Muslimani bilo da se radi o muskarcima ili zenama, u nekim okolnostima cesto osjecaju pritiske, bilo na ulici, u skoli, fakultetu, pa cak i u vlastitim porodicama.
Mnogi se zale na svoje majke i oceve da na njih vrse pritisak vrijedjajuci ih i nazivajuci ih pogrdnim imenima.
Kakav stav zauzeti prema ovom problemu i ovom neugodnostima?
Nasa je obaveza da se strpimo i ocekujemo nagradu, te da ne dozvolimo da nas ovo sprijeci u pozivanju ka Allahu, dzelleshanuhu, jer je On poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i vjerom Istine. Sjetite se samo, da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je krenuo s pozivanjem u Istinu, bio ostavljen na miru ili je bio uznemiravan?
Takodjer, da li su poslanici koji su prije njega poslani, bili ostavljeni da u miru cini sto zele ili su i oni uznemiravani zbog slijedjenja puta Istine?
Uzviseni Allah kaze: "A poslanike su i prije tebe laznim smatrali, pa su trpjeli sto su ih u laz ugonili i mucili, sve dok im ne bi dosla pomoc Nasa." (El-En'am, 34) Takodjer, Uzviseni kaze: "Ti izdrzi kao sto su izdrzali odlucni poslanici i ne trazi da im kazna sto prije dodje." (El-Ahkaf, 35)
Spomenut cemo nekoliko primjera Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, strpljivosti, kako bismo njega uzeli za uzor u ponasanju u slicnim situacijama.
Prvi primjer: Na njegov prag bacali su smece i prljavstinu, ali je on i pored toga bio strpljiv i nada se nagradi. Govorio bi: " Kakav je ovo komsijski odnos?", tj. zasto me ovako uznemiravate, zar ovako komsije postupaju jedni prema drugima?
Drugi primer: Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otisao plemenu Es-Sekif u Taifu radi poziva ka Allahu, sa njim je bio Zejd b. Harise. Sta su pripadnici tog plemena uradili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?
Naredili su svojim ludjacima da se u dva reda poredaju na putu i da ga kamenuju. Kamenovali su ga sve dok mu nisu raskrvarili noge. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otisao je, a potom je rekao: "Dosao sam sebi tek kada sam bio u Karnu Es-Sealibu." Potom mu je dosao Dzibril sa Melekom brda. Dzibril mu rece: "Ovo je Melek brda koji ti naziva selam", pa ga je i on poselamio. Zatim mu rece: " Ako zelis, srusit cu na njih ova dva velika brijega." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovri mu: " Ne, jer mozda ce Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji ce u Njega iskreno vjerovati i koji Mu nece sirk ciniti."
Treci primjer: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, cinio je sedzdu na mjestu kod Kabe, na mjestu koje vrijedi za najsigurnije mjesto na svijetu, pa cak i za pripadnike plemena Kurjes. Toliko su je postovali da kada bi se covjek na tom mjestu susreo sa ubicom svoga oca, ne bi ga ubio.
Medjutim, kada su neprijatelji islama vidjeli Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, na sedzdi kod Kabe, naredili su jednom od njih da donese devinu iznutricu, te su je istresli na Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ledja. Sta mislite o ovom gnusnom cinu.
I pored svega, on je bio strpljiv i nadao se nagradi. Ostao je tako cineci sedzdu Uzvisenom sve dok nije dosla njegova kcerka Fatima, radiallahu anhu, koja je ocistila njegova ledja i bacila iznutricu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zavrsio namaz, podigao je ruke u zrak i uputio Allahu dovu protiv Kurejsija.
Omladino, uzmimo pouku iz ovih primjera, budite strpljivi i jedni drugima preporucujte strpljenje i ustrajte u pokornosti Allahu. Znajte da je Allah sa onima koji su bogobojazni i koji cine dobra djela.
Postavlja se pitanje, da li cemo biti strpljivi i pozivati clanove nasih porodica ili cemo se pak ljutiti zbog onoga sto cine i samo sutjeti?
Nasa je duznost pozivati bliznje i pri tome ne smijemo gubiti nadu. Pozivanje treba biti prozeto mudroscu i blagoscu, a bez ispoljavanja zestine i grubosti, kako se u procesu pozivanja ne bi napravilo vise stete nego koristi. Zbog toga je obaveza biti mudar i pronicljiv, kako bi se dobro procijenila odredjena situacija i na naljepsi nacin djelovalo u datom momentu.
Trebamo vrlo dobro znati da ljudi nece biti upuceni u vjeru preko noci, osim ako Allah drugacije odredi. Medjutim, Allahovo je pravilo na zemlji da se stvari odvijaju postepeno. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je u Mekki trinaest godina pozivajuci ljude, ali i poslije toliko vremena, nije do kraja ostvario svoju misiju. Nakon toga boravio je u Medini, a tek poslije dvadeset i tri godine poslanstva, vjera je bila do kraja upotpunjena.
Ljudi ne ostavljaju lahko svoja predhodna uvjerenja, stoga je u njihovom pozivanju ka Istini neophodno uloziti veliko strpljenje i napor, sve dok Allah ne dozvoli da se desi ono sto je vec odredio.
Cesto mi pozivaoci u vjeru postavljaju pitanja kao sto su: Hocu li s njima prekinuti svaku vezu? Hocu li razbiti televizor i radio? Hocu li uraditi to i to, itd.?, na sto ja odgovaram, citirajuci Allahovu, dzelleshanuhu knjigu,: " Na putu svog Gospodara pozivaj s mudroscu". Ako ni tada ne uspijes ostvariti cilj, nije ti dozvoljeno ostati sa grjesnicima. Pod tim ne mislim da ti nije dozvoljeno zivjeti pod jednim krovom zajedno s njima, vec ti nije dozvoljeno da ostanes sa njima dok cine odredjene grijehe. Obaveza ti je npr. napustiti prostoriju u kojoj oni borave dok cine doticni grijeh.
Covjek koji ostane sa grjesnicima u njihovom grijehu i nepokornosti ustvari je njihov saucesnik. Allah, dzelleshanuhu, kaze: "On vam je vec u Knjizi objavi: Kada cujete da Allahove rijeci poricu i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to cine dok ne stupe u drugi razgovor, inace, bit cete kao i oni." (En-Nisa, 140)
Bez obzira na sve, vodeci racuna o vaznosti pozivanja u vjeru clanova svoje porodice, prvi koraci na tom polju moraju biti strpljivi i blagi. Onaj ko nije krenuo pravim putem danas, mozda ce krenuti sutra. Uvijek je mudrije krenuti od manjih stvari ka vecima, kada zelis promjeniti ponasanje u svojoj porodici. Uvjeren sam da ce covjek, uz Allahovo odredjenje, ukoliko bude strpljiv i bude pozivao na strpljenje u konacnici uspjeti. Uzviseni Allah kaze: " O vjernici, buditi strpljivi i izdrzljivi, na granicama bdijte i Allah se bojte, da biste postigli ono sto zelite." (Ali Imran, 200)
Zato podsticem svakog da bude strpljiv i da poziva na stpljenje i pri tome kazem: Sve dok tvoj ostanak s grjesnicima donosi korist, pa makar ona bila malena i postepena, u tome je dobro, jer znamo da je gradnja uveliko sporija od rusenja.
Zamislite da stojimo ispred visokog, cvrstog dvorca i da ga zelimo srusiti. Koliko ce trajati njegovo rusenje ukoliko upotrijebimo deset buldozera? Srusit cemo ga u jednom danu, iako je njegova gradnja trajala tri godine ili vise. Isto tako, i narodi izgradjuju svoju vjeru i ponasanje u dugom vremenskom periodu, te je za temeljitu promjenu njihovo stanja i ponasanja neophodan duzi vremenski period kao i mnogo strpljenja.
Svaki pozivalac ka Allahu duzan je da bude:
- Strpljiv u svome pozivu i strpljiv u onome sto pozivamo,
- Strpljiv u onom sto se protivi njegovom pozivu,
- Strpljiv u odnosu na uznemiravanja i provokacije.
Islamsko Budjenje - Pravila i Smjernice
Sejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
muslimanka.net
Mnogi se zale na svoje majke i oceve da na njih vrse pritisak vrijedjajuci ih i nazivajuci ih pogrdnim imenima.
Kakav stav zauzeti prema ovom problemu i ovom neugodnostima?
Nasa je obaveza da se strpimo i ocekujemo nagradu, te da ne dozvolimo da nas ovo sprijeci u pozivanju ka Allahu, dzelleshanuhu, jer je On poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i vjerom Istine. Sjetite se samo, da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je krenuo s pozivanjem u Istinu, bio ostavljen na miru ili je bio uznemiravan?
Takodjer, da li su poslanici koji su prije njega poslani, bili ostavljeni da u miru cini sto zele ili su i oni uznemiravani zbog slijedjenja puta Istine?
Uzviseni Allah kaze: "A poslanike su i prije tebe laznim smatrali, pa su trpjeli sto su ih u laz ugonili i mucili, sve dok im ne bi dosla pomoc Nasa." (El-En'am, 34) Takodjer, Uzviseni kaze: "Ti izdrzi kao sto su izdrzali odlucni poslanici i ne trazi da im kazna sto prije dodje." (El-Ahkaf, 35)
Spomenut cemo nekoliko primjera Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, strpljivosti, kako bismo njega uzeli za uzor u ponasanju u slicnim situacijama.
Prvi primjer: Na njegov prag bacali su smece i prljavstinu, ali je on i pored toga bio strpljiv i nada se nagradi. Govorio bi: " Kakav je ovo komsijski odnos?", tj. zasto me ovako uznemiravate, zar ovako komsije postupaju jedni prema drugima?
Drugi primer: Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otisao plemenu Es-Sekif u Taifu radi poziva ka Allahu, sa njim je bio Zejd b. Harise. Sta su pripadnici tog plemena uradili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?
Naredili su svojim ludjacima da se u dva reda poredaju na putu i da ga kamenuju. Kamenovali su ga sve dok mu nisu raskrvarili noge. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otisao je, a potom je rekao: "Dosao sam sebi tek kada sam bio u Karnu Es-Sealibu." Potom mu je dosao Dzibril sa Melekom brda. Dzibril mu rece: "Ovo je Melek brda koji ti naziva selam", pa ga je i on poselamio. Zatim mu rece: " Ako zelis, srusit cu na njih ova dva velika brijega." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovri mu: " Ne, jer mozda ce Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji ce u Njega iskreno vjerovati i koji Mu nece sirk ciniti."
Treci primjer: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, cinio je sedzdu na mjestu kod Kabe, na mjestu koje vrijedi za najsigurnije mjesto na svijetu, pa cak i za pripadnike plemena Kurjes. Toliko su je postovali da kada bi se covjek na tom mjestu susreo sa ubicom svoga oca, ne bi ga ubio.
Medjutim, kada su neprijatelji islama vidjeli Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, na sedzdi kod Kabe, naredili su jednom od njih da donese devinu iznutricu, te su je istresli na Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ledja. Sta mislite o ovom gnusnom cinu.
I pored svega, on je bio strpljiv i nadao se nagradi. Ostao je tako cineci sedzdu Uzvisenom sve dok nije dosla njegova kcerka Fatima, radiallahu anhu, koja je ocistila njegova ledja i bacila iznutricu. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zavrsio namaz, podigao je ruke u zrak i uputio Allahu dovu protiv Kurejsija.
Omladino, uzmimo pouku iz ovih primjera, budite strpljivi i jedni drugima preporucujte strpljenje i ustrajte u pokornosti Allahu. Znajte da je Allah sa onima koji su bogobojazni i koji cine dobra djela.
Postavlja se pitanje, da li cemo biti strpljivi i pozivati clanove nasih porodica ili cemo se pak ljutiti zbog onoga sto cine i samo sutjeti?
Nasa je duznost pozivati bliznje i pri tome ne smijemo gubiti nadu. Pozivanje treba biti prozeto mudroscu i blagoscu, a bez ispoljavanja zestine i grubosti, kako se u procesu pozivanja ne bi napravilo vise stete nego koristi. Zbog toga je obaveza biti mudar i pronicljiv, kako bi se dobro procijenila odredjena situacija i na naljepsi nacin djelovalo u datom momentu.
Trebamo vrlo dobro znati da ljudi nece biti upuceni u vjeru preko noci, osim ako Allah drugacije odredi. Medjutim, Allahovo je pravilo na zemlji da se stvari odvijaju postepeno. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao je u Mekki trinaest godina pozivajuci ljude, ali i poslije toliko vremena, nije do kraja ostvario svoju misiju. Nakon toga boravio je u Medini, a tek poslije dvadeset i tri godine poslanstva, vjera je bila do kraja upotpunjena.
Ljudi ne ostavljaju lahko svoja predhodna uvjerenja, stoga je u njihovom pozivanju ka Istini neophodno uloziti veliko strpljenje i napor, sve dok Allah ne dozvoli da se desi ono sto je vec odredio.
Cesto mi pozivaoci u vjeru postavljaju pitanja kao sto su: Hocu li s njima prekinuti svaku vezu? Hocu li razbiti televizor i radio? Hocu li uraditi to i to, itd.?, na sto ja odgovaram, citirajuci Allahovu, dzelleshanuhu knjigu,: " Na putu svog Gospodara pozivaj s mudroscu". Ako ni tada ne uspijes ostvariti cilj, nije ti dozvoljeno ostati sa grjesnicima. Pod tim ne mislim da ti nije dozvoljeno zivjeti pod jednim krovom zajedno s njima, vec ti nije dozvoljeno da ostanes sa njima dok cine odredjene grijehe. Obaveza ti je npr. napustiti prostoriju u kojoj oni borave dok cine doticni grijeh.
Covjek koji ostane sa grjesnicima u njihovom grijehu i nepokornosti ustvari je njihov saucesnik. Allah, dzelleshanuhu, kaze: "On vam je vec u Knjizi objavi: Kada cujete da Allahove rijeci poricu i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to cine dok ne stupe u drugi razgovor, inace, bit cete kao i oni." (En-Nisa, 140)
Bez obzira na sve, vodeci racuna o vaznosti pozivanja u vjeru clanova svoje porodice, prvi koraci na tom polju moraju biti strpljivi i blagi. Onaj ko nije krenuo pravim putem danas, mozda ce krenuti sutra. Uvijek je mudrije krenuti od manjih stvari ka vecima, kada zelis promjeniti ponasanje u svojoj porodici. Uvjeren sam da ce covjek, uz Allahovo odredjenje, ukoliko bude strpljiv i bude pozivao na strpljenje u konacnici uspjeti. Uzviseni Allah kaze: " O vjernici, buditi strpljivi i izdrzljivi, na granicama bdijte i Allah se bojte, da biste postigli ono sto zelite." (Ali Imran, 200)
Zato podsticem svakog da bude strpljiv i da poziva na stpljenje i pri tome kazem: Sve dok tvoj ostanak s grjesnicima donosi korist, pa makar ona bila malena i postepena, u tome je dobro, jer znamo da je gradnja uveliko sporija od rusenja.
Zamislite da stojimo ispred visokog, cvrstog dvorca i da ga zelimo srusiti. Koliko ce trajati njegovo rusenje ukoliko upotrijebimo deset buldozera? Srusit cemo ga u jednom danu, iako je njegova gradnja trajala tri godine ili vise. Isto tako, i narodi izgradjuju svoju vjeru i ponasanje u dugom vremenskom periodu, te je za temeljitu promjenu njihovo stanja i ponasanja neophodan duzi vremenski period kao i mnogo strpljenja.
Svaki pozivalac ka Allahu duzan je da bude:
- Strpljiv u svome pozivu i strpljiv u onome sto pozivamo,
- Strpljiv u onom sto se protivi njegovom pozivu,
- Strpljiv u odnosu na uznemiravanja i provokacije.
Islamsko Budjenje - Pravila i Smjernice
Sejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
muslimanka.net