Vjerovanje u Poslanike

Discussion in 'Ispravno Vjerovanje' started by muharram23, Jan 19, 2008.

  1. muharram23
    Offline

    muharram23 New Member Staff Member

    Joined:
    Jan 22, 2007
    Messages:
    1,285
    Likes Received:
    0
    Trophy Points:
    0
    Gender:
    Male
    Occupation:
    nuclear medicine
    Location:
    usa
    Home page:
    Ratings Received:
    +0 / 0
    Shaykh Muhammad bin Sâlih ibn-ul-’Uthaymîn (hafidhahullâh)
    Sharh Thâlathat-il-Usûl

    I Njegove poslanike (1)

    (1) ”Poslanik” – Onaj koji je nekome poslan da prenese poruku.

    U ovom slučaju to je čovjek kojem je objavljen šeriat i koji je zadužen da ga prenese. Prvi poslanik (resul) je Nuh, alejhi sellam, a posljednji Muhammed, sallallahu alejhi we sellem. Uzvišeni Allah je rekao: ”Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega…” (En-Nisa`: 163)

    U Buharijevom Sahihu od Enesa ibnu Malika u hadisu koji govori i šefaatu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, spomenuo da će ljudi doći Ademu, alejhisselam, da se zauzme za njih pa će on reći: ”Idite Nuhu, prvom poslaniku kojeg je Allah poslao…” Spomenuo je čitav hadis.

    Uzvišeni Allah je rekao Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem: “Muhammed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljedni vjerovjesnik…”
    (El-Ahzab: 40)

    Nije bilo ni jednog naroda a da mu Uzvišeni Allah nije poslao poseban vjerozakon, ili poslanika kojem je objavio da obnovi zakon objavljen prije njega. Allah, Dželle Šanuhu je rekao: ”Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!”…” (En-Nahl: 36) ”…A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.” (Fatir: 24) ”Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi…” (El-Maide: 44)

    Poslanici su ljudi, stvoreni su i nemaju udjela u rububijjetu niti uluhijjetu. Evo šta je Uzvišeni Allah rekao o Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, a on je poglavar svih poslanika i najugledniji među njima:” Reci: ”Ja nemogu ni samom sebi neku korist pribaviti, niti od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; Ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.” (El-E`araf:188)

    A u drugom ajetu je rekao: ”Reci: ”Ja nisam u stanju da od vas kakvu štetu otklonim niti da nekom od vas kakvu korist pribavim.” Reci: ” Mene niko od Allahove kazne nemože u zaštitu uzeti; samo u njega ja mogu utočište naći.” (El-Džinn:21,22)

    Oni su kao i ostali ljudi po pitanju ljudskih osobina; razbolijevaju se, umiru, imaju potrebu za hranom i pićem i slicno. Uzvišeni Allah kaže o Ibrahimu alejhisselam, kako on o svom Gospodaru kaže: ”…i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, liječi, i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživjeti…” (Eš-Šuara`:79-81) A Poslanik, salallahu alejhi we sellem, kaže: ”Ja sam čovjek kao i vi, spopada me zaborav kao i vas, pa ako nešto zaboravim, vi me podsjetite.”

    Uzvišeni Allah ih je spomenuo kao robove u kontekstu najveće hvale i veličine njihovog stepena.

    Za Nuha, alejhisselam, On je rekao: ”…On je, doista, bio rob zahvalni.” (El-Isra:3)

    A za Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: “Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur`an da bi svjetovima bio opomena.” (El-Furkan:1)

    O Ibrahimu, Ishaku, Ja`kubu, alejhimusselam, je rekao: “I sjeti se robova naših Ibrahima, Ishaka, i Jakuba, sve u vjeru čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno nadarismo vrlinom jednom; da im je uvijek bio na umu onaj svijet; I oni su, zaista, u Nas od onih odabranih, dobrih ljudi.” (Sad:45-47)

    A o Isau, alejhisselam, je rekao: “On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili I primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili.” (Ez-Zuhruf:59)

    Vjerovanje u poslanike obuhvata (sadrži) četiri stvari:

    Prvo: Vjerovanje da su u istinu od Allaha, Dželle Šanuhu, poslani, tako da ko zaniječe jednog od njih kao poslanika, zanijekao je sve, kao što je rekao Uzvišeni Allah: ”I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.” (Šuara:105)

    Allah Dželle Šanuhu, ih je ubrojao u poricatelje svih poslanika, iako u momentu njihova poricanja nije bilo drugih poslanika osim Nuha, alejhisselam. Prema tome, i krsćani sa svojim poricanjem i neslijeđenjem Muhammeda, sallallahu alejhi se sellem, poriču Isaa sina Merjeminog, a pogotovo jer ih je on obavijestio o njegovu, sallallahu alejhi we sellem, dolasku.

    A to sto je Isa, alejhisselam, najavio dolazak Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, znači da ga je Allah, Dželle Šanuhu, poslao da ih spasi iz zablude i da ih uputi na pravi put.

    Drugo: Vjerovanje u one kojima znamo ime; Muhammed, Ibrahim, Musa, Isa, Nuh alejhisselam. Ova peterica su iz grupe poslanika poznati pod imenom ”ulul-azm”, sto bi u prijevodu značilo ”odabrani poslanici”. Allah Dželle Šanuhu ih je spomenuo na dva mjesta u Kur`anu: u suri Ahzab: ”Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha i od Ibrahima i od Musaa, i od Isaa sina Merjemina…” (Ahzab:7) i u suri Šura: ” On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono sto smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ” Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!”…” (Šura:13)

    A sto se tiče onih čija imena neznamo, vjerujemo u njih sve zajedno. Uzviseni Allah je rekao: ”I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a on nekima ti nismo kazvali…” (Mu`min:78)

    Treće: Potvrđivanje Istinskih vijesti o kojima su nas obavijestili.

    Četvrto: Rad po vjerozakonu poslanika koji nam je poslan. Onaj koji je nama, a i čitavom svijetu, poslan jeste Muhammed, sallallahu alejhi we sellem. Allah , Dželle Šanuhu kaže: ”I tako mi gospodara svoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa`:65)


    Vjerovanje u Poslanike rađa plodovima, neki od njih su:


    1. Svijest i znanje o Allahovoj, Dželle Šanuhu, milosti i pažnji prema Svojim robovima, jer im je poslao poslanike da ih upute na pravi put, da im objasne kako će robovati Allahu, jer ljudski razum nije sposoban da sam dođe do spoznaje.

    2. Zahvalnost Allahu na ovoj velikoj blagodati.

    3. Ljubav prema poslanicima. Alejhimusselam, poštovanje prema njima, zahvala na način koji im dolikuje, jer su oni Allahovi poslanici, ustrajali su u obožavanju Allaha, i prenijeli Njegovu božansku poruku i savjet Njegovim robovima.

    inadžije su u laž ugonile poslanike, jer su vjerovali da Allahovi poslanici ne mogu biti ljudi. Allah, Dželle Šanuhu, je spomenuo i porekao ovo lažno vjerovanje: ”A ljude, kad im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja samo to što su govorili: ”Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao.” Reci: ”Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali” (Iskra:94,95)

    Allah, Dželle Šanuhu, je opovrgao ovo vjerovanje zbog toga što je nužno da poslanici budu ljudi jer su poslani stanovnicima Zemlje, a stanovnici Zemlje su ljudi.

    Da na Zemlji borave meleki Allah, Dželle Šanhu, bi im sa neba meleka poslao kao poslanika, da bi bio kao oni. Allah, Dželle Šanuhu, za one koji poslanike u laž ugone kaže: ”…Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da nas odvratite od onih kojima su se preci naši klanjali-pa, donesite nam čudo vidljivo!” ”Mi jesmo ljudi kao i vi”-govorili su im poslanici njihovi-, ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove volje…” (Ibrahim:10,11)

Share This Page