U predajama se spominje: „Robu će biti uskraćena opskrba zbog grijeha koje čini.“Tako su slaba nafaka i gubljenje prava na bereket u imetku nesreća osobe koja ne obavlja namaz!
Da ta činjenica bude još gora, kada neke ljude pozoveš da prekinu posao kako bi se odazvali pozivu mujezina i obavili namaz, na licima im se odmah pojave znaci nezadovaoljstva. Kažu: „Kako da ostavimo posao zbog namaza?! Pa i posao je ibadet!“ Ovo je fraza koja je toliko proširena, razglašena i korištena da se danas na njoj odgajaju naša djeca i snjom sazrijevaju naši ljudi, a ona nije ni kur'anski ajet, a ni hadis Muhammeda, s.a.v.s. naprotiv, upotrijebljena u ovoj situaciji, ona se doima kao vrlo nezrela i odbojna!
Posao koji odvraća od Allaha, dž.š., i od izvršavanja Njegovih obaveza je, uistinu, ibadet, ali to je ibadet (robovanje) šejtanu i dunjaluku! Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Propao je rob dinara i dirhema...“ Ovo je staza kojom hodi današnji savremeni musliman!? Allah, dž.š., kaže: „...oni koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo...“ (EL-En'am, 70.).
Gore navedena fraza „posao je ibadet“ (a ibadet je molitva, robovanje Allahu) jeste sekularistički „biser“, „nakit“ kojeg ej u stanju okačiti o vrat samo onaj koji neće da iskaže nužno poštovanje prema Allahu, dž.š., poštovanje koje samo On, dž.š., jedino i zaslužuje.
Da je dozvoljeno ostaviti namaz zbog nečega što je „preče“ od njega, najpreče bi onda bilo da, u jeku svoje borbe, namaz odloži borac na Allahovom putu – mudžahid koji se bori protiv neprijatelja. Ipak, i pored teškog stanja u kojem se nalazi, Allah, dž.š., mu nije dao izgovora za ostavljanje namaza, već mu je u takvoj okolnosti propisao takozvani „salatul-havf“ (namaz u trenucima straha)!!! Allah, dž.š., kaže: „Kada ti budeš među njima i snjima budeš obavljao namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka oni oružje svoje uzmu. I dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe grupa koja nije klanjala, i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i neka oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite svoje oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s time da oprezni budete! – Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio.“ (En-Nisa, 102[/B]-103.).
Također i bolesnik, kojeg je bolest iznurila, nije pošteđen obavljanja namaza. Namaz ostaje njegova lična i stalna obaveza: on će ga obaviti, tj. klanjat će na način koji mu je najlakši, onako kako bude u mogućnosti. Ne može se zamisliti čovjek musliman koji ne obavlja namaz! To je nešto veoma apsurdno i neprirodno, osim u slučaju žene koja ima mjesečno pranje (menstruaciju) ili se porodila pa ima poslijeporođajno pranje (nifas). Suprotno tome, zdrav i pametan čovjek musliman nema nikakvog opravdanja za svoje neobavljanje namaza!!!
Da ta činjenica bude još gora, kada neke ljude pozoveš da prekinu posao kako bi se odazvali pozivu mujezina i obavili namaz, na licima im se odmah pojave znaci nezadovaoljstva. Kažu: „Kako da ostavimo posao zbog namaza?! Pa i posao je ibadet!“ Ovo je fraza koja je toliko proširena, razglašena i korištena da se danas na njoj odgajaju naša djeca i snjom sazrijevaju naši ljudi, a ona nije ni kur'anski ajet, a ni hadis Muhammeda, s.a.v.s. naprotiv, upotrijebljena u ovoj situaciji, ona se doima kao vrlo nezrela i odbojna!
Posao koji odvraća od Allaha, dž.š., i od izvršavanja Njegovih obaveza je, uistinu, ibadet, ali to je ibadet (robovanje) šejtanu i dunjaluku! Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Propao je rob dinara i dirhema...“ Ovo je staza kojom hodi današnji savremeni musliman!? Allah, dž.š., kaže: „...oni koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo...“ (EL-En'am, 70.).
Gore navedena fraza „posao je ibadet“ (a ibadet je molitva, robovanje Allahu) jeste sekularistički „biser“, „nakit“ kojeg ej u stanju okačiti o vrat samo onaj koji neće da iskaže nužno poštovanje prema Allahu, dž.š., poštovanje koje samo On, dž.š., jedino i zaslužuje.
Da je dozvoljeno ostaviti namaz zbog nečega što je „preče“ od njega, najpreče bi onda bilo da, u jeku svoje borbe, namaz odloži borac na Allahovom putu – mudžahid koji se bori protiv neprijatelja. Ipak, i pored teškog stanja u kojem se nalazi, Allah, dž.š., mu nije dao izgovora za ostavljanje namaza, već mu je u takvoj okolnosti propisao takozvani „salatul-havf“ (namaz u trenucima straha)!!! Allah, dž.š., kaže: „Kada ti budeš među njima i snjima budeš obavljao namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka oni oružje svoje uzmu. I dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe grupa koja nije klanjala, i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i neka oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite svoje oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s time da oprezni budete! – Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio.“ (En-Nisa, 102[/B]-103.).
Također i bolesnik, kojeg je bolest iznurila, nije pošteđen obavljanja namaza. Namaz ostaje njegova lična i stalna obaveza: on će ga obaviti, tj. klanjat će na način koji mu je najlakši, onako kako bude u mogućnosti. Ne može se zamisliti čovjek musliman koji ne obavlja namaz! To je nešto veoma apsurdno i neprirodno, osim u slučaju žene koja ima mjesečno pranje (menstruaciju) ili se porodila pa ima poslijeporođajno pranje (nifas). Suprotno tome, zdrav i pametan čovjek musliman nema nikakvog opravdanja za svoje neobavljanje namaza!!!