U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG
Zahvala pripada samo Allahu Jedinom koji druga nema, i neka je salavat i spas na Njegova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe.
Pisac ovog djela, Abdul-Aziz bin Abdillah bin Baz kaže: "Želim da ove riječi pojasne kako je uistinu klanjao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, te da ova knjiga dođe do svakog muslimana i muslimanke i svako onaj ko je bude čitao neka pokuša oponašati Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer on kaže: "Klanjajte onako kao što ste mene vidjeli da klanjam." Bilježi Buhari.
Što se tiče namaza i načina na koji je obavljan, ovako nam je objašnjeno:
1. UZIMANJE ABDESTA
Abdest se uzima na način kako nam je to naredio Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi: "O vjernici, kada hoćete da molitvu obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka." Maide 6.
Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Namaz se ne prima bez prethodne čistoće."
2. OKRETANJE LICA PREMA KIBLI (KABI)
Onaj ko želi da klanja, gdje god bio, treba se okrenuti čitavim tijelom prema Kabi. Nijjet (odluka) se čini u srcu za onaj namaz koji se želi klanjati, imajući na umu da li je to farz ili nafila, a ne činiti nijjet jezikom. Izgovor nijjeta jezikom nije propisan, već je to novotarija zato što to nije radio ni Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, niti su to činili ashabi, radijallahu anhum. Propisano je da se stavi sutreh (može biti bilo koji predmet visine najmanje pedalj da ne bi neko prošao ispred klanjača), bilo da neko klanja sam ili kao imam.
3. IZGOVARANJE "TEKBIRUL IHRAMA"
To znači da kažeš Allahu ekber gledajući u mjesto sedžde.
4. DIZANJE RUKU KOD IZGOVORA TEKBIRA
Prilikom izgovaranja tekbira dići ruke u visinu ramena ili u visinu ušiju.
5. VEZANJE RUKU NA PRSA
Staviti desnu ruku preko lijeve. Učiniti tako da desna ruka obuhvati gornji dio zgloba šake i podlaktice, jer nas na to upućuje Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.
6. UČENJE DOVE POSLIJE TEKBIRA
Po sunnetu je da se uči dova poslije početnog tekbira. Ona glasi: "Allahumme ba’id bejni ve bejne hatajaje kema ba’adte bejnel mešriki vel magribi. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekkassevbul ebjedu mineddenes. Allahummagsilni min hatajaje bil mai vesseldži vel beredi."
(Allahu moj, udalji me od mojih grijeha, kao što si udaljio istok od zapada, Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se čisti bijela odjeća od prljavštine. Allahu moj, očisti me od grijeha vodom, snijegom i ledom.) Bilježe Buhari i Muslim.
Ko želi može učiti i drugu dovu, kao što je ova: “Subhanekellahumme ve bi hamdike ve tebare kesmuke ve te’ala džedduke ve la ilahe gajruke.” (Slavljen nek si Ti Gospodaru i neka Ti je hvala, blagoslovljeno je Tvoje ime i uzvišena je Tvoja veličina, nema drugog boga osim Tebe). Prenose četvorica priznatih muhaddisa u “Sunenima”, kao što je Sunen od Tirmizija i Sunen od Ibn Madždže.
Dobro je ako neko nađe drugu dovu koja se nađe na početku namaza, ali pod uvjetom da postoje čvrsti dokazi da ju je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem učio. Što se tiče ovih dova, bolje je da se ponekad uči jedna, a ponekad druga dova, da bi se time upotpunilo slijeđenje sunneta.
Poslije dove uči se: E’uzu billahi mineššejtanirradžim Bismillahirrahmanirrahim.(Tražim zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana. U ime Allaha Milostivog Samilosnog).
Poslije toga se uči sura Fatiha, zato što je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Nema namaza ko nije proučio Fatihu.”
A kada se radi o učenju poslije Fatihe, bolje je da se u podne, ikindiji uče sureta srednje dužine, u sabaha duža, dok kod akšama nekada duža, a nekada kraća, jer je tako navedeno u hadisima.
7. ODLAZAK NA RUKU'
Prilikom odlaska na ruku’, izgovara se tekbir dižući ruke u visini ramena ili ušiju. Na ruku'u ćemo nastojati da glava bude poravnata sa leđima, prsti ruku da obuhvate koljena, i da se tijelo smiri. Na ruku'u se uči: “Subhane Rabbijel azim.” (Slavljen nek je moj Veliki Gospodar).
Ovo se spominje u Sunenima od Tirmizije, Nesa'ije, Ebu Davuda i Ibn Madždže, a spominje i Ahmed u svom Sahihu. Bolje je da se ova dova ponovi tri ili više puta.
Lijepo je da se dodaju i ove riječi: “Subhanekellahumme ve bi hamdike, Allahummagfirli". (Veličanstven si Ti Gospodaru i Tebi neka je hvala, Bože, oprosti mi.) Bilježe Buhari i Muslim.
8. VRAĆENJE SA RUKU'A
Kada se vraća sa ruku'a dižu se ruke u visinu ramena ili ušiju i uči se ovo: «Semi'allahu limen hamideh». (Čuo je Allah onoga ko Ga hvali.) Bilježi Buhari u “Fethul-Bari”. Ovo se uči bilo da klanjaš sam ili kao imam drugima.
Poslije ovoga u stojećem stavu uče se ove riječi: “Rabbena ve lekel hamdu, hamden kesiren tajjiben mubareken fihi (3 puta), mil’essemavati ve mil’el-erdi ve mil’e ma bejnehuma ve mil’e ma ši’te min šej’in ba’d, ehlessenai vel-medždi ehakku ma kalel abdu ve kulluna leke abdun. Allahumme la mani’a lima e’atajte ve la mu’ti lima mena’te ve la jenfe’u zel džeddi minkel džeddu.”
(Gospodaru naš, Tebi neka je hvala velika, lijepa i blagoslovljena hvala, onoliko koliko može napuniti nebesa, koliko može napuniti zemlju, koliko može napuniti prostor između njih i onoliko koliko Ti hoćeš poslije toga. Ti si dostojan hvale, veličine i slave. To je najstvarnije i najdoličnije što rob može izgovoriti, a svi smo mi Tvoji robovi. Što Ti dadneš niko ne može spriječiti, a što Ti spriječiš, to niko ne može dati. Nikom bez Tebe bogatstvo ne može koristiti.) Bilježi Muslim u svom Sahihu.
Kada budeš klanjao za imamom, prilikom dizanja sa ruku’a, reci: “Rabbena ve lekel hamd...” i sve ono što smo maloprije spomenuli da se uči, pa bio imam ili sam. Dobro je da svako od njih, bio imam, muktedija ili sam poslije dizanja ruku, a prije sedžde, stave ruke na prsa kao što se to radi na kijamu prije ruku’a. Na ovo nas upućuje hadis kojeg prenosi Vail ibn Hadžer i Sehl ibn Sa’d radijallahu anhum.
9. ODLAZAK NA PRVU SEDŽDU
Sedžda se čini tako što izgovarajući tekbir, ako je lakše spuštamo koljena prije ruku, a kome je teško ovako, može spustiti ruke prije koljena. Prsti i ruke i noge treba da budu ispruženi, malo rastavljeni i okrenuti prema kibli.
Prilikom činjenja sedžde treba da bude sedam dijelova tijela u dodiru sa tlom: čelo sa nosom, ruke, koljena, te donji dio nožnih prstiju.
Zatim reci: “Subhane Rabbijel e’ala”. (Veličanstven je moj Uzvišeni Gospodar.) Bilježe svi autori Sunena. Ponovi ove riječi tri ili više puta.
Lijepo je da na sedždi kažeš još i: “Subhanekellahumme Rabbena ve bi hamdike, Allahummag’firli.”.
(Veličanstven si Ti Gospodaru naš i Tebi neka je hvala, Bože, oprosti mi.) Bilježe Buhari i Muslim. Na sedždi treba što više moliti Allaha, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Na ruku’u veličajte Gospodara (Subhane Rabbijel azim), i trudite se da dovom molite Allaha na sedždi, nadati se je da će vam se odazvati.”
I na farz namazima i na nafilama trebamo tražiti od Allaha dobro na dunjaluku i na ahiretu. Na sedždi laktovi treba da budu odmaknuti od stomaka, stomak od nogu, a isto tako butine nogu udaljene od cjevanica, a laktovi odignuti od tla, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Ispružite se na sedždi, ali neka niko od vas laktove svoje ne spušta na tle, da bi oponašali psa.”
10. VRAĆANJE SA SEDŽDE
Diže se glava sa sedžde izgovarajući tekbir, sjedne se na lijevu nogu, a prsti desne noge se zavrate, a ruke se stave na butine i koljena.
Između dvije sedžde izgovoriti ove riječi: “Rabbig’firli verhamni vehdini verzukni ve afini vedžbirni.”
(Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, opskrbi me, sačuvaj me i pomozi me.) Ovu dovu bilježe autori Sunena. Tijelo treba da se potpuno smiri.
11. ODLAZAK NA DRUGU SEDŽDU
Izgovori se tekbir i druga sedžda se čini isto onako kao što se činila prva.
12. VRAĆANJE SA DRUGE SEDŽDE
Diže se glava sa druge sedžde i izgovara tekbir, te prije ustajanja na drugi rekat malo se zastane na sjedenju. Ovo sjedenje je lijepo učiniti i zove se "sjedenje radi odmora." Na tom sjedenju nema nikakvog učenja niti bilo kakve dove. Zatim se ustaje na drugi rekat, oslanjajući se koljenima, a ako je teško koljenima može se osloniti i rukama na tlo. Na drugom rekatu se uči Fatiha, a poslije Fatihe nešto iz Kur’ana, te se čini isto ono što smo činili poslije prvog rekata.
13. DVOREKATNI NAMAZI
Prilikom klanjanja dvorekatnih namaza, kao što je sabah, džuma, bajrami, poslije druge sedžde obavi se sjedenje. Sjedne se na lijevu nogu dok su prsti desne noge zavraćeni. Desnu ruku staviti na butine desne noge. Prste desne šake staviti u pesnicu, osim kažiprsta koji ostaje ispružen, iskazujući time jednoću Allahovu subhanehu ve tea’la. A može se uraditi i na drugi način. Mali prst i slijedeći do njega su skrvčeni, dok srednjim prstom i palcem praviš krug, a kažiprst ostaje ispružen. Na oba ova načina upućuju nas dokazi u hadisima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a bolje je da nekada upotrijebimo jedan, a nekada drugi način dizanja prsta desne ruke.
Lijeva ruka se stavlja na dio buta i koljena lijeve noge. Na sjedenju učimo “Ettehijjatu” i “Salavate”, a poslije toga tražimo zaštitu kod Allaha od četiri stvari koje su spomenute u slijedećoj dovi: “Allahumme inni e’uzu bike min azabi džehenneme ve min azabilkabri ve min fitnetil mahja vel memati ve min fitnetil mesihiddedždžal.”
(Bože moj, tražim zaštitu kod Tebe od džehennemske kazne i od kaburske kazne i od kušnje proživljenja i smrti i od kušnje Mesiha Dedždžala.) Hadis bilježe Buhari i Muslim.
Zatim moli Allaha za svako dobro koje želiš i na ovom i na budućem svijetu. Možeš moliti za svoje roditelje i za sve muslimane, bez obzira da li se radilo o farz-namazu ili nafili. Zatim treba predati selam i na lijevu i na desnu stranu.
14. TROREKATNI I ČETVEROREKATNI NAMAZI
Kada se klanjaju trorekatni namazi kao što je akšam ili četverorekatni, kao što je podne, ikindija i jacija, na sjedenju poslije drugog rekata i poslije proučenog “Ettehijjatu”, ustaje se na treći rekat oslanjajući rukama na koljena. Ponovo se dižu ruke u visinu ramena izgovarajući tekbir, a zatim se svežu ruke na prsa kao što smo objasnili. Poslije toga se uči samo Fatiha. Na trećem i četvrtom rekatu podne namaza može se učiti poslije Fatihe još nešto iz Kur’ana, jer se to spominje u hadisu kojeg prenosi Ebu Se’id radijallahu anhu. Zatim se uči Ettehijjatu poslije trećeg rekata akšama i četvrtog rekata podne, ikindije i jacije, kao što smo spomenuli kod dvorekatnih namaza.
Što se tiče ovog sjedenja, ono se razlikuje od prvog u načinu, zato što se na ovom sjedenju lijeva noga stavi ispod desne, a lijevim kukom se dočekuje o tlo, dok će prsti desne noge biti zavraćeni. Na ovo upućuje hadis kojeg prenosi Ebu Humejd. Zatim se preda selam na desnu i lijevu stranu.
Poslije selama se prouči tri puta “estagfirullah” i “Allahumme entesselamu ve minkesselamu tebarekte ja zel dželali vel ikram.” (Bože, Ti si spas i od Tebe je spas, blagoslovljen si Ti vlasniče slave i plemenitosti.) Ako si imam, okreneš lice prema muktedijama, a muktedije ostaju okrenute prema kibli.
Zatim će svako za sebe, bilo da klanja sam, ili kao imam ili kao muktedija, učiti: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir. Allahumme la mani’a lima e’atajte ve la mu’ti lima mena’te ve la jenfe’u zel džeddi minkel džeddu.”
(Nema drugog boga osim Allaha Jedinog koji nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala i On je Svemoćan. Bože, ne može niko spriječiti ono što Ti daš, i ne može niko dati ono što Ti spriječiš, i nikom bez Tebe bogatstvo ne može koristiti.) Hadis bilježe Buhari i Muslim.
“La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir, la havle ve la kuvvete illa billah, la ilahe illallahu, ve la na’budu illa ijjah, lehunni’metu, ve lehul fadlu ve lehussenaul hasen, la ilahe illallahu muhlisine lehuddine ve lev kerihel kafirun.” ("Nema boga osim Allaha Jedinog, koji nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je Svemoćan i nema snage niti moći osim kod Allaha. Nema drugog boga osim Allaha i mi ne obožavamo nikog mimo Njega, Njemu pripadaju blagodati, dobrota i naljepša zahvala. Nema drugog boga osim Allaha, Njemu iskreno vjeru ispovijedamo, pa makar bilo krivo nevjernicima.”) Bilježi Muslim.
Poslije ovoga se po 33 puta prouči subhanallah, elhamdulillah i Allahu ekber i stoti put kao završnica: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir.” (Nema drugog boga osim Allaha Jedinog koji nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala i On je Svemoćan.) Bilježi Nesa'i.
Zatim se uči ajetul kursijj, sura Ihlas, Felek i Nas.
Što se tiče ova tri kratka sureta treba ih učiti poslije svakog namaza po jednom, a lijepo je da se uče po tri puta poslije sabaha i akšama zbog brojnih hadisa koji upućuju na to.
Sve ove dove poslije namaza su sunnet, a ne farz, što znači ako ih učimo imamo nagradu, a ako ih izostavimo nemamo grijeha.
Pritvrđeno je sunnetom da musliman i muslimanka klanjaju: prije podne četiri, a poslije podne dva rekata, poslije akšama dva, poslije jacije dva, prije sabaha dva. To je ukupno dvanaest rekata. Ovih dvanaest rekata zovu se “sunneti revatib” – pritvrđeni sunneti. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ih je obavljao kad je bio kod kuće, ako bi bio na putu izostavljao bi ih, osim dva sabahska rekata i vitr namaza. Znači, na njih je pazio i na putu i kod kuće.
Bolje je da se ovi pritvrđeni sunneti i vitr klanjaju u kući, ali ne smeta ako se klanjaju i u džamiji. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Najbolji je namaz čovjeka, namaz u njegovoj kući osim onoga koji je farz.”
Kontinuirano klanjanje ovih sunneta je jedan od razloga ulaska u džennet, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Ko bude dobrovoljno klanjao dvanaest rekata u toku dana i noći, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu.” Hadis bilježi Muslim.
Lijepo je da čovjek klanja četiri rekata prije ikindije, dva prije akšama i dva prije jacije, jer nas na to upućuju hadisi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Ve sallallahu ala resulina Muhammed, ve ala alihi ve ashabihi ve menittebe’ahum ila jevmil kijameh. Neka je salavat na našeg Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana.
Molim Uzvišenog Allaha da se moja braća i sestre, vjernici i vjernice, okoriste ovim kratkim djelom napisanim u ime Njega.
ŠEJH ABDULAZIZ BIN ABDILLAH BIN BAZ
Zahvala pripada samo Allahu Jedinom koji druga nema, i neka je salavat i spas na Njegova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe.
Pisac ovog djela, Abdul-Aziz bin Abdillah bin Baz kaže: "Želim da ove riječi pojasne kako je uistinu klanjao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, te da ova knjiga dođe do svakog muslimana i muslimanke i svako onaj ko je bude čitao neka pokuša oponašati Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer on kaže: "Klanjajte onako kao što ste mene vidjeli da klanjam." Bilježi Buhari.
Što se tiče namaza i načina na koji je obavljan, ovako nam je objašnjeno:
1. UZIMANJE ABDESTA
Abdest se uzima na način kako nam je to naredio Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi: "O vjernici, kada hoćete da molitvu obavite, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka." Maide 6.
Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Namaz se ne prima bez prethodne čistoće."
2. OKRETANJE LICA PREMA KIBLI (KABI)
Onaj ko želi da klanja, gdje god bio, treba se okrenuti čitavim tijelom prema Kabi. Nijjet (odluka) se čini u srcu za onaj namaz koji se želi klanjati, imajući na umu da li je to farz ili nafila, a ne činiti nijjet jezikom. Izgovor nijjeta jezikom nije propisan, već je to novotarija zato što to nije radio ni Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, niti su to činili ashabi, radijallahu anhum. Propisano je da se stavi sutreh (može biti bilo koji predmet visine najmanje pedalj da ne bi neko prošao ispred klanjača), bilo da neko klanja sam ili kao imam.
3. IZGOVARANJE "TEKBIRUL IHRAMA"
To znači da kažeš Allahu ekber gledajući u mjesto sedžde.
4. DIZANJE RUKU KOD IZGOVORA TEKBIRA
Prilikom izgovaranja tekbira dići ruke u visinu ramena ili u visinu ušiju.
5. VEZANJE RUKU NA PRSA
Staviti desnu ruku preko lijeve. Učiniti tako da desna ruka obuhvati gornji dio zgloba šake i podlaktice, jer nas na to upućuje Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.
6. UČENJE DOVE POSLIJE TEKBIRA
Po sunnetu je da se uči dova poslije početnog tekbira. Ona glasi: "Allahumme ba’id bejni ve bejne hatajaje kema ba’adte bejnel mešriki vel magribi. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekkassevbul ebjedu mineddenes. Allahummagsilni min hatajaje bil mai vesseldži vel beredi."
(Allahu moj, udalji me od mojih grijeha, kao što si udaljio istok od zapada, Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se čisti bijela odjeća od prljavštine. Allahu moj, očisti me od grijeha vodom, snijegom i ledom.) Bilježe Buhari i Muslim.
Ko želi može učiti i drugu dovu, kao što je ova: “Subhanekellahumme ve bi hamdike ve tebare kesmuke ve te’ala džedduke ve la ilahe gajruke.” (Slavljen nek si Ti Gospodaru i neka Ti je hvala, blagoslovljeno je Tvoje ime i uzvišena je Tvoja veličina, nema drugog boga osim Tebe). Prenose četvorica priznatih muhaddisa u “Sunenima”, kao što je Sunen od Tirmizija i Sunen od Ibn Madždže.
Dobro je ako neko nađe drugu dovu koja se nađe na početku namaza, ali pod uvjetom da postoje čvrsti dokazi da ju je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem učio. Što se tiče ovih dova, bolje je da se ponekad uči jedna, a ponekad druga dova, da bi se time upotpunilo slijeđenje sunneta.
Poslije dove uči se: E’uzu billahi mineššejtanirradžim Bismillahirrahmanirrahim.(Tražim zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana. U ime Allaha Milostivog Samilosnog).
Poslije toga se uči sura Fatiha, zato što je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Nema namaza ko nije proučio Fatihu.”
A kada se radi o učenju poslije Fatihe, bolje je da se u podne, ikindiji uče sureta srednje dužine, u sabaha duža, dok kod akšama nekada duža, a nekada kraća, jer je tako navedeno u hadisima.
7. ODLAZAK NA RUKU'
Prilikom odlaska na ruku’, izgovara se tekbir dižući ruke u visini ramena ili ušiju. Na ruku'u ćemo nastojati da glava bude poravnata sa leđima, prsti ruku da obuhvate koljena, i da se tijelo smiri. Na ruku'u se uči: “Subhane Rabbijel azim.” (Slavljen nek je moj Veliki Gospodar).
Ovo se spominje u Sunenima od Tirmizije, Nesa'ije, Ebu Davuda i Ibn Madždže, a spominje i Ahmed u svom Sahihu. Bolje je da se ova dova ponovi tri ili više puta.
Lijepo je da se dodaju i ove riječi: “Subhanekellahumme ve bi hamdike, Allahummagfirli". (Veličanstven si Ti Gospodaru i Tebi neka je hvala, Bože, oprosti mi.) Bilježe Buhari i Muslim.
8. VRAĆENJE SA RUKU'A
Kada se vraća sa ruku'a dižu se ruke u visinu ramena ili ušiju i uči se ovo: «Semi'allahu limen hamideh». (Čuo je Allah onoga ko Ga hvali.) Bilježi Buhari u “Fethul-Bari”. Ovo se uči bilo da klanjaš sam ili kao imam drugima.
Poslije ovoga u stojećem stavu uče se ove riječi: “Rabbena ve lekel hamdu, hamden kesiren tajjiben mubareken fihi (3 puta), mil’essemavati ve mil’el-erdi ve mil’e ma bejnehuma ve mil’e ma ši’te min šej’in ba’d, ehlessenai vel-medždi ehakku ma kalel abdu ve kulluna leke abdun. Allahumme la mani’a lima e’atajte ve la mu’ti lima mena’te ve la jenfe’u zel džeddi minkel džeddu.”
(Gospodaru naš, Tebi neka je hvala velika, lijepa i blagoslovljena hvala, onoliko koliko može napuniti nebesa, koliko može napuniti zemlju, koliko može napuniti prostor između njih i onoliko koliko Ti hoćeš poslije toga. Ti si dostojan hvale, veličine i slave. To je najstvarnije i najdoličnije što rob može izgovoriti, a svi smo mi Tvoji robovi. Što Ti dadneš niko ne može spriječiti, a što Ti spriječiš, to niko ne može dati. Nikom bez Tebe bogatstvo ne može koristiti.) Bilježi Muslim u svom Sahihu.
Kada budeš klanjao za imamom, prilikom dizanja sa ruku’a, reci: “Rabbena ve lekel hamd...” i sve ono što smo maloprije spomenuli da se uči, pa bio imam ili sam. Dobro je da svako od njih, bio imam, muktedija ili sam poslije dizanja ruku, a prije sedžde, stave ruke na prsa kao što se to radi na kijamu prije ruku’a. Na ovo nas upućuje hadis kojeg prenosi Vail ibn Hadžer i Sehl ibn Sa’d radijallahu anhum.
9. ODLAZAK NA PRVU SEDŽDU
Sedžda se čini tako što izgovarajući tekbir, ako je lakše spuštamo koljena prije ruku, a kome je teško ovako, može spustiti ruke prije koljena. Prsti i ruke i noge treba da budu ispruženi, malo rastavljeni i okrenuti prema kibli.
Prilikom činjenja sedžde treba da bude sedam dijelova tijela u dodiru sa tlom: čelo sa nosom, ruke, koljena, te donji dio nožnih prstiju.
Zatim reci: “Subhane Rabbijel e’ala”. (Veličanstven je moj Uzvišeni Gospodar.) Bilježe svi autori Sunena. Ponovi ove riječi tri ili više puta.
Lijepo je da na sedždi kažeš još i: “Subhanekellahumme Rabbena ve bi hamdike, Allahummag’firli.”.
(Veličanstven si Ti Gospodaru naš i Tebi neka je hvala, Bože, oprosti mi.) Bilježe Buhari i Muslim. Na sedždi treba što više moliti Allaha, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže:
“Na ruku’u veličajte Gospodara (Subhane Rabbijel azim), i trudite se da dovom molite Allaha na sedždi, nadati se je da će vam se odazvati.”
I na farz namazima i na nafilama trebamo tražiti od Allaha dobro na dunjaluku i na ahiretu. Na sedždi laktovi treba da budu odmaknuti od stomaka, stomak od nogu, a isto tako butine nogu udaljene od cjevanica, a laktovi odignuti od tla, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Ispružite se na sedždi, ali neka niko od vas laktove svoje ne spušta na tle, da bi oponašali psa.”
10. VRAĆANJE SA SEDŽDE
Diže se glava sa sedžde izgovarajući tekbir, sjedne se na lijevu nogu, a prsti desne noge se zavrate, a ruke se stave na butine i koljena.
Između dvije sedžde izgovoriti ove riječi: “Rabbig’firli verhamni vehdini verzukni ve afini vedžbirni.”
(Gospodaru moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, opskrbi me, sačuvaj me i pomozi me.) Ovu dovu bilježe autori Sunena. Tijelo treba da se potpuno smiri.
11. ODLAZAK NA DRUGU SEDŽDU
Izgovori se tekbir i druga sedžda se čini isto onako kao što se činila prva.
12. VRAĆANJE SA DRUGE SEDŽDE
Diže se glava sa druge sedžde i izgovara tekbir, te prije ustajanja na drugi rekat malo se zastane na sjedenju. Ovo sjedenje je lijepo učiniti i zove se "sjedenje radi odmora." Na tom sjedenju nema nikakvog učenja niti bilo kakve dove. Zatim se ustaje na drugi rekat, oslanjajući se koljenima, a ako je teško koljenima može se osloniti i rukama na tlo. Na drugom rekatu se uči Fatiha, a poslije Fatihe nešto iz Kur’ana, te se čini isto ono što smo činili poslije prvog rekata.
13. DVOREKATNI NAMAZI
Prilikom klanjanja dvorekatnih namaza, kao što je sabah, džuma, bajrami, poslije druge sedžde obavi se sjedenje. Sjedne se na lijevu nogu dok su prsti desne noge zavraćeni. Desnu ruku staviti na butine desne noge. Prste desne šake staviti u pesnicu, osim kažiprsta koji ostaje ispružen, iskazujući time jednoću Allahovu subhanehu ve tea’la. A može se uraditi i na drugi način. Mali prst i slijedeći do njega su skrvčeni, dok srednjim prstom i palcem praviš krug, a kažiprst ostaje ispružen. Na oba ova načina upućuju nas dokazi u hadisima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a bolje je da nekada upotrijebimo jedan, a nekada drugi način dizanja prsta desne ruke.
Lijeva ruka se stavlja na dio buta i koljena lijeve noge. Na sjedenju učimo “Ettehijjatu” i “Salavate”, a poslije toga tražimo zaštitu kod Allaha od četiri stvari koje su spomenute u slijedećoj dovi: “Allahumme inni e’uzu bike min azabi džehenneme ve min azabilkabri ve min fitnetil mahja vel memati ve min fitnetil mesihiddedždžal.”
(Bože moj, tražim zaštitu kod Tebe od džehennemske kazne i od kaburske kazne i od kušnje proživljenja i smrti i od kušnje Mesiha Dedždžala.) Hadis bilježe Buhari i Muslim.
Zatim moli Allaha za svako dobro koje želiš i na ovom i na budućem svijetu. Možeš moliti za svoje roditelje i za sve muslimane, bez obzira da li se radilo o farz-namazu ili nafili. Zatim treba predati selam i na lijevu i na desnu stranu.
14. TROREKATNI I ČETVEROREKATNI NAMAZI
Kada se klanjaju trorekatni namazi kao što je akšam ili četverorekatni, kao što je podne, ikindija i jacija, na sjedenju poslije drugog rekata i poslije proučenog “Ettehijjatu”, ustaje se na treći rekat oslanjajući rukama na koljena. Ponovo se dižu ruke u visinu ramena izgovarajući tekbir, a zatim se svežu ruke na prsa kao što smo objasnili. Poslije toga se uči samo Fatiha. Na trećem i četvrtom rekatu podne namaza može se učiti poslije Fatihe još nešto iz Kur’ana, jer se to spominje u hadisu kojeg prenosi Ebu Se’id radijallahu anhu. Zatim se uči Ettehijjatu poslije trećeg rekata akšama i četvrtog rekata podne, ikindije i jacije, kao što smo spomenuli kod dvorekatnih namaza.
Što se tiče ovog sjedenja, ono se razlikuje od prvog u načinu, zato što se na ovom sjedenju lijeva noga stavi ispod desne, a lijevim kukom se dočekuje o tlo, dok će prsti desne noge biti zavraćeni. Na ovo upućuje hadis kojeg prenosi Ebu Humejd. Zatim se preda selam na desnu i lijevu stranu.
Poslije selama se prouči tri puta “estagfirullah” i “Allahumme entesselamu ve minkesselamu tebarekte ja zel dželali vel ikram.” (Bože, Ti si spas i od Tebe je spas, blagoslovljen si Ti vlasniče slave i plemenitosti.) Ako si imam, okreneš lice prema muktedijama, a muktedije ostaju okrenute prema kibli.
Zatim će svako za sebe, bilo da klanja sam, ili kao imam ili kao muktedija, učiti: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir. Allahumme la mani’a lima e’atajte ve la mu’ti lima mena’te ve la jenfe’u zel džeddi minkel džeddu.”
(Nema drugog boga osim Allaha Jedinog koji nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala i On je Svemoćan. Bože, ne može niko spriječiti ono što Ti daš, i ne može niko dati ono što Ti spriječiš, i nikom bez Tebe bogatstvo ne može koristiti.) Hadis bilježe Buhari i Muslim.
“La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir, la havle ve la kuvvete illa billah, la ilahe illallahu, ve la na’budu illa ijjah, lehunni’metu, ve lehul fadlu ve lehussenaul hasen, la ilahe illallahu muhlisine lehuddine ve lev kerihel kafirun.” ("Nema boga osim Allaha Jedinog, koji nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je Svemoćan i nema snage niti moći osim kod Allaha. Nema drugog boga osim Allaha i mi ne obožavamo nikog mimo Njega, Njemu pripadaju blagodati, dobrota i naljepša zahvala. Nema drugog boga osim Allaha, Njemu iskreno vjeru ispovijedamo, pa makar bilo krivo nevjernicima.”) Bilježi Muslim.
Poslije ovoga se po 33 puta prouči subhanallah, elhamdulillah i Allahu ekber i stoti put kao završnica: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir.” (Nema drugog boga osim Allaha Jedinog koji nema druga, Njemu pripada sva vlast i zahvala i On je Svemoćan.) Bilježi Nesa'i.
Zatim se uči ajetul kursijj, sura Ihlas, Felek i Nas.
Što se tiče ova tri kratka sureta treba ih učiti poslije svakog namaza po jednom, a lijepo je da se uče po tri puta poslije sabaha i akšama zbog brojnih hadisa koji upućuju na to.
Sve ove dove poslije namaza su sunnet, a ne farz, što znači ako ih učimo imamo nagradu, a ako ih izostavimo nemamo grijeha.
Pritvrđeno je sunnetom da musliman i muslimanka klanjaju: prije podne četiri, a poslije podne dva rekata, poslije akšama dva, poslije jacije dva, prije sabaha dva. To je ukupno dvanaest rekata. Ovih dvanaest rekata zovu se “sunneti revatib” – pritvrđeni sunneti. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ih je obavljao kad je bio kod kuće, ako bi bio na putu izostavljao bi ih, osim dva sabahska rekata i vitr namaza. Znači, na njih je pazio i na putu i kod kuće.
Bolje je da se ovi pritvrđeni sunneti i vitr klanjaju u kući, ali ne smeta ako se klanjaju i u džamiji. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Najbolji je namaz čovjeka, namaz u njegovoj kući osim onoga koji je farz.”
Kontinuirano klanjanje ovih sunneta je jedan od razloga ulaska u džennet, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Ko bude dobrovoljno klanjao dvanaest rekata u toku dana i noći, Allah će mu sagraditi kuću u džennetu.” Hadis bilježi Muslim.
Lijepo je da čovjek klanja četiri rekata prije ikindije, dva prije akšama i dva prije jacije, jer nas na to upućuju hadisi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Ve sallallahu ala resulina Muhammed, ve ala alihi ve ashabihi ve menittebe’ahum ila jevmil kijameh. Neka je salavat na našeg Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana.
Molim Uzvišenog Allaha da se moja braća i sestre, vjernici i vjernice, okoriste ovim kratkim djelom napisanim u ime Njega.
ŠEJH ABDULAZIZ BIN ABDILLAH BIN BAZ