Islamski ummet je u prošlosti uvijek odbacivao bid’ate (novotarije) i oduvijek se borio protiv njih. Tako je ostao na pravom putu i njegovo svjetlo je ostalo da sija. Onda je ummet postao lahkomislen i lijen za borbu protiv bid’ata i onih koji ih uvode. Ovo se desilo kada je vjerska svijest oslabila, i u istom periodu kada je bid’at počeo sa svojim širenjem i nalaženjem svojih puteva do svojih sljedbenika i svojih pomagača. Bid’at (novotarija) se naglo proširio do te mjere da je odmjerio snage sa istinskom vjerom i sunnetom. Situacija se pogoršala do te mjere da, ako se borilo protiv bid’ata, mnogi bi tvrdili da je istinski sunnet u opasnosti. Među mnogim zalutalim frakcijama su murdžije [1].
Šta ovaj termin znači i kako je došlo do njihove pojave? Sa jezičkog pogleda, pojam murdžija dolazi od riječi irdžā’, koja je spomenuta u Qur’ānu, kao u sljedećem ājetu:
’’A vi se od Allāha nadate onome čemu se oni ne nadaju’’ [2] .
Ovaj ājet je imam Ibn Kethīr protumačio kako slijedi:
’’I vi i kāfiri ćete patiti, ali se vi nadate Allāhovom oprostu, Njegovoj pomoći i Njegovoj podršci, dok se, na drugoj strani, kāfiri ne nadaju ničemu od toga. Zato ste vi preči da se borite i da imate veću želju za borbom’’.
U drugom ājetu Uzvišeni Allāh kaže:
’’Šta vam je, pa se Allāhovoj nagradi ne nadate?’’ [3] .
Allāh nas pita zašto se ne bojimo Njega i ne vjerujemo u Njega i u to da je On Svemogući Bog i zašto se ne bojimo Njegove kazne.
Također, u drugom ājetu Uzvišeni Allāh kaže:
’’Oni rekoše: ’Zadrži njega i brata njegovog, a pošalji u gradove one koji će sakupljati...’ ’’ [4] .
Tema koja se traži u ovom ājetu je zadržavanje (odlaganje). Zato je, sa jezičke tačke gledišta kao što je spomenuto u gornjim ājetima, značenje el-murdži’a (ove zalutale frakcije) – odlaganje (ostavljanje) svih djela i postupaka i odvajanje ovih djela od īmāna (vjere). Ovime su oni dali nadu svim zločincima (griješnicima) da njihova loša djela nijesu u sukobu sa njihovim īmānom.
Jedna od najistaknutijih murdžijskih figura je jednom rekla da je njihov īmān jednako dobar kao īmān Džibrīla, Allāhovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, te Ebū Bekra i Omera, Allāh bio zadovoljan obojicom. Zaključak, kao što se vjeruje od strane murdžija, je da djela i īmān nikako nisu povezani i da djela nemaju uticaja na īmān, niti pozitivno niti negativno.
Korijeni murdžija
Pokret murdžija je započeo sa pojavljivanjem hawāridža i ši’ija.
Hawāridži su tvrdili da su svi ashābi kāfiri, dok su neke ši’ije tvrdili da su Omer, Mu’āwija, Ā’iša i mnogi drugi kāfiri, a u isto vrijeme su dali Āliji mnogo visočiji status nego ijednom ljudskom biću. Između ove dvije pozicije pojavila se treća grupa, tvrdeći da se ne pokorava ni jednoj strani, odlaganjem svake presude (suda) na drugu stranu. Ova grupa je definitivno u kontradikciji sa pravim stavom u koji vjeruju i poštuju svi ashābi Allāhovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem.
Prvi koji je izjavio irdža’ je Bethr bin Abdullāh Alhamadāni. Ovaj čovjek je ućutkan od strane ljudi njegovog vremena i oni mu nisu nikad odgovarali na selām. Onda se novotarija irdžā’a obilato proširila u čitavoj Kūfi (’Irāq) i bila je predstavljena od strane ljudi poput Muhammed bin Kerāma.
Porijeklo murdžija
Sa pojavom mnogih frakcija murdžija, pojavile su se također velike razlike u njihovim vjerovanjima. Primjer ovih frakcija su džebrije, koji vjeruju da ljudi nemaju volje; dok na drugoj strani na polju el-esmā’i wes-sifāt (Allāhovih imena i svojstava) oni poriču sva svojstva, a neki od njih vjeruju u svršetak (prestanak) dženneta i džehenema, a drugi su se u svojim vjerovanjima srozali toliko nisko, da su zanegirali sva Allāhova imena i lišili ga svih svojstava, pretvarajući se (navodno namjeravajući) da time veličaju Allāha Svemogućeg.
Ali, svi oni su se sreli i složili na jednoj stvari i ona predstavlja njihovo vjerovanje – da se īmān ne povećava i ne smanjuje, i svi su se oni složili da djela ne utiču na īmān ni na koji način, i da mu ništa ne šteti, bilo da je u pitanju mali ili veliki grijeh. Ovim vjerovanjima oni su poveli ummet na šejtānski put.
Znakovi irdžā’a u ummetu
Zalutali narod danas posebno, a i u drugim vremenima uopćeno, je koristio vjerovanja irdžā’a. U ime īmāna i vjere oni su blagosiljali djela kāfira i djela diktatora, a na drugoj strani, kada dolazi do istinitog i istinoljubivog naroda sunneta, oni su veoma žestoki i veoma okrutni do tačke gdje ove dobre ljude nazivaju kāfirima; dok u isto vrijeme oni potvrđuju īmān diktatora.
Ovakva djela su prosto rezultat osuđene zablude, a Džehm bin Sahwan nam govori da je poznavanje ili znanje Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, dovoljno da potvrdi vjeru čovjeka i džennet toj osobi poslije smrti.
Negativne posljedice irdžā’a
a) Negativne posljedice irdžā’a na vjeru:
Murdžije ljude guraju u Allāhovo prokletstvo, ignorišući Qur’ān, sunnet i put ashāba. Ovo će ih, zauzvrat, zadržati daleko od Allāhovog blagoslova i milosti.
b) Negativni efekti irdžā’a na moral i ponašanje:
Murdžije su odvele ljude u zabludu, govoreći im da djela nisu važna za njih, niti za njihov ulazak u džennet i da će najgori od ljudi biti zajedno sa najboljim vjernicima u džennetu. Ovaj koncept je odveo do gubljenja morala i vrijednosti. On je također odveo do ismijavanja Allāhove vjere. Zato je ovaj gubitak vrijednosti kasnije odveo ljude do laganog udaljavanja od njihove vjere, u isto ih vrijeme ubjeđujući da će ući u džennet zajedno sa najboljim ashābima.
c) Negativni efekti irdžā’a na vjerske pojmove:
Murdžije potvrđuju islām onome koji je okvalifikovan kao kāfir od strane Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem. Oni mu također dozvoljavaju da se oženi ženom muslimankom, dok je u istinskoj vjeri to nelegitiman brak.
Otuda, svatićeš da su murdžijski učenjaci – kada su videli kako su iskvarena njihova vjerovanja – pravili puteve da imenuju i da klasifikuju ljude kao kāfire. Ova karakteristika nije poznata među sljedbenicima sunneta.
A da ne bi izgledali previše blagi (popustljivi) sa ljudima koji se nisu predali vjeri, oni su se sa sljedbenicima sunneta složili u proglašavanju nekoga nevjernikom ako on zaslužuje ovu kvalifikaciju, ali na lukav način. Na primjer, oni su se složili sa sljedbenicima sunneta da je svako ko opsuje Allāha, Njegovog Poslanika ili Qur’an – nevjernik, ali ga oni nijesu nazvali kāfirom zbog njegovog djela koje ga je izvelo iz islama, već zbog toga što je njegovo djelo pokazalo da on nema īmāna u svom srcu i da je prema tome nevjernik. Vjera i ljudski um su u konfliktu (sukobu) sa onim što tvrde ove murdžije. Uzvišeni Allāh kaže, kao potvrda ovome:
’’Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga kao što sinove svoje znaju’’ [5] .
U drugom ajetu Uzvišeni Allāh kaže:
’’Nijesi ti onaj koga oni negiraju, već zločinci poriču Allāhove ajete’’ [6] .
A da bi smo još bolje osvjetlili ono o čemu govorimo, navodimo ono što je šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao o murdžijama:
’’Oni koji govore ono što govori Džehm i es-Sālihi kažu da psovanje Allāha i Njegovog Poslanika ili govor o trojstvu nije bogohuljene u srcu, već pokazatelj bogohuljenja i da onaj koji psuje poznaje Allāha i Njegovu jednoću i da je on vjernik. Kada ovim ljudima Qur’ānom i sunetom ili onime na čemu su se učenjaci složili dokažete da je onaj koji psuje počinio djelo bogohuljenja, oni to odbijaju riječima da īmān ne zahtjeva ništa od tog; ovi ljudi su veoma mnogo zalutali.’’
Dokazi murdžija
Murdžije su uveli dokaze da ih prilagode njihovim vjerovanjima, kao što je običaj sa sljedbenicima novotarije koji obično uvedu novotariju, a onda traže dokaze da je podrže. Ovaj zalutali način se suprostavlja ispravnom načinu traženja istine, jer oni koji traže istinu trebaju biti objektivni i iskreni u svom istraživanju, a ne da postave novotariju, tražeći onda podržavajuće dokaze.
U svakom slučaju, pokoravanje ehlis-sunnetu wel-džemā’atu i njihovim vjerovanjima je najbolji i jedini način da se dobije Allāhova nagrada i Njegov džennet.
Zato, držite se Allāhove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, i to će vas zadržati daleko od bilo kakvog griješenja i daleko od Allāhove kazne i bićete u stanju da gledate u Allāha u Njegovom džennetu na āhiretu, što je vječno zadovoljstvo.
--------------------------------------------------------------------------------
[1] jezički: ’’oni koji zadržavaju, odlažu, usporavaju...’’
[2] sura en-Nisā’, 104. ajet
[3] sura Nūh, 13. ajet
[4] sura er-Ra’d, 111. ajet
[5] sura el-Beqare, 46. ajet
[6] sura el-En’ām, 33. ajet
Šta ovaj termin znači i kako je došlo do njihove pojave? Sa jezičkog pogleda, pojam murdžija dolazi od riječi irdžā’, koja je spomenuta u Qur’ānu, kao u sljedećem ājetu:
’’A vi se od Allāha nadate onome čemu se oni ne nadaju’’ [2] .
Ovaj ājet je imam Ibn Kethīr protumačio kako slijedi:
’’I vi i kāfiri ćete patiti, ali se vi nadate Allāhovom oprostu, Njegovoj pomoći i Njegovoj podršci, dok se, na drugoj strani, kāfiri ne nadaju ničemu od toga. Zato ste vi preči da se borite i da imate veću želju za borbom’’.
U drugom ājetu Uzvišeni Allāh kaže:
’’Šta vam je, pa se Allāhovoj nagradi ne nadate?’’ [3] .
Allāh nas pita zašto se ne bojimo Njega i ne vjerujemo u Njega i u to da je On Svemogući Bog i zašto se ne bojimo Njegove kazne.
Također, u drugom ājetu Uzvišeni Allāh kaže:
’’Oni rekoše: ’Zadrži njega i brata njegovog, a pošalji u gradove one koji će sakupljati...’ ’’ [4] .
Tema koja se traži u ovom ājetu je zadržavanje (odlaganje). Zato je, sa jezičke tačke gledišta kao što je spomenuto u gornjim ājetima, značenje el-murdži’a (ove zalutale frakcije) – odlaganje (ostavljanje) svih djela i postupaka i odvajanje ovih djela od īmāna (vjere). Ovime su oni dali nadu svim zločincima (griješnicima) da njihova loša djela nijesu u sukobu sa njihovim īmānom.
Jedna od najistaknutijih murdžijskih figura je jednom rekla da je njihov īmān jednako dobar kao īmān Džibrīla, Allāhovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, te Ebū Bekra i Omera, Allāh bio zadovoljan obojicom. Zaključak, kao što se vjeruje od strane murdžija, je da djela i īmān nikako nisu povezani i da djela nemaju uticaja na īmān, niti pozitivno niti negativno.
Korijeni murdžija
Pokret murdžija je započeo sa pojavljivanjem hawāridža i ši’ija.
Hawāridži su tvrdili da su svi ashābi kāfiri, dok su neke ši’ije tvrdili da su Omer, Mu’āwija, Ā’iša i mnogi drugi kāfiri, a u isto vrijeme su dali Āliji mnogo visočiji status nego ijednom ljudskom biću. Između ove dvije pozicije pojavila se treća grupa, tvrdeći da se ne pokorava ni jednoj strani, odlaganjem svake presude (suda) na drugu stranu. Ova grupa je definitivno u kontradikciji sa pravim stavom u koji vjeruju i poštuju svi ashābi Allāhovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem.
Prvi koji je izjavio irdža’ je Bethr bin Abdullāh Alhamadāni. Ovaj čovjek je ućutkan od strane ljudi njegovog vremena i oni mu nisu nikad odgovarali na selām. Onda se novotarija irdžā’a obilato proširila u čitavoj Kūfi (’Irāq) i bila je predstavljena od strane ljudi poput Muhammed bin Kerāma.
Porijeklo murdžija
Sa pojavom mnogih frakcija murdžija, pojavile su se također velike razlike u njihovim vjerovanjima. Primjer ovih frakcija su džebrije, koji vjeruju da ljudi nemaju volje; dok na drugoj strani na polju el-esmā’i wes-sifāt (Allāhovih imena i svojstava) oni poriču sva svojstva, a neki od njih vjeruju u svršetak (prestanak) dženneta i džehenema, a drugi su se u svojim vjerovanjima srozali toliko nisko, da su zanegirali sva Allāhova imena i lišili ga svih svojstava, pretvarajući se (navodno namjeravajući) da time veličaju Allāha Svemogućeg.
Ali, svi oni su se sreli i složili na jednoj stvari i ona predstavlja njihovo vjerovanje – da se īmān ne povećava i ne smanjuje, i svi su se oni složili da djela ne utiču na īmān ni na koji način, i da mu ništa ne šteti, bilo da je u pitanju mali ili veliki grijeh. Ovim vjerovanjima oni su poveli ummet na šejtānski put.
Znakovi irdžā’a u ummetu
Zalutali narod danas posebno, a i u drugim vremenima uopćeno, je koristio vjerovanja irdžā’a. U ime īmāna i vjere oni su blagosiljali djela kāfira i djela diktatora, a na drugoj strani, kada dolazi do istinitog i istinoljubivog naroda sunneta, oni su veoma žestoki i veoma okrutni do tačke gdje ove dobre ljude nazivaju kāfirima; dok u isto vrijeme oni potvrđuju īmān diktatora.
Ovakva djela su prosto rezultat osuđene zablude, a Džehm bin Sahwan nam govori da je poznavanje ili znanje Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, dovoljno da potvrdi vjeru čovjeka i džennet toj osobi poslije smrti.
Negativne posljedice irdžā’a
a) Negativne posljedice irdžā’a na vjeru:
Murdžije ljude guraju u Allāhovo prokletstvo, ignorišući Qur’ān, sunnet i put ashāba. Ovo će ih, zauzvrat, zadržati daleko od Allāhovog blagoslova i milosti.
b) Negativni efekti irdžā’a na moral i ponašanje:
Murdžije su odvele ljude u zabludu, govoreći im da djela nisu važna za njih, niti za njihov ulazak u džennet i da će najgori od ljudi biti zajedno sa najboljim vjernicima u džennetu. Ovaj koncept je odveo do gubljenja morala i vrijednosti. On je također odveo do ismijavanja Allāhove vjere. Zato je ovaj gubitak vrijednosti kasnije odveo ljude do laganog udaljavanja od njihove vjere, u isto ih vrijeme ubjeđujući da će ući u džennet zajedno sa najboljim ashābima.
c) Negativni efekti irdžā’a na vjerske pojmove:
Murdžije potvrđuju islām onome koji je okvalifikovan kao kāfir od strane Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem. Oni mu također dozvoljavaju da se oženi ženom muslimankom, dok je u istinskoj vjeri to nelegitiman brak.
Otuda, svatićeš da su murdžijski učenjaci – kada su videli kako su iskvarena njihova vjerovanja – pravili puteve da imenuju i da klasifikuju ljude kao kāfire. Ova karakteristika nije poznata među sljedbenicima sunneta.
A da ne bi izgledali previše blagi (popustljivi) sa ljudima koji se nisu predali vjeri, oni su se sa sljedbenicima sunneta složili u proglašavanju nekoga nevjernikom ako on zaslužuje ovu kvalifikaciju, ali na lukav način. Na primjer, oni su se složili sa sljedbenicima sunneta da je svako ko opsuje Allāha, Njegovog Poslanika ili Qur’an – nevjernik, ali ga oni nijesu nazvali kāfirom zbog njegovog djela koje ga je izvelo iz islama, već zbog toga što je njegovo djelo pokazalo da on nema īmāna u svom srcu i da je prema tome nevjernik. Vjera i ljudski um su u konfliktu (sukobu) sa onim što tvrde ove murdžije. Uzvišeni Allāh kaže, kao potvrda ovome:
’’Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga kao što sinove svoje znaju’’ [5] .
U drugom ajetu Uzvišeni Allāh kaže:
’’Nijesi ti onaj koga oni negiraju, već zločinci poriču Allāhove ajete’’ [6] .
A da bi smo još bolje osvjetlili ono o čemu govorimo, navodimo ono što je šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao o murdžijama:
’’Oni koji govore ono što govori Džehm i es-Sālihi kažu da psovanje Allāha i Njegovog Poslanika ili govor o trojstvu nije bogohuljene u srcu, već pokazatelj bogohuljenja i da onaj koji psuje poznaje Allāha i Njegovu jednoću i da je on vjernik. Kada ovim ljudima Qur’ānom i sunetom ili onime na čemu su se učenjaci složili dokažete da je onaj koji psuje počinio djelo bogohuljenja, oni to odbijaju riječima da īmān ne zahtjeva ništa od tog; ovi ljudi su veoma mnogo zalutali.’’
Dokazi murdžija
Murdžije su uveli dokaze da ih prilagode njihovim vjerovanjima, kao što je običaj sa sljedbenicima novotarije koji obično uvedu novotariju, a onda traže dokaze da je podrže. Ovaj zalutali način se suprostavlja ispravnom načinu traženja istine, jer oni koji traže istinu trebaju biti objektivni i iskreni u svom istraživanju, a ne da postave novotariju, tražeći onda podržavajuće dokaze.
U svakom slučaju, pokoravanje ehlis-sunnetu wel-džemā’atu i njihovim vjerovanjima je najbolji i jedini način da se dobije Allāhova nagrada i Njegov džennet.
Zato, držite se Allāhove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, i to će vas zadržati daleko od bilo kakvog griješenja i daleko od Allāhove kazne i bićete u stanju da gledate u Allāha u Njegovom džennetu na āhiretu, što je vječno zadovoljstvo.
--------------------------------------------------------------------------------
[1] jezički: ’’oni koji zadržavaju, odlažu, usporavaju...’’
[2] sura en-Nisā’, 104. ajet
[3] sura Nūh, 13. ajet
[4] sura er-Ra’d, 111. ajet
[5] sura el-Beqare, 46. ajet
[6] sura el-En’ām, 33. ajet