Džemalud-Din Zerebozo: Nadnaravni Kur'an

Haris88

Junior Member
Sa imenom Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Džemalud-Din Zerebozo, jedna od vodećih muslimanskih ličnosti u Americi nam opisuje kako je ga je Kur’an sa svojim mu’džizama poveo islamu…
Uvod

Na samom početku bih želio da kažem da, nakon što sam već musliman, nakon ovoliko godina, kada bi mi neko dao da pišem na temu “Nadnaravni Kur’an”, kako je sada vidim, da bih naglasio i diskutovao aspekte koji su mi tada, kada sam izučavao islam i kao nemusliman, bili potpuni nepoznati. Izučavam Kur’an već trideset godina i nikad ne prestaje da me fascinira. U stvari, kroz istoriju se dešavalo isto i sa islamskim učenjacima: neprestano su nalazili nove fascinantne aspekte Kur’ana. Kroz stoljeća, kako su govorili o Kur’anu, kasniji učenjaci primjećuju nadnaravnosti u stvarima koje su raniji učenjaci spomenuli dok su nailazili na neke druge aspekte, a nisu ih smatrali značajnim. Tako smo, na primjer, u prošlom stoljeću, imali Aišu bint Eš-Šati, Sejjida Kutba i Mustafu Sadika Er-Rafi’ija koji su svi dodavali na teoriju nadnaravnosti Kur’ana.[1] U skorije vrijeme, mnogi su naglašavali “naučnu mu’džizu Kur’ana,” temu kojoj ćemo se vratiti pred kraj.


Međutim, ovdje ću vam ispričati “moju priču”, moj put u islam preko Kur’ana. Stoga ću više naglasiti one što je tada od Kur’ana najviše ostavilo utiska na mene, dok ću manje vremena posvetiti stvarima koje sam kasnije izučavao u detalje.


Ukratko o poslaniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i Kur’anu


Siguran sam da su mnogi od vas čuli za poslanika Muhammed, neka je na njega Božji mir i blagoslov, kao i za Kur’an, no, radi nekih stvari koje mislim kasnije objasniti, mislim da bi jedan kratak uvod bio na mjestu.


Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je rođen oo 570. godine nakon rođenja Isusa Hrista. Bio je rođen u Mekki, na Arapskom poluostrvu. Stanovništvo Mekke je bilo posvećeno obožavanju kipova. Ova regija u to doba nije bila poznata po naprednoj civilizaciji niti po nauci. U stvari, i sam poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, nije znao da piše. Kada mu je bilo 40 godina, primio je prvu objavu. Iako je prije toga bio poznat kao “Povjerljivi,” većina Arapa ga je u laž utjerivala i ubrzo nakon toga su počeli da proganjaju one koji su mu povjerovali.

Nakon trinaest godina propovjedanja u Mekki, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je napustio ovaj grad i otišao u Medinu, gdje je već imao sljedbenika. Učinilo su ga vođom grada. No, nevjernici od Mekkelija se nisu odmarali i pokušali su da vojno slome novu vjeru.* Međutim, u početku samo mala grupa muslimana, sada je porasla, i bila je u mogućnosti da se odupre napadima nevjernika. Nakon deset godina, sam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je poveo vojsku natrag u Mekku, i oslobodio je** bez krvoprolića. Islam je pobjedio na Arapskom poluostrvu i počeo se širiti svijetom. Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je umro 632. godine.



Što se Kur’ana tiče, on je objavljivan u periodu od 23 godine preko nađela Gabrijela***. Nakon što bi dobio objavu, prenio bi je svojim sljedbenicima. Stoga, Kur’an se veoma razlikuje od Biblije. Ljudi uošte nisu doprinosili Kur’anu: u potpunosti je i samo objava od Boga. Drugim riječima: u Kur’anu nećete naći nijedne priče o Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, a koju su pisali njegovi drugovi. Šta više, nećete naći ni riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, koje nisu dio objave Kur’ana, da su pomješane sa Kur’anom. Riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, su se čuvale odvojeno od Kur’ana.


Na kraju Kur’an je samo na arapskom. I najbolji prevod nije Kur’an. Kada izgubite nešto u svome originalnom obliku i kada se oslonite na prevod, onda se original izgubi.


Priča mojeg prelaska na islam i umalo mog krštenja


Priča mog prelaska nije baš najprivlačnija. No, jedan apekt nje je zanimljiv: efekat kojeg je Kur’an ostavio na mene.


Moja porodica se preselila iz kalifornije u Španiju. Po imenu, bili smo katolici. Imao sam malo dodira sa vjerom sve dok me jedan školski drug nije pozvao u njihovu crkvu. Počeo sam da dolazim tamo i to je prvi put kada sam uzeo da čitam Bibliju. Sve sam uzimao za ozbiljno. Zatim je došlo vrijeme da se krstim. Nisam imao porblema sa tim, osim što sam odlučio da bacim pogled i na ostale vjere, s obzirom da je ova bila prva sa kojom sam se sreo. Nisam mislio da će to uticati na moju odluku, no, u stvarnosti, to što se umalo nisam krstio me je povelo ka tome da postanem musliman.


Počeo sam da izučavam sve religije koje sam mogao naći. Ovo me je, očigledno, uputilo na Kur’an.


*Vjerovatno Jamaal Zarabozo misli da je za njih bila nova, jer istorijski islam nije nova vjera: to je vjera svih poslanika i vjerovjesnika prije Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.

** Muslimani imaju običaj reći da je Mekka oslobođena, jer osvajanje obično biva krvoprolićem, brojnim žrtvama i slično, što nije bio slučaj. Sem toga, Mekka je oslobođena nevjerstva, što je svakako najljepše što se jednom gradu može desiti.

***Melek Džibril, alejhis-selam



[1] Što se diskusije o ovim dodacima na koncept ‘idžaza Kur’ana tiče, pogledajte: Muhammed Rafi’i Junus, “Savremen pristup studiji ‘idžazul-Kur’an” (doktorska disertacija, Uviverzitet Mičigen, 1994), str. 78-91 i 118-125.


Napomena: Bilješke označene zvjezdicama su moje napomene, a napomene označene brojevima u uglastim zagradama su od Džemalud-Dina Zereboza.



Tekst je preuzet sa IslamReligion. Sva prava zadržava IslamReligion.com


http://www.islamreligion.com/articles/528/

Preuzeto sa: http://putuislam.wordpress.com
 

Haris88

Junior Member
Nadnaravni Kur’an (dio 2/11): Kur’an i orjentalisti
Jedna od vodećih muslimanskih ličnosti u Americi, Džemal Zerebozo, diskutuje o nadnaravnostima Kur’ana, i o ulozi koju su one igrale u njegovom putu u islam. U drugom dijelu se govori o poređenju Kur’ana sa onoim što orjentalisti kažu o njemu.

Morate imati u vidu da se ovo odigralo 1976. godine. To je, dakle, bilo prije nego su se Iranska revolucija i islam pojavili svugdje u medijima. Tada nisam poznavao nijednog muslimana. (Živio sam u jednom relativno malom gradu sa koledžom, i pogrešno sam pretpostavljao da u stvari tamo i nema muslimana.) Stoga, nije ni bilo nikoga ko bi me ubjedio u istinitost islama. U stvari, prešao sam na islam prije nego sam upoznao ijednog muslimana, dajući sve od sebe da naučim kako da obavljam molitvu iz knjige “The Dictionary of Islam” (“Rječnik islama”) koju je napisao jedan misionar, T. P. Hughes.



Dakle, većina informacija koju sam dobijao o islamu dolazila je od strane nemuslimana. Tada sam imao pristup samo malom broju knjiga koje su pisali muslimani. U stvari, mogu da se sjetim samo jednog rada, jednog relativno malog rada Mevdudija. [1]. No, mogao sam nabaviti par prevoda Kur’ana koje su radili muslimani. U mom slučaju, čitao sam prevod Abdullaha Jusufa Alija.


U suštini, situacija je istinski bila ovakva: Kur’an naspram djela pisanih od strane nemuslimana. U opštem slučaju, ovi nemuslimani su bili primorani da hvale islam, i danas i tad, ali su uvijek pokušavali da neđu neku manjkavost u samim temeljima vjere. Tako su istupali sa mnogim teorijama koje se tiču Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i Kur’ana. Njihove kritike bih čitao naporedo sa Kur’anom.


Mnogi pisci, koje sam ja čitao, su jasno govorili da Kur’an nije objava od Boga, već da ga je napisao poslanik Muhammed, neka su na njega Božja milost i blagoslov. Takav stav su imali: Richard Bell u The Qur’an: Translated With a Critical Re-arrangement of the Surahs, Arberry u njegovom predgovoru u njegov prevod Kur’ana i Kenneth Cragg u The Call of the Minaret, ad nauseum. [2]


No, kako Montgomery Watt primjećuje, ovo je samo po sebi povlačilo mnoga pitanja. Ako je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, stvarno bio falsifikator, da li je ono što je radio - radio sa zlom namjerom? Nije bilo poznato da je bio nepoštena osoba i osoba sklona lažima, šta je onda dovelo do te promjene? Dalje, ako je on to stvarno uradio sa zlom namjerom, odakle mu sve te informacije koje se nalaze u Kur’anu, pogotovo ako uzmemo u obzir da je živio u jednom mjestu poput Mekke? Da li je imao učitelje? Ako jeste, ko su oni bili i gdje je dokumentovano da je on imao učitelje?


Da budem iskren: nisu na mene baš ostavili utiska oni koji su tvrdili da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao učitelje koji su ga snabdijevali svim informacijama koje će kasnije ući u Kur’an. U opštem slučaju, ovi autori bi iznosili neke slučajne susrete ili, pak, pojedinačne. Tako, na primjer, Muir i Margoliouth, su informacije koje se nalaze u Kur’anu pripisivali Behiri, svešteniku kojeg je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sreo u Siriji, sa 12 godina, kao član trgovačke karavane, mnogo prije nego je postao poslanik. Ovakvi argumenti su bez imalo sumnje nelogični i krajnje neprihvatljivi razumu. Nisam ni trošio puno vremena na ovakve argumente.


Neki kritičari su bili primorani reći da je poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bio izuzetno iskrena i poštena osoba. Takođe su primjetili da on nije imao nikakve materijalne dobiti, jer je nastavio da živi poštenim i skromnim životom. Dakle, zaključili su da je bio iskren, ali da je bio u velikoj zabludi! No, ipak, čak i da je bio u nekoj zabludi, odakle mu sve te informacije? Neki su govorili da je to došlo podsvjesno. Anderson je to čak nazvao “wishful thinking” – zamišljenošću. Neki su rekli da je bolovao od epilepsije te da je Objava rezultat epileptičkih napada. Ove teorije se možda čine mogućim nekome ko jednostavno pročita ove tvrdnje, ne uzimajući Kur’an da ga čita i izučava. Kao što ćemo kasnije u predavanju vidjeti, jednostavno previše je informacija u Kur’anu da bi one mogle biti rezultat podsvjesti pojedinca.




Još jedna tipična tvrdja koju sam čitao jeste da je poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, bio neka vrsta “nacionaliste”, kojem je glavni cilj bio ujedinjenje Arapa. Tipičan način ovakvog mišljenje se ogleda u “Novoj Katoličkoj enciklopediji” (The New Catholic Encyclopedia), gdje se kaže: “Oko 40-te godine dobio je “poslanički poziv” da ujedini Arape pomoću monoteizma.” [3]


Ovaj pristup se može smatrati potpunijim, jer ne teži da ismije Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, na bilo koji način. Ali, istovremeno, na osnovu samo jednog čitanja Kur’ana, ova tvrdnja mi se činila nelogičnom. Dovoljno je reći da ne postoji nijedan dio Kur’ana koji se obraća Arapima. U Kur’anu, Bog se obraća čovječanstvu, ili ljudima, vjernicima i nevjernicima. Ako je ova knjiga namjenjena samo Arapima, zašto im se onda nikad ne obraća direktno, već, umjesto toga, koristi uopštene pojmove koji se tiču čitavog čovječanstva?


U svakom slučaju, izobilje različitih pogleda koji se tiču Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, je meni bio znak da se nešto nedokučivo desilo svim ovim autorima. Sve ovo je meni dio dokaz da Kur’an u sebi posjeduje nešto, jer bi ga inače “otpisali” kao neko obično djelo, koje nije ni vrijedno pobijanja ili diskutovanja. To me je čak još više privuklo Kur’anu. Ovo je nešto što ćemo vidjeti kasnije: djela koja su trebala da me udalje od Kur’ana su mene u stvari ubjeđivala da fa još više izučavam.


Bilješke:


[1] Ubrzo iza toga sam naišao na knjigu jednog čovjeka sa muslimanskim imenom. To je bila knjiga “Duh islama” (The Spirit of Islam) od Sera Sejida Emira Alija. Knjigu se napisao jedan notorni modernista, i ja sam, čak tada, primjećivao knoge suprotnosti sa onim što sam do tada naučio o islamu. Primjetno je da je Sejid Emir Ali vjerovao da je sam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, napisao Kur’an.


[2] Zainteresovanom čitaocu preporučio bih da pročita sljedeća djela, kako bi se upoznao sa kritikama mnogih pogleda orjentalista (nemuslimana koji pišu o Kur’anu): Mohammad Khalifa, The Sublime Quran and Orientalism (London: Longman, 1983); Muhammad Mohar Ali, The Quran and the Orientalists (Ipswich, England: Jamiyat Ihyaa Minhaaj al-Sunnah, 2004).


[3] New Catholic Encyclopedia (Washington: The Catholic University of America, 1981), tom I, str. 715. Citat Hamze Mustafe Ndžozija, “Izvori Kur’ana: kritički pogled na teorije autorstva” (The Sources of the Quran: A Critical Review of the Authorship Theories), Rijad, Saudijska Arabia: Svjetsko Udruženje Muslimanske Omladine, 1991), str. 17. očigledno, ne sve knjige koje sam tada čitao su mi i danas dostupne, nekih 30 godina kasnije. Međutim, slećam se osnovnih radova koje sam čitao i osnovnih poruka tih radova. No, najvećim dijelom, diretkni citati su “rekonstruisani” kroz izvore koji su mi dostupni i vremenu pisanja ovog.




Tekst preuzet sa IslamReligion.com. Sva prava zadržava IslamReligion.com.

http://putuislam.wordpress.com/
 
Top