Pripremio: Smajlović Osman, prof.
O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili; i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Bekare 183-184).
Post kao islamski rukn propisuje se druge godine po hidžri. I to u obliku slobodnog izbora; ko je želio, postio je, i to mu bi bilo bolje, a ko je želio, mrsio se i nahranjivao za svaki dan po jednog miskina - siromaha. Da bi Allahove riječi:" Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede."( Bekare 185) opovrgle ovaj oblik posta kada je u pitanju onaj koji je u mogućnosti, i strogo ga obavezale postom. Dok su bolesni i putnici zadržali pravo izbora.
Također je san poslije zalaska sunca-vremena iftara- povlačio sa sobom propis, a to je ostavljanje onoga sa čime se mrsi, čak i ako bi se probudio u noći, sve do zalaska sunca sutrašnjeg dana. Da bi događaj ashaba Kajsa ibnu Sirme, koji se onesvjestio od ovog dugog perioda kao radnik, bio razlog za objavu ajeta: 'Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama," (Bekare 187) što izaziva kod njih veliku radost, da bi također bilo objavljeno: "Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore,od tada postite do noci". (Bekare 187) I na kraju, dobivamo završnu dnevnu formu posta sa početkom od izlaska sunca do zalaska...
Također, možemo zaključiti da post nije specifičan samo za muslimane. Naprotiv, i prijašnji umeti su bili obavezivani postom: "Kao što je propisan onima prije vas," (Bekare 183) iako se razlikovao oblik i vrijeme posta.
Kome je obavezan post
Post je obavezan svakom punoljetnom i pametnom muslimanu. Iz čega proizilazi da nevjernik nije dužan da posti dok ne primi islam, a ukoliko bi to uradio u toku ramazana, postio bi preostale dane ramazana a propuštene nije dužan da naposti. Maloljetan ne posti osim ako to nije slučaj u kome se privikava na post. Umno poremećena osoba ne posti dok ne ozdravi, jer on ustvari nije ni dužan da posti. Rekao je Poslanik: "Pero je uzdignuto od trojice," (Ibnu Davud, Ibnu Madže, Nesai-hadis sahih Sahihu Džamia 3512 Albani) i spomenuo je među njima umno poremećenog dok ne ozdravi. Pametan i punoljetan musliman, ukoliko je zdrav i nije putnik, dužan je postiti odmah, a ukoliko je bolestan, dužan je to napostiti kao što je to slučaj sa ženom koja ima hajz ili nifas. Zdravom putniku pripada izbor između posta i mršenja sa napaštanjem. Ukoliko oni koji nisu dužni postiti u toku ramazanskog dana postanu obavezni, kao da nevjernik primi islam ili maloljetan postane punoljetan, postupiće tako što će postiti ostatak dana uz naknadno napaštanje tog dana, jer je to ramazanski dan kojeg on nije ispostio ispravno i potpuno, a post ostatka dana dolazi kao poštivanje svetosti ramazana. Iz predhodnog spomenutog možemo zaključiti da je punoljetnom i pametnom muslimanu obaveza postiti ramazan odmah ili putem napaštanja.
Kome je data olakšica ostavljanja posta
Određenoj skupini muslimana data olakšica u ostavljanju posta, zbog šerijatskog razloga ili zapreke, koji će isti dan da naposte ili da nahrane za svaki dan po jednog miskina. A dokaz za ovo su riječi: "A onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana". (Bekare 184) I: "Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti". (Bekare 185)
A oni su:
Bolesnik- kojem je teško postiti. Mustehab mu je da ne posti uzimajući olakšicu. Dok mu je zabranjeno postiti ukoliko mu post šteti ili će mu produžiti bolest ili mu je uvećati. On napašta propušstene dana kada ozdravi.
Putnik – kojeg je ramazan zadesio na putu ili je ga otpočeo u njemu. Mustehab mu je da neposti uzimajući olakšicu. Svejedno štetio mu post ili ne, ili bio put iznenada ili nonstop, kao što je to kod taksista koji većinu vremena provode na putu između gradova, tako da on posti u toku boravka a mrsi se u toku putovanja. Naravno, putnik će napostiti propuštene dane kada prestane biti putnik.
Žena koja ima hajz ili nifaz. Njoj je u osnovi zabranjeno da posti u toku hajza i nifasa, kao što je to spomenuto u hadisu Aiše: "I bilo nam je naređeno da napastamo". (Buhari 321) Ona ne posti u danima ramazana, ali ga napašta poslije prestanka hajza ili nifasa.
Bolesnik koji boluje od neke hronične bolesti, od koje se ne nada ozdravljenje i radi koje je u nemogućnosti postiti zauvijek. On ne posti i hrani za svaki dan jednog siromaha i ne napašta propuštene dane.
Starac i onaj koji je oronuo, koji ne mogu postiti. Hrane za svaki dan po jednog miskina i ne napaštaju propušteno. Osim ako nisu izgubili um, u tome slučaju nisu dužni uopšte postiti.
Trudnica i dojilja, ako se poboje za sebe ili svoju djecu od posta. Svaka od njih ne posti, s tim da će nadoknaditi propuštene dane. A ukoliko je ona ostavila post iz straha za zdravlje djeteta, pored toga što mora da naposti dan za dan, treba dodatno da nahrani siromaha za svaki propušteni dan posta.
Hranjenje siromaha: Termin koji je se korista kao naknada za propušteni post za one osobe kojima je to šerijat dozvolio. A znači da dotična osoba nahrani jednog siromaha za svaki propušteni dan muddom od hrane, što bi značilo 2,17 kg. Spomenula je ulema način hranjenja siromaha; tako što će sakupiti broj siromaha shodno broju propuštenih dana u jednom obroku ili će podijeliti na svakoga od njih pojedinačno.
Zašto je propisan post
Ukoliko bismo odgovorili sa: nama je naređeno da se pokoravamo Allahovim naredbama svejedno znali mudrost propisa ili ne, odgovor bi bio tačan. Kako i ne bi, kada za njega nalazimo potvrdu u Allahovim ajetima, te u životu Poslanika i ashaba: "Kad se vjernici Allahu i Poslaniku njegovom pozovu, da im on presudi, samo reknu: Slušamo i pokoravamo se ! Oni će uspjeti." (Nur 51) Međutim, ukoliko bismo rekli: mi slušamo i pokoravamo se i uvidjeli smo da Allah propisuje naredbe ili zabrane sa mudrošću, i mi smo ih uvidjeli iščitavajući ajete o postu, život Poslanika i ashaba, odgovor bi također bio tačan. Dokaz za prethodno spomenuto nalazimo u samom ajetu posta. Allah je, nakon što nam je propisao post, rekao: ”da bi se pobojali". Tako da ću nastojati spomenuti neke mudrosti posta:
-Postizanje bogobojaznosti.
To je jedan od najočitijih mudrosti posta. Rekao je Razi: "Post zasigurno prouzrukuje bogobojaznost, jer u sebi sadrži lom strasti i potlačenje želja, jer post odvraća od obijesti, umišljenosti i ružnih djela. Umanjuje duši vrijednost dunjaluka i njenog vodstva, zbog toga što post lomi strast stomaka i polnog organa, tako da onaj koji uveća post umanjit će značaj strasti stomaka i polnog organa, i oslobodit će se njihove težine, i to će ga odvratiti od činjena harama i velikih grijeha. Kao što će kod njega umanjiti stvar vodstva na dunjaluku što je u stvari glavni razlog bogobojaznosti. (Mefatihu Gajb 5/ 70)
-Odgoj u saburu i jakoj volji.
Odgoj u saburu je od najvažnijih ciljeva posta, tako da je Poslanik nazvao ramazan mjesecom sabura. U postu je odgoj za jaku volju u suzbijanju žari strasti, i duševne samovolje, potpomaže postača u ostavljanju uobičajnog od hrane, pića i naslađivanja. Tako da biva jake volje u vršenju Allahovih i Poslanikovih naredbi, od kojih je najuzvišenija nošenje tereta Poslanikove poslanice i hod sa njom prema naprijed, smatrajući nevažnim ono što je ispred njega od iskušenja i poteškoća. Post je jedna vrsta sabura, koji je zapravo postojanost u vršenju vadžiba u svim stvarima života. (Tefsiru Menar 2/45). Jer, insan u postu podstiče sebe na pokornost i zaustavljanje kod Allahovih granica izvršavajući naredbe ili ostavljajući zabrane. Jer je Allah rekao, nakon što je spomenuo neke propise posta: "To su Allahove granice, i ne pribli*!žujte im se!" (Bekare 187) Postač se uči disciplini i obuzdava svoju dušu od njenih prohtjeva pokoravajući se Allahu Uzvišenom i tražeći Njegovu nagradu. I u tome je odgoj za jaku volju i želju tako da insan učini od sebe osobu koja ovladava i upravlja svojim željama i strastima.
-Odgoj u Allahovom predanju.
Musliman pomoću posta odgaja svoju dušu koja podstiče na zlo. Uspijeva da ovlada njom i da preuzme stvari u svoje ruke. Tako ne biva predat strastima već biva predat Allahovim naredbama i udaljava se od Njegovih zabrana. Davajući prednost Allahovoj ljubavi čak i nad strastima i prohtjevima svoga tijela.
-Utemeljenje straha od Allaha.
Post je ibadet između Allaha i Nnjegova roba. Tako da on u duši muslimana utemeljuje strah od Allaha i Njegovog nadzora nadajući se sevapu. Jer je u mogućnosi da se pravi da posti pred ljudima, a on ustvari ne posti, svejedno da li se omrsio ili ne zanijetivši, čak i da se ne okusi hrana. Tako da je nagrada posta, koji sadrži u sebi iskren iman, potpunost ibadeta, snagu Allahove ljubavi i onoga što je kod njega, veća od većine drugih ibadeta kako je to došlo u Hadis Kudsiji: "Svako djelo sina Ademova se uvećava, dobro je za deset puta do sedamsto puta, do koliko Allah hoće. Osim posta, on pripada Meni i Ja nagrađujem za njega, ostavlja svoju strast i hranu zbog Mene". (Muslim 1151/ 161) Rekao je Ibnul Kajjim, rahimehullah: "Ljudi su u mogućnosti da vide ostavljanje stvari sa kojima se mrsi u spoljašnosti. Međutim, nisu u mogućnosti da to zapaze ukoliko ostavi svoju hranu, piće i strast radi svoga božanstva. I to je pravo značenje posta." (Zadul Mead)
Prisebnost srca i razmišljanje o Allahovoj vlasti
Zbog toga što višak hrane, pića, govora, sna i miješanje sa ljudima uvećava duši razjedinjenost i što je cijepa i usporava je u njenom hodu prema Allahu Uzvišenom. Htio je Allah Svojom milošću prema svojim robovima da im propiše post, koji će udaljiti višak hrane i pića i njegovo dejstvo, kao i strasti, kao što im propisuje u toku posta i određene ibadete, kao što su itikaf, noćni namaz, dovu i učenje Kur`ana, što također udaljava višak govora, sna i miješanje sa ljudima. U tom smislu je i Poslanik rekao: "Post je štit i utvrđeno utvrđenje od vatre" (Ahmed, hadis hasen, Sahihu Džamia, 3880., Albani) Ubraja post u utvrđenje zato što on lomi strasti i slabi je. Rekao je Poslanik: "Uškopljenje moga umeta je u postu". (Ahmed, hadis sahih, Sahih Džamia, 3228., Albani) I: "O skupino mladića, ko od vas može da se ženi neka se ženi, a onaj koji ne može neka posti, to mu je zaštita." (Buhari 5065) Kao što sužava šejtanu kretanje putem hrane i pića: "Šejtan se kreće u sinovima Ademovim kao njegova krv." (Buhari, 2039.) Tako da sa tim nestaju vesvese šejtana, kao što se srce u vrijeme posta posveti razmišljanju o Allahu i Njegovom carstvu. Jer, pretjeranost u strastima dovodi do nemara, i otvrdne srce i oslijepi od istine. Rekao je Ibn Redžeb, rahimehullah: "Praznoća stomaka od hrane i pića osvjetljava srce, čini ga mekim, otklanja od njega gruboću, i posveti ga zikru iI razmišljanju." (Letaif Mearif, 290)
-Spoznaja blagodati i podsjećanje bogatih na stanje njihove braće siromaha.
Bogataše pogađa u toku dana poteškoća kao rezultat ustezanja od hrane i pića, što će kod njih izazvati spoznaju Allahove blagodati prema njima putem bogatstva, koje posjeduju tokom godine dok drugi ljudi to ne posjeduju. Tako da stanje bogatih zahtjeva zahvalu. Dok siromašni uviđaju prisustvo međusobnog bratskog potpomaganja, koje će im svakako ojačati iman.
-Snaga i zdravlje tijela.
Pored toga što post donosi sa sobom šerijatske mudrosti, on svakako sadrži u sebi zdravstvene i preventivne mudrosti. Naše tijelo doživljava jedan vjersko-tjelesni remont nakon na*!*!*!*!og rada tokom cijele godine.
ŠTA KVARI POST
U narednih nekoliko redova, sa Allahovim dopuštenjem, pokušat ću spomenuti stvari koje kvare post sa dokazima koji ukazu na to.
1-Polni akt
Post onoga koji polno opći sa ženom u danu ramazana kojeg je dužan postiti je pokvaren. Dužan ga je napostiti i dati otkup koje je u obliku: Oslobađanje roba, ukoliko ne nađe roba ili njegovu vrijednost posti dva mjeseca uzastopno bez prekida, a ukoliko ne može to, zbog valjanje šerijatske zapreke, nahranit će šesdeset siromaha; svakome siromahu pola s`aa hrane koja se jede u tom podneblju. (Buhari 1936 i Muslim 1111).
2- Izlazak sperme
Čemu razlog može biti poljubac, dodir, onanisanje ili mnoštvo pogleda. Ukoliko se nešto od toga desi pokvaren je post, dužan je napostiti bez otkupa koji je specifičan za polni akt.Kao što biva griješan. Dok izlazak sperme u snu ne kvari post, jer se dešava bez volje i odabira, post je ispravan i nije ništa dužan osim da se okupa.
3-Namjerno jelo i piće.
Rekao je Allah: "Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći." (Bekare 187) Dok nenamjerno jedenje i pijenje ne škodi postu. Rekao je Poslanik: "Ko zaboravi da posti, potom jede ili se napije, neka upotpuni svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio." (Buhari 6669 i Muslim 1155)
Post također kvari: Unošenje vode i tome slično u utrobu putem nosa, uzimanje hranjive infuzije putem vene, ubrizgavanje krvi ili hranjivih supstanci u tijelo postača. Jer, sve prethodno spomenuto je u funkciji hrane tako da kvari post. Dok bi se nehranjivih infuzija trebalo kloniti, vodeći brigu o postu, ostavljajući je poslije iftara. Rekao je Poslanik: "Ostavi ono što sumljaš u njega sa onim u što ne sumljaš." (Ahmed, Nesai, hadis sahih, Sahihu Džamia, 3377., Albani)
4-Vađenje krvi iz tijela putem hidžame ili onim što sliči njoj, kao darivanje krvi radi liječenja
Rekao je Poslanik: "Omrsio je se onaj koji vrši i kome se vrši hidžama." (Ahmed, Ebu Davud, Ibnu Madže, hadis sahih, Sahihu Džamia, 1136., Albani) Dok izlazak krvi iz tijela nenamjerno i bez izbora ne kvari post, kao što je izlazak krvi iz nosa, rane ili vađenje zuba. Vađenje male količine krvi radi pregleda također ne kvari post.
5-Namjerno povraćanje
Povraćanje hrane i pića koje je u utrobi namjerno putem usta kvari post.
Dok nenamjerno i bez izbora povraćanje ne kvari post. Rekao je Poslanik: "Ko povrati nenamjerno, ne napašta, a ko povrati namjerno napostit će." (Ebu Davud, Tirmizi, hadis sahih, Sahihu Džamia, 6243., Albani).
Postač neće previše prati usta i nos prilikom abdesta kako ne bi voda doprla do grla i tako pokvario post. Rekao je Poslanik: "I temeljito operi nos ukoliko nisi postač." (Ebu Davud, Nesai, hadis sahih, Sahihu 927 Džamia, Albani).
Upotreba misvaka ne kvari post, već je mustehab da se koristi na početku i na kraju dana posta, po ispravnijem mišljenju.
O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili; i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Bekare 183-184).
Post kao islamski rukn propisuje se druge godine po hidžri. I to u obliku slobodnog izbora; ko je želio, postio je, i to mu bi bilo bolje, a ko je želio, mrsio se i nahranjivao za svaki dan po jednog miskina - siromaha. Da bi Allahove riječi:" Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede."( Bekare 185) opovrgle ovaj oblik posta kada je u pitanju onaj koji je u mogućnosti, i strogo ga obavezale postom. Dok su bolesni i putnici zadržali pravo izbora.
Također je san poslije zalaska sunca-vremena iftara- povlačio sa sobom propis, a to je ostavljanje onoga sa čime se mrsi, čak i ako bi se probudio u noći, sve do zalaska sunca sutrašnjeg dana. Da bi događaj ashaba Kajsa ibnu Sirme, koji se onesvjestio od ovog dugog perioda kao radnik, bio razlog za objavu ajeta: 'Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama," (Bekare 187) što izaziva kod njih veliku radost, da bi također bilo objavljeno: "Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore,od tada postite do noci". (Bekare 187) I na kraju, dobivamo završnu dnevnu formu posta sa početkom od izlaska sunca do zalaska...
Također, možemo zaključiti da post nije specifičan samo za muslimane. Naprotiv, i prijašnji umeti su bili obavezivani postom: "Kao što je propisan onima prije vas," (Bekare 183) iako se razlikovao oblik i vrijeme posta.
Kome je obavezan post
Post je obavezan svakom punoljetnom i pametnom muslimanu. Iz čega proizilazi da nevjernik nije dužan da posti dok ne primi islam, a ukoliko bi to uradio u toku ramazana, postio bi preostale dane ramazana a propuštene nije dužan da naposti. Maloljetan ne posti osim ako to nije slučaj u kome se privikava na post. Umno poremećena osoba ne posti dok ne ozdravi, jer on ustvari nije ni dužan da posti. Rekao je Poslanik: "Pero je uzdignuto od trojice," (Ibnu Davud, Ibnu Madže, Nesai-hadis sahih Sahihu Džamia 3512 Albani) i spomenuo je među njima umno poremećenog dok ne ozdravi. Pametan i punoljetan musliman, ukoliko je zdrav i nije putnik, dužan je postiti odmah, a ukoliko je bolestan, dužan je to napostiti kao što je to slučaj sa ženom koja ima hajz ili nifas. Zdravom putniku pripada izbor između posta i mršenja sa napaštanjem. Ukoliko oni koji nisu dužni postiti u toku ramazanskog dana postanu obavezni, kao da nevjernik primi islam ili maloljetan postane punoljetan, postupiće tako što će postiti ostatak dana uz naknadno napaštanje tog dana, jer je to ramazanski dan kojeg on nije ispostio ispravno i potpuno, a post ostatka dana dolazi kao poštivanje svetosti ramazana. Iz predhodnog spomenutog možemo zaključiti da je punoljetnom i pametnom muslimanu obaveza postiti ramazan odmah ili putem napaštanja.
Kome je data olakšica ostavljanja posta
Određenoj skupini muslimana data olakšica u ostavljanju posta, zbog šerijatskog razloga ili zapreke, koji će isti dan da naposte ili da nahrane za svaki dan po jednog miskina. A dokaz za ovo su riječi: "A onome od vas koji bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana". (Bekare 184) I: "Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti". (Bekare 185)
A oni su:
Bolesnik- kojem je teško postiti. Mustehab mu je da ne posti uzimajući olakšicu. Dok mu je zabranjeno postiti ukoliko mu post šteti ili će mu produžiti bolest ili mu je uvećati. On napašta propušstene dana kada ozdravi.
Putnik – kojeg je ramazan zadesio na putu ili je ga otpočeo u njemu. Mustehab mu je da neposti uzimajući olakšicu. Svejedno štetio mu post ili ne, ili bio put iznenada ili nonstop, kao što je to kod taksista koji većinu vremena provode na putu između gradova, tako da on posti u toku boravka a mrsi se u toku putovanja. Naravno, putnik će napostiti propuštene dane kada prestane biti putnik.
Žena koja ima hajz ili nifaz. Njoj je u osnovi zabranjeno da posti u toku hajza i nifasa, kao što je to spomenuto u hadisu Aiše: "I bilo nam je naređeno da napastamo". (Buhari 321) Ona ne posti u danima ramazana, ali ga napašta poslije prestanka hajza ili nifasa.
Bolesnik koji boluje od neke hronične bolesti, od koje se ne nada ozdravljenje i radi koje je u nemogućnosti postiti zauvijek. On ne posti i hrani za svaki dan jednog siromaha i ne napašta propuštene dane.
Starac i onaj koji je oronuo, koji ne mogu postiti. Hrane za svaki dan po jednog miskina i ne napaštaju propušteno. Osim ako nisu izgubili um, u tome slučaju nisu dužni uopšte postiti.
Trudnica i dojilja, ako se poboje za sebe ili svoju djecu od posta. Svaka od njih ne posti, s tim da će nadoknaditi propuštene dane. A ukoliko je ona ostavila post iz straha za zdravlje djeteta, pored toga što mora da naposti dan za dan, treba dodatno da nahrani siromaha za svaki propušteni dan posta.
Hranjenje siromaha: Termin koji je se korista kao naknada za propušteni post za one osobe kojima je to šerijat dozvolio. A znači da dotična osoba nahrani jednog siromaha za svaki propušteni dan muddom od hrane, što bi značilo 2,17 kg. Spomenula je ulema način hranjenja siromaha; tako što će sakupiti broj siromaha shodno broju propuštenih dana u jednom obroku ili će podijeliti na svakoga od njih pojedinačno.
Zašto je propisan post
Ukoliko bismo odgovorili sa: nama je naređeno da se pokoravamo Allahovim naredbama svejedno znali mudrost propisa ili ne, odgovor bi bio tačan. Kako i ne bi, kada za njega nalazimo potvrdu u Allahovim ajetima, te u životu Poslanika i ashaba: "Kad se vjernici Allahu i Poslaniku njegovom pozovu, da im on presudi, samo reknu: Slušamo i pokoravamo se ! Oni će uspjeti." (Nur 51) Međutim, ukoliko bismo rekli: mi slušamo i pokoravamo se i uvidjeli smo da Allah propisuje naredbe ili zabrane sa mudrošću, i mi smo ih uvidjeli iščitavajući ajete o postu, život Poslanika i ashaba, odgovor bi također bio tačan. Dokaz za prethodno spomenuto nalazimo u samom ajetu posta. Allah je, nakon što nam je propisao post, rekao: ”da bi se pobojali". Tako da ću nastojati spomenuti neke mudrosti posta:
-Postizanje bogobojaznosti.
To je jedan od najočitijih mudrosti posta. Rekao je Razi: "Post zasigurno prouzrukuje bogobojaznost, jer u sebi sadrži lom strasti i potlačenje želja, jer post odvraća od obijesti, umišljenosti i ružnih djela. Umanjuje duši vrijednost dunjaluka i njenog vodstva, zbog toga što post lomi strast stomaka i polnog organa, tako da onaj koji uveća post umanjit će značaj strasti stomaka i polnog organa, i oslobodit će se njihove težine, i to će ga odvratiti od činjena harama i velikih grijeha. Kao što će kod njega umanjiti stvar vodstva na dunjaluku što je u stvari glavni razlog bogobojaznosti. (Mefatihu Gajb 5/ 70)
-Odgoj u saburu i jakoj volji.
Odgoj u saburu je od najvažnijih ciljeva posta, tako da je Poslanik nazvao ramazan mjesecom sabura. U postu je odgoj za jaku volju u suzbijanju žari strasti, i duševne samovolje, potpomaže postača u ostavljanju uobičajnog od hrane, pića i naslađivanja. Tako da biva jake volje u vršenju Allahovih i Poslanikovih naredbi, od kojih je najuzvišenija nošenje tereta Poslanikove poslanice i hod sa njom prema naprijed, smatrajući nevažnim ono što je ispred njega od iskušenja i poteškoća. Post je jedna vrsta sabura, koji je zapravo postojanost u vršenju vadžiba u svim stvarima života. (Tefsiru Menar 2/45). Jer, insan u postu podstiče sebe na pokornost i zaustavljanje kod Allahovih granica izvršavajući naredbe ili ostavljajući zabrane. Jer je Allah rekao, nakon što je spomenuo neke propise posta: "To su Allahove granice, i ne pribli*!žujte im se!" (Bekare 187) Postač se uči disciplini i obuzdava svoju dušu od njenih prohtjeva pokoravajući se Allahu Uzvišenom i tražeći Njegovu nagradu. I u tome je odgoj za jaku volju i želju tako da insan učini od sebe osobu koja ovladava i upravlja svojim željama i strastima.
-Odgoj u Allahovom predanju.
Musliman pomoću posta odgaja svoju dušu koja podstiče na zlo. Uspijeva da ovlada njom i da preuzme stvari u svoje ruke. Tako ne biva predat strastima već biva predat Allahovim naredbama i udaljava se od Njegovih zabrana. Davajući prednost Allahovoj ljubavi čak i nad strastima i prohtjevima svoga tijela.
-Utemeljenje straha od Allaha.
Post je ibadet između Allaha i Nnjegova roba. Tako da on u duši muslimana utemeljuje strah od Allaha i Njegovog nadzora nadajući se sevapu. Jer je u mogućnosi da se pravi da posti pred ljudima, a on ustvari ne posti, svejedno da li se omrsio ili ne zanijetivši, čak i da se ne okusi hrana. Tako da je nagrada posta, koji sadrži u sebi iskren iman, potpunost ibadeta, snagu Allahove ljubavi i onoga što je kod njega, veća od većine drugih ibadeta kako je to došlo u Hadis Kudsiji: "Svako djelo sina Ademova se uvećava, dobro je za deset puta do sedamsto puta, do koliko Allah hoće. Osim posta, on pripada Meni i Ja nagrađujem za njega, ostavlja svoju strast i hranu zbog Mene". (Muslim 1151/ 161) Rekao je Ibnul Kajjim, rahimehullah: "Ljudi su u mogućnosti da vide ostavljanje stvari sa kojima se mrsi u spoljašnosti. Međutim, nisu u mogućnosti da to zapaze ukoliko ostavi svoju hranu, piće i strast radi svoga božanstva. I to je pravo značenje posta." (Zadul Mead)
Prisebnost srca i razmišljanje o Allahovoj vlasti
Zbog toga što višak hrane, pića, govora, sna i miješanje sa ljudima uvećava duši razjedinjenost i što je cijepa i usporava je u njenom hodu prema Allahu Uzvišenom. Htio je Allah Svojom milošću prema svojim robovima da im propiše post, koji će udaljiti višak hrane i pića i njegovo dejstvo, kao i strasti, kao što im propisuje u toku posta i određene ibadete, kao što su itikaf, noćni namaz, dovu i učenje Kur`ana, što također udaljava višak govora, sna i miješanje sa ljudima. U tom smislu je i Poslanik rekao: "Post je štit i utvrđeno utvrđenje od vatre" (Ahmed, hadis hasen, Sahihu Džamia, 3880., Albani) Ubraja post u utvrđenje zato što on lomi strasti i slabi je. Rekao je Poslanik: "Uškopljenje moga umeta je u postu". (Ahmed, hadis sahih, Sahih Džamia, 3228., Albani) I: "O skupino mladića, ko od vas može da se ženi neka se ženi, a onaj koji ne može neka posti, to mu je zaštita." (Buhari 5065) Kao što sužava šejtanu kretanje putem hrane i pića: "Šejtan se kreće u sinovima Ademovim kao njegova krv." (Buhari, 2039.) Tako da sa tim nestaju vesvese šejtana, kao što se srce u vrijeme posta posveti razmišljanju o Allahu i Njegovom carstvu. Jer, pretjeranost u strastima dovodi do nemara, i otvrdne srce i oslijepi od istine. Rekao je Ibn Redžeb, rahimehullah: "Praznoća stomaka od hrane i pića osvjetljava srce, čini ga mekim, otklanja od njega gruboću, i posveti ga zikru iI razmišljanju." (Letaif Mearif, 290)
-Spoznaja blagodati i podsjećanje bogatih na stanje njihove braće siromaha.
Bogataše pogađa u toku dana poteškoća kao rezultat ustezanja od hrane i pića, što će kod njih izazvati spoznaju Allahove blagodati prema njima putem bogatstva, koje posjeduju tokom godine dok drugi ljudi to ne posjeduju. Tako da stanje bogatih zahtjeva zahvalu. Dok siromašni uviđaju prisustvo međusobnog bratskog potpomaganja, koje će im svakako ojačati iman.
-Snaga i zdravlje tijela.
Pored toga što post donosi sa sobom šerijatske mudrosti, on svakako sadrži u sebi zdravstvene i preventivne mudrosti. Naše tijelo doživljava jedan vjersko-tjelesni remont nakon na*!*!*!*!og rada tokom cijele godine.
ŠTA KVARI POST
U narednih nekoliko redova, sa Allahovim dopuštenjem, pokušat ću spomenuti stvari koje kvare post sa dokazima koji ukazu na to.
1-Polni akt
Post onoga koji polno opći sa ženom u danu ramazana kojeg je dužan postiti je pokvaren. Dužan ga je napostiti i dati otkup koje je u obliku: Oslobađanje roba, ukoliko ne nađe roba ili njegovu vrijednost posti dva mjeseca uzastopno bez prekida, a ukoliko ne može to, zbog valjanje šerijatske zapreke, nahranit će šesdeset siromaha; svakome siromahu pola s`aa hrane koja se jede u tom podneblju. (Buhari 1936 i Muslim 1111).
2- Izlazak sperme
Čemu razlog može biti poljubac, dodir, onanisanje ili mnoštvo pogleda. Ukoliko se nešto od toga desi pokvaren je post, dužan je napostiti bez otkupa koji je specifičan za polni akt.Kao što biva griješan. Dok izlazak sperme u snu ne kvari post, jer se dešava bez volje i odabira, post je ispravan i nije ništa dužan osim da se okupa.
3-Namjerno jelo i piće.
Rekao je Allah: "Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći." (Bekare 187) Dok nenamjerno jedenje i pijenje ne škodi postu. Rekao je Poslanik: "Ko zaboravi da posti, potom jede ili se napije, neka upotpuni svoj post, jer ga je Allah nahranio i napojio." (Buhari 6669 i Muslim 1155)
Post također kvari: Unošenje vode i tome slično u utrobu putem nosa, uzimanje hranjive infuzije putem vene, ubrizgavanje krvi ili hranjivih supstanci u tijelo postača. Jer, sve prethodno spomenuto je u funkciji hrane tako da kvari post. Dok bi se nehranjivih infuzija trebalo kloniti, vodeći brigu o postu, ostavljajući je poslije iftara. Rekao je Poslanik: "Ostavi ono što sumljaš u njega sa onim u što ne sumljaš." (Ahmed, Nesai, hadis sahih, Sahihu Džamia, 3377., Albani)
4-Vađenje krvi iz tijela putem hidžame ili onim što sliči njoj, kao darivanje krvi radi liječenja
Rekao je Poslanik: "Omrsio je se onaj koji vrši i kome se vrši hidžama." (Ahmed, Ebu Davud, Ibnu Madže, hadis sahih, Sahihu Džamia, 1136., Albani) Dok izlazak krvi iz tijela nenamjerno i bez izbora ne kvari post, kao što je izlazak krvi iz nosa, rane ili vađenje zuba. Vađenje male količine krvi radi pregleda također ne kvari post.
5-Namjerno povraćanje
Povraćanje hrane i pića koje je u utrobi namjerno putem usta kvari post.
Dok nenamjerno i bez izbora povraćanje ne kvari post. Rekao je Poslanik: "Ko povrati nenamjerno, ne napašta, a ko povrati namjerno napostit će." (Ebu Davud, Tirmizi, hadis sahih, Sahihu Džamia, 6243., Albani).
Postač neće previše prati usta i nos prilikom abdesta kako ne bi voda doprla do grla i tako pokvario post. Rekao je Poslanik: "I temeljito operi nos ukoliko nisi postač." (Ebu Davud, Nesai, hadis sahih, Sahihu 927 Džamia, Albani).
Upotreba misvaka ne kvari post, već je mustehab da se koristi na početku i na kraju dana posta, po ispravnijem mišljenju.