Znamo da je obaveza svakog muslimana odvraćanje od loših djela na mudar način, u skladu s našim mogućnostima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je prikazao stepene ovih mogunosti: "Ko god vidi nešto loše, neka to otkloni "rukom" (neka djeluje). Ako nije u mogućnosti, neka to osudi jezikom. Ako ni to ne može, neka to loše djelo osudi srcem, a ovo je najslabija vjera (stepen)." (Sahih; Muslim)
Također znamo da postoje određeni uvjeti za zabranu grijeha, kao što je taj da budemo sigurni da zabranom određene loše stvari nećemo izazvati još goru stvar, tj. nećemo proizvesti još lošiji učinak.
Međutim, da li je preduvjet za one koji odvraćaju druge od loših djela da su i sami uspješni u izbjegavanju istih? Istina je da je odvraćanje od loših djela vjerska dužnost svakog muslimana, čak i ako sam onaj koji poziva ne može da se sačuva grijeha!
Postoje određeni ajeti iz Kur'ana, i hadisi koji ukazuju na to da grješnici ne treba da pozivaju druge na pravednost. Sada ćemo ih pogledati: Kao prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Na Sudnjem Danu će biti doveden čovjek kojeg će baciti u džehennemsku vatru, od čega će mu crijeva ispasti, oko kojih će se vrtjeti kao što se magarac vrti oko svog kamena. Stanovnici Džehennema će se okupit oko njega i pitati: O ti i ti, šta ti je? Zar ti nisi naređivao dobro, odvraćao ljude od zla? Da, ja sam naređivao drugima dobro, ali sam ga nisam činio, i druge sam odvraćao od zla, a sam ga činio" (Muslim, 2989)
Neko će pomisliti da je ovaj čovjek kažnjen jer je naređivao dobro, a odvraćao od zla dok je i sam imao puno nedostataka u svojim djelima.To je pogrešno tumačenje, jer je zadatak naređivanja dobra, a odvracanja od zla samo po sebi je dostojno nagrade sve dok je osoba koja se angažuje oko toga iskrena i ima ispravne namjere. Ovaj čovjek je kažnjen jer je učinio veliku grešku oglušavanja o dužnosti zabranjivanja zla. Uljepšavao je svoju spoljašnjost, a zapostavljao unutrašnjost. Kazna mu je upravo zbog njegovih grijeha, a ne zbog odvraćanja od zla i naređivanja dobra.
Imamo u Ku'ranu ajet: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?"(El-Bekara: 44.)
U ovom ajetu, Allah, subhanehu ve te'ala, ukorava ove ljude i kažnjava ih jer se okreću od Istine koju sve vrijeme znaju. Ovo ih odvaja od grupe koja ne zna Istinu, a koji bi željeli saznati i slijedili istu.
Oni nisu kažnjeni jer su pozivali druge na ispravno ponašanje, iako su sami bili griješni. Ovaj ajet ukazuje na to da su oni veoma dobro znali šta je ispravno - a dokaz za to je da su druge pozivali u ispravno - a sami su radili suprotno, bez obzira na svoje znanje! Iz tog razloga se u ajetu upozoravaju: "Zar se opametiti nećete?"
Dakle, moramo znati da je naređivanje dobra nešto što dugujemo ljudima, čak i ako sami imamo poteškoća s tim. Isto se odnosi i na odvraćanje od zla.
Jedan pjesnik reče: Ako ni jedna griješna duša neće opominjati na pravednost, pa ko će to, poslije Muhammeda, uopće podsticati druge grješnike?
Niko poslije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaštićen od činjenja grijeha! Ali je svako dobio zadatak da čini sljedeće četiri stvari:
1. Da sam radi ono što je ispravno.
2. Da druge poziva na ispravno.
3. Da se sam suzdržava od neispravnog.
4. Da drugima zabranjuje neispravno.
Neuspjeh u jednom od ovih zadataka ne daje nam za pravo da zanemarimo ostale. Dakle, neko ko počini grijeh i dalje ima dužnost pozivati druge da ne čini isti. A Allah najbolje zna.
Šejh Selman el-Aude
Izvor: Islamtoday.com
Također znamo da postoje određeni uvjeti za zabranu grijeha, kao što je taj da budemo sigurni da zabranom određene loše stvari nećemo izazvati još goru stvar, tj. nećemo proizvesti još lošiji učinak.
Međutim, da li je preduvjet za one koji odvraćaju druge od loših djela da su i sami uspješni u izbjegavanju istih? Istina je da je odvraćanje od loših djela vjerska dužnost svakog muslimana, čak i ako sam onaj koji poziva ne može da se sačuva grijeha!
Postoje određeni ajeti iz Kur'ana, i hadisi koji ukazuju na to da grješnici ne treba da pozivaju druge na pravednost. Sada ćemo ih pogledati: Kao prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Na Sudnjem Danu će biti doveden čovjek kojeg će baciti u džehennemsku vatru, od čega će mu crijeva ispasti, oko kojih će se vrtjeti kao što se magarac vrti oko svog kamena. Stanovnici Džehennema će se okupit oko njega i pitati: O ti i ti, šta ti je? Zar ti nisi naređivao dobro, odvraćao ljude od zla? Da, ja sam naređivao drugima dobro, ali sam ga nisam činio, i druge sam odvraćao od zla, a sam ga činio" (Muslim, 2989)
Neko će pomisliti da je ovaj čovjek kažnjen jer je naređivao dobro, a odvraćao od zla dok je i sam imao puno nedostataka u svojim djelima.To je pogrešno tumačenje, jer je zadatak naređivanja dobra, a odvracanja od zla samo po sebi je dostojno nagrade sve dok je osoba koja se angažuje oko toga iskrena i ima ispravne namjere. Ovaj čovjek je kažnjen jer je učinio veliku grešku oglušavanja o dužnosti zabranjivanja zla. Uljepšavao je svoju spoljašnjost, a zapostavljao unutrašnjost. Kazna mu je upravo zbog njegovih grijeha, a ne zbog odvraćanja od zla i naređivanja dobra.
Imamo u Ku'ranu ajet: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?"(El-Bekara: 44.)
U ovom ajetu, Allah, subhanehu ve te'ala, ukorava ove ljude i kažnjava ih jer se okreću od Istine koju sve vrijeme znaju. Ovo ih odvaja od grupe koja ne zna Istinu, a koji bi željeli saznati i slijedili istu.
Oni nisu kažnjeni jer su pozivali druge na ispravno ponašanje, iako su sami bili griješni. Ovaj ajet ukazuje na to da su oni veoma dobro znali šta je ispravno - a dokaz za to je da su druge pozivali u ispravno - a sami su radili suprotno, bez obzira na svoje znanje! Iz tog razloga se u ajetu upozoravaju: "Zar se opametiti nećete?"
Dakle, moramo znati da je naređivanje dobra nešto što dugujemo ljudima, čak i ako sami imamo poteškoća s tim. Isto se odnosi i na odvraćanje od zla.
Jedan pjesnik reče: Ako ni jedna griješna duša neće opominjati na pravednost, pa ko će to, poslije Muhammeda, uopće podsticati druge grješnike?
Niko poslije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije zaštićen od činjenja grijeha! Ali je svako dobio zadatak da čini sljedeće četiri stvari:
1. Da sam radi ono što je ispravno.
2. Da druge poziva na ispravno.
3. Da se sam suzdržava od neispravnog.
4. Da drugima zabranjuje neispravno.
Neuspjeh u jednom od ovih zadataka ne daje nam za pravo da zanemarimo ostale. Dakle, neko ko počini grijeh i dalje ima dužnost pozivati druge da ne čini isti. A Allah najbolje zna.
Šejh Selman el-Aude
Izvor: Islamtoday.com