Znaj da ono što donosi došaptavanje i prolazne misli vodi ka dubokim mislima i razmišljanju, zatim te duboke misli prosljeđuje do prisjećanja i pažnje, a odatle ide do čovjekovog htijenja i volje, a volje ga prenosi do tijela, a onda pretvara u stvarno djelo. Zatim se takvo djelo ponavlja više puta, a onda prerasta u naviku. Zbog toga je odbacivanje došaptavanja i prolaznih misli na samom početku mnogo lakše i jednostavnije od borbe s njihovim posljedicama nakon što osnaže i upotpune se.
Činjenica je da čovjeku nije data moć da uništi i u potpunosti se oslobodi prolaznih misli i došaptavanja, jer oni naviru poput zraka koji nas okružuje, s tim da snaga imana i razuma pomaže čovjeku da odabere lijepe i dobre misli koje će zadržati, zbog kojih je on drag Allahu, a da od sebe odbaci i odagna one ružne koje prezire i ne voli, zbog kojih će biti omražen kod Allaha, baš kao što su ashabi, r.a., pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „O, Allahov Poslaniče, neki od nas ponekad u sebi osjeti pomisao zbog koje bi radije da izgori i postane ugaraka, negoli da to obznani i iskaže?!“ Poslanik, s.a.v.s., upita: „Zar to već osjećate?“ „Da“, odgovoriše. A on na to uzvrati: „To je istinitost imana!“ (Ahmed) A u drugoj verziji stoji: „Hvala Allahu koji je šejtanovu spletku učinio samo došaptavanjem!“
U vezi s tumačenjem Poslanikovih riječi imamo dva mišljenja:
Prvo: da se istinitost imana ogleda u odbijanju i odagnavanju tih misli i došaptavanja;
Drugo: da su prisustvo takvih misli i šejtansko došaptavanje znak istinitosti imana u srcu roba, jer je šejtanski napad uslijedio s ciljem oslabljivanja i uništenja imana.
Allah Svemogući stvorio je dušu nalik na mlinsko kameno kolo koje melje i nikad ne staje. Uvijek se u njega ubacuje nešto da melje, pa ako se ubaci žito kolo će ga samljeti, a ako se ubaci zemlje ili kamenčići, kolo će i njih samljeti.
Misli i došaptavanja koja kolaju umom jesu poput žita koje se ubacuje u mlinsko kolo, a ono uvijek meljei ne zaustavlja se, pa se u njega mora stalno nešto ubacivati. Neki ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuju žito, pa ono melje i izbacuje brašno koje koristi njima, a i drugim ljudima, dok većina ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuje kamenje, pijesak i blato. No, kad dođe vrijeme spravljanja hljeba, svako će uvidjeti šta je, ustvari, mljeo.
Ibn Kajjim el-Dževzi
Činjenica je da čovjeku nije data moć da uništi i u potpunosti se oslobodi prolaznih misli i došaptavanja, jer oni naviru poput zraka koji nas okružuje, s tim da snaga imana i razuma pomaže čovjeku da odabere lijepe i dobre misli koje će zadržati, zbog kojih je on drag Allahu, a da od sebe odbaci i odagna one ružne koje prezire i ne voli, zbog kojih će biti omražen kod Allaha, baš kao što su ashabi, r.a., pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „O, Allahov Poslaniče, neki od nas ponekad u sebi osjeti pomisao zbog koje bi radije da izgori i postane ugaraka, negoli da to obznani i iskaže?!“ Poslanik, s.a.v.s., upita: „Zar to već osjećate?“ „Da“, odgovoriše. A on na to uzvrati: „To je istinitost imana!“ (Ahmed) A u drugoj verziji stoji: „Hvala Allahu koji je šejtanovu spletku učinio samo došaptavanjem!“
U vezi s tumačenjem Poslanikovih riječi imamo dva mišljenja:
Prvo: da se istinitost imana ogleda u odbijanju i odagnavanju tih misli i došaptavanja;
Drugo: da su prisustvo takvih misli i šejtansko došaptavanje znak istinitosti imana u srcu roba, jer je šejtanski napad uslijedio s ciljem oslabljivanja i uništenja imana.
Allah Svemogući stvorio je dušu nalik na mlinsko kameno kolo koje melje i nikad ne staje. Uvijek se u njega ubacuje nešto da melje, pa ako se ubaci žito kolo će ga samljeti, a ako se ubaci zemlje ili kamenčići, kolo će i njih samljeti.
Misli i došaptavanja koja kolaju umom jesu poput žita koje se ubacuje u mlinsko kolo, a ono uvijek meljei ne zaustavlja se, pa se u njega mora stalno nešto ubacivati. Neki ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuju žito, pa ono melje i izbacuje brašno koje koristi njima, a i drugim ljudima, dok većina ljudi u svoje mlinsko kolo ubacuje kamenje, pijesak i blato. No, kad dođe vrijeme spravljanja hljeba, svako će uvidjeti šta je, ustvari, mljeo.
Ibn Kajjim el-Dževzi