Djeca imaju obaveze prema roditeljima, ali je veca obaveza roditelja prema djeci
Mnogi roditelji su u potpunosti zanemarili i zapustili odgoj svoje djece, ne interesiraju se za njihov razvoj i rezultate i ne daju im neophodne savjete, smjernice i upute u momentima kad je to najpotrebnije njihovoj djeci. Medutim, kad se ti roditelji suoce sa drskošcu i nepokornošcu svoje djece, onda pocnu sa žalopojkama koje, u svom jadu i ocaju, iskazuju pred svim i svakim
Pripremio: Nezir Halilovic
Svi roditelji dobro znaju, i na to se nerijetko prizivaju, da djeca imaju obaveze prema njima. Tragedija našeg doba je što veliki broj roditelja nece priznati da i oni, isto tako, pa i više, imaju obaveza i dužnosti prema svojoj djeci. Iz ovog neznanja i nesvjesnosti proizlaze sve greške, problemi i nesuglasice izmedu generacija. Medutim, muslimani u svakodnevnoj praksi sa ovim imaju najviše problema, jer su naši postupci i shvatanja dijametralno suprotni uputstvima, nacelima i postavkama islama. Iz islama smo naucili i povjerovali da postoje meleci, a iz svog neznanja, gluposti i nesvjesnosti smo shvatili da meleki za nas moraju raditi sve, pa i odgajati i cuvati našu djecu!?
Allah, dž. š., nam o tome porucuje: "O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice cuvajte od vatre cije ce gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj ce se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi nece opirati, i koji ce ono što im Allah naredi izvršavati" (Et-Tahrim, 6.). Allahov Poslanik, s. a. v. s., o tome kaže: "Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Imam je pastir u svom džematu i odgovoran je za svoj džemat. Covjek je pastir u svojoj kuci i odgovoran je za svoje ukucane" (Buhari, 583.; Muslim, 1.829.).
On, takoder, kaže: "Nema ni jednog roba (covjeka) kojem Allah podari porodicu kao emanet, pa ga on ne izvrši kako treba, a da mu Allah nece zabraniti ulazak u Džennet" (Buhari 13/112.; Muslim, 132.).
“Baci ga u vodu svezana”
Uprkos velicini odgovornosti i ozbiljnosti problema odgoja djece, naci cemo da se izuzetno veliki broj roditelja nemarno odnosi prema ovome pitanju koje je od suštinske važnosti i da to olahko shvata i tome ne pridaje potrebnu pažnju. Možemo vidjeti da veliki broj takvih roditelja uopce nema predstavu gdje im se djeca nalaze, s kakvim društvom se krecu i kakva mjesta posjecuju. Ti roditelji su u potpunosti zanemarili i zapustili odgoj svoje djece, ne interesiraju se za njihov razvoj i rezultate i ne daju im neophodne savjete, smjernice i upute u momentima kad je to najpotrebnije njihovoj djeci. Medutim, kad se ti roditelji suoce sa drskošcu i nepokornošcu svoje djece, onda pocnu sa žalopojkama koje, u svom jadu i ocaju, iskazuju pred svim i svakim. Na žalost, nisu ni svjesni da su upravo oni kljucni razlog takvog stanja svoje djece. Pjesnik je o tome spjevao prelijepe stihove: “Baci ga u vodu svezana,
A potom mu rece:
Cuvaj se, cuvaj, da se ne skvasiš!”
U ovoj kratkoj studiji osvrnut cemo se na najznacajnije i najopasnije grješke u odgoju djece.
"Sebicnost" pri izboru supruge
Koliko li je samo mladica koji pri izboru buduce supruge svu pažnju fokusiraju na ljepotu njenog lica, tijela, njeno bogatstvo i slicno, a da im pri tome nikad i ne naumpadne kako ce se ona ponašati kao majka? Sigurno je da covjek treba misliti o svojim željama i potrebama, ali kao musliman nikad ne smije zaboraviti na svoju ulogu i odgovornost na ovom svijetu. Ako mladic slijepo i brzopleto sklopi brak sa djevojkom koja ne posjeduje odgovarajuce intelektualne, moralne, vjerske i psihicke kvalitete, može racunati da je svoju djecu osudio na život na samoj ivici provalije. Supruga je osoba koja ce roditi djecu i ona ce odrastati u granicama i okvirima njenog morala, inteligencije, cudi, licnosti i vjere. Nijedna osoba nema veci i snažniji uticaj na svakog insana od njegove majke. Zato je Ebu-Esved ed-Dueli rekao svojim sinovima:
"Sinovi moji, prema vama sam plemenito postupao i u mladosti i u starosti, pa cak i prije nego što ste rodeni!" Iznenadeni, sinovi ga upitaše:
"Oce naš, kako si to prema nama plemenito postupao prije nego što smo se i rodili?" On odgovori: "Od svih žena sam vam odabrao majku radi koje nikad necete biti psovani i ponižavani" (vidi: "Edebu ed-Dunja ve ed-Din", str. 132.).
Zapostavljanje dova
Nakon što mladic i djevojka sklope brak, prije ili kasnije ce poželjeti imati djecu. Nekima od njih Allah, dž. š., u startu podari djecu, nekima tek nakon odredenog vremena, a neke ostavlja bez poroda, jer On najbolje zna šta svakome covjeku najviše odgovara. Odmah po sklapanju braka bi supružnici trebali poceti uciti dove za hairli djecu. To je, inace, bila praksa svih ranijih Allahovih poslanika, vjerovjesnika i dobrih ljudi. Tako, u Kuržanu možemo naci slucaj Zekerijjaa, a. s., cija je žena bila nerotkinja, kako moli Allaha da mu podari hairli potomstvo: "Gospodaru moj, podari mi od sebe cestita potomka, jer se ti, uistinu, molbi odazivaš" (Ali-Imran, 38.).
Nakon izvjesnog vremena, uprkos njegovoj starosti i ženinoj nemogucnosti da rada, Zekerijaova žena mu je rodila sina Jahjaa. a. s. Isti slucaj je bio i sa Ibrahimom, a. s. Allah, dž. š., nam, u suri Et-Furkan, spominje Svoje dobre robove i navodi da je njihova osobina da se cesto obracaju Allahu moleci:
"Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju!" (El-Furkan, 74.).
Vidimo da Allah, dž. š., na više mjesta ukazuje na velicinu, znacaj i ulogu dova za hairli djecu.
Srdžba i bijes radi trudnoce i djece
U ovom vremenu teške ekonomske, politicke i sveukupne društvene situacije, bezbroj je slucajeva da se jedan od roditelja (uglavnom, otac, a nerijetko i majka) silno naljuti kad im se kaže da ce dobiti bebu.
Cak i u slucajevima kad takav suprug nigdje ne radi, on pronalazi neophodni iznos novca i žurno šalje svoju ženu na ginekologiju kako bi ubila to malo nevino stvorenje i time sebe i supruga riješila briga. Današnji roditelji uglavnom to cine radi straha za svoju i djetetovu egzistenciju, mada je i veliki broj slucajeva da roditelji žele da se i dalje osjecaju mladima, bez obzira na godine, a djecu shvataju kao prepreku tome. Svako dijete je direktni Allahov dar covjeku i prirodno bi bilo da se svaki musliman raduje tom daru, ne zanemarujuci se detaljima, tj. je li muško ili žensko dijete. Niukom slucaju se ne smije dogoditi da se bilo koji covjek koji se osjeca vjernikom ljuti i srdi zato što je dobio dijete. Svejedno je cini li on to zato što je razocaran, jer je ocekivao jedno, a dobio drugo, ili zato što se boji za svoju i djetetovu egzistenciju ili što se boji za ugodan život, cega se, nažalost, plaši vecina mladih bracnih parova. Oni zaboravljaju, a neki, nažalost, nikada nisu ni znali, da je uzvišeni Allah Onaj koji osigurava nafaku svakom Svom stvorenju.
O tome Allah, dž. š., kaže:
"Ne ubijajte djecu svoju iz straha od naimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh" (El-Isra, 31.).
Nastavit ce se
Omraženost ženske djece
One su posebni Allahov dar
Diljem svijeta je posebno raširena pojava - omraženost ženske djece. Koliko li je samo oceva neznalica koji se rasrde i rastuže kad im se kaže da im je žena rodila žensko dijete! Izraziti nezadovoljstvo i odbiti dar obicnog covjeka, gnusno je i odvratno djelo koje svi preziru, pa šta tek da mislimo o nezadovoljstvu i odbijanju dara od Allaha, dž. š.? Ko je u stanju zanemariti vrijednost i znacaj ženskog djeteta? Pa, one su naše ljupke kcerke, naše sestre, supruge, one su, na kraju, naše majke i nene! Divne li su rijeci islamskog daije: "One su pola covjecanstva koje rada drugu polovinu. Preciznije receno, one su cjelokupno covjecanstvo". O velicini i znacaju ženske djece nam govori Allah, dž . š., u Kur’anu i pri tome dobijanje ženske djece naziva darom. Štaviše, stavlja ih na mjesto ispred muškaraca. Allah, dž. š., kaže: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoce! On poklanja žensku djecu kome hoce, a kome hoce - mušku" (Eš-Šura, 49.).
Allahov Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Kome Allah podari tri kcerke, ili tri sestre, ili dvije kcerke, dvije sestre, pa upotpuni dobrocinstvo prema njima bojeci se za njih, uci ce u džennet" (Musned imami Ahmeda, 43/2.). "Ko bude iskušan sa necim od svojih kcerki, pa prema njima plemenito postupi, biti ce mu zastor od džehenemske vatre" (Buhari, 1.418.; Muslim, 2.629.).
Dakle, ova greška u obezvrjedivanju i omalovažavanju ženske djece ne predstavlja samo grešku u odgoju, nego i u vjerovanju - akidi. Nema nikakve sumnje da takvo ponašanje spada u obicaje prljavog džahilijjeta (doba neznanja i tame uma) i obicaje i praksu džahila. Radi se o toliko krupnoj i opasnoj stvari da o njoj direktno govori i Gospodar svjetova, svemoguci Allah, dž. š. koji kaže: "I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kci, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena, da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuduju!" (En-Nahl, 58.-59.)
Postoji stara izreka koja kaže da se dan po sabahu poznaje, pa cemu da se nada dijete koje je na taj nacin docekano na ovom svijetu???
da nam ovo bude poucno