Ljudski grijesi

[GAZIJA]

Grijesi unižavaju i potcjenju čovjeka


Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju se dok ne postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usavrsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaze: „Uspjece samo onaj koje ocisti, a bice izgubljen onaj koje na stranputicu odvodi!“ (Es-Sems,9-10) Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz pokornost Allahu; a propast ce onaj koje ugusi, potisne i ponizi grijesenjem Allahu.


Osnova glagola dessa- ukazuje na skrivanje, pokrivanje. Kaze Allah Azze ve Dzelle u suri (En-Nahl,59)...“ili da je u zemlju zarovi“. Grijesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva je. Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen u vlastitim ocima, u ocima Allaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, pokornost i dobrocinstvo jacaju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna.

Pored toga, ona se prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoscu. Time ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista drugu ne moze uniziti kao nepokornost Allahu I nista je ne moze osnaziti kao pokornost Njemu.

Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima

Grjesnik je neprekidno u sejtanovom ropstvu I opsadi prohtjeva I nahodenja. On je, dakle, svezan I zarobljen. Niko nije u tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. Najteza je opsada nahodenja I sputanost prohtjevima. Kako se moze okrenuti Allahu srce koje je zarobljeno, opsjednuto I sputano? Kako moze napraviti makar jedan korak?

Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stupnju sputanosti. Srce je poput ptice. Sto se vise uzdize, sigurnija je od nevolja, a kada se spusti, nevolje sun a vidiku. U hadisu se kaze: “Sejtan je covjeku vuk.”

Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od copora vukova, tako I covjek postaje plijen kada nema zastitu od Allaha. A zastita od Allaha je bogobojaznost (-takvaluk). Ona ga stiti I brani od vukova kao sto ga stiti od dunjajluckih I ahiretksih kazni. Sto je ovca bliza pastiru, sigurnija je od vuka, a sto je dalja, izlozenija je stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od pastira. Osnova svega ovog lezi u tome da je srce vise izlozeno nesrecama sto je dalje od Allaha. Sto je blize Allahu, sigurnije je od tih nedaca. Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je gaflet, nemar.Opasnija vrsta udaljenosti je nepokornost i razvrat; bid’at- novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjere) sirk (mnogostvo) su najopsaniji oblici udaljenosti.

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha i kod ljudi

Ovo je, dakle, jedna od posljedica grijeha. Najdostojniji covjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najblizi Mu je onaj koji mu je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled kod Njega. A kada Mu okrene leda I prekrsi Njegove naredbe, gubi ugled kod Njega, a zatim I kod ljudi.

Kada covjek izgubi ugled kod ljudi, oni ga tada omalavazavaju I izbjegavaju. Njegov zivot postaje pakao; niko ga ne spominje, ne postuje, ne uvazava, ne cijeni. Nista ga ne raduje, jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak postovanja I ugleda covjeku donose brigu I tugu, a nikako radost I srecu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opijenost strascu? Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: dam du stvorenjima spomen na njega visoko uzdigne I njegovu vrijednost poveca.

Zato je Svoje poslanike I vjerovjesnike obdario osobinama kakve nemaju drugi ljudi: “I sjeti se robova Nasih Ibrahima I Ishaka I Ja’kuba, sve u vjeri cvrstih I dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: d aim je uvijek bio na umu onaj svijet.” (Sad,45-46) Tj.obradili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom svijetu, a Ibrahim el-Halil zato molio Allahu: “ I ucini da me po lijepom spominju oni sto ce poslije mene doci.” (Es-Su’ara,84) A Uzviseni o njemu I Poslaniku u Kur’anu kaze: “ I darovasmo im svako dobro I ucinismo da budu hvaljeni I po dobru spominjani.” (Merjem, 50) Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzviseni kaze: “ i spomen na tebe visoko uzdigli” (El-Insirah, 4) Svi koji budu slijedili poslanike imat ce udio u ovom lijepom spomenu, srazmjerno dosljednosti u tom slijedenju. Isto tako, I oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen srazmjerno stepnu njihovog odricanja I poroka.

 

[GAZIJA]

Grijesi privlace mahane

Medu posljedicama grijeha je I to da oni ponistavaju pozitivne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene I negativne attribute. Oni covjeku oduzimaju epitete vjernika, dobrocinitelja, poboznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allahovog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i dr., a daju mu epitete grjesnika, nepokornog, odmetnika, zlocinca, destruktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske veze i sl.

Sve su ovi izrazi za – “Ruzno li je grijesenje nakon vjerovanja” (Hudzurat, 11) Koji dovode do srdzbe Uzvisenog, ulaska u Vatru i do poniznog zivota. Imena iman dovode do zadovoljstva Milostivog I ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uzdize iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo bila kazna za grijehe, pametnom covjeku nebi trebalo vise razloga da ich se okane. A kad bi se nagrada za pokornost ogledala sao u ovim epitetima i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio pokornosti.

Medutim, ono sto Allah da je nista ne moze sprijeciti, niti ono sto On sprijeci neka druga sila moze dati. Onoga koga je On udaljio nista ne moze privuci, kao sto noga koga On priblizi nista ne moze udaljiti. „ A koga Allah ponizi, niko ga ne moze postovanim uciniti; Allah ono sto hoce radi” (El-Hadzdz, 18)

Grijesi su uzrok ogranicenja uma...

Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada suporedimo da covjeka, vjernika i grjesnika – primjecujemo da je um vjernika potpuniji. Njegove misle su tacnije, a stavovi ispravniji. Pravo je uvijek na njegovoj strain. Iz tog razloga, Kur’an se obraca razumom obdarenim ljudima “I Mene se bojte, o, razumom obdareni!” (El-Bekare),198) “Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono sto zelite postigli” (El-Maide, 100); “ A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni” (El-Bekare,269).

Ovakvih primjera je mnogo. Kako razuman covjek razvijenog uma moze biti nepokoran Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi – znajuci dag a On vidi I postmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skrive od Njegovog pogleda, I sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu srdzbu, proklestvo, udaljavanje od Njegove blizine, tjeranje sa Njegovih vrata, napustanje I ponizenje, prepustanje njegovoj dusi I neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim ocima, uskracivanje Njegovog zadovoljstva I ljubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini I gledanju u Allahovo lice zajedno sa Njegovim vjernim prijateljima.

Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuje I neke od kazni koje ocekuje grjesnike. Kakvu pamet ima onaj ko odabira privremeno uzivane koje nastaje poput sna, pored vjecnih blagodati I velike dobiti? U tome lezi sreca ovog I buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti razlog njegove odgovornosti, takv covjek bi se ubrajao u ludake; stavise, mozda je njihov polozaj bolji i sudbina svjetlija. To sto jse tice ovog aspekta. Sto se tice uticaja grijeha na narusavanje zivotnog razuma, da nije drugih razloga, pokoran covjek bi jasno uocavao ogranicenost grjesnika.

Medutim, nesrece su opsta pojava, a ludilo ima razlicite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasti, radosti, sreca I ugodan zivot postizu zadovoljavanjem Onoga u cijem su zadovoljstvu sva blagostanja I u cijoj su srdzbi I ljutnji sve boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, sredu dusi, zivot srcu, slast dusi, blagostanje zivota I najljepsa uzivanja. Kada bi se mrvica tog uzivanja mjerila sa dunjalukom I svime sto je na njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi I najmanji dio tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk I sve tso je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjajluku prepustilli.

To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanje onih koji su se prepustili – brige, tuge, I problem. On obje stvari shvaca kao blagodati I ocekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga sto je tripi boli. Uzviseni u Kur’anu kaze: “Ako vi trpite bol, trpe I oni bol kao i vi, a vi se jos od Allaha nadate onom cemu se oni ne nadaju” (En-Nisa, 104) Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od covjeka ko prodaje dragulj za balegu I mosus za izmet? Ko moze zamijeniti drustvo sa onima kojima je Allah podario milost – poslanicima, odanim robovima, sehidima i poboznima, za drustvo sa onima na koje je Allah ljut, koje je prokleo I priremio in najruznije boraviste – Dzehennem?

Grijesi kidaju komunikaciju izmedju roba i Raba

Medu posljedicama grijeha je prekid veze imezu covjeka I njegovo Gospodara. Kada nestane te komunikacije, covjek gubi svaki kontakt sa dobrom I prelazi u ruke zla. Kakav spas, kakvu nadu I kakav zivot moze ocekivati onaj koje izgubio vezu s dobrom I koje prekinuo svaku vezu sa svojim Zastitnikom, Gospodarem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i kojega mu nista zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zastitnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj prekid I povezivanje.

Jedan od selefa je rekao: “ Covjek je bacen izmedu Allaha i sejtana. Ako ga Allah ostavi, preuzet ce ga sejtan. A ako ga Allah uzme u zastitiu, sejtan mu ne moze nista.“ Uzviseni u Kur’anu kaze: „ A kad smo rekli melecima: „Poklonite se Ademu“ svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar cete njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelja prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je sejtan losa zamjena nevjernicima!“ (El-Kehf,50) Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaseg oca. Podgiao sam njegovu vrijednost i odlikova ga nad ostalim stvorenjima.

Naredio sam melecima da mu ucine sedzdu (da mu se poklone) u znak postovanja. Oni su poslusali, ali se Moj i njegov neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju naredbu i otkazao Mi poslusnost. Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod njegov, pored Meine, kao prijatelje prihvatite. Kako mozete njega slusati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam je on najveci neprijatelj. Prijateljute sa Mojim neprijateljem, a Ja sam vam naredio da mu budete neprijatelji. Ko bude prijatelj sa neprijateljem Vladara taj kod njega ima isti tretman kao i ti neprijatelji. Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijateljima zu tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas.

Medutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u vecoj mjeri nego stoj e vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek moze biti prijatelj sa neprijateljem svog roda i neprijateljem jedinog Zastitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost ovog prijateljestva ..“kad su vam oni neprijatelji?; „ i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara svoga.“ Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je razlog da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu? Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prijekor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Iblisu zato sto je odbio da se pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima. To neprijateljstvo je zbog vaseg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Iblisovi prijatelji i saveznici.

 

[GAZIJA]

Grijesi unistavaju bericete vjere i ovosvjetskih poslova

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafaka, znanja, rada, dobrih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere I dunjaluka, tako da grjesnik nema nikakov bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo svjetskim poslovima. A bericeti su sa Zemlje nestali samo zbog grijeha ljudi. Uzviseni kaze: “ A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlja slali..”(El-E’raf, 96) “A da se Pravog Puta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bimo ih time na kusnju stavili..” (El-Dzinn, 16-17). Covjeku se uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: “ Dzibril mi je u dusu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok svoju nafaku ne istrosi.



Zato, bojte se Allaha I lijepom dovom Mu se obracajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze postici.” 1 Mir i radost se nalaze u zadovoljstvo i cvrstom uvjerenju, a briga i tuga se nalaze u sumnji I srdzbi. 2Naveli smo predaju koju imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: “Ja sam Allah, nema drugog boga osim Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dostize sedmo nebo.” Obilnost nafake I djela se ne ogleda u njihovoj kolicini, niti se vijek mjeri brojem kolicini, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina - obilje nafake i vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je covjekov vijek duzina njegova zivota, a ne moze se zivotim nazvati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha I posvetio drugim stvarima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota.

Covjek zivi svojim srcem I dusom, a srce zivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u ljubavi i pokornosti samo Njemu.Ono Mu se kaje, smiruje u zikru I u Njegovoj blizini trazi utociste. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gubitak na ovom svijetu citav dunjaluk mu ne bi bio dovoljan. Covjek moze nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako to ne moze nadomjestiti.

Kako istinsko siromastvo moze nadomjestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadoknaditi Zivog i Besmrtnog? Kako stvoreno moze zamijeniti Stvoritelja? Onaj ko ne postoji ne moze se ni po cemu poredi sa Onim kome su bogastvo, zivot, neprikosnoveno postojanje I milost stalne osbine. Kako ono sto ne posjedujuje nijedan trun moze nadomjestiti Onoga ko posjeduje nebesa i Zemlju? Nepokornost Allahu umanjuje bericet nafaci I vijeku, zato seto se on brine za nju I one koji je cine. On vlada tim ljudima, upravlja tom institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i ciniocima.

A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog je propisano izgovaranje Allahovog imena prije jela, pica, oblacenja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga sto Njegovo ime privlaci blagodati. Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se otvara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar kjoa nije ucinjena radi Allaha izgubila je svaki bericet. Jedino Allah daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje blagoslovljeno je (mubarek) – Njegova Sveta Kuca (Ka’ba), podrucje Sama3 – koje je u sest kur’anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno. Blagoslovljen je samo On I ono sto je s Njime vezano – s ljubavlju prema Njemu, s Njegovim obozavanjem I zadovoljstvom. Jer, cijeli svemir Njegovo carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve sto je daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti koristi u sebi; a sve sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko Mu je blizu.Suprotan pojam bericetu je proklestvo. Ono sto je prokleo Allah – bila to zemlja, osoba ili postupak – ne moze imati nikakvog bericeta niti koristi.

Sve sto je vezano za prokletu stvar na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju presudan utjecaj na ukidanje bericeta ljudskog vijeka, nafake, znanja i rada. Isto tako, svako vrijeme u kojem je izvrsen grijeh, ili svaki imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen grijeh bit ce na stetu pocinioca, a ne u njegovu korist.

On njegovog vijeka, imetka, snage, autoriteta, znanja i djela ce mu koristiti samo ono sto je sluzilo u svrhe bogobojaznosti. Tako imal judi koji zive stotinu godina na ovom svijetu, ali od toga nije iskoristio ni dvadeset. Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dostize ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem. Kod Tirmizija stoji: 4„Dunjaluk je proklet kao i sve sto je na njemu, osim spominjena Allaha Azze ve Dzelle, dobrih djela, ucenjaka ili ucenika.“ U drugoj predaji se kaze: 5„Dunjaluk je proklet, kao i sve sto je na njemu, osim onoga sto pripada Allahu.“ To je , dakle, jedino stvar koja ima bericeta, neka nam Allah pomogne.

______________________________________________________



1 Hejsemi ovaj hadis navodi u medzme’u (4/74). Prenosi ga Huzejfe, a biljezi ga Qudame b. Zaide, o kojem knjige biografije ne govore nista.Ostali prenosioci su vjerodostojni.Ovu predaju biljezi Albani u Sahih el-Dzami, kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, uz primjedbu da je sahih.

2 Pod zadovoljstvom I srdzbom se misli na Allahovo zadovoljstvo I srdzbu.

3Podrucje Srednjeg Istoka koje obuhvata dijelove teritorija danasnje Sirije, Palestine, Jordana, Iraka I Libanona.

4 Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2322; Ibn Madze: Zuhd, br. 4112, u predaji Ebu Hurejre radiallahu anhu zatim Darimi u Muqaddini (predgovoru), br. 324, u predaji Ka’bab.Malika.Hadis je hasen (V;Miskat, br.5176)

5 Ovu predaju Albani smatra slabom (Da’if el-Dzami, br.3190)


Bolesti i Lijek

Ibn Kajjim El-Dzevzijje