S obzirom na to da su se dani u Poslanikovo vrijeme provodili oko džamije i bili usmjereni na namaze, podijelio sam dan na periode pet dnevnih namaza. Zato što su kasni noćni sati imali poseban značaj za Poslanika, a.s. i one koji ga slijede i njih sam uključio kao poseban period dana.
Jutro
Dnevni život planete započinje ujutro prije zore. Od pojave rose do otvaranja pupoljaka, od pjeva ptica do blagog povjetarca, sva bića sjede skupa u halki prije izlaska sunca, čineći zikr svojim jedinstvenim jezicima. Čovjek također svjesno učestvuje u ovom zikru i započinje svoj dan različitim oblicima zikra i aktivnostima, a izdvaja se namaz.
Muhammed, s.a.v.s, je također započinjao dan namazom. Međutim, nakon što bi Abdullah ibn Ummi Maktum, jedan od ashaba, proučio sabahski ezan, naš Poslanik bi klanjao sunnet sabah-namaza u svojoj sobi, a onda bi izašao u džamiju da predvodi farz. S izuzetkom onih koji su imali ozbiljan razlog za nedolazak, svi muslimani u Medini su se trudili da klanjaju svaki farz za Poslanikom.
Svako jutro poslije namaza Poslanik bi prvo učio tesbih i dijelove Kur'ana dok Sunce ne odskoči do određene visine, a onda bi se okrenuo ashabima i razgovarao s njima. U ovim razgovorima se raspravljalo o mnogim pitanjima vezanim za ljudske potrebe, od aktuelnih tema do historijskih sjećanja, od tumačenja snova do služenja vjeri, postavljala su se pitanja i davali odgovori i rješenja problema. Drugim riječima, odmah nakon halke ibadeta formirala bi se halka znanja i kulture. Šta je ovaj sat ili više druženja s Poslanikom u najproduktivnijem dijelu dana pružao prisutnima, to mogu znati samo oni koji su to i doživjeli, a u njemu trebamo tražiti razlog izuzetnosti ashaba.
Ako nije imao gdje drugo gdje bi trebao otići poslije namaza, Poslanik bi se vratio kući i tamo upitao ima li hrane. Ako bi bilo, doručkovao bi, u suprotnom bi rekao: „Onda postim“ i ispostio bi taj dan. Kad je bilo hrane, to je obično bilo mlijeko, hurme, hljeb od ječma i slično. Jeo je šta god bi našao kod kuće i nije birao hranu.
Za razliku od današnjeg vremena, Poslaniku jelo nije bilo u središtu života, svakodnevnica nije bila organizovana prema vremenu za ručak ili večeru, nije se puno vremena trošilo na jelo, nije bilo problema ako nije bilo hrane, nisu se priređivale otmjene večere, hrana nije stalno spominjana u razgovorima, nije se putovalo kilometrima radi bolje hrane, nisu se pravile godišnje zalihe, stolovi nisu ni postavljani i slično. U ovakvim okolnostima, za razliku od danas, više vremena i novca je preostajalo za važnije stvari.
Poslanik Muhammed bi se kratko odmarao prije podneva. Pored noći i po danu se odmaralo i spavalo zbog nedostatka sna i odmora zbog noćnog namaz i sličnih aktivnosti, zbog nedostatka koncentracije od na*!*!*!*!og rada i stresa i zbog umora tijela od tople klime. Ovo se naziva kajlula u islamskoj literaturi, a možemo ga nazvati i prijepodnevno ili podnevno spavanje.
Podne
Podne je vrijeme kad dan dostiže potpunost i počinje opadati, dnevne obaveze su ispunjene do određenog stepena i javlja se potreba da ostavimo rad i da se kratko odmorimo, a i duh treba odmor od nepažnje i umora koje izaziva prolaznost ovog svijeta i naporan rad. Ljudska duša osjeća veliko uzbuđenje i potrebu da klanja podne namaz da bi pobjegla od skučene atmosfere, da se uzdigne u prisustvu Uzvišenog Gospodara, da preklapajući ruke pokažemo zahvalnost na blagodatima i da zamolimo za pomoć; da pokažemo svoju bespomoćnost i da se poklonimo pred uzvišenosti i veličanstvenosti, a naročito ako bi ovaj namaz bio klanjan za Poslanikom...
Da, Poslanik, a.s., bi predvodio podne namaz usred dana ashabima koji su trčali u džamiju s usrdnom čežnjom. Ako bi bio petak, onda bi se za namaz pripremali na potpuno drugačiji način, s entuzijazmom i u prazničnom duhu. Rezali su nokte, kupali se, oblačili novu odjeću, stavljali parfem, dolazili u džamiju ranije nego obično, slušali Poslanikovu hutbu i onda klanjali. Žene i djeca su dolazili na ovaj namaz češće nego na druge.
Ručak se ne spominje često u izvorima. Količina koja se daje za vitre je računata prema dva obroka dnevno, što pokazuje da nije postojao treći dnevni obrok pored doručka i večere. Ovo objašnjava kako je lahko postiti nekome ko inače doručkuje u vrijeme sehura. Jesti samo dva puta dnevno i u današnje vrijeme je sunnet koji ne treba samo preporučivati, već i prakticirati, zato što štedi vrijeme i novac, a i zdravije je. Dijabetičari i ljudi s drugim teškoćama su, naravno, izuzetak.
Ponekad je Poslanik Muhammed posjećivao ashabe, obavljao dnevne zadatke, posvećivao se problemima društva kao vladar, diktirao objavljene ajete pisarima, obavještavao ljude o hitnim zapovijedima i primao goste. Naprimjer, nakon osme godine poslije hidžre, mnogi ambasadori su dolazili u posjetu. Dio dana je prolazio u susretima s njima, odgovaranju na njihova pitanja i zahtjeve i ispraćanju gostiju.
Poslijepodne
Po uputi iz Kur'ana, naš Poslanik je pripisivao posebnu vrijednost ovom namazu i Bilal bi pozvao zajednicu na namaz svojim dirljivim glasom. Zato što je ikindija namaz vrijeme kad se smjenjuje dnevna i noćna straža meleka koji štite vjernike, zikr poslije ovog namaza je duži. Ovo je preneseno u hadisu: „Jedna skupina meleka je uz nas tokom dana, a druga tokom noći. Oni se okupe u vrijeme sabaha i ikindije da smijene stražu. Iako naš Gospodar najbolje zna stanje svojih robova, On pita meleke: „Kako ste ostavili Moje robove?“ Oni odgovore: „Ostavili smo ih u molitvi i bili smo pored njih dok su bili u molitvi.“
Poslanik, a.s., je imao običaj koji je održavao: poslije ikindije je posjećivao svoje supruge da ih pita kako su i da li trebaju nešto, a one su ga ugošćavale onim što su imale kod sebe.
Večer
Večer nas podsjeća da će poput mnogih stvorenja koja umiru na kraju ljeta i čovjek umrijeti jednog dana i da će svijet biti uništen na početku Sudnjeg dana. U tom trenutku ljudska duša želi stajati u prisustvu Onog koji sve to ostvaruje i izgovarajući „Bog je najveći“ ostaviti sve prolazno ustranu i slaviti Ga i još jednom očitovati Njegovu veličinu. U ovoj želji, Poslanik, a.s., je često počinjao čekati akšam -namaz još prije zalaska sunca i čim bi se ezan proučio, stao bi pred Allaha. Poslije farza klanjao je i 2 do 6 rekata sunneta i to je preporučio da se čini.
Poslije akšama Poslanik, a.s., bi okupio porodicu kod one supruge kod koje će provesti tu noć i otpočeo bi porodični razgovor. Poslanikova, a.s., kuća je postala sredina u kojoj učenje i poučavanje nikad nije prestajalo, ni za njegovog života ni poslije. Nakon Poslanikovog preseljenja, njegove supruge su nastavile ove aktivnosti, otvarajući ih za širi krug ljudi. Poslanikov porodični život je imao veliku ulogu u prenošenju nekih posebnih propisa za žene, kao i mnogih općih propisa islama, a u tome su veoma značajni bili upravo ovi „večernji razgovori“. Oni su bili neka vrsta škole i izvorište za mnoge nenadmašne učenjake, s Aišom, r.a., na čelu. Naravno, nije se razgovaralo samo o znanju, razvijala se privrženost među članovima porodice koji su dolazili iz različitih sredina i kultura, s različitim karakterima, svi su se zbližavali i zajednički težili da Poslaniku, a.s., olakšaju slatki teret poslanstva, s vremena na vrijeme su se međusobno šalili... Ukratko, stvarana je atmosfera potrebna sretnoj porodici.
Noć
U vrijeme jacije namaza sve je obavijeno tamom, ono što se vidi po danu kao da više ne postoji; kao da sada, nakon čovjeka koji je preminuo, umire i zaboravlja se i sve ono što je posjedovao. Kao da nam se predočava potpuni kraj zemaljskog života koji je iskušenje. Veličina Svemogućeg se još jednom ukazuje čovjeku koji je često kao zakopan u onom što ga okružuje. Jer Allah s lahkoćom okreće, piše, briše i mijenja dan i noć, ljeto i zimu, ovaj svijet i budući, poput stranica knjige. Čovjek kojemu se sada budućnost čini mračnom, bez nade, slab i potreban, u ovo vrijeme obavlja namaz, okreće se, oslanja i utječe Allahu, dž.š, istinskom prijatelju čija je moć sveobuhvatna. Čovjek i prije sna, koji nalikuje smrti, klanja namaz da bi završio svoj dan dobrom.
Poslanik, a.s., je predvodio ashabe u namazu i ako nije bilo nekih važnih situacija, povukao bi se na počinak bez razgovora. Prije spavanja je učio dove koje su uvijek imale veoma važno mjesto u njegovom životu. Aiša, r.a., prenosi dove i običaje Poslanika, a.s., prije spavanja: „Poslanik bi svaku noć kad legne skupio dlanove, puhnuo u njih i proučio sure Ihlas, Felek i Nas, a onda bi rukama dotakao svaki dio tijela počevši od glave i to bi ponovio tri puta.“ Naravno, možemo naći i druge preporuke i prakse na ovu temu, kao naprimjer jednu koju prenosi Alija, r.a.: „Poslanik je preporučio Fatimi i meni: 'Kad legnete u postelju, proučite po 33 puta Allahu ekber, subhanallah i elhamdulillah.'“ Kad je Alija, r.a., rekao da više nikad nije propustio da to uradi, neko je upitao: „Čak ni u noći Siffina?“, a on je odgovorio: „Da, ni tada...“
Kasna noć
Kasno noćno doba podsjeća čovjeka na zimu, kabur i berzeh, i na to koliko je njegova duša ovisi o milosti Allaha, dž.š. Zbog toga je noćni namaz nezamjenjiv izvor svjetlosti koja će osvijetliti naš put u noći kabura i tami berzeha.
Poslanik je posljednji dio svog dana, kasne noćne sate, provodio u ibadetu. Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla: “Naš Poslanik bi noću klanjao dok mu noge ne bi otekle. Kad je neko upitao: „Allahov Poslaniče, Allah ti je oprostio prošle i buduće grijehe, pa zašto se i dalje toliko mučiš?“, odgovorio je: „Zar da ne budem zahvalan rob?“
Poslanik Muhammed se odmarao nakon noćnog namaza i ustao bi na sabah na poziv mujezina. Bilal je učio ezan prije zore i budio ljude na sehur i noćni namaz, a Abdullah ibn Ummi Mektum je učio ezan u zoru, označavajući nastupanje vremena za sabah namaz.
Zaključak
Svakodnevni život Poslanika Muhammeda se može analizirati iz raznih uglova, međutim, kako god mu se pristupi, pronaći ćemo djela, običaje i riječi koje će uputiti cijelo čovječanstvo. U vremenu u kojem se svakodnevni život pretvorio u noćnu moru, kako su sretni oni koji mogu izučiti Poslanikov život i izvući pouke iz njega!
Autor: Dr. Abdulhakim Yuce
Izvor: Nahla.ba