1- Prvo što je Allah naredio ljudima je vjera u Allaha i kufr u taguta, kao što je Uzvišeni Allah rekao: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allaha obožavajte, a taguta se prođite!'"[1]
2- Šta znači tagut?
Tagut je svako onaj ko se obožava mimo Allaha, a on je time zadovoljan.
3- Kako se čini kufr u taguta?
Da vjeruješ da je neispravno činjenje ibadeta bilo kome drugom mimo Uzvišenog Allaha, da ostaviš i mrziš takvo obožavanje, da se suprostavljaš onima koji obožavaju druge mimo Allaha i da ih smatraš nevjernicima.
4- Širk je suprotan tevhidu. Tevhid je izdvajanje Uzvišenog Allaha u ibadetu i upućivanje ibadeta samo Njemu, a širk je usmjeravanje bilo koje vrste ibadeta nekom drugom mimo Uzvišenog Allaha, kao na primjer: upućivanje dove nekom drugom mimo Allaha ili činjenje sedžde nekom drugom mimo Allaha.
5- Širk je najveći i najteži grijeh, jer je Uzvišeni Allah rekao: "Allah sigurno neće oprostiti da mu se širk učini, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga."[2]
Širk poništava sva dobra djela i uzrokuje vječni boravak u vatri i neulazak u Džennet, kao što je rekao Uzvišeni: "To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoće od robova Svojih. A da su oni širk počinili sigurno bi im propalo ono što su radili."[3] I rekao je: "Doista, ko Allahu širk učini, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti."[4]
6- Kufr (nevjerstvo) negira tevhid, jer kufr su riječi i djela koja izvode onog ko ih počini iz tevhida i imana. Primjer kufra je ismijavanje Uzvišenog Allaha, časnih kur'anskih ajeta ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je rekao Uzvišeni Allah: "Reci: 'Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Zaista ste nevjernici postali nakon što ste vjernici bili.'"[5]
7- Nifak (licemjerstvo) negira tevhid. Nifak je da čovjek ljudima prikazuje tevhid i iman a u svom srcu skriva širk i kufr. Primjer nifaka je da čovjek jezikom ispoljava vjeru u Allaha, a istovremeno prikriva navjerstvo. Rekao je Uzvišeni Allah:
"Ima ljudi koji govore: 'Mi vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!' – a oni nisu vjernici."[6] To jest, oni svojim jezicima govore da vjeruju u Allaha a u stvarnosti, u svojim srcima, nisu vjernici.
[1] En-Nahl, 36.
[2] En-Nisa, 116.
[3] El-En'am, 88.
[4] El-Maide, 72.
[5] Et-Tevba, 65-66.
[6] El-Bekara, 8.
el-hidaje.com