Prenosi se da je Imam Ibnul- Kajjim, Allah mu podario svoju milost, rekao: “Dove i ono sto ucimo da se zastitimo od zla su jedna vrsta oruzja; a svako oruzje je dobro u onoj mjeri u kojoj je vjest i spretan onaj koji ga drzi u svojoj ruci; vrijednost sablje se ne mjeri samo po tome koliko je ostro njeno sjecivo. Kada je sablja skovana bez ikakvog nedostatka i od dobrog materijala i kada je ruka koja je drzi cvrsta i snazna, onda nema nicega sto moze sprijeciti borca da porazi svoje neprijatelje. Ali ako bilo sta od navedenog bude nedostajalo onda ce i uspjeh biti nepotpun.”
Iz citiranog mozemo zakljuciti da postoje odredjeni uslovi kada je u pitanju primanje nase dove. Logicno je dakle, da postoje i stvari koje sprecavaju dolazak nase dove do Onoga koji ih uslisava.
-Iskrenost u dovi
Ovo je mozda najbitniji uslov da nam dova bude uslisana. Tako stoji u Casnom Kur’anu: “Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovjedajuci vjeru- pa makar to nevjernicima bilo mrsko…” (Sura Al- Mu’min, ajet 14). Dakle, pod iskrenoscu u upucivanju dove se podrazumjeva cvrsto ubjedjenje da Onaj kome dovu upucujes- Svemoguci Allah- je Jedini koji je kadar da dovi primi i uslisi. Iskrenost podrazumjeva i cuvanje od bilo kakve oholosti.
-Pokajanje i vracanje Allahu Uzvisenom
Grijeh i cinjenje grijeha je jedan od razloga neprimanja dove. Onaj koji zeli da mu dova bude primljena treba da pozuri sa cinjenjem istigfara. O tome govore i Kur’anski ajeti u kojima se navodi savjet koji Boziji Poslanik Nuh, a.s., daje svome narodu: “…trazite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prasta; On ce vam kisu obilatu slati i pomoci vas imanjima i sinovima, i dace vam basce, i rijeke ce vam dati.” (Sura Nuh, ajeti 10-12).
-Poniznost, skrusenost, i nada u Allahovu milost a strah od Njegove kazne zajedno cine stanje duha onoga koji upucuje dovu kao i sustinu i svrhu njenog upucivanja. O tome i govori ovaj ajet: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previse glasno mole.” (Sura Al- A’raf, ajet 55).
-Ustrajnost u upucivanju dove a bez osjecanja uzaludnosti ili
ili gubljenja nade da ona nece biti uslisana je takodjer bitan uslov. Dovu treba upucivati dva ili najbolje tri puta. Ogranicavanje na tri puta je po sunnetu naseg Poslainika, s.a.w.s. Ibn Mesud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik praktikovao i volio da dovu ponovi tri puta kao i da trazi oprosta isto toliko puta. Slicno prenose i Ebu Davud i En-Nesai, r.a.
-Narocito upucivanje dove kada smo u izobilju i blagostanju je takodjer pohvalno i u skladu sa hadisom koga navodi Ahmed: “Sjetite se Allaha kada ste u izobilju i On ce se sjetiti vas kada vam naidju poteskoce i nedace.”.
-Priblizavanje Allahu tako sto cemo Mu se obracati Njegovim najljepsim i najuzvisenijim imenima na pocetku nase dove ili na kraju. Uzviseni Allah tako kaze: “Allah ima najljepsa imena i vi Ga zovite njima…” (Sura Al- A’raf, ajet 180).
-Rijecitost, sazetost i preciznost u dovi kao i upucivanje najljepsih dova su preporucljivi. A najljepse i najnadahnutije dove su vjerodostojne Poslanicke dove, ali je i dopusteno da se covjek obrati svome Gospodaru onako kako to on zeli i u skladu sa onim zasta dovu upucuje.
-Na kraju postoje i druge pohvalne ali ne i obavezne stvari o kojim treba voditi racuna kada upucujemo dovu. Tu spadaju okretanje u pravcu kible; paziti na tjelesnu cistocu i cuvanje abdesta; poceti dovu velicanjem Allaha i upucivanjem zahvale Njemu Uzvisenom kao i donosenjem salavata na Njegovog Poslaanika; podizanjem ruku tokom upucivanja dove.
Prilikom upucivanja dove treba voditi racuna i o vremenu u kome se upucuje i mjestu na kome se to cini. U najbolja doba dana za upucivanje dove spadaju trenutci pred zoru, poslednja trecina noci, odabrani sat svakoga petka (vjerodostojne predaje kazuju da je to najvjerovatnije poslednji sahat ikindijskog vakta, a Allah najbolje zna- prim.prev.), kada pada kisa jer je ona sama po sebi Allahov blagoslov, izmedju ezana i ikameta. Medju najbolja mjesta svakako spadaju Allahove kuce na Zemlji tj. dzamije a posebno Mesdzidul- Harem u Mekki.
Postoje i situacije kada se dove posebno primaju kao kada dovu upucujemo jer smo u potjeskoci ili nam se nanosi nepravda, kada postimo, kada putujemo, kada imamo neku bitnu potrebu, ili kada dovu cinimo za naseg brata po vjeri a u njegovom odsustvu.
Medju stvarima koje sprecavaju primanje dove spadaju slijedece:
-Kad je dova sama po sebi slaba, ili kada dovom trazimo nesto sto ce rezultirati grijehom ili neposlusnoscu Gospodaru; ili kada dovom trazimo nesto sto je samo po sebi nemoguce poput vjecnog zivota na dunjaluku, ili neceg zabranjenog ili pak smrt. U jednom hadisu koji se prenosi od Ebu hurejre, r.a., se navodi savjet Allahovog Poslanika u vezi primanja dove. Obecano je covjeku da ce mu se dova primiti sve dok on tom dovom ne trazi nesto sto je samo po sebi grijeh ili nesto sto podrazumjeva kidanje rodbinskih veza. Hadis navodi Muslim u svome sunenu.
-Kada je osoba koja upucuje dovu slab vjernik ili slaboga ubjedjenja. Uzrokom toga moze biti nedostatak srcanosti, cvrstog ubjedjenja; nepotrebno podizanje glasa prilikom upucivanja dove; ili upucivanje dove na nacin koji svjedoci o tome da se ta osoba osjeca neovisnim od svog Gospodara ili misli da nema potrebe za Njime; ili kad u nasoj dovi previse obracamo paznju na rijeci a malo na njihovu sustinu i znacenje; ili kada se trudimo da zaplacemo ali ne iz iskrene bogobojaznosti i poniznosti; ili kada pak pretjerujemo u istome.
-Jedan od razloga zbog kojih se dova ne prima moze biti i ranije pocinjeni grijeh poput uzivanje u bilo kakvom imetku koji je stecen na nedozvoljen nacin; konzumiranje alkohola ili hrane koja nije halal; ili obavljanje poslova koji nisu u skladu sa serijatom; ili kada nam je srce prekriveno mrljama zbog pocinjenih grijeha; ili kada svjesno praktikujemo novotariju u vjeri; ili kada nam je srce obuzeto nemarom.
Posebno se treba zadrzati na uzivanje u imetku koji je stecen na nedozvoljen nacin jer smo obavjesteni da je to jedan od vecih razloga zbog kojih dova moze biti odbijena. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da je rekao: “O ljudi Allah je dobar pa zato On i prima samo dobro. Allah je naredio vjernicima da slijede ono sto je dostavio svojim Poslanicima. Uzviseni kaze: “O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja dobro znam sto vi radite!” (Sura Al- Mu’minun, ajet 51) / “O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!” (Sura Al- Baqara, ajet 172). Zatim je Allahov Poslanik spomjenuo covjeka koji bio na dug put pa mu je kosa razbarusena a odjeca prasnjava pa je ispruzio i podigao svoje ruke ka nebu govoreci- O Gospodaru, o Gospodaru!- a hrana koju jede je haram, pice koje pije je haram i cio njegov imetak mu je haram pa kako mu dova moze primiti?” (Muslim). Iz hadisa vidimo da je covjek koji je posluzio kao primjer imao pri sebi nesto od stvari koje uticu na primanje dove jer je bio na putu i imao je neku jaku potrebu pa je zato dozivao svoga Gospodara ali je zato imao pri sebi i nesto sto sprecava da mu dova bude primljena- raspolagao je imetkom koji je stekao na nedozvoljen nacin. Molimo Allaha da nas sacuva slicnog.
-Nestrpljivost u ocekivanju ispunjenja onoga sto smo trazili u dovi ili pozurivanje u tome su takodjer jedan od razloga neprimanja dove. Opet se prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “ Svakome od vas bit ce molba uslisana sve ako to ne pozurujete pa kazete- molio sam i nije mi molba uslisana!” (Buhari i Muslim).
-Uslovljavanje dove poput rijecima: “O Allahu, oprosti mi ako hoces” ili “O Allahu, smiluj mi se ako hoces” i tome slicno su uzroci neprimanja dove. Onaj koji cini dovu mora biti ustrajan u tome kao i uporan i iskren u svojoj dovi a mora znati i to da je Allah taj koji dove uslisava i da On voli da Mu se dove upucuju.
Nije apsolutno neophodno da se covjek pridrzava svega navedenog da bi mu se dova primila. Doista su oni koji postignu sve navedeno rijetki. Ali to ipak ne treba da nas sprijeci da se trudimo da postignemo bar nesto od toga kako bismo se nadali da ce nam dove biti primljene.
Bitno je znati i da se primljena dova moze manifestovati na razlicite nacine- katkada nas Gospodar nam podari ono sto smo dovom trazili a ponekad dova bude uzrokom zastite od neceg loseg; ponekad dova bude uzrokom nekog dobrocinstva ili sticanjem nekog dobra, a ponekad spasom na Sudnjem danu kada ce nam pomoc najvise biti potrebna.
Autor: Sejh Muhammed Salih el Munadzid
Iz citiranog mozemo zakljuciti da postoje odredjeni uslovi kada je u pitanju primanje nase dove. Logicno je dakle, da postoje i stvari koje sprecavaju dolazak nase dove do Onoga koji ih uslisava.
-Iskrenost u dovi
Ovo je mozda najbitniji uslov da nam dova bude uslisana. Tako stoji u Casnom Kur’anu: “Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovjedajuci vjeru- pa makar to nevjernicima bilo mrsko…” (Sura Al- Mu’min, ajet 14). Dakle, pod iskrenoscu u upucivanju dove se podrazumjeva cvrsto ubjedjenje da Onaj kome dovu upucujes- Svemoguci Allah- je Jedini koji je kadar da dovi primi i uslisi. Iskrenost podrazumjeva i cuvanje od bilo kakve oholosti.
-Pokajanje i vracanje Allahu Uzvisenom
Grijeh i cinjenje grijeha je jedan od razloga neprimanja dove. Onaj koji zeli da mu dova bude primljena treba da pozuri sa cinjenjem istigfara. O tome govore i Kur’anski ajeti u kojima se navodi savjet koji Boziji Poslanik Nuh, a.s., daje svome narodu: “…trazite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prasta; On ce vam kisu obilatu slati i pomoci vas imanjima i sinovima, i dace vam basce, i rijeke ce vam dati.” (Sura Nuh, ajeti 10-12).
-Poniznost, skrusenost, i nada u Allahovu milost a strah od Njegove kazne zajedno cine stanje duha onoga koji upucuje dovu kao i sustinu i svrhu njenog upucivanja. O tome i govori ovaj ajet: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previse glasno mole.” (Sura Al- A’raf, ajet 55).
-Ustrajnost u upucivanju dove a bez osjecanja uzaludnosti ili
ili gubljenja nade da ona nece biti uslisana je takodjer bitan uslov. Dovu treba upucivati dva ili najbolje tri puta. Ogranicavanje na tri puta je po sunnetu naseg Poslainika, s.a.w.s. Ibn Mesud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik praktikovao i volio da dovu ponovi tri puta kao i da trazi oprosta isto toliko puta. Slicno prenose i Ebu Davud i En-Nesai, r.a.
-Narocito upucivanje dove kada smo u izobilju i blagostanju je takodjer pohvalno i u skladu sa hadisom koga navodi Ahmed: “Sjetite se Allaha kada ste u izobilju i On ce se sjetiti vas kada vam naidju poteskoce i nedace.”.
-Priblizavanje Allahu tako sto cemo Mu se obracati Njegovim najljepsim i najuzvisenijim imenima na pocetku nase dove ili na kraju. Uzviseni Allah tako kaze: “Allah ima najljepsa imena i vi Ga zovite njima…” (Sura Al- A’raf, ajet 180).
-Rijecitost, sazetost i preciznost u dovi kao i upucivanje najljepsih dova su preporucljivi. A najljepse i najnadahnutije dove su vjerodostojne Poslanicke dove, ali je i dopusteno da se covjek obrati svome Gospodaru onako kako to on zeli i u skladu sa onim zasta dovu upucuje.
-Na kraju postoje i druge pohvalne ali ne i obavezne stvari o kojim treba voditi racuna kada upucujemo dovu. Tu spadaju okretanje u pravcu kible; paziti na tjelesnu cistocu i cuvanje abdesta; poceti dovu velicanjem Allaha i upucivanjem zahvale Njemu Uzvisenom kao i donosenjem salavata na Njegovog Poslaanika; podizanjem ruku tokom upucivanja dove.
Prilikom upucivanja dove treba voditi racuna i o vremenu u kome se upucuje i mjestu na kome se to cini. U najbolja doba dana za upucivanje dove spadaju trenutci pred zoru, poslednja trecina noci, odabrani sat svakoga petka (vjerodostojne predaje kazuju da je to najvjerovatnije poslednji sahat ikindijskog vakta, a Allah najbolje zna- prim.prev.), kada pada kisa jer je ona sama po sebi Allahov blagoslov, izmedju ezana i ikameta. Medju najbolja mjesta svakako spadaju Allahove kuce na Zemlji tj. dzamije a posebno Mesdzidul- Harem u Mekki.
Postoje i situacije kada se dove posebno primaju kao kada dovu upucujemo jer smo u potjeskoci ili nam se nanosi nepravda, kada postimo, kada putujemo, kada imamo neku bitnu potrebu, ili kada dovu cinimo za naseg brata po vjeri a u njegovom odsustvu.
Medju stvarima koje sprecavaju primanje dove spadaju slijedece:
-Kad je dova sama po sebi slaba, ili kada dovom trazimo nesto sto ce rezultirati grijehom ili neposlusnoscu Gospodaru; ili kada dovom trazimo nesto sto je samo po sebi nemoguce poput vjecnog zivota na dunjaluku, ili neceg zabranjenog ili pak smrt. U jednom hadisu koji se prenosi od Ebu hurejre, r.a., se navodi savjet Allahovog Poslanika u vezi primanja dove. Obecano je covjeku da ce mu se dova primiti sve dok on tom dovom ne trazi nesto sto je samo po sebi grijeh ili nesto sto podrazumjeva kidanje rodbinskih veza. Hadis navodi Muslim u svome sunenu.
-Kada je osoba koja upucuje dovu slab vjernik ili slaboga ubjedjenja. Uzrokom toga moze biti nedostatak srcanosti, cvrstog ubjedjenja; nepotrebno podizanje glasa prilikom upucivanja dove; ili upucivanje dove na nacin koji svjedoci o tome da se ta osoba osjeca neovisnim od svog Gospodara ili misli da nema potrebe za Njime; ili kad u nasoj dovi previse obracamo paznju na rijeci a malo na njihovu sustinu i znacenje; ili kada se trudimo da zaplacemo ali ne iz iskrene bogobojaznosti i poniznosti; ili kada pak pretjerujemo u istome.
-Jedan od razloga zbog kojih se dova ne prima moze biti i ranije pocinjeni grijeh poput uzivanje u bilo kakvom imetku koji je stecen na nedozvoljen nacin; konzumiranje alkohola ili hrane koja nije halal; ili obavljanje poslova koji nisu u skladu sa serijatom; ili kada nam je srce prekriveno mrljama zbog pocinjenih grijeha; ili kada svjesno praktikujemo novotariju u vjeri; ili kada nam je srce obuzeto nemarom.
Posebno se treba zadrzati na uzivanje u imetku koji je stecen na nedozvoljen nacin jer smo obavjesteni da je to jedan od vecih razloga zbog kojih dova moze biti odbijena. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da je rekao: “O ljudi Allah je dobar pa zato On i prima samo dobro. Allah je naredio vjernicima da slijede ono sto je dostavio svojim Poslanicima. Uzviseni kaze: “O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja dobro znam sto vi radite!” (Sura Al- Mu’minun, ajet 51) / “O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!” (Sura Al- Baqara, ajet 172). Zatim je Allahov Poslanik spomjenuo covjeka koji bio na dug put pa mu je kosa razbarusena a odjeca prasnjava pa je ispruzio i podigao svoje ruke ka nebu govoreci- O Gospodaru, o Gospodaru!- a hrana koju jede je haram, pice koje pije je haram i cio njegov imetak mu je haram pa kako mu dova moze primiti?” (Muslim). Iz hadisa vidimo da je covjek koji je posluzio kao primjer imao pri sebi nesto od stvari koje uticu na primanje dove jer je bio na putu i imao je neku jaku potrebu pa je zato dozivao svoga Gospodara ali je zato imao pri sebi i nesto sto sprecava da mu dova bude primljena- raspolagao je imetkom koji je stekao na nedozvoljen nacin. Molimo Allaha da nas sacuva slicnog.
-Nestrpljivost u ocekivanju ispunjenja onoga sto smo trazili u dovi ili pozurivanje u tome su takodjer jedan od razloga neprimanja dove. Opet se prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “ Svakome od vas bit ce molba uslisana sve ako to ne pozurujete pa kazete- molio sam i nije mi molba uslisana!” (Buhari i Muslim).
-Uslovljavanje dove poput rijecima: “O Allahu, oprosti mi ako hoces” ili “O Allahu, smiluj mi se ako hoces” i tome slicno su uzroci neprimanja dove. Onaj koji cini dovu mora biti ustrajan u tome kao i uporan i iskren u svojoj dovi a mora znati i to da je Allah taj koji dove uslisava i da On voli da Mu se dove upucuju.
Nije apsolutno neophodno da se covjek pridrzava svega navedenog da bi mu se dova primila. Doista su oni koji postignu sve navedeno rijetki. Ali to ipak ne treba da nas sprijeci da se trudimo da postignemo bar nesto od toga kako bismo se nadali da ce nam dove biti primljene.
Bitno je znati i da se primljena dova moze manifestovati na razlicite nacine- katkada nas Gospodar nam podari ono sto smo dovom trazili a ponekad dova bude uzrokom zastite od neceg loseg; ponekad dova bude uzrokom nekog dobrocinstva ili sticanjem nekog dobra, a ponekad spasom na Sudnjem danu kada ce nam pomoc najvise biti potrebna.
Autor: Sejh Muhammed Salih el Munadzid