Predrasude o islamu i muslimanima

[Haris88]

Odgovori na predrasude o islamu i muslimanima

TOP LISTA PREDRASUDA O ISLAMU:

Muslimani su nasilni, teroristi i/ili ekstremisti.

Ovo je jedna od najvećih laži koja se veže za islam, a koja, bez sumnje, potiče od stereotipne slike koju mediji “proguravaju”. Kada jedan naoružani napadač napadne džamiju u ime judaizma, ili kad jedan katolik, pripadnik IRA, aktivira bombu usred naseljenog mjesta, ili kada srpski policajci pravoslavci siluju i ubijaju civile, onda se ovo ne iskorištava kao stereotip kojim će se čitava jedna vjera okarakterisati. Nikad se ova djela ne pripisuju vjerama počinioca. Sa druge strane, toliko puta čujemo da se riječi “islamski, muslimanski fundamentalizam” vezuju sa nasiljem.


Politika u mnogim tzv. muslimanskom zemljama moguće je da ima a moguće je i da nema svoju osnovu u islamu. Često će se desiti da diktatori i političari zloupotrijebe ime islama. Treba se sjetiti i otići na izvore islama i razdvojiti ono što islam stvarno jeste od one slike koju mediji nameću.

Jezički, islam znači: “pokoravanje Bogu,” a izveden je od riječi koja znači “mir.”(1)

Islam se nekima čini da je čudan ili čak ekstreman u današnjem svijetu. Možda je to zato što na Zapadu vjera nije ušla u sve pore života, dok nasuprot tome, za muslimane je islam način života, i oni ne prave razliku između svjetovnog i duhovnog u njihovim životima. Kao i hrišćanstvo, i islam dozvoljava borbu u svrhe samoodbrane, u odbrani vjere, ili kada se radi o onima kojima su protjerani iz svojih domova. U islamu su pravila ratovanja precitno definisana, a među njima su i zabrane da se povrijede civili, uništavaju usjevi, drveće i ubija stoka.


Nigdje islam ne dozvoljava ubijanje nedužnih! Kaže Kur’an: “I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračaju granice.” (2:190) i takođe: “Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.”(8:61)

Dakle, borba je zadnje utočište i podvrgava se strogim pravilima. Muslimani vjeruju da postoje dva džihada. Drugi je borba duše sa egoističnim prohtjevima u cilju dostizanja duševnog mira.

(1) Pogledajte sljedeći članak: “Istinska vjera” u kategoriji “Uvod u islam” Uočićete da je islam jedina religija čije je ime izabrao sam Bog, i nije dobila ime ni po jednom čovjeku.

Preuzeto sa: http://putuislam.wordpress.com/2008/07/05/muslimani-su-nasilni-teroristi-iili-ekstremisti/

Nastaviće se inša'Allah

 

[Haris88]

Predrasuda br. 2: Islam ugnjetava žene

Obično se u glavama ljudi nalazi sljedeća slika muslimanke: ona nosi veo(1), mora da ostaje kući i ne smije da vozi kola. Iako neke muslimanske zemlje (2) imaju zakone koje stvarno ugnjetavaju žene, to se ne smije pripisati islamu jer to ne dolazi od islama. U mnogim od ovih zemalja Šerijat nije na vlasti i te zemlje donose zakone koji su pogled njihove kulture na pitanje jednakosti polova. Sa druge strane, islam daje muškarcima i ženama različite uloge i zadatke i njihova jednakost je utvrđena u Kur’anu i Sunnetu(3). Islam gleda na ženu, bez obzira ona bila udata ili neudata, kako je jedinku koja imaju svoja prava i koja ima pravo da posjeduje svoj imetak. Žena, kada se uda, od muža dobija mehr – vjenčani dar, kojeg ona zadržava da ga koristi kako hoće, i zadržava svoje prezime umjesto da uzima(4) muževljevo prezime. I od muškaraca i od žena se očekuje se očekuje da se oblače na skroman i dostojanstven način. Božji Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: “Najbolji su oni među vama koji su najbolji prema svojim ženama.” Bilo kakvo nasilje nad ženom i nasilno nametanje odluka je zabranjeno! Vjenčanje u islamu je jednostavan ugovor u kojeg obje strane mogu da imaju uslove. Posebni običaju vezani za vjenčanje su različiti od zemlje do zemlje. Razvodi su rijetki, iako su prihvatljivi kao zadnje rješenje. Prema islamu djevojka muslimanka ne smije biti vjenčana protiv njene volje! Ono što njeni roditelji mogu uraditi jeste da predlože mladića za kojeg misle da je prikladan za nju.

(1) taj veo se naziva hidžab

(2) Za zemlju kažemo da je muslimanska ako je u njoj većinsko stanovništvo muslimansko

(3) Sunnet poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve selleme) je njegova praksa.

(4) Bolje rečeno nameće u mnogim slučajevima.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/06/islam-ugnjetava-zene/

Inša'Allah nastaviće se...

 

[Haris88]

Muslimani se klanjaju nekom drugom bogu?

„Allah“ je jednostavno riječ koju Arapi koriste za Boga. Za muslimane, Allah je najveće i najobuhvatnije od imena Boga, to je jedna arapska riječ bogatog značenja, koja se koristi za Jednog Boga, ne pripisujući mu druga. Opisujući Boga, i Jevreji, na hebrejskom jeziku, koriste sličnu riječ – eloh – riječ koju je i Isus Hrist koristio kada se molio Bogu. Allah je dakle isti Bog kome se mole i muslimani i hrišćani i Jevreji. Allah se izdvaja u obožavanju i samo Njemu se čini obećanje da će se samo Njegovim naredbama pokoravati, koje je On Uzvišeni objavljivao preko Svojih vjerovjesnika i poslanika, koji si bili poslati različitim narodima u različitim vremenima. Muslimani vjeruju da je Bog Jedan i Jedini. On, Uzvišeni, se ne umara niti ima sina ili sudruga, kao što nema ljudske osobine, što ćemo naći da Mu se pripisuje u nekim drugim vjerama.

Napomena: Ukoliko se malo potrudite da nađete Bibliju na arapskom, vidjećete da hrišćani Arapi koriste upravo riječ „Allah“. Ono što će vam vjerovatni i drgu napomenut jeste da, recimo, riječ Allah, u arapskom jeziku nema rodove, i nema množinu, dok se za riječ “Bog” to ne može reći. Možete reći bogovi, boginja i tako dalje. Sa rječju Allah to nije moguće, pa je ova riječ po mnogo čemu jedinstvena.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/07/muslimani-se-klanjaju-nekom-drugom-bogu/

 

[Haris88]

DA LI JE ISLAM ŠIREN MAČEM?


Pitanje:
Kako se Islam može zvati religijom mira, kad je širen mačem?

Odgovor:
Jedna je od mnogih zamjerki među nemuslimanima da Islam danas ne bi imao milione pristalica, da se nije širio silom. Sljedeći razlozi će pokazati, da je istina daleko od toga, i da je to bila sila Istine, razloga i logike koja je bila odgovorna za brzo širenje Islama.

1. Islam znači mir.
Islam dolazi od riječi „selam“ što znači mir. Takođe znači pokoravanje Allahovoj, swt, volji. Prema tome Islam je religija mira, koja se postiže pokoravanjem volji Uzvišenog Tvorca, Allah, swt.

2. Nekad je sila potrebna da bi se mir održao.
Nije svaki čovjek naklonjen da održava mir i harmoniju. Ima mnogo tih, koji bi uništili taj mir, iz svojih (preobučenih) interesa. Ponekad je potrebno primjeniti silu da bi se mir održao. Baš iz ovog razloga imamo policajce koji koriste silu protiv kriminalaca i drugih antisocijalnih elemenata društva da bi se održao mir u jednoj državi. Islam je religija mira. Istovremeno, Islam budi njegove sljedbenike da se bore tamo gdje postoji ugnetavanje. Nekad to zahtjeva korišćenje sile. U Islamu, sila može biti korištena samo da se zna za mir i pravdu.

3. Mišljenje istoričara De Lacy O’Leary.
Najbolji odgovor na pogrešno shvatanje da je Islam širen silom dao je istoričar De Lacy O’Leary u knjizi „Islam at the cross road“ – „Islam na raskrsnici“, stranica 8:
„Istorija, međutim, nam objašanjava, da je je legenda o fanatičnim muslimanima koji jure svijetom i prisiljavaju pokorene narode da prime Islam, najapsurdniji mit koji su istoričari ikad zabilježili.“

4. Muslimani su vladali Španijom 800 godina.
Muslimani su vladali Španijom oko 800 godina. Muslimani u Španiji nikad nisu koristili silu da bi ljudi primali Islam. Kasnije su došli krstaši koji su istjerali muslimane. I nije bio nijedan musliman koji je mogao javno da prouči ezan, poziv na molitvu.

5. 14 miliona Arapa su Koptski hrišćani.
Muslimani vladaju Arabijom već 1 400 godina. Samo par godina su vladali Britanci i Francuzi. Ipak, danas imamo 14 000 000 Arapa koji su Kopti. Da su muslimani koristili silu ne bi bio nijedan Arap, a da je hrišćanin.

6. Više od 80% nemuslimana u Indiji.
Muslimani su vladali Indijom oko 1000 godina. Da su htjeli, a imali su sredstva za to, preobratili bi svakog nemuslimana u muslimana. Danas je oko 80% Indije nemuslimansko stanovništvo. Svi ovi Indijci nemuslimani svjedoče da Islam nije širen silom.

7. Indonezija i Malezija.
Indonezija je zemlja sa najvećim brojem muslimana u svijetu. Većina Malezije su muslimani. Postavlja se pitanje: „Koja je to vojska išla u Indoneziju i Maleziju?“

8. Istočna obala Afrike.
Slično, Islam se nezamislivom brzinom širio i Istočnom obalom Afrike. Ponovo se postavlja pitanje, ako je Islam širen silom: „Koja je to muslimanska vojska išla u Istočnu Afriku?“

9. Thomas Carlyle.
Poznati istoričar, Thomas Carlyle, u njegovoj knjizi “Heroes and Hero worship” – „ Heroji i slavljenje heroja“ govori o pogrešnom shvatanju širenja Islam: „Da, mač, ali gdje ćete naći taj mač? Svaku novu ideju, na svom početku zastupa manjina. U glavi jednog čovjeka. I ona tu stanuje. Jedan jedini čovjek na svijetu vjeruje u nju, jedan čovjek protiv cijelog čovječanstva. Da on uzme mač, i da na taj način propagira, malo će to uraditi za njega. Moraš imati svoj mač! Sama ideja će se propagirati ako može.“

10. Nema prisile u vjeri.
Sa kojim mačem je Islam širen? I da ga muslimani posjeduju, ne bi ga smjeli koristi, jer Kur’an jasno kaže: „U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!“ (Ku’ran, 2:256)

11. Mač intelekta
Mač intelekta. To je mač koji osvaja srca i umove ljudi. Kur’an kaže u suri En-Nahl – poglavlje 16 - ajet 125: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj!“

12. Povećanje broja sljedbenika svjetskih religija od 1934 do 1984
Članak u Reader’s Digest ‘Almanac’, godina 1986, dao je statistike procentualnog porasta glavnih religija svijeta, u periodu od pola vijeka, 1934-1984. Ovaj članak se takođe pojavio u ‘The Plain Truth’ magazine. Na vrhu (tabele) je bio Islam koji se povećao za 235%, dok je hrišćanstvo samo za 47%. Postavlja se pitanje: Koji se to rat vodio u XX vijeku koji je preveo ovoliko ljudi u Islam?

13. Islam je najbrže rasteća religija u Americi i Evropi
Danas je najbrže rasteća religija u Americi Islam. Najbrže rasteća religija u Evropi je Islam. Koji to mač prisisljava ljude na Zapadu da primaju Islam u ovolikom broju?

14. Dr Joseph Adam Pearson.
Dr Joseph Adam Pearson pravo kaže: „ Ljudi koji se brinu da će jednog dana Arapi posjedovati nuklearno oružje, ne uspjevaju da primjete da je Islamska bomba već bačena, onog dana kad je rođen Muhammed SAVS.“

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/07/da-li-je-islam-siren-macem-dr-zakir-naik-odgovara/

 

[Haris88]

Pitanje: Zašto je u islamu muškarcima dozvoljeno da imaju više od jedne žene? Tj. zašto je poligamija u Islamu dozvoljena?



1. Definicija Poligamije



Poligamija predstavlja bračnu zajednicu gdje jedan supružnik ima više od jedne supružnice. Postoje dvije vrste poligamije. Jedna je poligamija - gdje muškarac oženi više od jedne žene, i druga je poliandrija - gdje se žena uda za više od jednog muškarca. U Islamu je poligamija dozvoljena; dok je poliandrija u potpunosti zabranjena.



2. Kur’an je jedina vjerska knjiga na svijetu koja kaže,“oženi samo jednu“.



Kur’an je jedina vjerska knjiga, na ovoj zemlji, koja sadrži frazu ‘oženi samo jednu’. Nema druge vjerske knjige koja naređuje/upućuje čovjeka da ima samo jednu ženu. U svim drugim religijskim skriptama, bilo to u Vedi, Ramayani, Mahabharati, Geeti, Tori ili Bibliji, se ne može naći restrikcija u ženidbi više žena. Prema ovim knjigama jedan čovjek može oženit koliko želi žena. Tek je kasnije, uspostavljeno od strane hinduskih sveštenika i hrišćanske crkve da svedu broj žena na jednu. Mnoge ličnosti iz hinduskih vjerskih spisa imale više od jedne žene. Kralj Dašrat, otac Rama, imao je više od jedne žene. Krišna je imao nekoliko žena.

U ranijim vremenima, hrišćanima je bilo dozvoljeno da imaju koliko god žele žena, zbog toga što Biblija nije stavljala zabrane u pogledu broja žena. Tek prije nekoliko stoljeća Crkva je svela broj žena na jednu.



Poligamija je dozvoljena i u Judaizmu. Prema Talmudskom pravilniku, Abraham je imao tri žene, Solomon je imao stotine žena. Praktikovanje poligamije je nastavljeno sve do Rabina Geršom ben Yehudah-a (960 – 1030.) koji je proglasio ukaz protiv poligamije. Jevrejski Sefardski odred koji je, živeći u muslimanskim zemljama, nastavio da je praktikuje do kasnih 1950, do odluke Glavnog saveza rabina u Israelu da se proširi zabrana u ženjenju više od jedne žene.



Zanimljiva činjenica: Do 1975 Indijski hindusi su veći poligamisti od muslimana. Izvještaj ‘Komiteta o statusu žena u islamu’, izdat 1975. napomenuo je na stranicama 66 i 67 da je postotak poligamijskih brakova između 1951 i 1961 bio 5.06% među Hindusima i samo 4.31% među muslimanima. Prema zakonu u Indiji jedino je muslimanima dozvoljeno da imaju više od jedne žene. Bilo je nelegalno za bilo kojeg nemuslimana u Indiji da ima više od jedne žene. Dakle, iako je bilo ilegalno, hindusi su imali više slučajeva poligamije nego muslimani. Ranije, nije bilo nikakvih zabrana, čak ni hindusima, da imaju neograničen broj žena. Tek je u 1954 zabranjeno i postalo ilegalno hindusima da imaju više od jedne žene. Trenutno je indijski zakon taj koji brani hindusima da imaju više od jedne žene a ne hinduski vjerski spisi i knjige.)



Da sad analiziramo zašto Islam dozvoljava čovjeku da ima više od jedne žene.



3.Kur’an dozvoljava poligamiju ali u granicama



Kao što sam ranije spomenuo, Kur’an je jedina vjerska knjiga na licu zemlje koja kaže ‘oženite samo jednu’. Kontekst ove fraze je uzet iz sljedećeg ajeta sure En-Nisa, Veličanstvenog Kur’ana: ‘Onda se oženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom. (El-Kur’an 4:3)’



Prije nego je Kur’an objavljen, nije bilo nikakve granice u poligamiji i mnogi muškarci su imali mnogo žena, neki čak i po stotinu. Islam je postavio granicu do 4 žene. Islam nudi muškarcu dozvolu da oženi dvije, tri ili četiri žene, al samo pod uslovima da se spram svih njih odnosi pravedno. Ali u istom poglavlju, Sure En-Nisa aje 129, Kur’an kaže: ‘Vi nemožete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli.. (Al Kur’an 4:129)’



Upravo radi toga poligamija nije pravilo (misli se na zakon) nego iznimka iz pravila. Mnogi ljudi su u zabludi da je muslimanu obaveza da ima više od jedne žene.



U islamu svaka stvar potpada pod jednu od sljedećih pet kategorija:
(i) Farz - obaveza ili dužnost. (ii) Mustehab - preporučeno ili podstiče se na to dijelo/pohvalno. (iii) Mubah - dopušteno ili dozvoljeno. (iv) Mekruh - nije preporučeno ili ne podstiče se se na to dijelo. (v) Haram – zabranjeno.

Poligamija spada u srednju kategoriju dopuštenih stvari. Ne može se reći da musliman koji ima dvije, tri, četiri žene je bolji musliman u poređenju sa muslimanom koji ima samo jednu ženu!



4. Prosječni životni vijek žene je veći u odnosu na muškarca

Prirodno se muškarci i žene rađaju u otprilike istom broju. Žensko dijete ima mnogo više imuniteta u odnosu na muško. Žensko dijete se može boriti sa mikrobima i bolestima mnogo bolje od muškog dijeteta. Iz ovog razloga, tokom pedijatrijskog perioda mnogo je više smrtnih slučajeva među muškom djecom nego li među ženskom. Tokom ratova ginu u prosjeku više muškarcu u odnosu na žene. Mnogo više muškaraca umire u nesrećama i bolestima u odnosu na žene. Prosječan životni vijek žene je duži od vijeka muškarca, i u svakom vremenskom periodu ljudi mogu naći više udovica nego udovaca.



5. Indija je zemlja koja ima više muške populacije nego ženske ali zbog abortusa i ubistava ženske djece.



Indija je jedna od rijetkih zemalja, zajedno sa ostalim komšijskim zemljama, u kojima populacija žena je manja u odnosu na mušku populaciju. Razlog leži u visokom procentu ubistava djece u Indiji, i u činjenici da više od jednog miliona ženskih fetusa se abortira svake godine u ovoj zemlji, nakon što se identifikuju kao žene. Ako bi se ova zla praksa zaustavila, onda bi i Indija imala više žena u poređenju sa muškarcima.


6. Svjetska populacija broji više žena nego muškaraca.



U SAD-u, žene brojčano prelaze muškarce za 7.8 miliona. Samo u New York-u ima jedan milion žena više u poređenju sa muškarcima, a od muške populacije New York-a 1/3 su homoseksualci (sodomi). Ovo znači da ovi ljudi nemaju želju da se ožene sa ženom. Velika Britanija ima 4 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Njemačka ima 5 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Rusija ima 9 miliona žena više u poređenju sa muškarcima. Samo Allah zna koliko još miliona žena ima na svijetu više u poređenju sa muškarcima.



7.Zabranjivanje svakom čovjeku da ima više od jedne žene nije ni praktično ni logično.



Pa i kad bi se svaki čovjek oženio za jednu ženu, postojalo bi više od 30 miliona žena u SAD-u koje ne bi mogle imati muža (ako se uzme u obzir da Amerika ima 25 miliona homoseksualaca). Bilo bi više od 4 miliona žena u Britaniji, 5 miliona žena u Njemačkoj i 9 miliona žena u Rusiji samo koje ne bi mogle naći muža.


Predpostavimo da moja sestra je jedna od neudatih žena koje žive u SAD-u, ili predpostavimo da je vaša sestra jedna od neudatih žena u SAD-u. Jedine dvije opcije preostale za nju su da se uda za muškarca koji već ima ženu, ili da postane ‘javno vlasništvo’. Nema druge opcije. Svi koji su umjereni, skromni će izabrati prvu opciju. Mnoge žene ne bi željele da dijele svog muža sa drugim ženama. Ali u islamu, kada situacija to iziskuje tj. ako je neophodno žena muslimanka je dužna da podnese manje privatne gubitke u prevenciji velikog gubitka, prepuštanja druge sestre muslimanke da postane ‘javno vlasništvo’.



8. Bolje se udat za oženjenog nego postati ‘javno vlasništvo’



U zapadnoj kulturi, je uobičajeno za muškarca da ima ljubavnicu i/ili dodatne vanbračne odnose, u svakom slučaju, žena vodi sramotan, nezaštičen način života. Isto društvo, ipak nedopušta da čovjek ima više od jedne žene, u odnosu u kojem će žena sačuvati svoju čast, dostojanstvenu poziciju u društvu i odnosu u kojem če žena biti zaštićena. Prema tome, jedine dvije opcije za ženu koja ne može da nađe muža je da se uda za oženjenog čovjeka ili da postane ‘javno vlasništvo’. Islam preferira da žena ima dostojanstvenu poziciju tako što joj dopušta prvu opciju i nedozvoljava drugu. Postoje mnogi drugi razlozi, zašto Islam je dozvolio poligeniju u granicama, ali glavni je da bi se zaštitila skromnost žene.

Prevod sa malim modifikacijama preuzet sa:


Poligamija - visezenstovo u islamu

 

[Haris88]

Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Na sljedećem linku imate skup fetvi od eminentnih učenjaka islama iz skorijeg doba koji su osudili samoublačke napade i ubijanje nevinih osoba. Uz to, kao jedan vid dodatka imate osnovne stvari u islamu.

http://www.fatwa-online.com/downloads/dow004/islamagainstterrorism.chm

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!(El-Maide, 8 )

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/10/osnovne-stvari-o-islamu-fetve-o-terorizmu/

 

[Haris88]

7 uobicajenih pitanja o islamu (prvi dio)

7 UOBIČAJENIH PITANJA O ISLAMU

1. Šta je islam?

Islam je naziv za religiju, ili ispravnije rečeno 'način života', što je Bog (Allah) u objavi obznanio i po kojoj su živjeli svi poslanici i vjerovjesnici koje je On slao čovječanstvu. Čak se i ime (islam) izdvaja, jedinstveno između ostalih religija, što znači da se ne odnosi na bilo koju određenu osobu, kao što je kršćanstvo, budizam ili zoroastrianistvo; jednog plemena kao što su Judaizam, ili narod kao što su Hindusi. Arapski korijen riječi iz kojeg je izvedena riječ islam podrazumijeva mir, sigurnost, pozdrav, zaštitu, blagoslov, predaju, prihvat, otkup i spasenje. Islam konkretno znači da si u stanju prihvatanja Allaha, obožavanja samo Njega, te prihvatanja i slijeđenja Njegovog Zakona. Dakle, musliman ili muslimanka je osoba (muško ili žensko) u tom stanju pokoravanja. A pripadnici islama (muslimani, vjernici) slabe činjenjem grijeha,neznanjem, te pogrešnim radom, a anulira se pridruživanjem Allahu druga ili nevjerovanjem u Njega.

2. Ko su Muslimani?

Arapska riječ "musliman" doslovno znači "neko ko je u stanju islama (podvrgavanja volji i zakonu Allaha). Poruka islama je namijenjena cijelom svijetu, i bilo ko ko prihvati ovu poruku postaje musliman. Neki ljudi pogrešno vjeruju da je islam samo vjera za Arape. U stvarnosti preko 80% muslimanske populacije u svijetu čine nearapi! Iako su većina Arapa muslimani, ipak tu su i arapi - hrišćani, židovi i ateisti. Ako se samo pogleda po muslimanskom svijetu danas, od Nigerije do Bosne i od Maroka do Indonezije - to je jednostavno dovoljno da se vidi da muslimani dolaze iz svih različitih rasa, etničkih skupina, kultura i narodnosti. Islam je oduvijek bila univerzalna poruka za sve ljude. To može se vidjeti u činjenici da su neki od ranih drugova (ashaba) poslanika Muhammeda (s.a.v.s.) bili ne samo Arapi, već i Perzijanci, Afrikanaci i vizantski Rimljani. Biti musliman podrazumijeva potpuno prihvatanje i aktivnu poslušnost na objavi učenja i zakona Uzvišenog Allaha. Musliman je osoba koja slobodno prihvaća i zasniva svoja ubjeđenja, vrijednosti i vjeru u volju Boga Svemogućeg. U prošlosti, iako se danas to ne vidi toliko, riječ "muhamedanci" često se koristi kao ime za muslimane. Ovo ime neispravno, i predstavlja rezultat ili svjesnog iskrivljavanja ili velikog neznanja. Jedan od razloga za predrasudu je da su evropljani stoljećima učili da muslimani obožavaju Poslanika Muhammeda na način na koji kršćani obožavaju Isusa (Isaa a.s.). To je potpuno netačno, jer nijedan musliman ne smatra da se mimo Allah Uzvišenog obožava bilo ko drugi.

3. Ko je Allah?

Često pri raspravama u vezi islama, najviše korištena arapska riječ jeste Allah.

Riječ "Allah" je jednostavno arapska riječ za svemogućeg Boga, to je ista riječi koju koriste arapski kršćani i židovi. Naime, riječ Allah je bila u upotrebi čak i prije riječi Bog (eng: God). Ako kad uzmete jedan arapski prevod Biblije, vidjet ćete da je riječ ’Allah’ korištena na mjestioma gdje se koristi riječ “Bog” na engleskom ili našem jeziku.

Na primjer, arapski kršćani kažu da je Isus, po svom vjerovanju, ‘sin Allahov’. Osim toga, arapska riječ za svemogućeg Boga, "Allah", je vrlo slična riječi koja označava Boga i u drugim semitskim jezicima. Na primjer, hebrejska riječ za “Bog” je "Elah". Iz raznih razloga, neki nemuslimani pogrešno vjeruju da se muslimani se klanjaju nekom drugom Bogu, a ne Mojsijevom (Musaovom), Abrahamovom (Ibrahimovom) i Isusovom (Isaovom) Bogu. To, naravno, nije slučaj, jer čisti islamski monoteizam poziva sve ljude da obožavaju Boga kojeg su obožavali Noa, Abraham, Mojsije, Isus i svi drugi poslanici, mir neka je s njima.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/13/7-uobicajenih-pitanja-o-islamu-prvi-dio/

 

[Haris88]

4. Ko je Muhammed?

Posljednji i konačni poslanik kojega je Bog poslao čovječanstvu je poslanik Muhammad, neka je Allahov mir i blagoslov na njega. U dobi od četrdeset godina, on je primio objavu od Allaha. On je zatim proveo preostali dio svoga života u objašnjavanju, i podučavanju ljudi islamu, vjeri koju mu je Allah objavio. Poslanik Muhammad, neka je mir i blagoslov Allahov na njega, je najveći od svih poslanika iz mnogo razloga, ali prije svega zato što je on izabran od Allaha da bude posljednji poslanik, čija je misija da bude vodič čovječanstvu do zadnjeg dana - jer on je poslat kao milost čovječanstvu (svim svjetovima). Njegova misija rezultirala je time da je najveći broj ljudi prihvatio čistu vjeru u Jednog Jedinog Boga od bilo kojeg drugog poslanika. Od početka vremena, Allah je slao poslanike na zemlju, za određene narode. Međutim, poslanik Muhammed (s.a.w.s.) poslan je kao posljednji Poslanik čitavom čovječanstvu – svim ljudima.


Iako su druge vjerske zajdnice tvrdile da vjeruju u jednog Boga, s vremenom, neke iskrivljene ideje koje su nalazile su mjesto u njihovim vjerovanjima i praksi odvodile su ih od čistog i iskrenog monoteizma svih poslanika. Neki su njihovi proroci i “sveci” predstavljeni su kao posrednici sa Svemogućim Bogom. Neki su čak vjerovali da su njihovi proroci manifestacija samog Boga ili “Božije utjelovljenje” ili “Sin božiji”.. Sve ovo dovelo je do zablude u obožavanju stvorenja umjesto Stvoritelja., i doprinjeli su idolopokloničkoj praksi vjerujući da se svemogućem Bogu približava preko posrednika.

Kako bi se sačuvali (muslimani i buduće generacije) od ovakvih obmana (laži), Poslanik Muhammad, s.a.w.s., uvijek je naglašavao za sebe da je on samo ljudsko biće, sa misijom prenošenja Allahove poruke. On je učio Muslimane da je on samo “Allahov rob i Allahov poslanik”. Kroz svoj život i učenje poslanika Muhammeda, Allah ga je učinio savršenim primjerom muslimanima i ostalim ljudima, bio je primjeran; poslanik, državnik, vojskovođa, vladar, učitelj, susjed, muž, otac i prijatelj. Za razliku od ostalih poslanika i vjerovjesnika Muhammed, s.a.w.s., živio je u punom svijetlu povijesti i sve njegove riječi i djela su studiozno evidentirana i prikupljana.

Od vremena kada je objavljen islam, njegova jednistvena poruka je neizmjenjena i ostaje važeća do kraja. Allah će čuvati ovu vjeru od iskrivljenja i zaborava (što nije bio slučaj sa ranijim objavama). To je neophodno, jer je On obećao da je Muhammed posljednji Poslanik poslije kojeg više nema poslanika i poslije Kur’ana nema više objava. Svi Allahovi poslanici propovijedali su poruku islama, tj potčinjenost Božijem zakonu i Njegovom obožavanju, i Muhammed s.a.w.s je posljednji od tih poslanika koji je donio konačnu i potpunu poruku koja nikada nije promijenjena do posljednjeg dana.

5. Čemu podučava Islam?

Od samog objavljivanja, vjera islam poziva u čisti monoteizam (vjerovanje u samo Jednog Boga). To znači da vjerujemo da postoji samo jedan Stvoritelj, Održavatelj svega u svemiru i da ništa i niko drugi nije dostojan obožavanja osim Njega. Zaista, vjerovanje u Božju jednoću znači mnogo više nego jednostavno vjerovati da postoji jedan Bog. Postoje brojne religije koje tvrde da vjeruju u jednog Boga i da vjeruju da je samo jedan Stvoritelj, ali istinski monoteizam je vjerovati da je samo jedno istinsko božanstvo koje se obožava na način koji je u skaldu sa objavom koju je On poslao preko svoga poslanika. Islam također zabranjuje korištenje posrednika između čovjeka i njegovog Stvoritelja i zahtijeva izravan pristup u obraćanju Bogu.


Potpuno je pogrešno tvrditi da Bog ne može (ili neće) direktno (bez posrednika) oprostiti grijehe stvorenju. Često prepotenciranje tereta i kazne zbog grijeha kao i tvrdnje da Bog ne oprašta grijehe direktno (bez posrednika) ljude dovodi do očajanja i gubljenja nade u Božiju milost. Nakon što su postali (pogrešno) uvjereni da oni ne mogu izravno pristupiti Bogu, oni su se obratiti za pomoć lažnim (izmišljenim) božanstvima, kao što su razni heroji, politički lideri, (samozvani)spasioci, sveci i anđeli. Često ćemo naći da ljudi koji se klanjaju ili mole lažnim božanstvima ne smatraju ih bogom. Oni tvrde da vjeruju u samo jednog Boga ali se drugim (kipovima, idolima, svecima…) mole da ih približe Njemu. U Islamu, postoji jasna razlika između Stvoritelja i Njegovih stvorenja. Nema dvosmislenosti ili misterija po pitanju božanstva: sve što je stvoreno ne zaslužuje da se obožava, samo je Allah – Stvoritelj dostojan obožavanja. Određene religije vjeruju da je Bog postao dio Njegovog stvaranja i ovo je vodilo ljude da vejruju da se mogu klanjati nečemu što je stvoreno da bi došli do njihovog Stvoritelja.

Muslimani vjeruju da je Bog Uzvišen, On je Jedan i izvan spekulativnog razumijevanja, On definitivno nema partnera, suradnika, vršnjaka, suparnik ili potomstvo. Prema muslimanskom vjerovanju, Allah nije rodio i rođen nije, ” - ni doslovno, alegorijski, metaforično, fizički ili metafizički. On je potpuno Jedini i Vječni. On kontroliše sve i Savršen je. Zato su i neka od Njegovih imena: Svemoćni i Milostivi. Allah je svemir stvorio za čovjeka i želi najbolje za sva ljduska bića. Muslimani na sve što je u svemiru gledaju kao znak koji upućuje na Tvorca, na Svemoćnog Boga. Također, vjerovanje u Božju jednoću nije samo apstraktan koncept. To je dinamično uvjerenje koje utiče na pogled na čovječanstvo, društvo, i sve ostale praktične aspekte života.

http://putuislam.wordpress.com/2008/07/14/ko-je-muhammed/

 

[Haris88]

6. Šta je Kur’an?
Kur’an je konačna objava, Allahova uputa za sve ljude, prenesena od anđela (meleka) Gabrijela (Džibrila) Poslaniku Muhammedu (s.a.w.s.) da je dostavi i prenese ljudima. Kur’an (ponekad netačno – od strane neupućenih - pisan kao Koran), je zatim prenošen poslanikovim drugovima (ashabima) koji su ga doslovno pamtili i kasnije sastavili u pismenom obliku. Časni Kur’an je neprestano u usmenoj i pismenoj formi prenošen od ashaba pa sve do danas. Kratko rečeno, Kur’an je Allahova Knjiga ljudima, uputa sa smjernicama za njihov spas na ovom i budućem svijetu.

I dan danas se Kur’an pamti i uči od strane miliona ljudi iz raznih dijelova svijeta. Jezik Kur’ana je arapski i za razliku od drugih religija i njihovih knjiga Kur’an se i dalje čita na izvornom jeziku (jeziku na kojem je i objavljen). Kur’an je i danas sam po sebi čudo arapskog jezika i poznato je da je neusporediv u svom stilu, obliku i duhovnom uticaju, te kao i jedinstvano znanje koje on sadrži. Kur’an je poslaniku objavljivan u periodu od 23 godine. Za razliku od ostalih vjerskih knjiga Kur’an je bio i ostao kao neizmjenjen Allahov govor (za razliku od drugi vjerskih knjiga koje su pretrpjele razne promjene – dopisivanja i izmjene) . Kur’an je recitovan od strane muslimana i nemuslimana još za života poslanika Muhammeda, s.a.w.s. ali i nakon njega. Kompletan Kur’an je sastavljen još za života Poslanika ali i pamćen od strane brojnih ashaba (drugova poslanika) riječ-po riječ kako je i objavljivan. Kuran je uvijek u rukama vijernika i sa činjenicom da je Božija riječ pamćen je od strane velikog broja muslimana te je savršeno očuvan (potpuno je očuvan od izmjena; dodavanja i brisanja). Nikada nije bilo koji dio promijenjen . Učenje Kur’ana obuhvaćaju univerzalnu poruku upućenu čitavom čovječanstvu, a ne samo određenoj grupaciji, plemenu ili narodu. Poruka koju on donosi nije ništa novo i nepoznato, to je ista poruka svih polsnika: 'dođite Allahu jedinom Bogu i obožavajte samo Njega, i slijedite Allahove poslanike za uspjeh na ovom i budućem svijetu '. Kur’an sadrži kazivanja o prethodnim poslanicima kao što su: Noa (Nuh), Abraham (Ibrahim), Mojsije (Musa), mir neka je na njih, kao i naredbe i zabrane od Uzvišenog Boga. U našem modernom dobu, u kojem su mnogi ljudi uhvaćeni u sumnje, duhovna očajavanja te društvena i politička otuđenja, kur’ansko učenje nudi rješenje za naše životne praznine i nemire.


http://putuislam.wordpress.com/2008/07/15/7-pitanja-o-islamu-treci-dio