Ebu Hurejre r.a. prenosi : "Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Prvo zasta ce covjek polagati racun na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu bude ispravan i primljen spasio se i uspio. A ako mu namaz ne bude primljen izgubio je i propao!!!“ (Tirmizi-hasen)
Pisac: Muhammed Salih El.Munedzdzdid
Uvod
Neka je hvaljen Uzviseni Allah, Gospodar Svjetova koji kaze u jasnoj Knjizi:
“I pred Allahom ponizno stojte....” (El Bekara, 238)
I kaze za namaz:
“I pomozite sebi molitvom, to je zaista tesko osim bogobojaznim.” (El Bekare, 45.)
Neka je salavati selam na Imama i predvodnika bogobojaznih, Muhammeda s.a.v.s. i na njegovu casnu porodicu i njegove ashabe.
A potom: Doista je namaz najvazniji prakticni rukn vjere, a skrusenost u njemu jedna od njegovih prepostavki. Allahov s.v.t. neprijatelj, Iblis (neka je Allahovo proklestvo na njega), se zakleo da ce sinoveAdemove obmanjivati i zavoditi putem zablude, do Sudnjeg dana.
I kaze:
“Pa cu im sprijeda i straga, s desna i s ljeva prilazaiti…” (El_Ea’raf)
Jedna do njegovih, najznacajnijih spletki ja odvracanje od namaza, svim raspolozivim sredstvima. Koristi se i dosaptavanje (vesvesama) kako bi klanjace lisio uzivanja i smirenja koje namaz prouzrokuje u ljudskoj dusi i oduzeo im obecanu nagradu. Skrusenost je prvo sto ce Allah s.v.t. podici sa zemlje i oduzeti iz srca ljudi. Vremena u kojima zivimo, od posljednjih su, pa se rijeci Huzejfe r.a. posebno odnose na nas: “Prvo sto ce isceznuti iz vase vjere je skrusenost, a posljednje sto ce nestati je namaz. Klanjace ljudi koji nemaju u srcu dobrote, a uskoro ces ulaziti u Mesdzid, ne vidjevsi ikoga bogobojazna.”
Analiziranje samog sebe i primjedbi drugih ljudi (na sejtanove vesvese u toku namaza), kao i nestanak skrusenosti, ukazuje na potrebu da se ova tema razmotri.Neka to bude opomena za mene i moju braacu muslimane, i molim Uzvisenog Allaha s.v.t. da ovo djelo ucini korisnim, Amin.
Uzviseni kaze:
“Ono sto zele – vjernici ce postici, oni koji svoju molitvu ponizno obavljaju....” (El-Mu’min, 1.-2.) sto znaci: Strahovati od Allaha s.v.t. i na smiren nacin.
Skrusenost znaci smirenost, dostojanstvenost, spokojnost, poniznost i skormnost. Ono sto covjeku omogucava posjedovanje skrusenosti je strah od Allaha s.v.t. u osjecaj da ga On konstantno posmatra.
Takodje, skrusenost podrazumjeva da srce stoji pred Uzvisenom Allahom u poniznosti i pokornosti.
Prenosi se od Mudzahida, tumaceci rijeci Uzvisenog Allaha s.v.t. koji kaze:
“I pred Allahom ponizno stojte...” (El-Bekara, 238.).- dio poslusnosti je u noklonu koji treba biti svecan i pokoran: spustiti pogled i biti skroman zbog straha koji klanjac osjeca prema svome Gospodaru.
Mjesto bogobojaznosti je srce, a njegovo djelovanje se manifestuje na tijelu, jer organi slijede srce. Ako je ogrezno u korupciji, iz nemara ili zbog sejtanovih vesvesa, i tijelo ce, isto tako, biti iskvareno.
Srce je poput vladara, a dijelovi tijela – njegovi odanici koji slijede naredbe. Ako je vladar svrgnut, njegovi podanici zbunjeni su i ratrojeni, sto se desava u slucaju kada u srce nema skrusenosti.
Lazno pokazivanje skrusenosti pred drugim ljudima strogo se kritikuje.
Medju znakovima iskrenosti je :
PRIKRIVANJE SKRUSENOSTI
Huzejfa, r.a. imao je obicaj da kaze : “Cuvajte se licemjerstva u skrusenosti.” Pa je upitan :”Sta je to licemjerstvo u skrusenosti?” Odogvorio je: “Kada tijelo ispoljava skrusenost koja ne potice iz srca.”
Fudail ibn Ijjadje rekao : “Ruzno je vidjeti covjeka da ispoljava skrusenost, koju ne posjeduje njegovo srce.” Neko je vidio covjeka pogurenog tijela i ramena, pa mu je prisao i rekao “Skrusenost je tu”, ukazujuci na srce, “a ne ovde”, tapsuci ga po ramenima.
Kaze Ibnu-l-Kajjim r.a. objasnjavajuci razliku izmedju istinske bogobojaznosti i lazne skrusenosti licemjera : “Bogobojaznost vjernika ogleda se u njegovom srce koje je pokorno, ponizno i svjesno Allahove Velicine; puno strahopostovanja i strepnje, dok se u potpunosti ne preda svome Uzvisenom Gospodaru. Stidljivo i ljubavlju priznaje Njegove blagodati vlastite greske. Nema sumnje da ce skrusenostsrca biti pravena i od ostalih organa tijela. Lazna bogobojaznost ispoljava se razmetanjem i pretvaranjem, bez udjela srca.”
Tako su se neki Ashabi utjecali Allahu rijecima : “Gospodaru moj, utjecem ti se od lazne skrusenosti.” A kada su upitani sta je to lazna skrusenost, odgovorili su: “ Da tijelo izgleda skruseno, a u srcu poniznosti nema!”
Istinski pokoran sliga sputao je fizicke strasti i njegovo je srce ispunjeno svjetloscu Allahove s.v.t. Uzvisenosti. Strasti su ugasene zbog osjecaja ogromnog strahopostovanja koje ispunjava srce. Tijelo je smireno, a srce postaje spokojno. Rob osjeca sigurnost uz svog Gospodara, dok Uzviseni Allah s.v.t. spusta smiraj na njega.
Razmetanje i licemjerno pretjerivanje u skrusenosti jest ponasanje osobe koja zeli da se istakne pred drugima , dok mu je dusa, u sustini, prepuna strasti i pozuda. Tako njegova spoljasnost izrazava poniznost, ali zvijer- strast, boravi u njemu i strpljivo ceka u zasjedi da se baci na plijen.
Skrusenost u namazu postize se kada se srce isprazni i klanjac skoncentrise iskljucivo na namaz: sve ostalo se zanemari i zapostavlja. Samo tada on nalazi utjehu i uzivanje u namazu, sto potvrdjuje Poslanik s.a.v.s. “.....Radost mog srca je u namazu!”
El-Hasime we-l-Hasi’at (Ljudi i zene koji su ponizni pred svojim Gospodarom), i opisao ih je kao stepen onih koji su odabrani. I kaze da je za njih On pripremio oprost i veliku nagradu (Dzennet) (El_Ahzab, 35.)
Jedna od koristi koju klanjac ima od poniznosti jeste olaksanje namaza.
“Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista tesko osim poslusnima.” (El-Bekara, 45.)
Iskreni vjernici pokorni Allahu s.v.t., se boje Njegove kazne i vjeruju u Njegovo obecanje i opomene.
To znaci da je namaz, zaista tezak, osim onima koji posjeduju skrusenost.
Skrusenost je veoma vazna, ali ipak lahko iscezava iz srca ljudi. Rijetko je prisutna, posebno u vremenu u kojem zivimo. Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je : “Prva stvar koja ce biti uzdignuta sa zemlje –oduzeta od mog Ummeta, jest skrusenost, tako da ces tesko sresti roba ponizna.”
PROPISI O SKRUSENOSTI
Prioritetno (radzih) misljenje o skrusenosti je da je ona – vadzib! Sejhu-l-Islam Ibn Tejmije r.a. citirajuci rijeci Uzvisenog:
“Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista tesko osim poslusnima.” (El-Bekara, 45.) kaze: “Ovo implicira na prijekor onih koji, koji nisu skruseni (ponizni). Prijekor se propisuje samo u slucaju odbijanja obaveznog ili cinjenjem zabranjenog akta. Prema toma, ako oni koji ne posjeduju skrusenost – zasluzuju prijekor, to nam ukazuje da je skrusenost vadzib."
Cinjenicu da je skrusenost vadzib potvrdjuju sljedeci Kur’anski ajeti :
“Ono sto zele- vjernici ce postici, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.... (El- Mu’minun 1.-2.)
“Oni su dostojni nasljednici, koji ce Dzennet nasljediti, oni ce u njemu vjecno boraviti.” (El-Mu’minun, 10.-11)
Uzviseni Allah s.v.t. nam ukazuje da ce skruseni nasljediti Firdews, i niko osim njih.
Skrusenost je obavezan dio namaza i to podrazumjeva smirenost i poniznost. Onaj koji kljuca kao vrana pri obavljanju sedzde, ne posjeduje skrusenost; a ko ne podigne glavu potpuno prilikom vracanja sa ruk’ua i ne zastane prije nego sto krene na sedzdu, nije smiren, jer smirenost podrazumjeva odmjereni tempo pri obavljanju vjerskih duznosti. Covjek koji nema smirenosti nema ni skrusenosti u svome namazu, a ko nema skrusenosti – on je grijsnik.
Druga indikcija da je skrusenost u namazu- vadzib jest cinjenica da je Allahov Poslanik s.a.v.s. upozoravao ljude koji su dizali pogled ka nebu u toku namaza. Taj postupak je kontradiktoran skrusenosti.
O fadiletima skrusenosti u namazu i opominjanju onih koji su je zapostavljali Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze : “Uzviseni Allah je propisao pet namaza. Ko se pravilno abdesti i klanja na vrijeme, upotpuni ruk’u i posjeduje perfektnu skrusenost, Allah mu je obecao oprost. Ko to ne uradi, obecanja mu nema : ako hoce- oprostice mu, a ako hoce – kaznit ce ga.”
U drugoj predaji navodi se da je Allahov Poslanik s.av.s. rekao: “Ko se abdesti i to pravilno uradi i klanja dva rekata nafile, sa potpuno predanim srcem, (u drugoj predaji “Ne misleci ni na sta drugo , osm na namaz”) bice mu oprosteni predhodni grijesi (prema drugoj predaji “ Dzennet mu je zagarantovan”)
Ako razmotrimo cinjenice koje nam pomazu da ostvarimo skrusenost u namazu, mozemo ih svrstati u dvije grupe:
Prav grupa ridrzavanje onoga sto pomaze u jaca skrusenost u namazu.
Druga grupa: Odstranjivanje svega sto umanjuje i slabi skrusenost.
Sejhu-l-Islam ibn Tejmije r.a. objasnjava i ukazuje na cinjenice koje nam pomazu da ostvarimo skrusenost u namazu i kaze : "Dvije stvari nam pomazu da ostvarimo skrusenost : jaka zelja da uradimo ono sto nam je obaveza i slabljenje dekoncentracije.”
Jaka zelja da uradimo oko sto nam je obaveza u vjeri ogleda se u covjekovoj teznji da se skoncentrise na svoj govor i rad, razmisljajuci o Kur’anskim ajetima, njihovim znacenjima i dovama, imajuci na umu cinjenicu da on prica sa Uzvisenim Allahom s.v.t. kao da ga vidi (jer kad ustane da klanja, rob zaista razgovara sa svojim Gospodarom).
Ihsan znaci “Obozavati Allaga kao da Ga vidimo, a ako ga mi nemozemo vidjeti, doista , On vidi nas!)
Sve sto vise osjeti ljepotu i slast namaza rob ce mu biti privrzeniji. To, opet, zavisi od jacine njegovog imana.
Postoje mnogobrojni nacini da se iman ojaca .Zbog toga je Allahov Poslanik s.a.v.s. imao obicaj da kaze: “U vasem svjetu, najdraze su mi bile zene i mirisi, a radost moga srca je u namazu.” U drugom hadisu je rekao “O Bilale, hajde da nas namaz odmori”, nije rekao “da se odmorimo od njega (namaza).”
Slabljenje dekoncentracije (za vrijeme namaza) podrazumjeva nasu teznju da ostranimo sve ono, sto nam odvalci misli od Uzvisenog Allaha i odvraca paznju od namaza. Ovo se razlikuje od osobe do osobe, shodno prisutnim vesvesama. Zavisi i od stepena sumnji, zelja i mogucnosti srca da se odupre nedozvoljenom.
PRISJECANJE NA SMRT U TOKU NAMAZA
Allahov Poslanik s.a.v.s.rekao je: “Sjecajte se smrti u svome namazu. Jer onaj koji misli na smrt u toku namaza sigurno ce pravilno klanjati i klanjati poput onog koji ne misli da ce sljedeci namaza docekati.”
Slicno ovome stoji u poruci koju je Allahov Poslanik s.av.s. uputio Ebu Ejjubu El-Ensariji r.a., u kojoj kaze: “Kad pristanes na namaz, klanjaj poput onog koji se od dunjaluka oprasta.”
Znaci, svaki namaz treba klanjati- kao da nam je posljednji. Bez sumnje, svi cemo umrijeti i jedan od njih ce nam biti posljednji. Zato moramo ostvariti skrusenost u trenutnom namazu, jer mozda je bas on – posljednji.
RAZMISLJATI O KUR’ANSKIM AJETIMA I DOVAMA KOJE SE UCE NA NAMAZU I POSTUPATI U SKLADU SA NJIMA
Kur’an je objavljen da bi nas podstakao na razmisljanje o njemu. Uzviseni Allah s.v.t. kaze:
“Knjiga koju ti objavljujemo blogoslovljena je, da bi oni o rijecima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (S’ad, 29)
Da bi smo o Kur’anu mogli razmisljati, moramo posjedovati znanje i razumijeti znacenje ajeta koje u toku namaza izgovaramo i koji nas mogu dirnuti do suza.
Uzviseni Allah kaze:
“I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu.” (El-Furkan,73)
Iz ovog ajeta se uocava vaznost proucavanja i tumacenja Kur’ana.
Ibn Dzerir r.a., rekao je: “Doista se cudim onima koji uce Kur’an, a ne razumiju njegovo znacenje. Kako ce osjetiti slast onoga sto uce?”
Veoma je vazno da ucac Kur’ana uporedo razmatra i Tefsir, cak i u sazetom obliku, kako bi bolje razumio Kur’anske ajete.
Drugi nacin da pomognemo sebi u razmisljanju o znacenjima Kur’anskih ajeta je da ih ponavljamo. Ovaj psotupak ce nam omoguciti da se duboko zamislimo i shvatimo njohovo znacenje. Allahov Poslanik s.a.v.s. imao je obicaj da to radi. Prenosi se da je cijelu noc proveo ponavljajuci jedan ajet, sve do jutra:
“Ako ih kaznis, robovi su Tvoji, a ako im orpostis, Silan i Mudar Ti si.” (El-Maide, 118.)
Sljedeci nacin ja da postupamo u skladu sa ajetima koje izgovaramo.
Od Huzejfe r.a. prenosi se da je rekao: “Jedne noci klanjao sam sa Poslanikom s.a.v.s. i ucio bi tako da je svaki harf pravilno i tecno izgovarao. Kada bi proucio ajet u kojem je tesbih- izgovarao bi ga, kada bi naisao na dovu- on bi dovu cinio, kada bi proucio ajet u kome se utjece od sejtana – utjecao bi se od njega.”
U drugoj predaji Huzejfe r.a. rekao je: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. i ako bi ucio ajet i kojem se spominje milost- molio bi Allahovu Milost; Ako bi se spominjala kazna- utjecao bi se Allahu od nje, ako bi se spominjao Allah, rekao bi- Subhanallah.”
Ovo se spominje u vezi sa nocnim namazom.
Jedan od Ashaba, Katade Ibn Nu’man, r.a., klanjao je nocni namaz i nije ucio nista drugo osim Kul-huwa-Lahu ehad, ponovljajuci ga i ne dodavajuci bilo sta.
Se’id Ibn Ubejd Et-Ta’i rekao je: “Slusao sam Se’ida Ibd Dzubejra kada bi imamio u mjesecu Ramazanu, kako uci i ponavlja ajet:
“Oni koji poricu Knjigu i ono sto smo po Poslanicima slali- saznace posljedice toga kada sa okovima o vratu i sindzirima budu vuceni po kljucaloj vodi, a zatim u vatri przeni.” (El-Mu’min, 70.)
Kaze Kasim: “Vidio sam Se’ida ibn Dzubejra kako klanja i uci:
“I bojte se Dana kada ce te se svi Allahu vratiti, kada ce svakome ono sto je zasluzio isplatiti- nikome krivo nece ucinjeno biti.” (El-Bekara, 281.)
Covjek iz plemena Kajs, poznat po nadimku Ebu Abdullah, rekao je: “Jedne noci smo ostali sa Hasanom i on je ustao da klanja nocni namaz. Klanjao je ponavljajuci isti ajet do svanuca:
“I ako bi ste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.” (Ibrahim, 34.) Kada je svanulo, rekli smo: “O Ebu Sa’de, nisi uci sem ovog ajeta, cijele noci. Odgovorio je: “Puno sam naucio iz njega: ne bacim pogled na nesto, a da ne vidim blagodati u njemu, a ono sto ne znamo o Allahovim blagodatima mnogo je vece.”
Harun Ibn Rabbab el-Usejdi imao je obicaj da ustaje nocu i klanja tehedzdzud –namaz, ponavljajuci ovaj ajet do izlaska sunca:
“Da nam je da povraceni budemo, pa da dokaze Gospodara naseg ne poricemo i da vjerinici postanemo!” (El-En’am, 27.)
Sljdeci nacin da pomognemo sebi u razmisljanju i razumjevanju Kur’ana jest da njegove ajete memorizujemo, kao i dove koje izgovaramo u pojedinim dijelovima namaza.
Nema sumnje da se razmisljanje o znacenjima, ponavljanje i medjusobna interakcija sa rijecima medu najznacajnijim radnjama koje uvecavaju i jacaju skrusenost. Kao sto Uzviseni Allah kaze:
”I padaju licem na tle placuci, i to im uvecava strahopostovanje (skrusenost).” (El-Isra,109.)
Slijedi driljiva predaja o Poslaniku s.a.v.s. koja nam ilustruje jacinu njegove skrusenosti i potvrdjuje stav- da je obaveza svakog muslimana- razmisljanje o znacenjima Kur’anskih ajeta.
Rekao je Ata’a: “Ubejd Ibn Umejr i ja smo otisli kod Aise r.a. i Ibn Umjer joj je rekao: Ispricaj nam najzanimljiviji dogadjaj sa Poslanikom s.a.v.s. kojem si prisustvovala.” Zaplakala je i odgovorila: “Jedne noci ustao je i rekao:” O Aisa, ostavi me da klanjam svome Gospodaru.” Rekla sam: “Tako mi Allaha, volim da budem u tvojoj blizini i volim ono sto te cini srecnim. Ustao je i uzeo abdest, onda je stao i poceo klanjati. Plakao je i krilo mu je postalo mokro, nastavio je da place i pod je bio mokar. Dosao je Bilal da mu kaze da je vrijeme za namaz i kad ga je vidio uplakanog, rekao je: “O Allahov Poslanice, ti places, a Allah ti je oprostio sve prosle i buduce grijehe?” Rekao je: “Zar da ne budem zahvalan rob? Nocas mi je objavljeno nekoliko ajeta; tesko onima koji ih uce, a ne misle o njihovim znacenjima: “
“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noci i dana su, zaista, znamenja za one koji su razumom obdareni." (Ali Imran, 190. i El-Bekara, 164.)
Jedan od primjera kako da postupamo u skladu sa ajetima jest da kazemo “Amin” poslije Fatihe, jer nam to donosi veliku nagradu.
Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Kada imam kaze u namazu “Amin” – vi ponovite, jer onome cije se aminovanje poklopi sa aminovanjem meleka, svi prijasnji grijesi ce mu biti oprosteni.”
Drugi primjer: kada imam kaze “Semi’Allahu limen Hamideh” (cuje Allah onoga ko Ga hvali) muktedije treba da kazu: “Rabbena we leke-l-Hamd” (Gospodaru nas, Tebi pripada sva Hvala!). Ovo nam, takodje, donosi veliku nagradu.
Rifa’ah Ibn Rafi’i el-Zirki rekao je: “Jednog dana klanjali smo za Poslanikom s.a.v.s. kada je podigao glavu sa ruk’ua, izgovorio je “Semi’Allahu limen Hamideh”, a covjek iza njega je rekao, “Rabbena we leke-l-Hamd, hamden, kesiren, tajjiben, Mubareken fihi.” (Gospodaru nas, Tebi pripada svako dobro i blagoslovljena hvala.) Kada je zavrsio, Poslanik s.a.v.s. je upitao: “Ko je to rekao?” Covjek odgovori: Ja, Allahov Poslanik s.a.v.s. rece: “Vidio sam tridesetak (neparan broj) meleka koji se natjecu ko ce ih prvi zapisati.” (Buhari u El-. Fethu)
UCITI AJET PO AJET
Ovo nam omogucava da razumijemo i razmisljamo o znacenju ajeta, a to je ujedno i sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. kao sto je opisala Ummu Selema r.a. da je Poslanik s.a.v.s. izgovarao: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim”, zatim bi zastao i proucio: “El-Hamdulillahi-Rabbil’alemin”, zatim zastao i proucio: “Er-Rahmanir-Rahim”, zatim bi zastao i proucio: “Maliki-jevmid-din.”. Ucio je ajet po ajet. (Ebu Dawud)
UCITI KUR’AN LAGANIM, RITMICKIM TONOM (PO TERTILU) I ULJEPSANIM GLASOM
Uzviseni Allah kaze: “Izgovaraj Kur’an pazljivo” (prijatnim tonom) (El-Muzemmil,4.)
Ucenje Allahovog Poslanika s.a.v.s. bilo je jasno i svako slovo izgovoreno posebno.(Ahmed)
Allahov Poslanik s.a.v.s. ”Bi ucio suru- laganim ritmickim tonovima, pa bi izgledala duza nego sto je to moguce.” (Muslim)
Ovaj odmjereni nacin izgovaranja Kur’ana bolji je za razmisljanje i postizanje skrusenosti od uzurbanog, brzog ucenja.
Drugi nacin da sebi pomognemo u postizanju skrusenosti je da ucimo Kur’an sto ljepsim glasom.
To je preporuceno i od Allahovog Poslanika s.a.v.s.: ”Uljepsavajte Kur’an svojim glasovima, jer prijatan glas uvecava ljepotu Kur’ana.” (Hakim)
Uljepsanim glasom –ne znaci- otezati pri izgovaranju samoglasnika i zvucati kao licemjeri; to znaci uljepsati svoj glas zbog strahopostovanja koje osjecamo prema Uzvisenom Allahu. Poslanik s.a.v.s. kaze: “Najprijatniji glas za ucenje Kur’ana medju vama ima onaj za kojeg se misli da je bogobojazan kada cujete kako uci Kur’anske ajete.” (Ibn Madze)
ZNANJE DA SE UZVISENI ALLAH ODAZIVA NA DOVE
Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Uzviseni Allah nam kaze: ‘Podijelio sam namaz izmedju Mene i Moga roba na dvije polovine i njemu pripada sve sto zamoli. Kada kaze “Hvala Allahu,Gospodaru Svjetova’Allah odgovori:’Moj rob me hvali’. Kada kaze: ‘Milostivom, Samilosnom’, Allah odgovori: ‘Moj rob me velica’. Kada rob kaze: ‘Gospodaru Sudnjeg Dana’, Allah kaze: ‘Moj rob me slavi’. Kada rob kaze: ‘Uputi me na Pravi Put, na put onih kojima si blagodat Svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali’, Allah kaze: ‘Ovo pripada Mome robu i njemu cu dati ono sto zamoli." (Sahihul-Muslim)
Ovaj hadis od neprocjenjive je vrijednosti. Kada bi ga se svaki klanjac prisjecao u namazu, bez sumnje bi postigao potpuni skrusenost. Kako bi i moglo biti durgacije kada rob osjeca da mu se njegov Gospodar obraca i uslisava dove?
Moramo nastojati da se obracamo nasem Gospodaru na najbolji moguci nacin, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada je neko od vas u namazu, on komunicira sa Uzvisenim Allahom, zato nek pripazi kako mu se obraca.” (Hakim)
KLANJATI SA PREGRADOM ( SUTRA- PERDA) ISPRED SEBE I U NJENOJ BLIZINI
Sljedeca stvar koja pomaze da ostvarimo skrusenost je- imati perdu ispred sebe i klanjati blizu nje. To ce nam ograniciti vidno polje, zastititi od sejtana i onemoguciti porlazak drugih osoba ispred nas (sto izaziva distrakciju i umanjuje nagradu za obavljeni namaz).
Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Kada neko od vas klanja, neka licem bude okrenut prema perdi (sutri) i neka bude blizu nje.” (Ebu Dawud)
Sunnet je da razmak izmedju perde (sutre) i mjesta za cinjenje sedzde bude u duzini od tri lakta ili imati dovoljno prostora izmedju- za prolazak ovce, kao sto se navodi u Sahih predajama.
Allahov Poslanik s.a.v.s. savjetovao je klanjaca da ne dozvoli nikome prolazak izmedju njega i perde i kaze: “Kada neko od vas klanja, neka ne dozvoli bilo kome da prodje ispred njega i neka ga zaustavi koliko je to moguce. Ako doticna osoba insistira, treba se boriti, jer je sejtan sa njim.” (Muslim)
Imam En- Nevevi (Allah mu se smilovao) rekao je: “Mudrost postavljanja perde je da spustimo pogled i da ne gledamo dalje od nje; da ne dozvolimo prolazak bilo koga ispred nas i da sprijecimo sejtana u pokusaju da nam pokvari namaz.” (Komentar Sahihul- Muslim)
Pisac: Muhammed Salih El.Munedzdzdid
Uvod
Neka je hvaljen Uzviseni Allah, Gospodar Svjetova koji kaze u jasnoj Knjizi:
“I pred Allahom ponizno stojte....” (El Bekara, 238)
I kaze za namaz:
“I pomozite sebi molitvom, to je zaista tesko osim bogobojaznim.” (El Bekare, 45.)
Neka je salavati selam na Imama i predvodnika bogobojaznih, Muhammeda s.a.v.s. i na njegovu casnu porodicu i njegove ashabe.
A potom: Doista je namaz najvazniji prakticni rukn vjere, a skrusenost u njemu jedna od njegovih prepostavki. Allahov s.v.t. neprijatelj, Iblis (neka je Allahovo proklestvo na njega), se zakleo da ce sinoveAdemove obmanjivati i zavoditi putem zablude, do Sudnjeg dana.
I kaze:
“Pa cu im sprijeda i straga, s desna i s ljeva prilazaiti…” (El_Ea’raf)
Jedna do njegovih, najznacajnijih spletki ja odvracanje od namaza, svim raspolozivim sredstvima. Koristi se i dosaptavanje (vesvesama) kako bi klanjace lisio uzivanja i smirenja koje namaz prouzrokuje u ljudskoj dusi i oduzeo im obecanu nagradu. Skrusenost je prvo sto ce Allah s.v.t. podici sa zemlje i oduzeti iz srca ljudi. Vremena u kojima zivimo, od posljednjih su, pa se rijeci Huzejfe r.a. posebno odnose na nas: “Prvo sto ce isceznuti iz vase vjere je skrusenost, a posljednje sto ce nestati je namaz. Klanjace ljudi koji nemaju u srcu dobrote, a uskoro ces ulaziti u Mesdzid, ne vidjevsi ikoga bogobojazna.”
Analiziranje samog sebe i primjedbi drugih ljudi (na sejtanove vesvese u toku namaza), kao i nestanak skrusenosti, ukazuje na potrebu da se ova tema razmotri.Neka to bude opomena za mene i moju braacu muslimane, i molim Uzvisenog Allaha s.v.t. da ovo djelo ucini korisnim, Amin.
Uzviseni kaze:
“Ono sto zele – vjernici ce postici, oni koji svoju molitvu ponizno obavljaju....” (El-Mu’min, 1.-2.) sto znaci: Strahovati od Allaha s.v.t. i na smiren nacin.
Skrusenost znaci smirenost, dostojanstvenost, spokojnost, poniznost i skormnost. Ono sto covjeku omogucava posjedovanje skrusenosti je strah od Allaha s.v.t. u osjecaj da ga On konstantno posmatra.
Takodje, skrusenost podrazumjeva da srce stoji pred Uzvisenom Allahom u poniznosti i pokornosti.
Prenosi se od Mudzahida, tumaceci rijeci Uzvisenog Allaha s.v.t. koji kaze:
“I pred Allahom ponizno stojte...” (El-Bekara, 238.).- dio poslusnosti je u noklonu koji treba biti svecan i pokoran: spustiti pogled i biti skroman zbog straha koji klanjac osjeca prema svome Gospodaru.
Mjesto bogobojaznosti je srce, a njegovo djelovanje se manifestuje na tijelu, jer organi slijede srce. Ako je ogrezno u korupciji, iz nemara ili zbog sejtanovih vesvesa, i tijelo ce, isto tako, biti iskvareno.
Srce je poput vladara, a dijelovi tijela – njegovi odanici koji slijede naredbe. Ako je vladar svrgnut, njegovi podanici zbunjeni su i ratrojeni, sto se desava u slucaju kada u srce nema skrusenosti.
Lazno pokazivanje skrusenosti pred drugim ljudima strogo se kritikuje.
Medju znakovima iskrenosti je :
PRIKRIVANJE SKRUSENOSTI
Huzejfa, r.a. imao je obicaj da kaze : “Cuvajte se licemjerstva u skrusenosti.” Pa je upitan :”Sta je to licemjerstvo u skrusenosti?” Odogvorio je: “Kada tijelo ispoljava skrusenost koja ne potice iz srca.”
Fudail ibn Ijjadje rekao : “Ruzno je vidjeti covjeka da ispoljava skrusenost, koju ne posjeduje njegovo srce.” Neko je vidio covjeka pogurenog tijela i ramena, pa mu je prisao i rekao “Skrusenost je tu”, ukazujuci na srce, “a ne ovde”, tapsuci ga po ramenima.
Kaze Ibnu-l-Kajjim r.a. objasnjavajuci razliku izmedju istinske bogobojaznosti i lazne skrusenosti licemjera : “Bogobojaznost vjernika ogleda se u njegovom srce koje je pokorno, ponizno i svjesno Allahove Velicine; puno strahopostovanja i strepnje, dok se u potpunosti ne preda svome Uzvisenom Gospodaru. Stidljivo i ljubavlju priznaje Njegove blagodati vlastite greske. Nema sumnje da ce skrusenostsrca biti pravena i od ostalih organa tijela. Lazna bogobojaznost ispoljava se razmetanjem i pretvaranjem, bez udjela srca.”
Tako su se neki Ashabi utjecali Allahu rijecima : “Gospodaru moj, utjecem ti se od lazne skrusenosti.” A kada su upitani sta je to lazna skrusenost, odgovorili su: “ Da tijelo izgleda skruseno, a u srcu poniznosti nema!”
Istinski pokoran sliga sputao je fizicke strasti i njegovo je srce ispunjeno svjetloscu Allahove s.v.t. Uzvisenosti. Strasti su ugasene zbog osjecaja ogromnog strahopostovanja koje ispunjava srce. Tijelo je smireno, a srce postaje spokojno. Rob osjeca sigurnost uz svog Gospodara, dok Uzviseni Allah s.v.t. spusta smiraj na njega.
Razmetanje i licemjerno pretjerivanje u skrusenosti jest ponasanje osobe koja zeli da se istakne pred drugima , dok mu je dusa, u sustini, prepuna strasti i pozuda. Tako njegova spoljasnost izrazava poniznost, ali zvijer- strast, boravi u njemu i strpljivo ceka u zasjedi da se baci na plijen.
Skrusenost u namazu postize se kada se srce isprazni i klanjac skoncentrise iskljucivo na namaz: sve ostalo se zanemari i zapostavlja. Samo tada on nalazi utjehu i uzivanje u namazu, sto potvrdjuje Poslanik s.a.v.s. “.....Radost mog srca je u namazu!”
El-Hasime we-l-Hasi’at (Ljudi i zene koji su ponizni pred svojim Gospodarom), i opisao ih je kao stepen onih koji su odabrani. I kaze da je za njih On pripremio oprost i veliku nagradu (Dzennet) (El_Ahzab, 35.)
Jedna od koristi koju klanjac ima od poniznosti jeste olaksanje namaza.
“Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista tesko osim poslusnima.” (El-Bekara, 45.)
Iskreni vjernici pokorni Allahu s.v.t., se boje Njegove kazne i vjeruju u Njegovo obecanje i opomene.
To znaci da je namaz, zaista tezak, osim onima koji posjeduju skrusenost.
Skrusenost je veoma vazna, ali ipak lahko iscezava iz srca ljudi. Rijetko je prisutna, posebno u vremenu u kojem zivimo. Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je : “Prva stvar koja ce biti uzdignuta sa zemlje –oduzeta od mog Ummeta, jest skrusenost, tako da ces tesko sresti roba ponizna.”
PROPISI O SKRUSENOSTI
Prioritetno (radzih) misljenje o skrusenosti je da je ona – vadzib! Sejhu-l-Islam Ibn Tejmije r.a. citirajuci rijeci Uzvisenog:
“Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista tesko osim poslusnima.” (El-Bekara, 45.) kaze: “Ovo implicira na prijekor onih koji, koji nisu skruseni (ponizni). Prijekor se propisuje samo u slucaju odbijanja obaveznog ili cinjenjem zabranjenog akta. Prema toma, ako oni koji ne posjeduju skrusenost – zasluzuju prijekor, to nam ukazuje da je skrusenost vadzib."
Cinjenicu da je skrusenost vadzib potvrdjuju sljedeci Kur’anski ajeti :
“Ono sto zele- vjernici ce postici, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.... (El- Mu’minun 1.-2.)
“Oni su dostojni nasljednici, koji ce Dzennet nasljediti, oni ce u njemu vjecno boraviti.” (El-Mu’minun, 10.-11)
Uzviseni Allah s.v.t. nam ukazuje da ce skruseni nasljediti Firdews, i niko osim njih.
Skrusenost je obavezan dio namaza i to podrazumjeva smirenost i poniznost. Onaj koji kljuca kao vrana pri obavljanju sedzde, ne posjeduje skrusenost; a ko ne podigne glavu potpuno prilikom vracanja sa ruk’ua i ne zastane prije nego sto krene na sedzdu, nije smiren, jer smirenost podrazumjeva odmjereni tempo pri obavljanju vjerskih duznosti. Covjek koji nema smirenosti nema ni skrusenosti u svome namazu, a ko nema skrusenosti – on je grijsnik.
Druga indikcija da je skrusenost u namazu- vadzib jest cinjenica da je Allahov Poslanik s.a.v.s. upozoravao ljude koji su dizali pogled ka nebu u toku namaza. Taj postupak je kontradiktoran skrusenosti.
O fadiletima skrusenosti u namazu i opominjanju onih koji su je zapostavljali Allahov Poslanik s.a.v.s. kaze : “Uzviseni Allah je propisao pet namaza. Ko se pravilno abdesti i klanja na vrijeme, upotpuni ruk’u i posjeduje perfektnu skrusenost, Allah mu je obecao oprost. Ko to ne uradi, obecanja mu nema : ako hoce- oprostice mu, a ako hoce – kaznit ce ga.”
U drugoj predaji navodi se da je Allahov Poslanik s.av.s. rekao: “Ko se abdesti i to pravilno uradi i klanja dva rekata nafile, sa potpuno predanim srcem, (u drugoj predaji “Ne misleci ni na sta drugo , osm na namaz”) bice mu oprosteni predhodni grijesi (prema drugoj predaji “ Dzennet mu je zagarantovan”)
Ako razmotrimo cinjenice koje nam pomazu da ostvarimo skrusenost u namazu, mozemo ih svrstati u dvije grupe:
Prav grupa ridrzavanje onoga sto pomaze u jaca skrusenost u namazu.
Druga grupa: Odstranjivanje svega sto umanjuje i slabi skrusenost.
Sejhu-l-Islam ibn Tejmije r.a. objasnjava i ukazuje na cinjenice koje nam pomazu da ostvarimo skrusenost u namazu i kaze : "Dvije stvari nam pomazu da ostvarimo skrusenost : jaka zelja da uradimo ono sto nam je obaveza i slabljenje dekoncentracije.”
Jaka zelja da uradimo oko sto nam je obaveza u vjeri ogleda se u covjekovoj teznji da se skoncentrise na svoj govor i rad, razmisljajuci o Kur’anskim ajetima, njihovim znacenjima i dovama, imajuci na umu cinjenicu da on prica sa Uzvisenim Allahom s.v.t. kao da ga vidi (jer kad ustane da klanja, rob zaista razgovara sa svojim Gospodarom).
Ihsan znaci “Obozavati Allaga kao da Ga vidimo, a ako ga mi nemozemo vidjeti, doista , On vidi nas!)
Sve sto vise osjeti ljepotu i slast namaza rob ce mu biti privrzeniji. To, opet, zavisi od jacine njegovog imana.
Postoje mnogobrojni nacini da se iman ojaca .Zbog toga je Allahov Poslanik s.a.v.s. imao obicaj da kaze: “U vasem svjetu, najdraze su mi bile zene i mirisi, a radost moga srca je u namazu.” U drugom hadisu je rekao “O Bilale, hajde da nas namaz odmori”, nije rekao “da se odmorimo od njega (namaza).”
Slabljenje dekoncentracije (za vrijeme namaza) podrazumjeva nasu teznju da ostranimo sve ono, sto nam odvalci misli od Uzvisenog Allaha i odvraca paznju od namaza. Ovo se razlikuje od osobe do osobe, shodno prisutnim vesvesama. Zavisi i od stepena sumnji, zelja i mogucnosti srca da se odupre nedozvoljenom.
PRISJECANJE NA SMRT U TOKU NAMAZA
Allahov Poslanik s.a.v.s.rekao je: “Sjecajte se smrti u svome namazu. Jer onaj koji misli na smrt u toku namaza sigurno ce pravilno klanjati i klanjati poput onog koji ne misli da ce sljedeci namaza docekati.”
Slicno ovome stoji u poruci koju je Allahov Poslanik s.av.s. uputio Ebu Ejjubu El-Ensariji r.a., u kojoj kaze: “Kad pristanes na namaz, klanjaj poput onog koji se od dunjaluka oprasta.”
Znaci, svaki namaz treba klanjati- kao da nam je posljednji. Bez sumnje, svi cemo umrijeti i jedan od njih ce nam biti posljednji. Zato moramo ostvariti skrusenost u trenutnom namazu, jer mozda je bas on – posljednji.
RAZMISLJATI O KUR’ANSKIM AJETIMA I DOVAMA KOJE SE UCE NA NAMAZU I POSTUPATI U SKLADU SA NJIMA
Kur’an je objavljen da bi nas podstakao na razmisljanje o njemu. Uzviseni Allah s.v.t. kaze:
“Knjiga koju ti objavljujemo blogoslovljena je, da bi oni o rijecima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (S’ad, 29)
Da bi smo o Kur’anu mogli razmisljati, moramo posjedovati znanje i razumijeti znacenje ajeta koje u toku namaza izgovaramo i koji nas mogu dirnuti do suza.
Uzviseni Allah kaze:
“I oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu.” (El-Furkan,73)
Iz ovog ajeta se uocava vaznost proucavanja i tumacenja Kur’ana.
Ibn Dzerir r.a., rekao je: “Doista se cudim onima koji uce Kur’an, a ne razumiju njegovo znacenje. Kako ce osjetiti slast onoga sto uce?”
Veoma je vazno da ucac Kur’ana uporedo razmatra i Tefsir, cak i u sazetom obliku, kako bi bolje razumio Kur’anske ajete.
Drugi nacin da pomognemo sebi u razmisljanju o znacenjima Kur’anskih ajeta je da ih ponavljamo. Ovaj psotupak ce nam omoguciti da se duboko zamislimo i shvatimo njohovo znacenje. Allahov Poslanik s.a.v.s. imao je obicaj da to radi. Prenosi se da je cijelu noc proveo ponavljajuci jedan ajet, sve do jutra:
“Ako ih kaznis, robovi su Tvoji, a ako im orpostis, Silan i Mudar Ti si.” (El-Maide, 118.)
Sljedeci nacin ja da postupamo u skladu sa ajetima koje izgovaramo.
Od Huzejfe r.a. prenosi se da je rekao: “Jedne noci klanjao sam sa Poslanikom s.a.v.s. i ucio bi tako da je svaki harf pravilno i tecno izgovarao. Kada bi proucio ajet u kojem je tesbih- izgovarao bi ga, kada bi naisao na dovu- on bi dovu cinio, kada bi proucio ajet u kome se utjece od sejtana – utjecao bi se od njega.”
U drugoj predaji Huzejfe r.a. rekao je: “Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s. i ako bi ucio ajet i kojem se spominje milost- molio bi Allahovu Milost; Ako bi se spominjala kazna- utjecao bi se Allahu od nje, ako bi se spominjao Allah, rekao bi- Subhanallah.”
Ovo se spominje u vezi sa nocnim namazom.
Jedan od Ashaba, Katade Ibn Nu’man, r.a., klanjao je nocni namaz i nije ucio nista drugo osim Kul-huwa-Lahu ehad, ponovljajuci ga i ne dodavajuci bilo sta.
Se’id Ibn Ubejd Et-Ta’i rekao je: “Slusao sam Se’ida Ibd Dzubejra kada bi imamio u mjesecu Ramazanu, kako uci i ponavlja ajet:
“Oni koji poricu Knjigu i ono sto smo po Poslanicima slali- saznace posljedice toga kada sa okovima o vratu i sindzirima budu vuceni po kljucaloj vodi, a zatim u vatri przeni.” (El-Mu’min, 70.)
Kaze Kasim: “Vidio sam Se’ida ibn Dzubejra kako klanja i uci:
“I bojte se Dana kada ce te se svi Allahu vratiti, kada ce svakome ono sto je zasluzio isplatiti- nikome krivo nece ucinjeno biti.” (El-Bekara, 281.)
Covjek iz plemena Kajs, poznat po nadimku Ebu Abdullah, rekao je: “Jedne noci smo ostali sa Hasanom i on je ustao da klanja nocni namaz. Klanjao je ponavljajuci isti ajet do svanuca:
“I ako bi ste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.” (Ibrahim, 34.) Kada je svanulo, rekli smo: “O Ebu Sa’de, nisi uci sem ovog ajeta, cijele noci. Odgovorio je: “Puno sam naucio iz njega: ne bacim pogled na nesto, a da ne vidim blagodati u njemu, a ono sto ne znamo o Allahovim blagodatima mnogo je vece.”
Harun Ibn Rabbab el-Usejdi imao je obicaj da ustaje nocu i klanja tehedzdzud –namaz, ponavljajuci ovaj ajet do izlaska sunca:
“Da nam je da povraceni budemo, pa da dokaze Gospodara naseg ne poricemo i da vjerinici postanemo!” (El-En’am, 27.)
Sljdeci nacin da pomognemo sebi u razmisljanju i razumjevanju Kur’ana jest da njegove ajete memorizujemo, kao i dove koje izgovaramo u pojedinim dijelovima namaza.
Nema sumnje da se razmisljanje o znacenjima, ponavljanje i medjusobna interakcija sa rijecima medu najznacajnijim radnjama koje uvecavaju i jacaju skrusenost. Kao sto Uzviseni Allah kaze:
”I padaju licem na tle placuci, i to im uvecava strahopostovanje (skrusenost).” (El-Isra,109.)
Slijedi driljiva predaja o Poslaniku s.a.v.s. koja nam ilustruje jacinu njegove skrusenosti i potvrdjuje stav- da je obaveza svakog muslimana- razmisljanje o znacenjima Kur’anskih ajeta.
Rekao je Ata’a: “Ubejd Ibn Umejr i ja smo otisli kod Aise r.a. i Ibn Umjer joj je rekao: Ispricaj nam najzanimljiviji dogadjaj sa Poslanikom s.a.v.s. kojem si prisustvovala.” Zaplakala je i odgovorila: “Jedne noci ustao je i rekao:” O Aisa, ostavi me da klanjam svome Gospodaru.” Rekla sam: “Tako mi Allaha, volim da budem u tvojoj blizini i volim ono sto te cini srecnim. Ustao je i uzeo abdest, onda je stao i poceo klanjati. Plakao je i krilo mu je postalo mokro, nastavio je da place i pod je bio mokar. Dosao je Bilal da mu kaze da je vrijeme za namaz i kad ga je vidio uplakanog, rekao je: “O Allahov Poslanice, ti places, a Allah ti je oprostio sve prosle i buduce grijehe?” Rekao je: “Zar da ne budem zahvalan rob? Nocas mi je objavljeno nekoliko ajeta; tesko onima koji ih uce, a ne misle o njihovim znacenjima: “
“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noci i dana su, zaista, znamenja za one koji su razumom obdareni." (Ali Imran, 190. i El-Bekara, 164.)
Jedan od primjera kako da postupamo u skladu sa ajetima jest da kazemo “Amin” poslije Fatihe, jer nam to donosi veliku nagradu.
Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Kada imam kaze u namazu “Amin” – vi ponovite, jer onome cije se aminovanje poklopi sa aminovanjem meleka, svi prijasnji grijesi ce mu biti oprosteni.”
Drugi primjer: kada imam kaze “Semi’Allahu limen Hamideh” (cuje Allah onoga ko Ga hvali) muktedije treba da kazu: “Rabbena we leke-l-Hamd” (Gospodaru nas, Tebi pripada sva Hvala!). Ovo nam, takodje, donosi veliku nagradu.
Rifa’ah Ibn Rafi’i el-Zirki rekao je: “Jednog dana klanjali smo za Poslanikom s.a.v.s. kada je podigao glavu sa ruk’ua, izgovorio je “Semi’Allahu limen Hamideh”, a covjek iza njega je rekao, “Rabbena we leke-l-Hamd, hamden, kesiren, tajjiben, Mubareken fihi.” (Gospodaru nas, Tebi pripada svako dobro i blagoslovljena hvala.) Kada je zavrsio, Poslanik s.a.v.s. je upitao: “Ko je to rekao?” Covjek odgovori: Ja, Allahov Poslanik s.a.v.s. rece: “Vidio sam tridesetak (neparan broj) meleka koji se natjecu ko ce ih prvi zapisati.” (Buhari u El-. Fethu)
UCITI AJET PO AJET
Ovo nam omogucava da razumijemo i razmisljamo o znacenju ajeta, a to je ujedno i sunnet Allahovog Poslanika s.a.v.s. kao sto je opisala Ummu Selema r.a. da je Poslanik s.a.v.s. izgovarao: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim”, zatim bi zastao i proucio: “El-Hamdulillahi-Rabbil’alemin”, zatim zastao i proucio: “Er-Rahmanir-Rahim”, zatim bi zastao i proucio: “Maliki-jevmid-din.”. Ucio je ajet po ajet. (Ebu Dawud)
UCITI KUR’AN LAGANIM, RITMICKIM TONOM (PO TERTILU) I ULJEPSANIM GLASOM
Uzviseni Allah kaze: “Izgovaraj Kur’an pazljivo” (prijatnim tonom) (El-Muzemmil,4.)
Ucenje Allahovog Poslanika s.a.v.s. bilo je jasno i svako slovo izgovoreno posebno.(Ahmed)
Allahov Poslanik s.a.v.s. ”Bi ucio suru- laganim ritmickim tonovima, pa bi izgledala duza nego sto je to moguce.” (Muslim)
Ovaj odmjereni nacin izgovaranja Kur’ana bolji je za razmisljanje i postizanje skrusenosti od uzurbanog, brzog ucenja.
Drugi nacin da sebi pomognemo u postizanju skrusenosti je da ucimo Kur’an sto ljepsim glasom.
To je preporuceno i od Allahovog Poslanika s.a.v.s.: ”Uljepsavajte Kur’an svojim glasovima, jer prijatan glas uvecava ljepotu Kur’ana.” (Hakim)
Uljepsanim glasom –ne znaci- otezati pri izgovaranju samoglasnika i zvucati kao licemjeri; to znaci uljepsati svoj glas zbog strahopostovanja koje osjecamo prema Uzvisenom Allahu. Poslanik s.a.v.s. kaze: “Najprijatniji glas za ucenje Kur’ana medju vama ima onaj za kojeg se misli da je bogobojazan kada cujete kako uci Kur’anske ajete.” (Ibn Madze)
ZNANJE DA SE UZVISENI ALLAH ODAZIVA NA DOVE
Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Uzviseni Allah nam kaze: ‘Podijelio sam namaz izmedju Mene i Moga roba na dvije polovine i njemu pripada sve sto zamoli. Kada kaze “Hvala Allahu,Gospodaru Svjetova’Allah odgovori:’Moj rob me hvali’. Kada kaze: ‘Milostivom, Samilosnom’, Allah odgovori: ‘Moj rob me velica’. Kada rob kaze: ‘Gospodaru Sudnjeg Dana’, Allah kaze: ‘Moj rob me slavi’. Kada rob kaze: ‘Uputi me na Pravi Put, na put onih kojima si blagodat Svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali’, Allah kaze: ‘Ovo pripada Mome robu i njemu cu dati ono sto zamoli." (Sahihul-Muslim)
Ovaj hadis od neprocjenjive je vrijednosti. Kada bi ga se svaki klanjac prisjecao u namazu, bez sumnje bi postigao potpuni skrusenost. Kako bi i moglo biti durgacije kada rob osjeca da mu se njegov Gospodar obraca i uslisava dove?
Moramo nastojati da se obracamo nasem Gospodaru na najbolji moguci nacin, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada je neko od vas u namazu, on komunicira sa Uzvisenim Allahom, zato nek pripazi kako mu se obraca.” (Hakim)
KLANJATI SA PREGRADOM ( SUTRA- PERDA) ISPRED SEBE I U NJENOJ BLIZINI
Sljedeca stvar koja pomaze da ostvarimo skrusenost je- imati perdu ispred sebe i klanjati blizu nje. To ce nam ograniciti vidno polje, zastititi od sejtana i onemoguciti porlazak drugih osoba ispred nas (sto izaziva distrakciju i umanjuje nagradu za obavljeni namaz).
Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Kada neko od vas klanja, neka licem bude okrenut prema perdi (sutri) i neka bude blizu nje.” (Ebu Dawud)
Sunnet je da razmak izmedju perde (sutre) i mjesta za cinjenje sedzde bude u duzini od tri lakta ili imati dovoljno prostora izmedju- za prolazak ovce, kao sto se navodi u Sahih predajama.
Allahov Poslanik s.a.v.s. savjetovao je klanjaca da ne dozvoli nikome prolazak izmedju njega i perde i kaze: “Kada neko od vas klanja, neka ne dozvoli bilo kome da prodje ispred njega i neka ga zaustavi koliko je to moguce. Ako doticna osoba insistira, treba se boriti, jer je sejtan sa njim.” (Muslim)
Imam En- Nevevi (Allah mu se smilovao) rekao je: “Mudrost postavljanja perde je da spustimo pogled i da ne gledamo dalje od nje; da ne dozvolimo prolazak bilo koga ispred nas i da sprijecimo sejtana u pokusaju da nam pokvari namaz.” (Komentar Sahihul- Muslim)