahovog Poslanika, s arapskog preveli Safvet Halilović i Mehmed Kico, Sarajevo-Zenica, 2006.

· Muhammed 'Ali es-Sabuni: Tefsiru ajati-l-ahkam, Daru-s-sabuni, bez mjesta i godine izdanja.

· dr. Mustafa es-Siba'i: Žena između šerijatskog i svjetovnog prava, prevela grupa prevodilaca, Zenica, 2004.

· Se'id Harun 'Ašur: Nisa'u-n-nebijji, sijerun ve kadaja, Mektebetu-l-adab, Kairo, 1996.

· El-Buhari: Sahihu-l-Buhari (s Ibn Hadžerovim komentarom Fethu-l-Bari), Daru-r-rejjan li-t-turas, drugo izdanje, Kairo, 1987.

· Muslim: Sahihu Muslim (sa Nevevijevim komentarom), Daru-l-fijha', Damask i Saad Suubbar, Rijad, bez godine izdanja.

· Et-Tirmizi: Sunen, Daru-l-hadis, Kairo, bez godine izdanja.

· Hamid Tahir: Islam između istine i optužbe, s arapskog preveo prof. dr. Omer Nakičević, Sarajevo, 2004.

· Enes Karić: Muhammed, a.s., važniji aspekti ljudskog posvjedočavanja njegova života i djela, pogovor bosanskom izdanju Ibn Hišamove Sire (Poslanikov životopis), Bemust, Sarajevo, 1998.

· Ibn Hišam: Poslanikov životopis, s arapskog preveo Mustafa Prljača, Bemust, Sarajevo, 1998. · Safijjurrahman el-Mubarekfuri: Er-Rehiku-l-mahtum, Džem'ijjetu ihjai-t-turasi-l-islami, Kuvajt, 1994.

· Safijjurrahman el-Mubarekfuri: Zapečaćeni džennetski napitak, s arapskog prevela Subhija Hadžimejlić-Skenderović, Sarajevo, 2001.

· Annie Besant: The Life and Teachings of Muhammad, Madras, 1932.

· Ibn Hadžer el-'Askalani: El-Isabe fi temjizi-s-sahabe, Daru-l-kitabi-l-'arebi, Bejrut, bez godine izdanja.

· Ibn 'Abdu-l-Berr: El-Isti'ab fi ma'rifeti-l-ashab (štampano na marginama djela El-Isabe fi temjizi-s-sahabe), Daru-l-kitabi-l-'arebi, Bejrut, bez godine izdanja.

· Muhammed Muveffek Sulejme: Kćerke Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Novi Pazar, 2004.

· Muhammed Se'id Ramadan el-Buti: Hazreti Aiša, majka pravovjernih, prevela grupa prevodilaca, Munchen, 2001.
 
Top