Postoje deset stvari koje su propale, a onome ko ih posjeduje nece koristiti:
-- znanje koje se ne primenjuje;
-- djelo koje nije u skladu s praksom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. i u kojem nema iskrenosti;
-- imetak koji se ne troši, tako se njime neće okoristiti njegov sakupljač, niti če ga taj imetak voditi ka ahiretskom dobru;
-- srce u kojem nema ljubavi prema Allahu Uzvišenom, čežnje za NJjim i boravkom u Njegovoj blizini;
-- tjelo koje se ne pokorava Allahu Uzvišenom i ne služi Njegovu vjeru;
-- ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome (Allahu) i izvršavanje Njegovih (Allahovih) naredbi;
-- razmišljanje o onome što neće koristiti;
-- služenje nekoj osobi koje te neće približiti Allahu Uzvišenom, a ni donjeti dunjalučku korist;
-- strah ili nadanje od onoga ćija je kika u Allahovoj ruci, koji je zatočenik u Njegovoj vlasti, koji sam sebi nemože korist priuštiti, nedaću od sebe odkloniiti, koji ne posjeduje ni život, ni smrt, i ni čas proživljenja.
A največa propast od svega spomenutog jeste gubljennje vremena i upropaštavanje srca. Upropaštavanje srca počinjes davanjem prednosti dunjaluku nad ahiretom, a vrijeme se gubi nadom u dug život.
Svako zlo se krije u slijeđenju strasti i nadanju u dug život, dok je svaki uspijeh vezan za slijeđenje jasne upute i pripremanje za dan povratka Allahu Sveznajućem.
A od Allah stiže pomoć i podrška.
Zaista je čudno kad čovjek ima neku potrebu, on svu svoju želju i brigu usmijeri ka Allahu Svemoćnome, da mu On, Uzvišeni, riješi taj problem, ali se nikada nebrine o životu svoga srca, niti od Allah Uzvišenog traži da sačuva njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i da ga izlijeći od bolesti strasti i sumnji. No, kada srce umre, čovjek i ne osjeća da ćini grijeh.
(Kniga Riznica Znanja -Ibn Kajjim str. 350)
pukaAllahu.com
-- znanje koje se ne primenjuje;
-- djelo koje nije u skladu s praksom Allahovog Poslanika, s.a.v.s. i u kojem nema iskrenosti;
-- imetak koji se ne troši, tako se njime neće okoristiti njegov sakupljač, niti če ga taj imetak voditi ka ahiretskom dobru;
-- srce u kojem nema ljubavi prema Allahu Uzvišenom, čežnje za NJjim i boravkom u Njegovoj blizini;
-- tjelo koje se ne pokorava Allahu Uzvišenom i ne služi Njegovu vjeru;
-- ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome (Allahu) i izvršavanje Njegovih (Allahovih) naredbi;
-- razmišljanje o onome što neće koristiti;
-- služenje nekoj osobi koje te neće približiti Allahu Uzvišenom, a ni donjeti dunjalučku korist;
-- strah ili nadanje od onoga ćija je kika u Allahovoj ruci, koji je zatočenik u Njegovoj vlasti, koji sam sebi nemože korist priuštiti, nedaću od sebe odkloniiti, koji ne posjeduje ni život, ni smrt, i ni čas proživljenja.
A največa propast od svega spomenutog jeste gubljennje vremena i upropaštavanje srca. Upropaštavanje srca počinjes davanjem prednosti dunjaluku nad ahiretom, a vrijeme se gubi nadom u dug život.
Svako zlo se krije u slijeđenju strasti i nadanju u dug život, dok je svaki uspijeh vezan za slijeđenje jasne upute i pripremanje za dan povratka Allahu Sveznajućem.
A od Allah stiže pomoć i podrška.
Zaista je čudno kad čovjek ima neku potrebu, on svu svoju želju i brigu usmijeri ka Allahu Svemoćnome, da mu On, Uzvišeni, riješi taj problem, ali se nikada nebrine o životu svoga srca, niti od Allah Uzvišenog traži da sačuva njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i da ga izlijeći od bolesti strasti i sumnji. No, kada srce umre, čovjek i ne osjeća da ćini grijeh.
(Kniga Riznica Znanja -Ibn Kajjim str. 350)
pukaAllahu.com