Priredio: Emir Demir
U osnovi, prema saglasnosti islamskih učenjaka, dozvoljeno je uzimati i davati nagrade i poklone, kao npr. da se od trgovca uzme robe i da se uz nju dadne poklon. Temelj koji je vezan za međusobno ophođenje ljudi (mua'melat) glasi: „Sve ono o čemu se ne navodi zabrana u Šerijatu, smatra se dozvoljenim.“ Ove nagrade i pokloni se dijele na:
1.Nagrade koje se dobivaju putem takmičenja (natjecanja), a ima ih nekoliko vrsta:
a)Da se učešće uslovljava ulaganjem imetka ili plaćanjem pristupnice, kao npr. danas sredstva informisanja organizuju kvizove. Onaj ko želi učestvovati mora pozvati određeni telefonski broj, ali, cijena toga poziva je daleko veća od uobičajene, tako da organizator na tome profitira, a pozivalac na taj broj može dobiti a i ne dobiti nagradu. Ova vrsta kvizova se smatra zabranjenom kockom (hazardom), svejedno je da li ulazak u igru bio plaćanjem kartica (listića) ili ostvarivanjem telefonskog poziva čije je cijena veća od uobičajene.
b)Da se nagrada dobije putem kupovine, tj. da trgovac raspiše natjecanje za nagradu u kojem će učestvovati samo oni koji kupe određeni proizvod. Npr. da osoba ode u trgovinu i tamo je postavljeno neko auto, frižider i sl., pa ko kupi nešto onda se dobije listić sa pitanjima na koja je potrebno odgovoriti, a potom se razvrstavaju listići sa ispravnim odgovorima od neispravnih, a zatim se na kraju izvlači sretni dobitnik.
Ova vrsta natjecanja se dijeli na dva dijela:
-Da nagrada utječe na promjenu cijene kupljenog proizvoda, tj. ako će se učestvovati u takmičenju, cijena proizvoda koji se kupuju je veća. Ovo je zabranjena kocka, jer je potrošač kupio robu po većoj cijeni a može dobiti nagradu a i ne dobiti.
-Da nagrada ne utječe na cijenu proizvoda koji se kupuju, tj trgovac daje automobil i sl. da bi podstakao na kupovinu u svojoj radnji. Oko dozvoljenosti ovoga se islamski učenjaci razilaze:
-Oni koji odobravaju kažu: Ukoliko potrošač ima cilj da kupi robu (kojom će dobiti pravo učešća u igri) radi svoje lične potrebe, a ne radi učešća u igri, onda je dozvoljeno. Npr. želi da kupi mlijeko, ili coca-colu, i sl., svejedno da li tom kupovinom dobio nagradu ili ne. U protivnom je ovo zabranjena kocka.
-Oni koji ovo zabranjuju kažu: U najmanju ruku kocka dolazi iz pravca prodavca, jer neka mušterija će sigurno dobiti nagradu a prodavčeva roba može biti neprodana, jer je ušao u kocku gdje gubi ili dobija.
-Prvo mišljenje o dozvoljenosti je odabranije, a prigovori druge skupine se mogu regulirati s dva regulatora: da cijena bude uobičajena i da kupac kupuje samo ono što bi kupovao kao da nema nagrade.
c)Da se nagrada daje za takmičenja naučnog karaktera. Npr. neke odgojne i edukacijske institucije organiziraju takmičenja (raspišu konkurs) za pisanje nekoga rada, knjige, odgovore na pitanja, izučavanje neke ličnosti i sl. Oko dozvoljenosti ovakvih takmičenja i uzimanja nagrade kruži razilaženje koje se vraća na pitanje: Da li je dozvoljeno uzimati naknade za naučna pitanja ili ne? Hanefijski učenjaci i Ibn Tejmijje smatraju da je to dozvoljeno. Npr. dvojica se opklade i ulože po stotinu dinara da je propis određenog šerijatskog pitanja halal ili haram, pa ko pobijedi uzima sve, a ko izgubi, gubi i ono što je uložio. Oni ovo odobravaju sljedećom tezom: Kao što je vjera stasala sabljom, stasala je uz znanje i njegovo proklamiranje.
-Većina ostalih učenjaka smatra da je ovo haram, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ograničio dozvoljenost klađenja na troje: trka deva, konja i bacanje strijela.
-Odabrano je prvo mišljenje hanefija i Ibn Tejmijje.
2.Nagrade i pokloni koji dolaze popratno sa kupljenom robom:
a)Da prodavac daje poklon bez ikakve protunaknade ili uslova. Ovaj poklon može biti u vidu predmeta ili koristi (usluge). (Npr. da onaj ko kupi na benzinskoj pumpi gorivo, prodavac mu pokloni nešto, ili ko izvrši poravku automobila dva puta, treći put je popravka besplatna).
-Ovakve nagrade su dozvoljene i nema šerijatske smetnje za njih.
b)Da mušterija zna za poklon, npr. da prilikom odabira robe prodavac kupcu pojasni da uz tu i tu robu ima poklon. Ovakve nagrade su dozvoljene i nema šerijatske smetnje za njih, jer su u smislu sniženje cijena i u njima nema nikakve obmane.
c)Da poklon (nagrada) bude skriven unutar robe. Ako utječe na promjenu cijene osnovne robe koja se kupuje, onda je ovo kocka, jer povećana cijena može biti jednaka, manja ili veća od vrijednosti skrivenog poklona. Osoba u ovom slučaju ili gubi ili dobija, pa zato ovakvi „pokloni“ nisu dozvoljeni. Ukoliko poklon ne utječe na originalnu cijenu proizvoda, dozvoljeno ga je kupiti i uzeti poklon.
d)Da poklon bude skriven samo u nekim istoimenim proizvodima, pa kupac kupi robu u sa kojom može doći poklon (nagrada) a i ne mora. Ovo je dozvoljeno uz uslov primjene dva regulatora: da poklon nema utjecaja na cijenu originalnog proizvoda i da osoba kupuje robu za kojom je u stvarnoj potrebi.
e)Da poklon bude u vidu novca, tj. da u robi bude skriven novac. O ovome postoje dva mišljenja:
-Prvo: Ovo je zabranjeno, jer se prodaje roba koja može podlijegati kamatnoj zabrani (kamata viška -istoimena roba za istoimenu robu) uz dodatak robe koja ne podliježe kamatnoj zabrani. To je poznata mes'ela „hurme i jedan dirhem“ Npr. kupljena je kutija deterdženta u kojoj se krije novac s ciljem da se dobije taj poklon. (Znači, djelimično je razmijenjena roba koja podliježe kamatnoj zabrani – razmjena istoimenog novca, i deterdžent koje ne podliježe kamatnoj zabrani). Dokaz je hadis od Fudalea b. Ubejda koji je kupio ogrlicu sa ukrasima od zlatnih dinara. Dinari (kojima je kupovao) su od zlata i ogrlica na sebi ima zlata, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. „Ne, sve dok se razdvoje.“, tj. kada se mijenja zlato za zlato moraju biti u istoj količini.
-Drugo: Ako se radi o neznatnom novcu kao poklonu onda nema smetnje, npr. kupljeno je nešto za 100 KM i skrivena nagrada je 1 KM, jer i učenjaci u poznatom pitanju „hurme i jedan dirhem“ kažu ako se radi o neznatnoj svoti novca da nema smetnje. Ali, ukoliko se radi o većoj svoti, zabranjeno je. Odabrano je drugo mišljenje.
3.Nagradni kuponi za izvlačenje na sreću. Npr. neki trgovački centri kada kupci kupe robu daju određene kupone koji se popune (ime, prezime, adresa), a zatim ostave u kutiju i naknadno se javno izvlače sretni dobitnici. Postoje dva mišljenja oko ovoga:
-Prvo: Dozvoljeno je. Šejh Muhamed El-Usejmin i šerijatska komisija kuvajtske banke Bayt Al-Tamweel su to dozvolili pod dva uslova: da poklon (nagradna igra) nema utjecaja na povećanje cijena robe i da onaj ko kupuje robu budu u potrebi za njom (kao i kada ne bi bilo nagradne igre).
-Drugo: Zabranjeno je. Ovo je mišljenje Bin Baza, rahimehullah, i Stalne komisije za fetve, jer ovakav postupak nosi obrise kocke, nanosi se šteta drugim trgovcima i motiv je da čovjek kupi ono za čime nema potrebe.
-Odabranije je prvo mišljenje ukoliko se ispune navedeni uslovi.
Napomena: Pojedini trgovački centri postavljaju uslov da se kupi ruba u određenom iznosu da bi se dobio kupon za učešće u nagradi. Ukoliko osoba bespotrebno i namjerno kupuje robu da bi ostvarila donji limit za dobijanje kupona, onda se na takav postupak odnosi isti propis zabrane (kocke).
minber.ba
U osnovi, prema saglasnosti islamskih učenjaka, dozvoljeno je uzimati i davati nagrade i poklone, kao npr. da se od trgovca uzme robe i da se uz nju dadne poklon. Temelj koji je vezan za međusobno ophođenje ljudi (mua'melat) glasi: „Sve ono o čemu se ne navodi zabrana u Šerijatu, smatra se dozvoljenim.“ Ove nagrade i pokloni se dijele na:
1.Nagrade koje se dobivaju putem takmičenja (natjecanja), a ima ih nekoliko vrsta:
a)Da se učešće uslovljava ulaganjem imetka ili plaćanjem pristupnice, kao npr. danas sredstva informisanja organizuju kvizove. Onaj ko želi učestvovati mora pozvati određeni telefonski broj, ali, cijena toga poziva je daleko veća od uobičajene, tako da organizator na tome profitira, a pozivalac na taj broj može dobiti a i ne dobiti nagradu. Ova vrsta kvizova se smatra zabranjenom kockom (hazardom), svejedno je da li ulazak u igru bio plaćanjem kartica (listića) ili ostvarivanjem telefonskog poziva čije je cijena veća od uobičajene.
b)Da se nagrada dobije putem kupovine, tj. da trgovac raspiše natjecanje za nagradu u kojem će učestvovati samo oni koji kupe određeni proizvod. Npr. da osoba ode u trgovinu i tamo je postavljeno neko auto, frižider i sl., pa ko kupi nešto onda se dobije listić sa pitanjima na koja je potrebno odgovoriti, a potom se razvrstavaju listići sa ispravnim odgovorima od neispravnih, a zatim se na kraju izvlači sretni dobitnik.
Ova vrsta natjecanja se dijeli na dva dijela:
-Da nagrada utječe na promjenu cijene kupljenog proizvoda, tj. ako će se učestvovati u takmičenju, cijena proizvoda koji se kupuju je veća. Ovo je zabranjena kocka, jer je potrošač kupio robu po većoj cijeni a može dobiti nagradu a i ne dobiti.
-Da nagrada ne utječe na cijenu proizvoda koji se kupuju, tj trgovac daje automobil i sl. da bi podstakao na kupovinu u svojoj radnji. Oko dozvoljenosti ovoga se islamski učenjaci razilaze:
-Oni koji odobravaju kažu: Ukoliko potrošač ima cilj da kupi robu (kojom će dobiti pravo učešća u igri) radi svoje lične potrebe, a ne radi učešća u igri, onda je dozvoljeno. Npr. želi da kupi mlijeko, ili coca-colu, i sl., svejedno da li tom kupovinom dobio nagradu ili ne. U protivnom je ovo zabranjena kocka.
-Oni koji ovo zabranjuju kažu: U najmanju ruku kocka dolazi iz pravca prodavca, jer neka mušterija će sigurno dobiti nagradu a prodavčeva roba može biti neprodana, jer je ušao u kocku gdje gubi ili dobija.
-Prvo mišljenje o dozvoljenosti je odabranije, a prigovori druge skupine se mogu regulirati s dva regulatora: da cijena bude uobičajena i da kupac kupuje samo ono što bi kupovao kao da nema nagrade.
c)Da se nagrada daje za takmičenja naučnog karaktera. Npr. neke odgojne i edukacijske institucije organiziraju takmičenja (raspišu konkurs) za pisanje nekoga rada, knjige, odgovore na pitanja, izučavanje neke ličnosti i sl. Oko dozvoljenosti ovakvih takmičenja i uzimanja nagrade kruži razilaženje koje se vraća na pitanje: Da li je dozvoljeno uzimati naknade za naučna pitanja ili ne? Hanefijski učenjaci i Ibn Tejmijje smatraju da je to dozvoljeno. Npr. dvojica se opklade i ulože po stotinu dinara da je propis određenog šerijatskog pitanja halal ili haram, pa ko pobijedi uzima sve, a ko izgubi, gubi i ono što je uložio. Oni ovo odobravaju sljedećom tezom: Kao što je vjera stasala sabljom, stasala je uz znanje i njegovo proklamiranje.
-Većina ostalih učenjaka smatra da je ovo haram, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ograničio dozvoljenost klađenja na troje: trka deva, konja i bacanje strijela.
-Odabrano je prvo mišljenje hanefija i Ibn Tejmijje.
2.Nagrade i pokloni koji dolaze popratno sa kupljenom robom:
a)Da prodavac daje poklon bez ikakve protunaknade ili uslova. Ovaj poklon može biti u vidu predmeta ili koristi (usluge). (Npr. da onaj ko kupi na benzinskoj pumpi gorivo, prodavac mu pokloni nešto, ili ko izvrši poravku automobila dva puta, treći put je popravka besplatna).
-Ovakve nagrade su dozvoljene i nema šerijatske smetnje za njih.
b)Da mušterija zna za poklon, npr. da prilikom odabira robe prodavac kupcu pojasni da uz tu i tu robu ima poklon. Ovakve nagrade su dozvoljene i nema šerijatske smetnje za njih, jer su u smislu sniženje cijena i u njima nema nikakve obmane.
c)Da poklon (nagrada) bude skriven unutar robe. Ako utječe na promjenu cijene osnovne robe koja se kupuje, onda je ovo kocka, jer povećana cijena može biti jednaka, manja ili veća od vrijednosti skrivenog poklona. Osoba u ovom slučaju ili gubi ili dobija, pa zato ovakvi „pokloni“ nisu dozvoljeni. Ukoliko poklon ne utječe na originalnu cijenu proizvoda, dozvoljeno ga je kupiti i uzeti poklon.
d)Da poklon bude skriven samo u nekim istoimenim proizvodima, pa kupac kupi robu u sa kojom može doći poklon (nagrada) a i ne mora. Ovo je dozvoljeno uz uslov primjene dva regulatora: da poklon nema utjecaja na cijenu originalnog proizvoda i da osoba kupuje robu za kojom je u stvarnoj potrebi.
e)Da poklon bude u vidu novca, tj. da u robi bude skriven novac. O ovome postoje dva mišljenja:
-Prvo: Ovo je zabranjeno, jer se prodaje roba koja može podlijegati kamatnoj zabrani (kamata viška -istoimena roba za istoimenu robu) uz dodatak robe koja ne podliježe kamatnoj zabrani. To je poznata mes'ela „hurme i jedan dirhem“ Npr. kupljena je kutija deterdženta u kojoj se krije novac s ciljem da se dobije taj poklon. (Znači, djelimično je razmijenjena roba koja podliježe kamatnoj zabrani – razmjena istoimenog novca, i deterdžent koje ne podliježe kamatnoj zabrani). Dokaz je hadis od Fudalea b. Ubejda koji je kupio ogrlicu sa ukrasima od zlatnih dinara. Dinari (kojima je kupovao) su od zlata i ogrlica na sebi ima zlata, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. „Ne, sve dok se razdvoje.“, tj. kada se mijenja zlato za zlato moraju biti u istoj količini.
-Drugo: Ako se radi o neznatnom novcu kao poklonu onda nema smetnje, npr. kupljeno je nešto za 100 KM i skrivena nagrada je 1 KM, jer i učenjaci u poznatom pitanju „hurme i jedan dirhem“ kažu ako se radi o neznatnoj svoti novca da nema smetnje. Ali, ukoliko se radi o većoj svoti, zabranjeno je. Odabrano je drugo mišljenje.
3.Nagradni kuponi za izvlačenje na sreću. Npr. neki trgovački centri kada kupci kupe robu daju određene kupone koji se popune (ime, prezime, adresa), a zatim ostave u kutiju i naknadno se javno izvlače sretni dobitnici. Postoje dva mišljenja oko ovoga:
-Prvo: Dozvoljeno je. Šejh Muhamed El-Usejmin i šerijatska komisija kuvajtske banke Bayt Al-Tamweel su to dozvolili pod dva uslova: da poklon (nagradna igra) nema utjecaja na povećanje cijena robe i da onaj ko kupuje robu budu u potrebi za njom (kao i kada ne bi bilo nagradne igre).
-Drugo: Zabranjeno je. Ovo je mišljenje Bin Baza, rahimehullah, i Stalne komisije za fetve, jer ovakav postupak nosi obrise kocke, nanosi se šteta drugim trgovcima i motiv je da čovjek kupi ono za čime nema potrebe.
-Odabranije je prvo mišljenje ukoliko se ispune navedeni uslovi.
Napomena: Pojedini trgovački centri postavljaju uslov da se kupi ruba u određenom iznosu da bi se dobio kupon za učešće u nagradi. Ukoliko osoba bespotrebno i namjerno kupuje robu da bi ostvarila donji limit za dobijanje kupona, onda se na takav postupak odnosi isti propis zabrane (kocke).
minber.ba