Kao nastavak na tekst Ostavljanje namaza – jedan od najvećih prijestupa objavljujemo izvadak iz djela Sahihu fikhis – sunneh autora šejha Ebu Malik Kemal ibnus-Sejjid Salima sa prijevodom profesora fikha Seada-ef. Jasavića. U ovom tekstu se navode mišljenja velikog broja učenjaka ehli sunneta o ostavljaču namaza kao i o onome koji se prema svome namazu neodgovorno i nemarno ponaša te se navode dokazi koji stoje iza tih mišljenja. Molimo Allaha, s.w.t., da nam nakon ovoga teksta bude jasniji stav islama o ovim kategorijama ljudi i da ne nasjedamo na šejtanove zamke pa da nesvjesno činimo zulum svojoj braći.
DEFINICIJA TERMINA - SALAT (NAMAZ)
1. Jezičko značenje riječi – SALAT. Riječ - SALAT - u arapskom jeziku označava dovu ili molitvu, stoga je taj termin zadržan i u šeriatskom imenovanju tog čina, zbog toga što je dova sastavni dio namaza, a što nam potvrđuje većina učenjaka arapskog jezika, i veliki broj uleme.
Allah dž.š. kaže: ... i čini salat (pomoli se za njih), tvoja molitva je sigurno za njih smirenje ... (el-Tevba: 103)[1]
Poslanik s.a.w.s. kaže: Ako neko od vas bude pozvan neka se odazove, a ako bude postio neka čini – salat ...[2] (tj. neka dovi za domaćina)
2. Terminološko značenje riječi – SALAT. Salat je specifičan način ispoljavanja robovanja i obožavanja Allaha dž.š., popraćeno posebnim riječima i pokretima; otpočinje se izgovarajući riječi Allahu Ekber, a završava se predajom selama, a sve uz određeni nijjet, i pod određenim uslovima.
ZNAČAJ I VRIJEDNOST NAMAZA
1. Poslije prihvatanja šehadeta, namaz je najvrijednija i najpritvrđenija obaveza ove vjere, i njen je sastavni dio! Od Ibnu Omera r.a. se prenosi da je rekao: Islam se temelji na pet stvari: Šehadetu (svjedočenju da niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha dž.š., i da je Muhammed, Allahov Poslanik); klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju Hadždža, i postu mjeseca Ramazana.[3]
2. Zakonodavstvo (Kur'an i Sunnet), se, na bezbroj mjesta, žestoko obraćaju onima koji su neodgovorni po pitanju svojih namaza, ili ga pak nikako ne obavljaju, često puta ih nazivajući i proglašavajući nevjernicima.
Poslanik s.a.w.s. kaže: Između čovjeka, najednoj strani, i širka (idolopoklonsva), i kufra (nevjerstva), na drugoj strani, je ostavljanje namaza![4]
Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s. izjavljuje: Ugovor koji je između nas (vjernika), i njih (mušrika), jeste namaz, pa ko ga ostavi - postao je nevjernik!!![5]
Tabi'in, Abdullah b. Šekik r.a. izjavljuje slijedeće: Ashabi Muhammeda s.a.v.s., ostavljanje bilo kojeg propisa Islama nisu smatrali kufrom (nevjerstvom), mimo ostavljanja namaza.[6]
3. Namaz je stub ove vjere, i ne može se održati, niti opstati u životu osim pomoću njega, kao što nam to potvrđuje Poslanik s.a.w.s. riječima: Glava svake stvari je Islam, njegov stub-namaz, a vrhunac mu je Džihad, borba na Allahovom dž.š. putu.[7]
4. Namaz je prvo za što će čovjek odgovarati, i prvo za što će biti pitan na Sudnjeme Danu. Poslanik s.a.w.s. kaže: Prvo od djela za koje će biti svođen račun čovjeku na Sudnjeme danu jeste namaz, pa ako mu namaz bude dobar - uspio je i spasio se, a ako mu namaz bude loš propao je i izgubljen je.[8]
5. Namaz je bio radost Poslanikovog oka s.a.w.s.! Muhammed s.a.w.s. je rekao: Dato mi je da radost mog srca (kurretul-'ajni), bude dok sam u namazu.[9]
6. Namaz je posljednja oporuka koju je ostavio posljednji Božiji Poslanik, Muhammed s.a.w.s., kada je na samrtnoj postelji rekao: Namaz, čuvajte namaz; bojte se Allaha dž.š., po pitanju svega što posjedujete.[10]
7. Namaz je jedini 'ibadet čija obaveznost ni u kakvoj situaciji ne može spasti sa čovjeka, sve dok je živ!!!
8. Namaz se nad drugim 'ibadetima odlikuje sa nekoliko specifika:
· Allah dž.š. ga je učinio obaveznim Poslaniku a.s., direktno, bez ikakva posrednika, u noći Mi'iradža, što nije bio slučaj s ostalim islamskim propisima.
· Namaz se, za razliku od drugih 'ibadeta, najviše spominje u Kur'ani-Kerimu.
· Namaz je prvi 'ibadet čije je praktikovanje postalo obavezno.
· Namaz je propisan pet puta u toku noći i dana, što nije slučaj s ostalim ibadetima i ostalim islamskim obavezama!
VRSTE NAMAZA
Namaz se, kao što je većini poznato, djeli na dvije vrste:
Obavezni (farz namaz), je takav namaz, gdje, osoba postaje velikim griješnikom, ako ga namjerno ne izvrši i ne bude ga klanjao, ne imajući opravdana razloga za to. Farz namaz se dijeli na dvije vrste:
1. Namaz fardi 'ajn tj. namaz koji je lična obaveza svakog pametnog i punoljetnog muslimana, ne bitno bio on žensko ili muško, rob ili slobodan, kao što su pet dnevnih namaza.
2. Namaz fardi kifaje tj. namaz koji je kolektivna obaveza jedne zajednice, kojeg ako izvrši dovoljan broj ljudi, sa drugih spada obaveza, kao što je slučaj sa dženaza namazom.
· Neobavezni (nafila namaz), je namaz radi kojeg osoba neće biti kažnjena, i neće imati grijeha, ako ga namjerno izostavi i ne klanja ga, samo što je ljepše i bolje klanjati ih, a mekruh i ružno je izostavljati ih, bez opravdana razloga za to.
KAKO ISLAM TRETIRA OSOBU KOJA SE NEODGOVORNO ODNOSI PREMA OBAVLJANJU NAMAZA ILI GA PAK NIKAKO NEKLANJA?![11]
Osoba koja se neodgovorno odnosi prema obavljanju namaza, ili ga pak nikako ne obavlja, obavezno spada u jednu od slijedeće dvije kategorije:
1. Kategoriju onih 'muslimana' koji negiraju obaveznost i propisanost namaza, ne bitno obavljali takvi namaz ili ne.
2. Kategoriju onih 'muslimana' koji potvrđuju obaveznost i propisanost namaza, ali zbog svog nemara ili lijenosti ga ne obavljaju, ili su neredovni u njegovom izvršavanju.
KATEGORIJA ONIH KOJI PORIČU OBAVEZNOST NAMAZA
Ko ne klanja, ili ne obavlja namaz, zbog toga što smatra da namaz nije obavezan, ili ga pak obavlja i klanja, ali, i pored toga, poriče obaveznost i propisanost namaza, takva osoba je nevjernik i otpadnik od ove vjere, na osnovu koncenzusa sve islamske 'uleme![12]
Imam ili valija tog područja će dotičnu osobu pozvati na javno pokajanje (istitabeh), pa ako se pokaje od takvog ubjeđenja – dobro je po njega, a ako ustraje na takvom ubjeđenju i ne pokaje se - biće ubijen kao murted!!!
Ovaj propis se odnosi na osobe koje su odrasle u islamskoj sredini, međ' muslimanima u pravom smislu te riječi, gdje se nemogu opravdati nepoznavanjem propisa obaveznosti ili propisanosti namaza!
Propis tekfira i smrtne kazne neće važiti i ne odnosi se na muslimane koji su novi u vjeri, ili su odrasli na područjima koja nisu u blizini muslimana, gdje postoji velika vjerovatnoća i izvjesnost da nisu upoznati s propisom obaveznosti namaza u pravom smislu rječi, tako da se neće proglašavati nevjernicima zbog njihova eventualna negiranja obaveznosti namaza, već će se obavezno pristupiti podučavanju takvih osoba i pozivanju, pa ako nakon podrobnog podučavanja i pozivanja u vjeru nastave s poricanjem obaveznosti namaza onda će se takvi proglasiti nevjernicima ili murtedima!!!
KATEGORIJA 'MUSLIMANA' KOJI POTVRĐUJU OBAVEZNOST I PROPISANOST NAMAZA, ALI GA NEOBAVLJAJU ZBOG NEMARA ILI LIJENOSTI!!!?
Muslimani su uvjek bili složni na tome da je izostavljanje ili neobavljanje jednog od pet dnevnih farz-namaza, bez Šeri'atom opravdanog razloga, jedan od velikih grijeha, a ako ne i najveći mogući grijeh, koji je kod Allaha dž.š. teži, ili pak gori, od ubistva čovjeka, ili krađe imetka, ili činjenja zinaluka, ili pijenja alkohola!!! Čovjek koji se neodgovorno odnosi prema namazu, ili ga nikako ne klanja, neizbježno je izložen Allahovoj dž.š. kazni i Njegovoj srdžbi, kako na dunjaluku, tako i na Ahiretu!!![13]
Islamska ulema nije jedinstvena u mišljenju kada je u pitanju osoba koja potvrđuje obaveznost, utemeljenost i propisanost namaza, ali ga ne obavlja, zbog lijenosti ili nemara, tako da nailazimo na dva međusobno oprečna stava, i to:
1. Takva osoba je veliki griješnik, ali nije nevjernik (kafir). Ovo je mišljenje i stav većine islamske uleme poput imama Sevrija, imama Ebu Hanife i njegovih učenika, imama Malika, jedan od dva stava imama Šafije, i jedan od dva rivajeta imama Ahmeda, imam Ibnu Betta...[14]
2. Takva osoba je nevjernik (kafir), otpadnik od Islama! Ovakvog su stava Se'id b. Džubejr, imam Ša'abi, imam Neha'i, imam Evza'i, Ibnul-Mubarek, Ishak; vjerodostojniji je rivajet imama Ahmeda, i drugo je mišljenje šafijske pravne škole. Ibnu Hazm ovaj stav pripisuje Omeru b. El-Hattabu, Mu'az b. Džebelu, Abdurrahman b. 'Avfu, Ebi Hurejri i ostalim ashabima radijallahu 'anhum.[15]
DOKAZI UČENJAKA PRVOG MIŠLJENJA – ONIH KOJI SMATRAJU DA OSOBA, KOJA NEPORIČE OBAVEZNOST NAMAZA, ALI GA NEOBAVLJA IZ LIJENOSTI ILI NEMARA, NIJE NEVJERNIK!
Ono što je sigurno je to da takva osoba prihvata Islam sebi za vjeru, s toga je ne smijemo izvesti iz Islama osim uz sigurne, čvrste i kategoričke dokaze.
A) Grupa dokaza (ajeta i hadisa) koji govore o tome da će Allah dž.š. oprostiti sve moguće grijehe osim širka!
1. Allah dž.š. kaže: Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On bude htio ... (el-Nisa':48) Na osnovu ovoga ajeta može se zaključiti da je osoba koja iz lijenosti ne obavlja namaz pod Allahovom dž.š. voljom, ako bude htio oprostiće mu, a ako ne bude htio – kazniće ga!
Odgovor na dokazivanje navedenim ajetom: Ajet ne negira to da je osoba koja ne obavlja namaz – nevjernik, jer je Poslanik a.s. rekao: Između čovjeka na jednoj strani i širka (idolopoklonstva) i kufra (nevjerstva), na drugoj strani je ostavljanje namaza![16]
Osoba koja ne obavlja namaz spada u općenito značenje navedenog ajeta jer radi (ne)djelo koje Allah dž.š. neće oprostiti tj. neobavlja namaz, na što nas upućuje i navedeni hadis. Ako se pokuša doći sa tvrdnjom da je osoba koja neobavlja namaz – kafir, a ne mušrik, a u ajetu se navodi da će Allah dž.š. oprostiti sve mimo širka tkđ. je nesuvisla tvrdnja, jer Allah dž.š. nije izjavio u ajetu da On oprašta kufr, i krajnje što se iz ajeta da razumjeti je da Allah dž.š. oprašta sve mimo širka, dok djela koja nisu širk, ali jesu kufr, poput: poricanja postojanja Allaha dž.š., ili utjerivanje u laž Poslanika s.a.w.s., ili psovanje Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s. – neće naići na oprost Allaha dž.š. i ako nisu širk, zbog toga što su u suštoj suprotnosti sa Kur'anom i Sunnetom, stoga, u svakom slučaju, dokazivanje i branjenje osobe koja neobavlja namaz navedenim ajetom je potpuno neispravno i netačno![17]
B) Grupa dokaza koji govore o tome da će u Džennet unići svako onaj ko bude izgovorio riječi – La Ilahe Illallah – bez uslovljavanja obavljanja namaza!
2. Mu'az b. Džebel r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Allah dž.š. je zabranio vatri da prži tijela onih ljudi koji budu svjedočili da nema drugog boga osim Allaha (La Ilahe Illallah), i da je Muhammed Allahov Poslanik (Muhammedun Resulullah).[18]
3. 'Ubade b. Samit r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Ko bude svjedočio da nema drugog boga osim Allaha, koji druga nema, i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik, i Njegova riječ koju Merjemi dostavi, i Duh od Njega, i da je Džennet istina, i da je Džehennem istina – Allah će ga uvesti u Džennet shodno djelima koja bude imao.[19]
4. Mu'az b. Džebel r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Kome posljednje riječi budu: La Ilahe Illallah – ući će u Džennet![20]
5. 'Itban b. Malik r.a. prenosi hadis u kojem, između ostalog, stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Allah je zabranio vatri da prži tijelo osobe koja bude izgovorila: La Ilahe Illallah – željeći time samo Allahovo lice![21]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisima: Navedene predaje i ostale slične njima su predaje općenitog karaktera koje su pobliže pojašnjene predajama koje govore o nevjerstvu osobe koja ne obavlja namaz, ili pak širina dotičnih predaja se sužava onim što se ne može spojiti sa neobavljanjem namaza, poput: ... željeći time samo Allahovo lice! Ili: ... iskreno iz srca ... i sl., tako da se izgovaranje šehadeta uslovljava iskrenom srčanom namjerom, koja, ako bude postojala, neće dozvoliti osobi da ostavi namaz, tako da je iskrenost i srčano uvjerenje ono što čovjeka nukaju na obavljanje namaza, a ne obratno![22]
C) Allah dž.š. će, iz džehennemske vatre, izvesti osobe koje nikada, nijednog dobrog djela, nisu uradile!
6. Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi veliki hadis koji govori o Sudnjemu Danu i Šefa'atu, u kojemu se između ostalog kaže: ... pa meleki rekoše: Gospodaru naš, iz vatre smo izveli sve one koje si nam naredio da izvadimo, tako da u vatri više nema osobe koja pri sebi ikakva hajra ima! Reče: Potom će Allah dž.š. reći: Posredovaše meleki, posredovaše poslanici, posredovaše vjernici – i na kraju ostade od milostivih Najmilosniji! Dalje navodi: Iz vatre će zahvatiti određenu skupinu ljudi koji u životu nikakva dobra djela nisu učinili, a već se bijahu ugljenisali! Kaže: Biće dovedeni do vode koja se zove „Život“, i kojom će biti posuti, nakon čega će se regenerirati poput biljke koja svoj danak ispusti nakon obilnih padavina ...[23]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Namaz ne spada u općenitost Poslanikovih s.a.w.s. riječi: ... koji u životu nikakva dobra djela nisu učinili, jer kako da se shvati da osoba koja ne obavlja namaz spada u navedenu grupu kada je Allah dž.š. u slijedećem ajetu rekao: Na Dan, kada se razotkrije 'Sak', i kada budu pozvani da licem na tle padnu, pa ne budu mogli & Oborenih pogleda svojih, poklopit će ih poniženje! A bili su pozivani da licem na tle padaju dok su zdravi bili. (Kalem:42)
Onda, sve sahih predaje koje govore o izvođenju vjernika – monoteista (muvehhida), iz Džehennema, nam kazuju da će se oni, u odnosu na ostale, raspoznavati po znacima sedždi na svojim čelima, kako se to navodi u hadisu od Ebu Hurejre r.a., u kojem se kaže: ... pa kada Allah završi sa svođenjem računa međ' robovima svojim, htjede, iz milosti svoje, izvaditi iz vatre one koji svjedočiše da nema drugog boga mimo Allaha (La Ilahe Illallah), pa naredi melekima da ih iz vatre izvade, a poznaše ih po tragovima činjenja sedždi – a Allah je zabranio vatri da prži tragove sedždi kod sinova ademovih - pa ih izvedoše, a već se bijahu ugljenisali, nakon čega bijahu poliveni vodom koja se zvaše „Voda Života“ ...[24]
Navedeni hadis nam jasno ukazuje na to da su meleki, ljude koji su izvedeni milošću Božijom iz Džehennema, raspoznali tako što su im na čelima vidjeli tragove činjenja sedždi, tako da su te, krajnje-izvedene, osobe, bile bez ikakve sumnje – namazlije!
D) Grupa dokaza koji govore o tome da neobavljanje namaza ne izvodi iz milleta (Islama), poput:
7. 'Ubade b. Samit r.a. nam prenosi da je čuo Poslanika s.a.w.s. kako kaže: Allah je pet namaza učinio obligatnim (obaveznim) svojim robovima, pa ko Mu iziđe u susret sa njima, prethodno ne gubivši ništa od njih (namaza), ima sklopljen ugovor sa Njime da ga uvede u Džennet; ali, ko Mu iziđe u susret, prethodno gubeći svoje namaze, bivši nemaran prema njima, susrešće Ga, ali bez ikakva ugovora s Njime! Ako bude htio - kazniće ga, a ako bude htio – oprostiće mu![25] Na osnovu ovoga hadisa se da zaključiti da osoba koja je neredovna po pitanju svojih namaza nije nevjernik već da spada pod direktnu volju Allaha dž.š., ako bude htio – kazniće ga, a ako bude htio – oprostiće mu!
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Nakon pomnijeg studiranja lanca navedene predaje dolazi se do zaključka da je hadis slab, tako da ne može poslužiti za dokaz, vallahu e'alem.[26]
8. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: Prvo od djela za koja će ljudi odgovarati na Sudnjeme danu jeste – namaz! Gospodar će melekima reći – a On je najznavaniji: Pogledajte dobro, da li je Moj rob upotpunio namaze ili ne!? Ako mu namazi budu potpuni – upišite mu ih takvim, a ako mu bude nedostajalo namaza, onda pogledajte da li Moj rob ima šta od dobrovoljnih dijela!? Ako, kod Moga roba, pronađete dobrovoljnih dijela – dopunite s njima njegove farzove - nakon čega će djela tom metodom biti primana.[27]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Nakon pomnijeg studiranja lanca navedene predaje dolazi se do zaključka da je hadis, kao merfu' predaja - slab, tako da ne može poslužiti za validan argument i dokaz, vallahu e'alem.
9. Od Aiše r.a. se prenosi slijedeće: Kod Allaha dž.š. postoje tri vrste knjiga u kojima se bilježe djela: Knjiga na koju Allah dž.š. nimalo ne obraća pažnju, knjiga u kojoj Allah dž.š. ni jednog slova ne ostavlja i knjiga koju Allah dž.š. nikako oprostiti neće! Što se tiče knjige koju Allah nikako oprostiti neće - to je knjiga širka! Što se tiče knjige na koju Allah nimalo neće obraćati pažnju – to je knjiga čovječijeg nasilja prema sebi, na relaciji između njega i Allaha dž.š., poput dana posta kojeg je propustio, ili namaza kojeg nije klanjao ... Allah će oprostiti takvo što, i preko njega preći ako bude htio ...!?[28]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Nakon pomnijeg studiranja lanca navedene predaje dolazi se do zaključka da je hadis slab, tako da ne može poslužiti za validan argument i dokaz, vallahu e'alem.
10. Nasr b. Asim el-Lejsi kaže: Neki čovjek je došao Poslaniku s.a.w.s. kako bi primio Islam, ali pod uslovom da u obavezu ima samo dva namaza dnevno, što je Poslanik s.a.w.s. od njega i privatio!?[29] Iz navedene predaje se da zaključiti da je Poslanik s.a.w.s. prihvatio Islam čovjeka i ako je znao da će on ostati na samo dva namaza dnevno!
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Iz hadisa se nemože zaključiti da su pet dnevnih namaza tada bili obaveznim! Ono što se da zaključiti jeste da se događaj zbio u vremenu kada je jeda namaz vrijedio za dva namaza, dakle prije propisivanja pet dnevnih namaza, ili da se navedeno zbilo radi prihvatanja Islama od strane tog čovjeka, pa makar primanje Islama bilo i pod neispravnim uslovima, što je stav Ahmed b. Hanbela rhm., ili, da je navedeno bilo specifika Allahova Poslanika a.s. koja nikome poslije Njega, više nije dozvoljena.
E) Hadisi koji govore o nevjerstvu (kufru) osobe koja neobavlja namaz ne tumačimo kufrom koji izvodi iz vjere, već malim kufrom (kufr asgar), koje neizvodi iz vjere.
11. Kao što u nizu hadisa kufr ne tumačimo djelom koje izvodi iz Islama, tako i u ovome slučaju, hadise, koji opisuju osobu koja je ostavila namaz - kafirom, tumačimo sa – griješnicima, poput:
· Psovanje muslimana je fisk, u njegovo ubistvo je kufr.[30]
· Dvije osobine raširene međ' svijetom sadrže u sebi kufr: Optužbe na račun nečijeg porijekla i loze, kao i naricanje za umrlim.[31]
· Nije od nas ko učini to i to ...[32]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisima: Navedeno dokazivanje hadisima je netačno iz slijedećih razloga:
1. Poslanik s.a.w.s. je namaz učinio granicom između vjere (imana) i nevjere (kufra), između vjernika i nevjernika, tako da sve što je unutar te granice spada u okvire vjere, a sve što je izvan te granice spada u okvire nevjere!
2. Namaz je temeljni dio Islama (rukn), pa se, stoga, osoba koja ne obavlja namaz, smatra nevjernikom, jer je urušila temelj svoje vjere, za razliku od osobe koja počini djelo kufra (ubistvo muslimana, naricanje za umrlim...), ali nije urušila temeljni dio svoje vjere!
3. Postoji niz drugih dokaza koji direktno ukazuju na to da je osoba koja ne obavlja namaz nevjernik, pa s toga dokaze, nakon što ih sve prikupimo na jednom mjestu, komentarišemo i tumačimo onako kako je ispravno i tačno.
4. Kufr, spomenut u prethodnim predajama, uvjek dolazi bez određenog člana, ili sa spominjanjem djela kufra koji ne izvodi osobu iz Islama, za razliku od predaja koje govore o nevjerstvu osobe koja ostavlja namaz, uvjek se riječ kufr spominje s određenim članom, što nam ukazuje na to da se tom riječju misli na nevjerstvo u pravom smislu te riječi.
F) 12. Hadise koji govore o nevjerstvu (kufru) osobe koja ne obavlja namaz komentarišu tako da se tim hadisima misli na osobe koje neobavljaju namaz negirajući njihovu propisanost i obaveznost, dok osobe koje neobavljaju namaz iz lijenosti ili nemara, ali koje potvrđuju njihovu propisanost i obaveznost, ne spadaju u krug ovih hadisa!
Odgovor na ovakvo tumačenje hadisa: Ovdje moramo upozoriti na dvije veoma važne tačke:
1. Zanemaruje se opis kojeg je Zakonodavac uzeo u obzir, vezujući propis za njega, a on je – sušto ostavljanje namaza, a ne negiranje njegove obaveznosti!
2. Izmišljanje opisa kojeg Zakonodavac nije uzeo u obzir, i za kojeg nije vezao propis, a on je – negiranje obaveznosti namaza.
Negiranje obaveznosti pet dnevnih namaza prouzrokuje nevjerstvo kod osobe koja takvo ubjeđenje ima, koja se prethodno ne može opravdati neznanjem po tom pitanju, nebitno klanjala takva osoba ili ne, tako da je prethodno dokazivanje apsolutno netačno.
G) 13. Nije nam poznato da se ikada u povijesti Islama desio slučaj da je nad osobom koja nije klanjala izvršena smrtna kazna radi neobavljanja namaza, ili da se takva osoba nije gasulila, ili da joj se dženaza nije klanjala, ili da nije ukopana u muslimansko groblje, ili da je zabranjeno bilo naslijediti je, niti da se je razveo brak zbog neobavljanja namaza, što nam ukazuje na to da je takva osoba nevjernik-kafir, sve navedeno bi se moralo zbiti! [33]
DEFINICIJA TERMINA - SALAT (NAMAZ)
1. Jezičko značenje riječi – SALAT. Riječ - SALAT - u arapskom jeziku označava dovu ili molitvu, stoga je taj termin zadržan i u šeriatskom imenovanju tog čina, zbog toga što je dova sastavni dio namaza, a što nam potvrđuje većina učenjaka arapskog jezika, i veliki broj uleme.
Allah dž.š. kaže: ... i čini salat (pomoli se za njih), tvoja molitva je sigurno za njih smirenje ... (el-Tevba: 103)[1]
Poslanik s.a.w.s. kaže: Ako neko od vas bude pozvan neka se odazove, a ako bude postio neka čini – salat ...[2] (tj. neka dovi za domaćina)
2. Terminološko značenje riječi – SALAT. Salat je specifičan način ispoljavanja robovanja i obožavanja Allaha dž.š., popraćeno posebnim riječima i pokretima; otpočinje se izgovarajući riječi Allahu Ekber, a završava se predajom selama, a sve uz određeni nijjet, i pod određenim uslovima.
ZNAČAJ I VRIJEDNOST NAMAZA
1. Poslije prihvatanja šehadeta, namaz je najvrijednija i najpritvrđenija obaveza ove vjere, i njen je sastavni dio! Od Ibnu Omera r.a. se prenosi da je rekao: Islam se temelji na pet stvari: Šehadetu (svjedočenju da niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha dž.š., i da je Muhammed, Allahov Poslanik); klanjanju namaza, davanju zekata, obavljanju Hadždža, i postu mjeseca Ramazana.[3]
2. Zakonodavstvo (Kur'an i Sunnet), se, na bezbroj mjesta, žestoko obraćaju onima koji su neodgovorni po pitanju svojih namaza, ili ga pak nikako ne obavljaju, često puta ih nazivajući i proglašavajući nevjernicima.
Poslanik s.a.w.s. kaže: Između čovjeka, najednoj strani, i širka (idolopoklonsva), i kufra (nevjerstva), na drugoj strani, je ostavljanje namaza![4]
Na drugom mjestu, Poslanik s.a.w.s. izjavljuje: Ugovor koji je između nas (vjernika), i njih (mušrika), jeste namaz, pa ko ga ostavi - postao je nevjernik!!![5]
Tabi'in, Abdullah b. Šekik r.a. izjavljuje slijedeće: Ashabi Muhammeda s.a.v.s., ostavljanje bilo kojeg propisa Islama nisu smatrali kufrom (nevjerstvom), mimo ostavljanja namaza.[6]
3. Namaz je stub ove vjere, i ne može se održati, niti opstati u životu osim pomoću njega, kao što nam to potvrđuje Poslanik s.a.w.s. riječima: Glava svake stvari je Islam, njegov stub-namaz, a vrhunac mu je Džihad, borba na Allahovom dž.š. putu.[7]
4. Namaz je prvo za što će čovjek odgovarati, i prvo za što će biti pitan na Sudnjeme Danu. Poslanik s.a.w.s. kaže: Prvo od djela za koje će biti svođen račun čovjeku na Sudnjeme danu jeste namaz, pa ako mu namaz bude dobar - uspio je i spasio se, a ako mu namaz bude loš propao je i izgubljen je.[8]
5. Namaz je bio radost Poslanikovog oka s.a.w.s.! Muhammed s.a.w.s. je rekao: Dato mi je da radost mog srca (kurretul-'ajni), bude dok sam u namazu.[9]
6. Namaz je posljednja oporuka koju je ostavio posljednji Božiji Poslanik, Muhammed s.a.w.s., kada je na samrtnoj postelji rekao: Namaz, čuvajte namaz; bojte se Allaha dž.š., po pitanju svega što posjedujete.[10]
7. Namaz je jedini 'ibadet čija obaveznost ni u kakvoj situaciji ne može spasti sa čovjeka, sve dok je živ!!!
8. Namaz se nad drugim 'ibadetima odlikuje sa nekoliko specifika:
· Allah dž.š. ga je učinio obaveznim Poslaniku a.s., direktno, bez ikakva posrednika, u noći Mi'iradža, što nije bio slučaj s ostalim islamskim propisima.
· Namaz se, za razliku od drugih 'ibadeta, najviše spominje u Kur'ani-Kerimu.
· Namaz je prvi 'ibadet čije je praktikovanje postalo obavezno.
· Namaz je propisan pet puta u toku noći i dana, što nije slučaj s ostalim ibadetima i ostalim islamskim obavezama!
VRSTE NAMAZA
Namaz se, kao što je većini poznato, djeli na dvije vrste:
Obavezni (farz namaz), je takav namaz, gdje, osoba postaje velikim griješnikom, ako ga namjerno ne izvrši i ne bude ga klanjao, ne imajući opravdana razloga za to. Farz namaz se dijeli na dvije vrste:
1. Namaz fardi 'ajn tj. namaz koji je lična obaveza svakog pametnog i punoljetnog muslimana, ne bitno bio on žensko ili muško, rob ili slobodan, kao što su pet dnevnih namaza.
2. Namaz fardi kifaje tj. namaz koji je kolektivna obaveza jedne zajednice, kojeg ako izvrši dovoljan broj ljudi, sa drugih spada obaveza, kao što je slučaj sa dženaza namazom.
· Neobavezni (nafila namaz), je namaz radi kojeg osoba neće biti kažnjena, i neće imati grijeha, ako ga namjerno izostavi i ne klanja ga, samo što je ljepše i bolje klanjati ih, a mekruh i ružno je izostavljati ih, bez opravdana razloga za to.
KAKO ISLAM TRETIRA OSOBU KOJA SE NEODGOVORNO ODNOSI PREMA OBAVLJANJU NAMAZA ILI GA PAK NIKAKO NEKLANJA?![11]
Osoba koja se neodgovorno odnosi prema obavljanju namaza, ili ga pak nikako ne obavlja, obavezno spada u jednu od slijedeće dvije kategorije:
1. Kategoriju onih 'muslimana' koji negiraju obaveznost i propisanost namaza, ne bitno obavljali takvi namaz ili ne.
2. Kategoriju onih 'muslimana' koji potvrđuju obaveznost i propisanost namaza, ali zbog svog nemara ili lijenosti ga ne obavljaju, ili su neredovni u njegovom izvršavanju.
KATEGORIJA ONIH KOJI PORIČU OBAVEZNOST NAMAZA
Ko ne klanja, ili ne obavlja namaz, zbog toga što smatra da namaz nije obavezan, ili ga pak obavlja i klanja, ali, i pored toga, poriče obaveznost i propisanost namaza, takva osoba je nevjernik i otpadnik od ove vjere, na osnovu koncenzusa sve islamske 'uleme![12]
Imam ili valija tog područja će dotičnu osobu pozvati na javno pokajanje (istitabeh), pa ako se pokaje od takvog ubjeđenja – dobro je po njega, a ako ustraje na takvom ubjeđenju i ne pokaje se - biće ubijen kao murted!!!
Ovaj propis se odnosi na osobe koje su odrasle u islamskoj sredini, međ' muslimanima u pravom smislu te riječi, gdje se nemogu opravdati nepoznavanjem propisa obaveznosti ili propisanosti namaza!
Propis tekfira i smrtne kazne neće važiti i ne odnosi se na muslimane koji su novi u vjeri, ili su odrasli na područjima koja nisu u blizini muslimana, gdje postoji velika vjerovatnoća i izvjesnost da nisu upoznati s propisom obaveznosti namaza u pravom smislu rječi, tako da se neće proglašavati nevjernicima zbog njihova eventualna negiranja obaveznosti namaza, već će se obavezno pristupiti podučavanju takvih osoba i pozivanju, pa ako nakon podrobnog podučavanja i pozivanja u vjeru nastave s poricanjem obaveznosti namaza onda će se takvi proglasiti nevjernicima ili murtedima!!!
KATEGORIJA 'MUSLIMANA' KOJI POTVRĐUJU OBAVEZNOST I PROPISANOST NAMAZA, ALI GA NEOBAVLJAJU ZBOG NEMARA ILI LIJENOSTI!!!?
Muslimani su uvjek bili složni na tome da je izostavljanje ili neobavljanje jednog od pet dnevnih farz-namaza, bez Šeri'atom opravdanog razloga, jedan od velikih grijeha, a ako ne i najveći mogući grijeh, koji je kod Allaha dž.š. teži, ili pak gori, od ubistva čovjeka, ili krađe imetka, ili činjenja zinaluka, ili pijenja alkohola!!! Čovjek koji se neodgovorno odnosi prema namazu, ili ga nikako ne klanja, neizbježno je izložen Allahovoj dž.š. kazni i Njegovoj srdžbi, kako na dunjaluku, tako i na Ahiretu!!![13]
Islamska ulema nije jedinstvena u mišljenju kada je u pitanju osoba koja potvrđuje obaveznost, utemeljenost i propisanost namaza, ali ga ne obavlja, zbog lijenosti ili nemara, tako da nailazimo na dva međusobno oprečna stava, i to:
1. Takva osoba je veliki griješnik, ali nije nevjernik (kafir). Ovo je mišljenje i stav većine islamske uleme poput imama Sevrija, imama Ebu Hanife i njegovih učenika, imama Malika, jedan od dva stava imama Šafije, i jedan od dva rivajeta imama Ahmeda, imam Ibnu Betta...[14]
2. Takva osoba je nevjernik (kafir), otpadnik od Islama! Ovakvog su stava Se'id b. Džubejr, imam Ša'abi, imam Neha'i, imam Evza'i, Ibnul-Mubarek, Ishak; vjerodostojniji je rivajet imama Ahmeda, i drugo je mišljenje šafijske pravne škole. Ibnu Hazm ovaj stav pripisuje Omeru b. El-Hattabu, Mu'az b. Džebelu, Abdurrahman b. 'Avfu, Ebi Hurejri i ostalim ashabima radijallahu 'anhum.[15]
DOKAZI UČENJAKA PRVOG MIŠLJENJA – ONIH KOJI SMATRAJU DA OSOBA, KOJA NEPORIČE OBAVEZNOST NAMAZA, ALI GA NEOBAVLJA IZ LIJENOSTI ILI NEMARA, NIJE NEVJERNIK!
Ono što je sigurno je to da takva osoba prihvata Islam sebi za vjeru, s toga je ne smijemo izvesti iz Islama osim uz sigurne, čvrste i kategoričke dokaze.
A) Grupa dokaza (ajeta i hadisa) koji govore o tome da će Allah dž.š. oprostiti sve moguće grijehe osim širka!
1. Allah dž.š. kaže: Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On bude htio ... (el-Nisa':48) Na osnovu ovoga ajeta može se zaključiti da je osoba koja iz lijenosti ne obavlja namaz pod Allahovom dž.š. voljom, ako bude htio oprostiće mu, a ako ne bude htio – kazniće ga!
Odgovor na dokazivanje navedenim ajetom: Ajet ne negira to da je osoba koja ne obavlja namaz – nevjernik, jer je Poslanik a.s. rekao: Između čovjeka na jednoj strani i širka (idolopoklonstva) i kufra (nevjerstva), na drugoj strani je ostavljanje namaza![16]
Osoba koja ne obavlja namaz spada u općenito značenje navedenog ajeta jer radi (ne)djelo koje Allah dž.š. neće oprostiti tj. neobavlja namaz, na što nas upućuje i navedeni hadis. Ako se pokuša doći sa tvrdnjom da je osoba koja neobavlja namaz – kafir, a ne mušrik, a u ajetu se navodi da će Allah dž.š. oprostiti sve mimo širka tkđ. je nesuvisla tvrdnja, jer Allah dž.š. nije izjavio u ajetu da On oprašta kufr, i krajnje što se iz ajeta da razumjeti je da Allah dž.š. oprašta sve mimo širka, dok djela koja nisu širk, ali jesu kufr, poput: poricanja postojanja Allaha dž.š., ili utjerivanje u laž Poslanika s.a.w.s., ili psovanje Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s. – neće naići na oprost Allaha dž.š. i ako nisu širk, zbog toga što su u suštoj suprotnosti sa Kur'anom i Sunnetom, stoga, u svakom slučaju, dokazivanje i branjenje osobe koja neobavlja namaz navedenim ajetom je potpuno neispravno i netačno![17]
B) Grupa dokaza koji govore o tome da će u Džennet unići svako onaj ko bude izgovorio riječi – La Ilahe Illallah – bez uslovljavanja obavljanja namaza!
2. Mu'az b. Džebel r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Allah dž.š. je zabranio vatri da prži tijela onih ljudi koji budu svjedočili da nema drugog boga osim Allaha (La Ilahe Illallah), i da je Muhammed Allahov Poslanik (Muhammedun Resulullah).[18]
3. 'Ubade b. Samit r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Ko bude svjedočio da nema drugog boga osim Allaha, koji druga nema, i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, i da je Isa Allahov rob i poslanik, i Njegova riječ koju Merjemi dostavi, i Duh od Njega, i da je Džennet istina, i da je Džehennem istina – Allah će ga uvesti u Džennet shodno djelima koja bude imao.[19]
4. Mu'az b. Džebel r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Kome posljednje riječi budu: La Ilahe Illallah – ući će u Džennet![20]
5. 'Itban b. Malik r.a. prenosi hadis u kojem, između ostalog, stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: Allah je zabranio vatri da prži tijelo osobe koja bude izgovorila: La Ilahe Illallah – željeći time samo Allahovo lice![21]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisima: Navedene predaje i ostale slične njima su predaje općenitog karaktera koje su pobliže pojašnjene predajama koje govore o nevjerstvu osobe koja ne obavlja namaz, ili pak širina dotičnih predaja se sužava onim što se ne može spojiti sa neobavljanjem namaza, poput: ... željeći time samo Allahovo lice! Ili: ... iskreno iz srca ... i sl., tako da se izgovaranje šehadeta uslovljava iskrenom srčanom namjerom, koja, ako bude postojala, neće dozvoliti osobi da ostavi namaz, tako da je iskrenost i srčano uvjerenje ono što čovjeka nukaju na obavljanje namaza, a ne obratno![22]
C) Allah dž.š. će, iz džehennemske vatre, izvesti osobe koje nikada, nijednog dobrog djela, nisu uradile!
6. Ebu Se'id el-Hudri r.a. prenosi veliki hadis koji govori o Sudnjemu Danu i Šefa'atu, u kojemu se između ostalog kaže: ... pa meleki rekoše: Gospodaru naš, iz vatre smo izveli sve one koje si nam naredio da izvadimo, tako da u vatri više nema osobe koja pri sebi ikakva hajra ima! Reče: Potom će Allah dž.š. reći: Posredovaše meleki, posredovaše poslanici, posredovaše vjernici – i na kraju ostade od milostivih Najmilosniji! Dalje navodi: Iz vatre će zahvatiti određenu skupinu ljudi koji u životu nikakva dobra djela nisu učinili, a već se bijahu ugljenisali! Kaže: Biće dovedeni do vode koja se zove „Život“, i kojom će biti posuti, nakon čega će se regenerirati poput biljke koja svoj danak ispusti nakon obilnih padavina ...[23]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Namaz ne spada u općenitost Poslanikovih s.a.w.s. riječi: ... koji u životu nikakva dobra djela nisu učinili, jer kako da se shvati da osoba koja ne obavlja namaz spada u navedenu grupu kada je Allah dž.š. u slijedećem ajetu rekao: Na Dan, kada se razotkrije 'Sak', i kada budu pozvani da licem na tle padnu, pa ne budu mogli & Oborenih pogleda svojih, poklopit će ih poniženje! A bili su pozivani da licem na tle padaju dok su zdravi bili. (Kalem:42)
Onda, sve sahih predaje koje govore o izvođenju vjernika – monoteista (muvehhida), iz Džehennema, nam kazuju da će se oni, u odnosu na ostale, raspoznavati po znacima sedždi na svojim čelima, kako se to navodi u hadisu od Ebu Hurejre r.a., u kojem se kaže: ... pa kada Allah završi sa svođenjem računa međ' robovima svojim, htjede, iz milosti svoje, izvaditi iz vatre one koji svjedočiše da nema drugog boga mimo Allaha (La Ilahe Illallah), pa naredi melekima da ih iz vatre izvade, a poznaše ih po tragovima činjenja sedždi – a Allah je zabranio vatri da prži tragove sedždi kod sinova ademovih - pa ih izvedoše, a već se bijahu ugljenisali, nakon čega bijahu poliveni vodom koja se zvaše „Voda Života“ ...[24]
Navedeni hadis nam jasno ukazuje na to da su meleki, ljude koji su izvedeni milošću Božijom iz Džehennema, raspoznali tako što su im na čelima vidjeli tragove činjenja sedždi, tako da su te, krajnje-izvedene, osobe, bile bez ikakve sumnje – namazlije!
D) Grupa dokaza koji govore o tome da neobavljanje namaza ne izvodi iz milleta (Islama), poput:
7. 'Ubade b. Samit r.a. nam prenosi da je čuo Poslanika s.a.w.s. kako kaže: Allah je pet namaza učinio obligatnim (obaveznim) svojim robovima, pa ko Mu iziđe u susret sa njima, prethodno ne gubivši ništa od njih (namaza), ima sklopljen ugovor sa Njime da ga uvede u Džennet; ali, ko Mu iziđe u susret, prethodno gubeći svoje namaze, bivši nemaran prema njima, susrešće Ga, ali bez ikakva ugovora s Njime! Ako bude htio - kazniće ga, a ako bude htio – oprostiće mu![25] Na osnovu ovoga hadisa se da zaključiti da osoba koja je neredovna po pitanju svojih namaza nije nevjernik već da spada pod direktnu volju Allaha dž.š., ako bude htio – kazniće ga, a ako bude htio – oprostiće mu!
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Nakon pomnijeg studiranja lanca navedene predaje dolazi se do zaključka da je hadis slab, tako da ne može poslužiti za dokaz, vallahu e'alem.[26]
8. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: Prvo od djela za koja će ljudi odgovarati na Sudnjeme danu jeste – namaz! Gospodar će melekima reći – a On je najznavaniji: Pogledajte dobro, da li je Moj rob upotpunio namaze ili ne!? Ako mu namazi budu potpuni – upišite mu ih takvim, a ako mu bude nedostajalo namaza, onda pogledajte da li Moj rob ima šta od dobrovoljnih dijela!? Ako, kod Moga roba, pronađete dobrovoljnih dijela – dopunite s njima njegove farzove - nakon čega će djela tom metodom biti primana.[27]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Nakon pomnijeg studiranja lanca navedene predaje dolazi se do zaključka da je hadis, kao merfu' predaja - slab, tako da ne može poslužiti za validan argument i dokaz, vallahu e'alem.
9. Od Aiše r.a. se prenosi slijedeće: Kod Allaha dž.š. postoje tri vrste knjiga u kojima se bilježe djela: Knjiga na koju Allah dž.š. nimalo ne obraća pažnju, knjiga u kojoj Allah dž.š. ni jednog slova ne ostavlja i knjiga koju Allah dž.š. nikako oprostiti neće! Što se tiče knjige koju Allah nikako oprostiti neće - to je knjiga širka! Što se tiče knjige na koju Allah nimalo neće obraćati pažnju – to je knjiga čovječijeg nasilja prema sebi, na relaciji između njega i Allaha dž.š., poput dana posta kojeg je propustio, ili namaza kojeg nije klanjao ... Allah će oprostiti takvo što, i preko njega preći ako bude htio ...!?[28]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Nakon pomnijeg studiranja lanca navedene predaje dolazi se do zaključka da je hadis slab, tako da ne može poslužiti za validan argument i dokaz, vallahu e'alem.
10. Nasr b. Asim el-Lejsi kaže: Neki čovjek je došao Poslaniku s.a.w.s. kako bi primio Islam, ali pod uslovom da u obavezu ima samo dva namaza dnevno, što je Poslanik s.a.w.s. od njega i privatio!?[29] Iz navedene predaje se da zaključiti da je Poslanik s.a.w.s. prihvatio Islam čovjeka i ako je znao da će on ostati na samo dva namaza dnevno!
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisom: Iz hadisa se nemože zaključiti da su pet dnevnih namaza tada bili obaveznim! Ono što se da zaključiti jeste da se događaj zbio u vremenu kada je jeda namaz vrijedio za dva namaza, dakle prije propisivanja pet dnevnih namaza, ili da se navedeno zbilo radi prihvatanja Islama od strane tog čovjeka, pa makar primanje Islama bilo i pod neispravnim uslovima, što je stav Ahmed b. Hanbela rhm., ili, da je navedeno bilo specifika Allahova Poslanika a.s. koja nikome poslije Njega, više nije dozvoljena.
E) Hadisi koji govore o nevjerstvu (kufru) osobe koja neobavlja namaz ne tumačimo kufrom koji izvodi iz vjere, već malim kufrom (kufr asgar), koje neizvodi iz vjere.
11. Kao što u nizu hadisa kufr ne tumačimo djelom koje izvodi iz Islama, tako i u ovome slučaju, hadise, koji opisuju osobu koja je ostavila namaz - kafirom, tumačimo sa – griješnicima, poput:
· Psovanje muslimana je fisk, u njegovo ubistvo je kufr.[30]
· Dvije osobine raširene međ' svijetom sadrže u sebi kufr: Optužbe na račun nečijeg porijekla i loze, kao i naricanje za umrlim.[31]
· Nije od nas ko učini to i to ...[32]
Odgovor na dokazivanje navedenim hadisima: Navedeno dokazivanje hadisima je netačno iz slijedećih razloga:
1. Poslanik s.a.w.s. je namaz učinio granicom između vjere (imana) i nevjere (kufra), između vjernika i nevjernika, tako da sve što je unutar te granice spada u okvire vjere, a sve što je izvan te granice spada u okvire nevjere!
2. Namaz je temeljni dio Islama (rukn), pa se, stoga, osoba koja ne obavlja namaz, smatra nevjernikom, jer je urušila temelj svoje vjere, za razliku od osobe koja počini djelo kufra (ubistvo muslimana, naricanje za umrlim...), ali nije urušila temeljni dio svoje vjere!
3. Postoji niz drugih dokaza koji direktno ukazuju na to da je osoba koja ne obavlja namaz nevjernik, pa s toga dokaze, nakon što ih sve prikupimo na jednom mjestu, komentarišemo i tumačimo onako kako je ispravno i tačno.
4. Kufr, spomenut u prethodnim predajama, uvjek dolazi bez određenog člana, ili sa spominjanjem djela kufra koji ne izvodi osobu iz Islama, za razliku od predaja koje govore o nevjerstvu osobe koja ostavlja namaz, uvjek se riječ kufr spominje s određenim članom, što nam ukazuje na to da se tom riječju misli na nevjerstvo u pravom smislu te riječi.
F) 12. Hadise koji govore o nevjerstvu (kufru) osobe koja ne obavlja namaz komentarišu tako da se tim hadisima misli na osobe koje neobavljaju namaz negirajući njihovu propisanost i obaveznost, dok osobe koje neobavljaju namaz iz lijenosti ili nemara, ali koje potvrđuju njihovu propisanost i obaveznost, ne spadaju u krug ovih hadisa!
Odgovor na ovakvo tumačenje hadisa: Ovdje moramo upozoriti na dvije veoma važne tačke:
1. Zanemaruje se opis kojeg je Zakonodavac uzeo u obzir, vezujući propis za njega, a on je – sušto ostavljanje namaza, a ne negiranje njegove obaveznosti!
2. Izmišljanje opisa kojeg Zakonodavac nije uzeo u obzir, i za kojeg nije vezao propis, a on je – negiranje obaveznosti namaza.
Negiranje obaveznosti pet dnevnih namaza prouzrokuje nevjerstvo kod osobe koja takvo ubjeđenje ima, koja se prethodno ne može opravdati neznanjem po tom pitanju, nebitno klanjala takva osoba ili ne, tako da je prethodno dokazivanje apsolutno netačno.
G) 13. Nije nam poznato da se ikada u povijesti Islama desio slučaj da je nad osobom koja nije klanjala izvršena smrtna kazna radi neobavljanja namaza, ili da se takva osoba nije gasulila, ili da joj se dženaza nije klanjala, ili da nije ukopana u muslimansko groblje, ili da je zabranjeno bilo naslijediti je, niti da se je razveo brak zbog neobavljanja namaza, što nam ukazuje na to da je takva osoba nevjernik-kafir, sve navedeno bi se moralo zbiti! [33]
