Pripremio Elvedin Pezić prof.
U ovom tekstu govorit ćemo o temi koja bi trebala da zauzima najviše mjesto kod muslimana. Govorit ćemo o izvoru muslimanske snage, moći, slave, sreće i zadovoljstva u ovodunjalučkom životu koje neminovno nosi sa sobom uspjeh na budućem svjetu, ono što bi trebao da bude glavni cilj svakom muslimanu u svakodnevnom životu. Govorit ćemo o odnosu muslimana naspram Allahove knjige, Kur´ana.
Prije nego počnemo konkretno sa govorom o tome, želio bih da napomenem da se nalazimo u mjesecu ševalu, mjesec u kojem je pohvalno postiti šest dana dobrovoljnog posta. Allahov Poslanik je kazao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu.“(Muslim)
Ovo je prilika da se na veoma lagahan način zasluži velika nagrada koje smo svi više nego potrebni. Jedno od svojstava iskrenih Allahovih robova je da se trude da iskoriste ovakve prilike i da žale za njihovim prolaskom ako ne uspiju da ih iskoriste. Zato treba da organiziramo sebe i svoje porodice, članove naših porodica, našu djecu, da zajedno ispostimo ove dane. Na taj način, potvrđujući iskrenost u postu koji je protekao u ramazanu, da to nije bila samo sezonska i sekundarna pokornost već da smo spremni da i dalje budemo pokorni Allahovi robovi, da smo spremni da kreiramo svoje živote po smijernicama ove uzvišene i savršene vjere. Na taj način, potvrđujući naše čvrsto ubjeđenje da ćemo jednoga dana stajati pred Uzvišenim Allahom i polagati račun za svaku sekundu našeg života. A sad, da se vratimo našoj današnjoj temi. Odnos muslimana prema Kur'anu, knjizi koja je izvor njihove slave, moći, ugleda, sreće, zadovoljstva u ovodunjalučkom životu, a sve to neminovno nosi sa sobom konačni uspjeh na budućem svijetu-ahiretu...
Ova tema dolazi nam ciljano neposredno nakon mjeseca ramazana. Mjeseca, u kojem su se muslimani sa mnogo intenziteta družili sa Allahovom knjigom, Kur'anom. Ovo druženje ima za cilj da nas podstakne na konstantno druženje sa Allahovom knjigom tokom cijele godine, jer je u njemu životni program bez kojeg se ne može zamisliti život čovjeka koji se deklariše kao musliman. Ne samo da se družimo sa Kur'anom u ramazanu, mjesecu posta, mjesecu u kojem su sputani i povezani šejtani. Pogledamo li u stanje muslimana, općenito u cijelome svijetu, vidjet ćemo da je više nego loše u svakom pogledu.
U historiji nije zapamćeno da su se muslimani toliko odali grijesima i da su toliko zapostavili prakticiranje islamskih načela kao u današnjem vremenu. Sve ono što je strogo zabranjeno vjerom u velikim mjerama je prisutno među muslimanima. Alkohol se toči i pije na svakom koraku, poslovanje kamatom je postala normalna i nezaobilazna stvar u životu mnogih muslimana, otkrivene žene na našim ulicama su postale svakodnevnica, psovanje Allaha i vrijeđanje Poslanika je prisutno kod velikog broja onih koji za sebe kažu da su muslimani, i mnogo drugih grijeha koje ako bi sve željeli nabrojati trebalo bi nam za to mnogo vremena. I ne samo to, ljudi su otišli korak dalje. A zar se može dalje, reći će neko, može. Ljudi su se toliko udaljili od načela vjere i toliko su njihova srca okorjela u grijesima da dobre i čestite stvari smatraju lošim i nemoralnim, a loše, štetne, nemoralne stvari se smatraju dobrim i čestititm osobinama. Žalosno je to, ali je to naša stvarnost.
Primjera za to je mnogo. Zar ne vidimo da ljudi ismijavaju one koji ne konzumiraju alkohol, drogu, duhan. Omalovažavaju one koji ne žele da posluju sa kamatom. Zaostalim i konzervativnim smatraju žene koje su pokrivene onako kako smo još kao djeca učili u mektebu da treba da se nosi žena muslimanka. A modernim i obrazovanim se smatraju žene koje nose uske hlače, kratke suknjice, našminkane, nariktanih frizura. Sve to, i opet smognemo harbrosti da kada nas zadesi neka interna nedaća da kažemo: „Gospodaru pa šta sam ja skrivio?!“ Da nismo učestvovali ni u jednom grijehu, a jesmo u mnogo toga, osim što svojom šutnjom to sve odobravamo, to bi bilo više nego dovoljno da budemo kažnjeni na dunjaluku prije nego budemo pitani za to na Sudnjem danu. Onaj ko iole poznaje vjeru i njene savršene principe neće ni jednog momenta sumnjati gdje je problem, zašto su muslini u tako jadnom halu i stanju. Neće sumnjati da je glavni razlog njihove stagnacije; u duhovno-vjerskom, političko-ekonomskom i svakom pogledu, njihovo zapostavljanje Allahove knjige, Kur'ana u savakodnevnom životu. Kur'an, kao životni program muslimana, je zapostavljen od strane muslimana u svakom pogledu. Zapostavljeno je njegovo učenje, razmišljenje o njegovim nadnaravnim i savršenim principima, porukama i smijernicama koje su direktno od Stvoritelja ljudi, Onoga koji najbolje zna šta njima treba, objavljene ljudima da bi po njima usmjeravali i organizirali ovodunjalučki život.
I na kraju kolone-spiska stvari koje su zapostavljene a vezuju se za Kur'an- je njegovo prakticiranje u svakodnevnom životu od strane velikog broja onih koji se deklarišu kao muslimani. Koliko je samo imperativa u Kur'anu za koje velik broj nas zna da su stroga obaveza ali smo mi veoma daleko od njih u kreiranju našeg svakodnevnog života. Kako onda da očekujemo Allahov blagoslov, bereket, Allahovu pomoć, Allahovu milost, Allahovu nagradu a toliko smo daleko od svega što se od nas traži. I što je još teže od svega, mi to činimo svjeno, znajući da je to zabranjeno mi nastavljamo živjeti u nepokornosti Allahu, kršeći Njegove granice, na koje je On veoma ljubomoran.
Sama činjenica da nam je Uzvišeni Allah dozvolio da čitamo i da možemo da se družimo sa njegovim govorom, Kur' anom, je velika blagodat o kojoj sigurno nismo razmišljali. Rekao je Uzvišeni: “Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“
Kako je velika počast muslimanima to što kao životni program imaju, Allahovu knjigu, Allahov govor, kojeg je On, Uzvišeni i Svemogući, obećao čuvati od bilo kakvog iskrivljenja sve do Sudnjega dana. Jedina objava, jedina nebeska knjiga koja će ostati autentična, u originalnom obliku sve do Sudnjega dana, bez obzira koliko vremena proteklo, bez obzira na pokušaje neprijetelja čovječanstva da iskrive i izmijene nešto u Kur'anu. Stvarnost je najbolji pokazatelj onima koji razuma imaju. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ Čuvati ga od bilo kakvog iskrivljenja. Neka je hvaljen Onaj koji je počastio ovaj ummet time što je On obećao da će bdjeti nad njihovim životnim programom. Koji je garancija njihovog uspjeha na dunjaluku prije uspjeha i zadovoljstava na budućem svijetu. Kada bi samo muslimani bili svjesni veličine ove Allahove blagodati prema njima, da je to osobenost sljedbenika ove vjere, koju bi mnogi drugi željeli ali su je uskaraćeni. Kada bi to znali muslimani ne bi ostavili ni jedno mjesto a da se ne bi pohvalili time. Na više mjesta u Kur'anu Allah je izazvao ljude, čovječanstvo, da izmisle nešto slično Kur'anu, samo jednu suru, i taj izazov je otvoren sve do Sudnjega dana, a ljudi su već poodavno odustali od pokušaja, što nedvosmisleno ukazuje na savršenstvo tog govora i Onoga koji ga je izrekao. Rekao je Svemogući: “A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“
Nastaviće se InšAllahi...
U ovom tekstu govorit ćemo o temi koja bi trebala da zauzima najviše mjesto kod muslimana. Govorit ćemo o izvoru muslimanske snage, moći, slave, sreće i zadovoljstva u ovodunjalučkom životu koje neminovno nosi sa sobom uspjeh na budućem svjetu, ono što bi trebao da bude glavni cilj svakom muslimanu u svakodnevnom životu. Govorit ćemo o odnosu muslimana naspram Allahove knjige, Kur´ana.
Prije nego počnemo konkretno sa govorom o tome, želio bih da napomenem da se nalazimo u mjesecu ševalu, mjesec u kojem je pohvalno postiti šest dana dobrovoljnog posta. Allahov Poslanik je kazao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu.“(Muslim)
Ovo je prilika da se na veoma lagahan način zasluži velika nagrada koje smo svi više nego potrebni. Jedno od svojstava iskrenih Allahovih robova je da se trude da iskoriste ovakve prilike i da žale za njihovim prolaskom ako ne uspiju da ih iskoriste. Zato treba da organiziramo sebe i svoje porodice, članove naših porodica, našu djecu, da zajedno ispostimo ove dane. Na taj način, potvrđujući iskrenost u postu koji je protekao u ramazanu, da to nije bila samo sezonska i sekundarna pokornost već da smo spremni da i dalje budemo pokorni Allahovi robovi, da smo spremni da kreiramo svoje živote po smijernicama ove uzvišene i savršene vjere. Na taj način, potvrđujući naše čvrsto ubjeđenje da ćemo jednoga dana stajati pred Uzvišenim Allahom i polagati račun za svaku sekundu našeg života. A sad, da se vratimo našoj današnjoj temi. Odnos muslimana prema Kur'anu, knjizi koja je izvor njihove slave, moći, ugleda, sreće, zadovoljstva u ovodunjalučkom životu, a sve to neminovno nosi sa sobom konačni uspjeh na budućem svijetu-ahiretu...
Ova tema dolazi nam ciljano neposredno nakon mjeseca ramazana. Mjeseca, u kojem su se muslimani sa mnogo intenziteta družili sa Allahovom knjigom, Kur'anom. Ovo druženje ima za cilj da nas podstakne na konstantno druženje sa Allahovom knjigom tokom cijele godine, jer je u njemu životni program bez kojeg se ne može zamisliti život čovjeka koji se deklariše kao musliman. Ne samo da se družimo sa Kur'anom u ramazanu, mjesecu posta, mjesecu u kojem su sputani i povezani šejtani. Pogledamo li u stanje muslimana, općenito u cijelome svijetu, vidjet ćemo da je više nego loše u svakom pogledu.
U historiji nije zapamćeno da su se muslimani toliko odali grijesima i da su toliko zapostavili prakticiranje islamskih načela kao u današnjem vremenu. Sve ono što je strogo zabranjeno vjerom u velikim mjerama je prisutno među muslimanima. Alkohol se toči i pije na svakom koraku, poslovanje kamatom je postala normalna i nezaobilazna stvar u životu mnogih muslimana, otkrivene žene na našim ulicama su postale svakodnevnica, psovanje Allaha i vrijeđanje Poslanika je prisutno kod velikog broja onih koji za sebe kažu da su muslimani, i mnogo drugih grijeha koje ako bi sve željeli nabrojati trebalo bi nam za to mnogo vremena. I ne samo to, ljudi su otišli korak dalje. A zar se može dalje, reći će neko, može. Ljudi su se toliko udaljili od načela vjere i toliko su njihova srca okorjela u grijesima da dobre i čestite stvari smatraju lošim i nemoralnim, a loše, štetne, nemoralne stvari se smatraju dobrim i čestititm osobinama. Žalosno je to, ali je to naša stvarnost.
Primjera za to je mnogo. Zar ne vidimo da ljudi ismijavaju one koji ne konzumiraju alkohol, drogu, duhan. Omalovažavaju one koji ne žele da posluju sa kamatom. Zaostalim i konzervativnim smatraju žene koje su pokrivene onako kako smo još kao djeca učili u mektebu da treba da se nosi žena muslimanka. A modernim i obrazovanim se smatraju žene koje nose uske hlače, kratke suknjice, našminkane, nariktanih frizura. Sve to, i opet smognemo harbrosti da kada nas zadesi neka interna nedaća da kažemo: „Gospodaru pa šta sam ja skrivio?!“ Da nismo učestvovali ni u jednom grijehu, a jesmo u mnogo toga, osim što svojom šutnjom to sve odobravamo, to bi bilo više nego dovoljno da budemo kažnjeni na dunjaluku prije nego budemo pitani za to na Sudnjem danu. Onaj ko iole poznaje vjeru i njene savršene principe neće ni jednog momenta sumnjati gdje je problem, zašto su muslini u tako jadnom halu i stanju. Neće sumnjati da je glavni razlog njihove stagnacije; u duhovno-vjerskom, političko-ekonomskom i svakom pogledu, njihovo zapostavljanje Allahove knjige, Kur'ana u savakodnevnom životu. Kur'an, kao životni program muslimana, je zapostavljen od strane muslimana u svakom pogledu. Zapostavljeno je njegovo učenje, razmišljenje o njegovim nadnaravnim i savršenim principima, porukama i smijernicama koje su direktno od Stvoritelja ljudi, Onoga koji najbolje zna šta njima treba, objavljene ljudima da bi po njima usmjeravali i organizirali ovodunjalučki život.
I na kraju kolone-spiska stvari koje su zapostavljene a vezuju se za Kur'an- je njegovo prakticiranje u svakodnevnom životu od strane velikog broja onih koji se deklarišu kao muslimani. Koliko je samo imperativa u Kur'anu za koje velik broj nas zna da su stroga obaveza ali smo mi veoma daleko od njih u kreiranju našeg svakodnevnog života. Kako onda da očekujemo Allahov blagoslov, bereket, Allahovu pomoć, Allahovu milost, Allahovu nagradu a toliko smo daleko od svega što se od nas traži. I što je još teže od svega, mi to činimo svjeno, znajući da je to zabranjeno mi nastavljamo živjeti u nepokornosti Allahu, kršeći Njegove granice, na koje je On veoma ljubomoran.
Sama činjenica da nam je Uzvišeni Allah dozvolio da čitamo i da možemo da se družimo sa njegovim govorom, Kur' anom, je velika blagodat o kojoj sigurno nismo razmišljali. Rekao je Uzvišeni: “Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“
Kako je velika počast muslimanima to što kao životni program imaju, Allahovu knjigu, Allahov govor, kojeg je On, Uzvišeni i Svemogući, obećao čuvati od bilo kakvog iskrivljenja sve do Sudnjega dana. Jedina objava, jedina nebeska knjiga koja će ostati autentična, u originalnom obliku sve do Sudnjega dana, bez obzira koliko vremena proteklo, bez obzira na pokušaje neprijetelja čovječanstva da iskrive i izmijene nešto u Kur'anu. Stvarnost je najbolji pokazatelj onima koji razuma imaju. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ Čuvati ga od bilo kakvog iskrivljenja. Neka je hvaljen Onaj koji je počastio ovaj ummet time što je On obećao da će bdjeti nad njihovim životnim programom. Koji je garancija njihovog uspjeha na dunjaluku prije uspjeha i zadovoljstava na budućem svijetu. Kada bi samo muslimani bili svjesni veličine ove Allahove blagodati prema njima, da je to osobenost sljedbenika ove vjere, koju bi mnogi drugi željeli ali su je uskaraćeni. Kada bi to znali muslimani ne bi ostavili ni jedno mjesto a da se ne bi pohvalili time. Na više mjesta u Kur'anu Allah je izazvao ljude, čovječanstvo, da izmisle nešto slično Kur'anu, samo jednu suru, i taj izazov je otvoren sve do Sudnjega dana, a ljudi su već poodavno odustali od pokušaja, što nedvosmisleno ukazuje na savršenstvo tog govora i Onoga koji ga je izrekao. Rekao je Svemogući: “A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“
Nastaviće se InšAllahi...