Tewba: Kratak pogled na pokajanje
Riječ Tevba (pokajanje) na Arapskom jeziku bukvalno znači “vratiti se”. U Islamskom smislu misli se na ostavljanje onoga što je Allâh zabranio i vraćanje onome što je Allâh naredio.
Pokajanje je stvar koja treba da se tiče svih ljudi koji vjeruju u Allâha, vitalna Muslimanu da je razumije pošto naš spas na ahiretu zavisi od toga koliko smo se Allâhu kajali, a to je objašnjeno u Allâhovoj naredbi u kojoj Gospodar svijetova veli:
“I svi se Allâhu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (24; 31)
Allâh veli u Suratul-Bakara:
“Allâh zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (2; 222)
Ovo nam pokazuje kako je naše pokajanje voljeno kod Allâha, Gospodara svih svijetova. Isto tako, Allâhov poslanik, Muhammed (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) nam u vjerodnostojnom hadisu daje primjer koliko je naše kajanje voljeno kod Allâha, i veli:
“Allâh je zadovoljniji sa vašim pokajanjem nego što bi neko od vas bio, kada bi odjednom nasao svoju kamilu natovarenu zalihama nakon što je sve to izgubio u pustoj zemlji.”
Probaj zamisliti svoje veselje kada bi odjednom našao sve što imaš nakon što si izgubio svu nadu da ćes ikada naći to što si izgubio. A onda zamisli da je Allâhovo zadovoljstvo još veće nego to kada se Njegov rob Njemu kaje. Toliko da, ako bi ljudi prestali da se kaju, On (Allâh) bi nas zamjenio sa narodom koji bi se Njemu okretao tražeći oprost, Allâhov poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellm) je rekao:
“Ako nebi nikad griješio, Allâh bi te izbrisao iz egzistencije i zamjenio sa narodom koji bi griješio, pa onda pitali Allâha za oprost i On bi im oprostio.”
Problem sa mnogima od nas danas je to sto se ne bojimo Allâha, što znači da ne mislimo dva puta o kršenju Njegovog zakona i padanja u grijeh, na to ne obraćamo pažnju. Možda bi trebali da razmislimo o riječima koje je ibn Mas’ûd (radi Allahi anhu) izgovorio: “Vjernik gleda na svoje grijehe kao da sjedi ispod brda bojeći se da to brdo neće pasti na njega, dok griješnik smatra svoje grijehe kao muhe koje mu slete na nos a on ih ovako smakne (tada je svoju ruku potrljao po nosu).”
Nikada nemoj gubiti nadu
Neko će možda reći, “Želim da se pokajem ali previše sam griješio.” A na to Allâh veli:
“Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allâhovu milost! Allâh će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (39; 53)
Zato nikada nebi trebali gubiti nadu niti bi trebali prestati tražiti oprost od Allâha. Važnost traženja oprosta nam se pokazuje u vjerodostojnom hadisu u kojem Allâhov poslanik (sal-Allâhu žalaihi we sellem) veli:
“O ljudi, okrenite se Allâhu tražeći oprost, jer zaista ja se kajem sto puta na dan.”
Kajanje je toliko velik ibadet da sam po sebi može izbrisati sve naše grijehe, kao što je Allâhov poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) rekao: “Onaj koji se kaje je kao onaj koji je bez grijeha.”
Samo nam Allâh može oprostiti
Oprost za naše grijehe nije nešto što dolazi odjednom, već nešto što treba da se traži iskreno i svjesno. Isto tako bi trebali da zapamtimo da će samo Allâhovom milošću bilo ko ući u Džennet. Poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) nam je preporučio: “Čini dobra djela onako kako treba, iskreno i blago, i razveseli se, jer zaista ničija dobra djela ga neće uvesti u Džennet.” Ashabi su upitali “Čak ni tebe o Allâhov poslaniče?” a on (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) im odgovori “Čak ni mene, osim ako mi Allâh ne ukaže Svoj oprost I Svoju milost.”
Zato u Islâmu, spas je u imanu, dobrim djelima i u nadi da će nam se Allâh smilovati, sve je to spojeno u jedinstvenoj stvari koja se ne može naći ni u jednoj drugoj vjeri niti sistemu.
Dalje, samo nam Allâh može oprostiti grijehe i On nije u potrebi zagovora. Dokaz za to je u dovi koju je Allâhov poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) naučio Abu Bakra (radi Allâhu anhu):
“Allâhu moj, zaista sam protiv sebe griješio, i niko mi ne može oprostiti grijehe osim tebe.”
Tako da je traženje oprosta od “svetaca”, Bogobojaznih ljudi čak i od Poslanika (sal-Allâhu ‘alaihim we sellem) bezvezno trošenje vremena. A Allâh kaže ljudima koji to rade: <
“Oni kojima se vi, pored Allâha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite.” (7; 194)
Važno je da nikada ne gubimo nadu u Allâhovu milost – nijedan grijeh nije prevelik da se oprost nemoze tražiti za njega niti previše mali. Kao što su Selef (prve tri generacije Muslimana) govorili: “Ne gledaj na manjkavost svojih grijeha, već gledaj na veličanstvenost Onoga kome se protivis.”
Riječ Tevba (pokajanje) na Arapskom jeziku bukvalno znači “vratiti se”. U Islamskom smislu misli se na ostavljanje onoga što je Allâh zabranio i vraćanje onome što je Allâh naredio.
Pokajanje je stvar koja treba da se tiče svih ljudi koji vjeruju u Allâha, vitalna Muslimanu da je razumije pošto naš spas na ahiretu zavisi od toga koliko smo se Allâhu kajali, a to je objašnjeno u Allâhovoj naredbi u kojoj Gospodar svijetova veli:
“I svi se Allâhu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (24; 31)
Allâh veli u Suratul-Bakara:
“Allâh zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (2; 222)
Ovo nam pokazuje kako je naše pokajanje voljeno kod Allâha, Gospodara svih svijetova. Isto tako, Allâhov poslanik, Muhammed (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) nam u vjerodnostojnom hadisu daje primjer koliko je naše kajanje voljeno kod Allâha, i veli:
“Allâh je zadovoljniji sa vašim pokajanjem nego što bi neko od vas bio, kada bi odjednom nasao svoju kamilu natovarenu zalihama nakon što je sve to izgubio u pustoj zemlji.”
Probaj zamisliti svoje veselje kada bi odjednom našao sve što imaš nakon što si izgubio svu nadu da ćes ikada naći to što si izgubio. A onda zamisli da je Allâhovo zadovoljstvo još veće nego to kada se Njegov rob Njemu kaje. Toliko da, ako bi ljudi prestali da se kaju, On (Allâh) bi nas zamjenio sa narodom koji bi se Njemu okretao tražeći oprost, Allâhov poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellm) je rekao:
“Ako nebi nikad griješio, Allâh bi te izbrisao iz egzistencije i zamjenio sa narodom koji bi griješio, pa onda pitali Allâha za oprost i On bi im oprostio.”
Problem sa mnogima od nas danas je to sto se ne bojimo Allâha, što znači da ne mislimo dva puta o kršenju Njegovog zakona i padanja u grijeh, na to ne obraćamo pažnju. Možda bi trebali da razmislimo o riječima koje je ibn Mas’ûd (radi Allahi anhu) izgovorio: “Vjernik gleda na svoje grijehe kao da sjedi ispod brda bojeći se da to brdo neće pasti na njega, dok griješnik smatra svoje grijehe kao muhe koje mu slete na nos a on ih ovako smakne (tada je svoju ruku potrljao po nosu).”
Nikada nemoj gubiti nadu
Neko će možda reći, “Želim da se pokajem ali previše sam griješio.” A na to Allâh veli:
“Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allâhovu milost! Allâh će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (39; 53)
Zato nikada nebi trebali gubiti nadu niti bi trebali prestati tražiti oprost od Allâha. Važnost traženja oprosta nam se pokazuje u vjerodostojnom hadisu u kojem Allâhov poslanik (sal-Allâhu žalaihi we sellem) veli:
“O ljudi, okrenite se Allâhu tražeći oprost, jer zaista ja se kajem sto puta na dan.”
Kajanje je toliko velik ibadet da sam po sebi može izbrisati sve naše grijehe, kao što je Allâhov poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) rekao: “Onaj koji se kaje je kao onaj koji je bez grijeha.”
Samo nam Allâh može oprostiti
Oprost za naše grijehe nije nešto što dolazi odjednom, već nešto što treba da se traži iskreno i svjesno. Isto tako bi trebali da zapamtimo da će samo Allâhovom milošću bilo ko ući u Džennet. Poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) nam je preporučio: “Čini dobra djela onako kako treba, iskreno i blago, i razveseli se, jer zaista ničija dobra djela ga neće uvesti u Džennet.” Ashabi su upitali “Čak ni tebe o Allâhov poslaniče?” a on (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) im odgovori “Čak ni mene, osim ako mi Allâh ne ukaže Svoj oprost I Svoju milost.”
Zato u Islâmu, spas je u imanu, dobrim djelima i u nadi da će nam se Allâh smilovati, sve je to spojeno u jedinstvenoj stvari koja se ne može naći ni u jednoj drugoj vjeri niti sistemu.
Dalje, samo nam Allâh može oprostiti grijehe i On nije u potrebi zagovora. Dokaz za to je u dovi koju je Allâhov poslanik (sal-Allâhu ‘alaihi we sellem) naučio Abu Bakra (radi Allâhu anhu):
“Allâhu moj, zaista sam protiv sebe griješio, i niko mi ne može oprostiti grijehe osim tebe.”
Tako da je traženje oprosta od “svetaca”, Bogobojaznih ljudi čak i od Poslanika (sal-Allâhu ‘alaihim we sellem) bezvezno trošenje vremena. A Allâh kaže ljudima koji to rade: <
“Oni kojima se vi, pored Allâha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite.” (7; 194)
Važno je da nikada ne gubimo nadu u Allâhovu milost – nijedan grijeh nije prevelik da se oprost nemoze tražiti za njega niti previše mali. Kao što su Selef (prve tri generacije Muslimana) govorili: “Ne gledaj na manjkavost svojih grijeha, već gledaj na veličanstvenost Onoga kome se protivis.”