Islam je vjera po mjeri covjeka, prirodna vjera i ako smo se složili da je emocionalna sklonost covjeka prema ženi,i obratno, prirodna, onda nema nikakve dileme oko stava Islama prema tome
O cemu? O nevjerovatnom iskustvu i neopisivom osjecaju. O tihom razumjevanju i snažnoj podršci. O dijeljenju i opraštanju. O bliskosti u teškoci i lahkoci. O blagom osmjehu i dobronamjernoj opomeni. O onome što ne zahtjeva savršenstvo i trpi ljudsku slabost i manjkavost. O svakodnevnoj hronici sitnih nerviranja, problema, nadanja, kompromisa, malih razocarenja i velikih pobjeda. O zaljubljenosti... O ljubavi izmedu covjeka i žene...
Zašto? Jer o tome nismo nikada govorili. Jer je svako od nas tako nešto doživio ili ce doživjeti. Jer ako mi budemo o tome šutjeli drugi ce govoriti i vec govore. Jer su o tome lagali i lažu, a niko ne upozorava. Jednostavno, kad-tad o tome moramo makar nešto reci.
Zaljubljenost ili ljubav izmedu muškarca i žene je, sa društvenog aspekta, jedna sasvim normalna i uobicajena stvar i za površnog posmatraca nema velikog uticaja na društvena kretanja. Medutim, ukoliko uzmemo u obzir cinjenicu da društvo, ustvari, cine pojedinci za koje, bez imalo sumnje, takvo iskustvo predstavlja jedno od najvažnijih u životu, onda ce nam biti jasno da ta pojava ima veci znacaj za društvo nego mnoge druge pojave, kojima se pridaje veca pažnja.
Kod covjeka kao emocionalnog bica, ljubav, naklonost ili privrženost odredenoj licnosti suprotnog pola je zasigurno jedna od najjacih ako ne i najjaca emocija, koja nikada ne ostaje samo puki osjecaj nego gotovo uvijek podrazumijeva akciju. Bilo da se radi o nekakvom pokušaju da se ona iskaže ili pak uguši i zataška, ona bezuvjetno ostavlja traga na covjeka, i ukoliko se ne radi o pretvaranju, nikada nije beznacajna. Još nekoliko faktora dokazuje da te emocije i osjecaji koji se javljaju kod pojedinca, mogu itekako biti znacajni po cjelokupno društvo. Uzmimo samo cinjenicu da bi to trebao biti jedan od najcešcih uzroka zasnivanja porodice koja je jezgro i celija društva, i funkcioniranje te celije uveliko zavisi od medusobnog odnosa osoba koje su tu porodicu zasnovale. Veoma je važno, takoder, to što je ta pojava u vecini slucajeva vezana za mlade ljude, omladinu, koja je u isto vrijeme i najaktivniji i najvitalniji dio društva.
Covjeku prirodena emocija
Sad kada nam je konacno postalo jasno da za sve nas nije nevažno kada se neko zaljubi u nekoga, možemo poceti govoriti o onome što nas ustvari i interesuje. Naprimjer, vjerovatno cete se poslije ovoga pitati, ako se vec niste pitali, je li se onda meni kao muslimanu dozvoljeno zaljubiti, ili još konkretnije je li grijeh biti zaljubljen? Iako se na ovako jednostavna pitanja obicno dobivaju izrazito komplikovani odgovori, mi cemo pokušati da to izbjegnemo. Ustvari, svakome ko poznaje i razmišlja o temeljima i suštini Islama, odmah ce biti jasno da bilo koja emocija, osjecaj, cuvstvo, ukoliko su prirodeni covjeku ne mogu nikako biti apriori zabranjeni. Islam je vjera po mjeri covjeka, prirodna vjera i ako smo se složili da je emocionalna sklonost covjeka prema ženi, i obratno, prirodna, onda nema nikakve dileme oko stava Islama prema tome. Medutim, kao što smo na pocetku upozorili, nije sve tako jednostavno. Opet cemo se morati vratiti na temelje i suštinu vjere i sjetiti se da je covjeku, takoder, u svakom pogledu prirodeno nesavršenstvo, manjkavost i zavisnost od njegova Stvoritelja, i da je i u ovom slucaju neophodna uputa i usmjerenje od Onoga koji je stvorio i covjeka i sve te emocije u njemu.
Samo u braku
Zaljubljenost ili ljubav covjeka i žene prihvatljiva je samo onda kada ona ima mogucnost i realne uslove da bude na moralan i legitiman nacin iskazana i ispoljena i sa jedne i sa druge strane. Dakle, samo onda kada zaljubljeni imaju mogucnost da svoj emocionalni naboj koji je bezuvjetno povezan sa tjelesnom privlacnošcu ispolje u vezi, koja podrazumjeva medusobna prava i obaveze, koja se kod nas popularno naziva- brak.
Nema sumnje da je covjek manje-više nesposoban da sam kontroliše svoje emocije, a pogotovo kada je ovo u pitanju, i stoga je Šerijat propisao društvene i moralne norme (obaranje pogleda, pokrivanje žene, zabrana druženja muškaraca i žena...itd) koje omogucuju i olakšavaju covjeku i ženi da sprijece neprirodno i nekontrolisano rasplamsavanje emocija, koje bi mogle dovesti do postupaka koji bi štetili samim pojedincima, a i društvu uopce. Kada bi uzeli kao primjer društvo koje bi primjenjivalo ove norme u potpunosti, onda, unutar tog društva pojedninac fakticki ne bi ni imao mogucnost da se zaljubi prije nego bi imao realne uslove da odmah ili u bliskoj buducnosti tu svoju ljubav u svoj svojoj ljepoti i snazi ispolji i iskaže.
Pored ovih opce društvenih usmjerenja, zaljubljenost, kao emocija, i unutar samog covjeka ima odredene prirodne granice. Ona nikako ne smije preci iz covjeku prirodenog osjecaja ljubavi, naklonosti, privrženosti u osjecaj zanesenosti i zaludenosti, koja odvodi covjeka iz realnosti u idealiziranje i pretjerivanje. Takve ljubavi nikada nisu izraz stvarne emocionalne snage nego upravo izraz slabosti da se odupre maštanju, zamišljanju, idealiziranju i bježanju od stvarnosti.
Zaljubljenost kao sredstvo manipulacije
Pretpostavljam da ce poslije citanja ovih redaka vaše misli ili rijeci zvucati otprilike ovako: "Eh kad nam znaš ovako lijepo vaziti, onda bi nam mogao štogod progovoriti i o ovoj našoj stvarnosti u kojoj nema takvog društva ni na vidiku, niti ima baš na bacanje ljudi koji to o cemu ti pricaš prakticno žive."
Istina je da zaljubljenost i ljubav danas, barem kada su ljudi zapadnjackog svjetonazora u pitanju imaju možda malo drugacije znacenje i smisao, ali je sigurno da je kod prosjecnog covjeka takvog pogleda na život, zaljubljenost ili ljubav možda jedini ideal koji još uvijek uspijeva da se odupre agresivnom materijalizmu koji je do sada porušio sve ideale i maštanja i u centar stavio interese svake vrste, kako one sitnošicarske tako i one globalne i dugorocne. Još uvijek ce takav covjek pasti na srceparajucu romansu mladica i djevojke usred tragedije u kojoj strada preko hiljadu ljudi (Titanik op.a), još uvijek ce povjerovati u Esmeraldinu tragicnu i beskraju ljubav i reci kako ipak prave ljubavi još uvijek ima. Ustvari, shvativši ovo nismo "otkrili Ameriku" jer su ovo neki ljudi mnogo prije ustanovili, shvativši da je covjek izrazito osjetljiv kada je ovo u pitanju i u stanju, je zarad ljubavi opravdati rušenje principa i moralnih normi. Svi smo barem jednom u životu culi krilaticu "u ljubavi je sve dozvoljeno", koja onako izgleda vrlo simpaticno, ali nosi veoma opasnu poruku tj. opravdava prelazak svih granica i rušenje principa ma ko ih postavio. Zaljubljenost, ljubav se predstavlja kao visko moralan cin, a u isto vrijeme se, kako bi se ona zadovoljila, dozvoljavaju najnemoralniji postupci, poput izdaje, prevare, laži i slicno. Koliko smo samo puta odobravajuci posmatrali preljubu nekog filmskog ili serijskog junaka, pravdajuci to time što je on ili ona "istinski zaljubljen", ne shvatajuci da smo time upali u zamku u kojoj nam se ljubav i zaljubljenost uvijek vežu za kršenje svakog morala i cestitosti. Nažalost, ovaj plemeniti osjecaj je danas postao samo sredstvo putem kojeg se svima, a posebno omladini, na njima prihvatljiv nacin, natura i podvaljuje nemoral, blud i razvrat svake vrste.
Tarik Lazovic
O cemu? O nevjerovatnom iskustvu i neopisivom osjecaju. O tihom razumjevanju i snažnoj podršci. O dijeljenju i opraštanju. O bliskosti u teškoci i lahkoci. O blagom osmjehu i dobronamjernoj opomeni. O onome što ne zahtjeva savršenstvo i trpi ljudsku slabost i manjkavost. O svakodnevnoj hronici sitnih nerviranja, problema, nadanja, kompromisa, malih razocarenja i velikih pobjeda. O zaljubljenosti... O ljubavi izmedu covjeka i žene...
Zašto? Jer o tome nismo nikada govorili. Jer je svako od nas tako nešto doživio ili ce doživjeti. Jer ako mi budemo o tome šutjeli drugi ce govoriti i vec govore. Jer su o tome lagali i lažu, a niko ne upozorava. Jednostavno, kad-tad o tome moramo makar nešto reci.
Zaljubljenost ili ljubav izmedu muškarca i žene je, sa društvenog aspekta, jedna sasvim normalna i uobicajena stvar i za površnog posmatraca nema velikog uticaja na društvena kretanja. Medutim, ukoliko uzmemo u obzir cinjenicu da društvo, ustvari, cine pojedinci za koje, bez imalo sumnje, takvo iskustvo predstavlja jedno od najvažnijih u životu, onda ce nam biti jasno da ta pojava ima veci znacaj za društvo nego mnoge druge pojave, kojima se pridaje veca pažnja.
Kod covjeka kao emocionalnog bica, ljubav, naklonost ili privrženost odredenoj licnosti suprotnog pola je zasigurno jedna od najjacih ako ne i najjaca emocija, koja nikada ne ostaje samo puki osjecaj nego gotovo uvijek podrazumijeva akciju. Bilo da se radi o nekakvom pokušaju da se ona iskaže ili pak uguši i zataška, ona bezuvjetno ostavlja traga na covjeka, i ukoliko se ne radi o pretvaranju, nikada nije beznacajna. Još nekoliko faktora dokazuje da te emocije i osjecaji koji se javljaju kod pojedinca, mogu itekako biti znacajni po cjelokupno društvo. Uzmimo samo cinjenicu da bi to trebao biti jedan od najcešcih uzroka zasnivanja porodice koja je jezgro i celija društva, i funkcioniranje te celije uveliko zavisi od medusobnog odnosa osoba koje su tu porodicu zasnovale. Veoma je važno, takoder, to što je ta pojava u vecini slucajeva vezana za mlade ljude, omladinu, koja je u isto vrijeme i najaktivniji i najvitalniji dio društva.
Covjeku prirodena emocija
Sad kada nam je konacno postalo jasno da za sve nas nije nevažno kada se neko zaljubi u nekoga, možemo poceti govoriti o onome što nas ustvari i interesuje. Naprimjer, vjerovatno cete se poslije ovoga pitati, ako se vec niste pitali, je li se onda meni kao muslimanu dozvoljeno zaljubiti, ili još konkretnije je li grijeh biti zaljubljen? Iako se na ovako jednostavna pitanja obicno dobivaju izrazito komplikovani odgovori, mi cemo pokušati da to izbjegnemo. Ustvari, svakome ko poznaje i razmišlja o temeljima i suštini Islama, odmah ce biti jasno da bilo koja emocija, osjecaj, cuvstvo, ukoliko su prirodeni covjeku ne mogu nikako biti apriori zabranjeni. Islam je vjera po mjeri covjeka, prirodna vjera i ako smo se složili da je emocionalna sklonost covjeka prema ženi, i obratno, prirodna, onda nema nikakve dileme oko stava Islama prema tome. Medutim, kao što smo na pocetku upozorili, nije sve tako jednostavno. Opet cemo se morati vratiti na temelje i suštinu vjere i sjetiti se da je covjeku, takoder, u svakom pogledu prirodeno nesavršenstvo, manjkavost i zavisnost od njegova Stvoritelja, i da je i u ovom slucaju neophodna uputa i usmjerenje od Onoga koji je stvorio i covjeka i sve te emocije u njemu.
Samo u braku
Zaljubljenost ili ljubav covjeka i žene prihvatljiva je samo onda kada ona ima mogucnost i realne uslove da bude na moralan i legitiman nacin iskazana i ispoljena i sa jedne i sa druge strane. Dakle, samo onda kada zaljubljeni imaju mogucnost da svoj emocionalni naboj koji je bezuvjetno povezan sa tjelesnom privlacnošcu ispolje u vezi, koja podrazumjeva medusobna prava i obaveze, koja se kod nas popularno naziva- brak.
Nema sumnje da je covjek manje-više nesposoban da sam kontroliše svoje emocije, a pogotovo kada je ovo u pitanju, i stoga je Šerijat propisao društvene i moralne norme (obaranje pogleda, pokrivanje žene, zabrana druženja muškaraca i žena...itd) koje omogucuju i olakšavaju covjeku i ženi da sprijece neprirodno i nekontrolisano rasplamsavanje emocija, koje bi mogle dovesti do postupaka koji bi štetili samim pojedincima, a i društvu uopce. Kada bi uzeli kao primjer društvo koje bi primjenjivalo ove norme u potpunosti, onda, unutar tog društva pojedninac fakticki ne bi ni imao mogucnost da se zaljubi prije nego bi imao realne uslove da odmah ili u bliskoj buducnosti tu svoju ljubav u svoj svojoj ljepoti i snazi ispolji i iskaže.
Pored ovih opce društvenih usmjerenja, zaljubljenost, kao emocija, i unutar samog covjeka ima odredene prirodne granice. Ona nikako ne smije preci iz covjeku prirodenog osjecaja ljubavi, naklonosti, privrženosti u osjecaj zanesenosti i zaludenosti, koja odvodi covjeka iz realnosti u idealiziranje i pretjerivanje. Takve ljubavi nikada nisu izraz stvarne emocionalne snage nego upravo izraz slabosti da se odupre maštanju, zamišljanju, idealiziranju i bježanju od stvarnosti.
Zaljubljenost kao sredstvo manipulacije
Pretpostavljam da ce poslije citanja ovih redaka vaše misli ili rijeci zvucati otprilike ovako: "Eh kad nam znaš ovako lijepo vaziti, onda bi nam mogao štogod progovoriti i o ovoj našoj stvarnosti u kojoj nema takvog društva ni na vidiku, niti ima baš na bacanje ljudi koji to o cemu ti pricaš prakticno žive."
Istina je da zaljubljenost i ljubav danas, barem kada su ljudi zapadnjackog svjetonazora u pitanju imaju možda malo drugacije znacenje i smisao, ali je sigurno da je kod prosjecnog covjeka takvog pogleda na život, zaljubljenost ili ljubav možda jedini ideal koji još uvijek uspijeva da se odupre agresivnom materijalizmu koji je do sada porušio sve ideale i maštanja i u centar stavio interese svake vrste, kako one sitnošicarske tako i one globalne i dugorocne. Još uvijek ce takav covjek pasti na srceparajucu romansu mladica i djevojke usred tragedije u kojoj strada preko hiljadu ljudi (Titanik op.a), još uvijek ce povjerovati u Esmeraldinu tragicnu i beskraju ljubav i reci kako ipak prave ljubavi još uvijek ima. Ustvari, shvativši ovo nismo "otkrili Ameriku" jer su ovo neki ljudi mnogo prije ustanovili, shvativši da je covjek izrazito osjetljiv kada je ovo u pitanju i u stanju, je zarad ljubavi opravdati rušenje principa i moralnih normi. Svi smo barem jednom u životu culi krilaticu "u ljubavi je sve dozvoljeno", koja onako izgleda vrlo simpaticno, ali nosi veoma opasnu poruku tj. opravdava prelazak svih granica i rušenje principa ma ko ih postavio. Zaljubljenost, ljubav se predstavlja kao visko moralan cin, a u isto vrijeme se, kako bi se ona zadovoljila, dozvoljavaju najnemoralniji postupci, poput izdaje, prevare, laži i slicno. Koliko smo samo puta odobravajuci posmatrali preljubu nekog filmskog ili serijskog junaka, pravdajuci to time što je on ili ona "istinski zaljubljen", ne shvatajuci da smo time upali u zamku u kojoj nam se ljubav i zaljubljenost uvijek vežu za kršenje svakog morala i cestitosti. Nažalost, ovaj plemeniti osjecaj je danas postao samo sredstvo putem kojeg se svima, a posebno omladini, na njima prihvatljiv nacin, natura i podvaljuje nemoral, blud i razvrat svake vrste.
Tarik Lazovic