Jesmo li spremni umrjeti?
Smrt…
Tisina…
Ili svjetlo,kako za koga…nekom ce smrt biti ulazak u vjecni mrak,nekome ulazak u privremeni mrak,a nekom ce Allah osvjetliti njegovo prebivaliste u ahiretu.
Mozda je neko mislio kad je ugledao ovaj naslov,da je ovo neki poziv na dzihad ili ne daj Boze neku samoubilacku akciju.Ne,nisam to zelio niti namjeravao ovim tekstom.Zelio sam nesto drugo.Da se na trenutak suocimo sa smrcu.Da razmisljamo o smrti.Da pomislimo da umiremo u ovom istom trenutku.Melek je dosao da nam uzme dusu.Nema odgadjanja.On se ne vraca neobavljena posla.
Jesmo li spremni umrijeti u ovom istom trenu?
Sta ostaje iza nas?Jesmo li iskoristili zivot,toliko koliko smo ga imali na raspolaganju?Sta smo posijali?Jel ima neko veceras,da smo mu duzni?Jesmo li ostavili oporuku,ili ce to ostati nepoznanica pa nece niko izmiriti taj dug.
Jesmo li se halalili sa svim onima koje smo citav zivot ogovarali?Ili smo isli na tu opciju da imamo toliko dobrih djela,kada nam svi ti mazlumi namire stetu koju smo im ucinili,ostace nam jos mnogo…Ovo je veliki rizik!
Sta je s nasim roditeljima?U kakvom stanju je bio nas medjusobni odnos prije smrti?Jesu li zadovoljni?Jesmo li kod njih zaradili Dzennet?
Smrt je dosla iznenada,bas kao sto nas je na to lijepo upozorio nas Gospodar.A mi smo to svaki dan zaboravljali,i pravili se slijepi kod ociju,i uvjek sebi ulijevali laznu nadu o dugom zivotu,i nasem konacnom iskrenom pokajanju.A ona,smrt,dosla je tako nenadano,kao nezvani gost…
Nismo se pokajali,nismo se izmirili s onim bratom,nismo ucnili majci ono veliko dobrocinstvo koje smo planirali,nismo zatrazili halal od svih onih… nismo naucili od Kur`ana ono sto smo planirali,nismo se popravili u svim tim losim osobinama koje su nas mucile duze vrijeme,svi planovi su u jednom trenu poremeceni.Jer je nastupila smrt.
I sad,neizvjesnost!Sta je Allah primio,a sta ne?A djelima dobrim siromasni.
E bas su cudni ljudi koji drugima sude,a zaboravljaju ovu veliku cinjenicu, da niko na ovom svijetu ma koliko bio dobar vjernik,nije siguran pred istinom smrti i ahireta,jer niko ne zna sta mu je primljeno od djela.
Pa odkud onda pravo covjeku da sebe smatra boljim od drugih,odkud mu pravo da se oholi nad drugim,kad ga ceka ovakva neizvjesnost.
Smrt je lekcija u kojoj ucimo da nista ne treba odgadjati za sutra.Jer nema nista na svijetu da dolazi tako iznenada kao ona.
Smrt je lekcija o medjuljudskim odnosima.Smrt je lekcija o hitnoj i iskrenoj tevbi.Smrt je lekcija o lijepom misljenju prema muslimanima.Smrt je lekcija o vlastitim brigama,koje potiskivaju u drugi plan brige o drugima.Smrt…
Nema nista korisnije za ljude od razmisljanja o smrti,jer razmisljanje je poticaj na rad i aktivnost,na ibadet i tevbu.Svjest o nadolazecoj smrti je znak Allahove milosti prema robu,a zaboravljanje smrti je prvi znak mrtvila srca ili njegovog teskog oboljena.A od cega je to obolilo ako ne od ljubavi i privrzenosti za neke dunjalucke blagodati i ukrase
Estagfirullah…ovo je prema Allahu dug.A halali brate i sestro,ovo je dug prema svim onima koje smo svjesno ili nesvjesno povredili.I jos,osim toga, da pazimo na minute koje dolaze,jer mozda one u sebi sadrze SMRT!
Miralem Mehic
dzemat-sabah.com
Smrt…
Tisina…
Ili svjetlo,kako za koga…nekom ce smrt biti ulazak u vjecni mrak,nekome ulazak u privremeni mrak,a nekom ce Allah osvjetliti njegovo prebivaliste u ahiretu.
Mozda je neko mislio kad je ugledao ovaj naslov,da je ovo neki poziv na dzihad ili ne daj Boze neku samoubilacku akciju.Ne,nisam to zelio niti namjeravao ovim tekstom.Zelio sam nesto drugo.Da se na trenutak suocimo sa smrcu.Da razmisljamo o smrti.Da pomislimo da umiremo u ovom istom trenutku.Melek je dosao da nam uzme dusu.Nema odgadjanja.On se ne vraca neobavljena posla.
Jesmo li spremni umrijeti u ovom istom trenu?
Sta ostaje iza nas?Jesmo li iskoristili zivot,toliko koliko smo ga imali na raspolaganju?Sta smo posijali?Jel ima neko veceras,da smo mu duzni?Jesmo li ostavili oporuku,ili ce to ostati nepoznanica pa nece niko izmiriti taj dug.
Jesmo li se halalili sa svim onima koje smo citav zivot ogovarali?Ili smo isli na tu opciju da imamo toliko dobrih djela,kada nam svi ti mazlumi namire stetu koju smo im ucinili,ostace nam jos mnogo…Ovo je veliki rizik!
Sta je s nasim roditeljima?U kakvom stanju je bio nas medjusobni odnos prije smrti?Jesu li zadovoljni?Jesmo li kod njih zaradili Dzennet?
Smrt je dosla iznenada,bas kao sto nas je na to lijepo upozorio nas Gospodar.A mi smo to svaki dan zaboravljali,i pravili se slijepi kod ociju,i uvjek sebi ulijevali laznu nadu o dugom zivotu,i nasem konacnom iskrenom pokajanju.A ona,smrt,dosla je tako nenadano,kao nezvani gost…
Nismo se pokajali,nismo se izmirili s onim bratom,nismo ucnili majci ono veliko dobrocinstvo koje smo planirali,nismo zatrazili halal od svih onih… nismo naucili od Kur`ana ono sto smo planirali,nismo se popravili u svim tim losim osobinama koje su nas mucile duze vrijeme,svi planovi su u jednom trenu poremeceni.Jer je nastupila smrt.
I sad,neizvjesnost!Sta je Allah primio,a sta ne?A djelima dobrim siromasni.
E bas su cudni ljudi koji drugima sude,a zaboravljaju ovu veliku cinjenicu, da niko na ovom svijetu ma koliko bio dobar vjernik,nije siguran pred istinom smrti i ahireta,jer niko ne zna sta mu je primljeno od djela.
Pa odkud onda pravo covjeku da sebe smatra boljim od drugih,odkud mu pravo da se oholi nad drugim,kad ga ceka ovakva neizvjesnost.
Smrt je lekcija u kojoj ucimo da nista ne treba odgadjati za sutra.Jer nema nista na svijetu da dolazi tako iznenada kao ona.
Smrt je lekcija o medjuljudskim odnosima.Smrt je lekcija o hitnoj i iskrenoj tevbi.Smrt je lekcija o lijepom misljenju prema muslimanima.Smrt je lekcija o vlastitim brigama,koje potiskivaju u drugi plan brige o drugima.Smrt…
Nema nista korisnije za ljude od razmisljanja o smrti,jer razmisljanje je poticaj na rad i aktivnost,na ibadet i tevbu.Svjest o nadolazecoj smrti je znak Allahove milosti prema robu,a zaboravljanje smrti je prvi znak mrtvila srca ili njegovog teskog oboljena.A od cega je to obolilo ako ne od ljubavi i privrzenosti za neke dunjalucke blagodati i ukrase
Estagfirullah…ovo je prema Allahu dug.A halali brate i sestro,ovo je dug prema svim onima koje smo svjesno ili nesvjesno povredili.I jos,osim toga, da pazimo na minute koje dolaze,jer mozda one u sebi sadrze SMRT!
Miralem Mehic
dzemat-sabah.com