Uzvišeni Allah je poslao Svoga Vjerovjesnika i Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem s uputom i jasnom istinom. Poslao ga je nakon dugog perioda u kojem nije bilo poslanika i kada su se prijašnje objave skoro izgubile i iskrivile jer je zavladala velika zabluda i neznanje. Kao rezultat nestanka Allahove vjere i njegovih pokornih robova, čovječanstvo je zapalo u velike nerede u svim pogledima: u vjeri, u ponašanju, u pojedinačnim i društvenim ponašanjima i vezama,... Tada Milostivi šalje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem kao milost svim svjetovima, pa kaže:
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلاَّ رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ [الأنبياء:107]
“I nismo te poslali osim kao milost svim svjetovima!”
I zaista, on je bio milost svim svjetovima. Njegova poslanica je bila svjetska, kako za arape tako i za rimljane, grke, indijance, vikinge, za svakog insana koji je bio u njegovo vrijeme i koji će doći do Sudnjega dana. Da bi njegova misija bila potpuna, on je morao i upozoravati na ono što šteti ljudima pa kaže Uzvišeni:
تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَى عَبْدِهِ لِيَكُونَ لِلْعَالَمِينَ نَذِيرًا [الفرقان:1]
“Neka je Uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.”
Allah se slanjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, smilovao svim ljudima, i vjernicima i nevjernicima. Oni koji budu u njega vjerovali i slijedili ga, živjeće u dobru i na ovom i na budućem svijetu, a oni koji ne budu u njega vjerovali, živjeće u okrilju islamske pravde gdje im neće faliti ni dlaka s glave. Prije pojave Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bila je velika borba među narodima i vjerama, svaki narod je ugnjetavao drugi, vjere nisu bile na izboru ljudima, nego su mnogi primoravani preko njihove volje, pa je došao islam i Allah je njime ukazao Svoju milost stanovnicima Zemlje, Svoju pravdu je rasprostranio među ljudima, i dok su se ljudi pridržavali tih svetih uputa živjeli su sretno i zadovoljno.
Uzvišeni je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi iz tmina izveo ljude na svjetlo upute. Sjetite se samo koliko je godina proveo u Mekki pozivajući ljude u islam čupajući na taj način mnogoboštvo iz srca ljudi. To je bio period kada nisu mnogo objavljivani propisi o namazu, zekatu i postu, nego je to bio period učvršćivanja vjerovanja u Allaha, kao i u ostale imanske šartove.
Dolaskom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, počinje novi period u historiji islama i koji će ostati sve do Sudnjega dana, a to je period kada se propisuju šeriatski propisi, određuju Allahove granice u halalu i haramu, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije preselio na ahiret sve dok nije dostavio ono što je Uzvišeni objavio te je na taj način upotpunjena blagodat prema ljudskom rodu.
Gospodar nas podsjeća na ove blagodati pa nam kaže:
وَلا تُفْسِدُوا فِي الأَرْضِ بَعْدَ إِصْلاحِهَا [الأعراف:56]
“I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen.”
Allah je zaista uspostavio red na Zemlji kada je poslao Svoga Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, popravio je stanje na planeti, stanje ne samo ljudi, nego i životinja, a u kraj se stalo onima koji nered čine i koji uništavaju harmoniju na dunjaluku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je uputio na svaki hajr koji će nam koristiti na ovom i budućem svijetu, ali nas je također i upozorio na svako zlo koje će nam škoditi na oba svijeta.
Red i nered su dvije suprotne strane, i svaka od njih isključuje onu drugu. Kada se nađe jedna od njih, druga nestane ili oslabi. Dakle, vjerovatno se sada postavlja pitanje: Šta je to red na Zemlji? Ili, kako doći do reda na Zemlji? Kako nastaje nered? Ili, preciznije rečeno: kad će stanovnici Zemlje živjeti u neredu a kad u redu i sreći?
Ono u što vjernik ne smije da sumnja, jeste da je red i ispravnost među ljudima i zemljama moguće ostvariti samo kroz Allahov savršeni zakon, pa ako ga se ljudi budu pridržavali, tada će imati mir i sklad i teoretski i praktično, a kada se ostave Allahovog dina islama, tada će nered zavladati i teoretski i praktično.
Kada sve ovo znamo, onda moramo malo analizirati taj red i sklad pa da vidimo koji su to razlozi sreće na Zemlji. Ako se malo bolje udubimo u ovu temu i razmislimo o Allahovom zakonu, vidjećemo da ova sreća i blagostanje zavise od mnogo stvari, a danas ćemo progovoriti o nekima koje u ovom trenutku smatramo najbitnijima:
Prvo: Sprovođenje na djelu Allahovog zakona, tj. onoga što je došlo u Kur'anu i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kur'an i sunnet su dva najbitnija sredstva dolaska do reda i harmonije na dunjaluku jer su njihovi propisi ispravni 100%. Treba li pitati uopšte zašto je to tako? Naravno da ne treba, jer dolaze direktno od našeg Sveznajućeg Gospodara, pa tako kaže Uzvišeni:
أَلا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ [الملك:14]
«A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten.»
A na drugom mjestu kaže:
وَإِذَا حَكَمْتُمْ بَيْنَ النَّاسِ أَنْ تَحْكُمُوا بِالْعَدْلِ [النساء:58]
“I kada ljudima sudite da pravično sudite.”
Allahovi propisi i zakoni su pravični, a sve mimo njih su izmišljeni i nasilnički, ma kako da ih nazovu njihovi izmislioci koji sjede po parlamentima i ljudima propisuju kako im se prohtije i ćefne. Ma koliko se ljudi trudili da zaista donesu neki dobar zakon ljudskom rodu, a koji je u suprotnosti sa Allahovim šeriatom, znajte da je taj zakon u najmanju ruku manjkav, i često možemo čuti kako ljudi govore: Ma, to je rupa u zakonu. Mnogi od tih izmišljenih zakona su kontradiktorni, jedni druge pobijaju i isključuju, i nemojte se čuditi kada na očigled cijelog svijeta najveći kriminalci i lopovi i dalje mirno šetaju ulicama, jer, oni su često van dometa zakona, dok se zakoni i torture sprovode nad običnim i poštenim narodom.
Istinu je rekao imam ehlis-sunneta Malik ibn Enes, rahimehullahu te'ala kada je rekao:
لن يُصلِح آخرَ هذه الأمّة إلاَّ ما صلُح به أوّلها
“Neće popraviti kraj ovog ummeta ništa osim čime je bio popravljen i njen početak.»
I ovo je zaista i stvarnost i istina. Uzvišeni Allah je od najnepismenijeg naroda, od
najsurovijeg naroda, od najsiromašnijeg naroda, učinio da budu, kada su se pridržavali Allahovog zakona najobrazovaniji, najplemenitiji i najbogatiji narod tog vremena. Kako i ne bili najobrazovaniji, kada je prva naredba od Allaha bila: UČI! Kako i ne bili najplemenitiji kada Uzvišeni kaže u suri Hudžurat: «Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji». I tako dalje, i tako dalje...
Drugo: Naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Ovaj časni poziv je jedan od najupečatljivijih odlika ummeta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže Uzvišeni:
كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنْ الْمُنكَرِ [آل عمران:110]
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate...»
Treće: Sprovođenje Allahovih propisa za krivična djela.
Islamski zakon, pa time i država koja sudi po Allahovom zakonu, odlikuje se efektivnošću i sasijecanjem zla u njegovom korijenu. Kaže Uzvišeni Allah u suri El-Maide:
إِنَّمَا جَزَاءُ الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الأَرْضِ فَسَادًا أَنْ يُقَتَّلُوا أَوْ يُصَلَّبُوا أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُمْ مِنْ خِلافٍ أَوْ يُنفَوْا مِنْ الأَرْضِ [المائدة:33]،
«Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.»
A u istoj suri Uzvišeni govori i o kazni za kradljivce pa kaže:
وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُوا أَيْدِيَهُمَا جَزَاءً بِمَا كَسَبَا نَكَالاً مِنْ اللَّهِ وَاللَّهُ عَزِيزٌ حَكِيمٌ [المائدة:38]
«Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.»
U hadisima nalazimo također vrijednost i važnost ispunjavanja Allahovih zakona, pa u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed stoji:
لحَدٌّ يُقام في الأرضِ خيرٌ مِن أن تمطَروا أربعينَ خريفًا
«Kazna koja se sprovede na Zemlji je bolja od toga da vam kiša pada četrdeset jeseni (godina).»
Kada neki nasilnik ili lopov zna da će ga stići šeriatska kazna još na ovom svijetu, pa da li će tada imati hrabrosi ukrasti nešto ili ubti nekoga na pravdi Boga? Naravno da će ove kazne pozitivno utjecati na sprječavanje zločina i kriminala a samim time će doći do veće sigurnosti u društvu. Ovo je kazna za neke vrste kriminala u šeriatu, dok za ove stvari na Zapadu ne postoji ovakav vid kažnjavanja, nego mnogi ubiju na desetine ljudi, pokradu na milione dolara, i opet ih vidimo kako nakon par godina zatvora haraju dunjaljukom i na taj način još više prkose žrtvama njihovih nezasitih lopovluka. Ako ovaj ummet želi mir i blagostanje, mora se vratiti svojim korjenima i osnovama, a to je nastojanje da se među muslimane vrati islamski zakon koji će ih čuvati od poroka i stranputice te voditi ka sreći i harmoniji na dunjaluku i ahiretu.
Bahtić Suljo, profesor šeriata
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلاَّ رَحْمَةً لِلْعَالَمِينَ [الأنبياء:107]
“I nismo te poslali osim kao milost svim svjetovima!”
I zaista, on je bio milost svim svjetovima. Njegova poslanica je bila svjetska, kako za arape tako i za rimljane, grke, indijance, vikinge, za svakog insana koji je bio u njegovo vrijeme i koji će doći do Sudnjega dana. Da bi njegova misija bila potpuna, on je morao i upozoravati na ono što šteti ljudima pa kaže Uzvišeni:
تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ عَلَى عَبْدِهِ لِيَكُونَ لِلْعَالَمِينَ نَذِيرًا [الفرقان:1]
“Neka je Uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.”
Allah se slanjem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, smilovao svim ljudima, i vjernicima i nevjernicima. Oni koji budu u njega vjerovali i slijedili ga, živjeće u dobru i na ovom i na budućem svijetu, a oni koji ne budu u njega vjerovali, živjeće u okrilju islamske pravde gdje im neće faliti ni dlaka s glave. Prije pojave Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bila je velika borba među narodima i vjerama, svaki narod je ugnjetavao drugi, vjere nisu bile na izboru ljudima, nego su mnogi primoravani preko njihove volje, pa je došao islam i Allah je njime ukazao Svoju milost stanovnicima Zemlje, Svoju pravdu je rasprostranio među ljudima, i dok su se ljudi pridržavali tih svetih uputa živjeli su sretno i zadovoljno.
Uzvišeni je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi iz tmina izveo ljude na svjetlo upute. Sjetite se samo koliko je godina proveo u Mekki pozivajući ljude u islam čupajući na taj način mnogoboštvo iz srca ljudi. To je bio period kada nisu mnogo objavljivani propisi o namazu, zekatu i postu, nego je to bio period učvršćivanja vjerovanja u Allaha, kao i u ostale imanske šartove.
Dolaskom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, počinje novi period u historiji islama i koji će ostati sve do Sudnjega dana, a to je period kada se propisuju šeriatski propisi, određuju Allahove granice u halalu i haramu, i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije preselio na ahiret sve dok nije dostavio ono što je Uzvišeni objavio te je na taj način upotpunjena blagodat prema ljudskom rodu.
Gospodar nas podsjeća na ove blagodati pa nam kaže:
وَلا تُفْسِدُوا فِي الأَرْضِ بَعْدَ إِصْلاحِهَا [الأعراف:56]
“I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen.”
Allah je zaista uspostavio red na Zemlji kada je poslao Svoga Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, popravio je stanje na planeti, stanje ne samo ljudi, nego i životinja, a u kraj se stalo onima koji nered čine i koji uništavaju harmoniju na dunjaluku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je uputio na svaki hajr koji će nam koristiti na ovom i budućem svijetu, ali nas je također i upozorio na svako zlo koje će nam škoditi na oba svijeta.
Red i nered su dvije suprotne strane, i svaka od njih isključuje onu drugu. Kada se nađe jedna od njih, druga nestane ili oslabi. Dakle, vjerovatno se sada postavlja pitanje: Šta je to red na Zemlji? Ili, kako doći do reda na Zemlji? Kako nastaje nered? Ili, preciznije rečeno: kad će stanovnici Zemlje živjeti u neredu a kad u redu i sreći?
Ono u što vjernik ne smije da sumnja, jeste da je red i ispravnost među ljudima i zemljama moguće ostvariti samo kroz Allahov savršeni zakon, pa ako ga se ljudi budu pridržavali, tada će imati mir i sklad i teoretski i praktično, a kada se ostave Allahovog dina islama, tada će nered zavladati i teoretski i praktično.
Kada sve ovo znamo, onda moramo malo analizirati taj red i sklad pa da vidimo koji su to razlozi sreće na Zemlji. Ako se malo bolje udubimo u ovu temu i razmislimo o Allahovom zakonu, vidjećemo da ova sreća i blagostanje zavise od mnogo stvari, a danas ćemo progovoriti o nekima koje u ovom trenutku smatramo najbitnijima:
Prvo: Sprovođenje na djelu Allahovog zakona, tj. onoga što je došlo u Kur'anu i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kur'an i sunnet su dva najbitnija sredstva dolaska do reda i harmonije na dunjaluku jer su njihovi propisi ispravni 100%. Treba li pitati uopšte zašto je to tako? Naravno da ne treba, jer dolaze direktno od našeg Sveznajućeg Gospodara, pa tako kaže Uzvišeni:
أَلا يَعْلَمُ مَنْ خَلَقَ وَهُوَ اللَّطِيفُ الْخَبِيرُ [الملك:14]
«A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten.»
A na drugom mjestu kaže:
وَإِذَا حَكَمْتُمْ بَيْنَ النَّاسِ أَنْ تَحْكُمُوا بِالْعَدْلِ [النساء:58]
“I kada ljudima sudite da pravično sudite.”
Allahovi propisi i zakoni su pravični, a sve mimo njih su izmišljeni i nasilnički, ma kako da ih nazovu njihovi izmislioci koji sjede po parlamentima i ljudima propisuju kako im se prohtije i ćefne. Ma koliko se ljudi trudili da zaista donesu neki dobar zakon ljudskom rodu, a koji je u suprotnosti sa Allahovim šeriatom, znajte da je taj zakon u najmanju ruku manjkav, i često možemo čuti kako ljudi govore: Ma, to je rupa u zakonu. Mnogi od tih izmišljenih zakona su kontradiktorni, jedni druge pobijaju i isključuju, i nemojte se čuditi kada na očigled cijelog svijeta najveći kriminalci i lopovi i dalje mirno šetaju ulicama, jer, oni su često van dometa zakona, dok se zakoni i torture sprovode nad običnim i poštenim narodom.
Istinu je rekao imam ehlis-sunneta Malik ibn Enes, rahimehullahu te'ala kada je rekao:
لن يُصلِح آخرَ هذه الأمّة إلاَّ ما صلُح به أوّلها
“Neće popraviti kraj ovog ummeta ništa osim čime je bio popravljen i njen početak.»
I ovo je zaista i stvarnost i istina. Uzvišeni Allah je od najnepismenijeg naroda, od
najsurovijeg naroda, od najsiromašnijeg naroda, učinio da budu, kada su se pridržavali Allahovog zakona najobrazovaniji, najplemenitiji i najbogatiji narod tog vremena. Kako i ne bili najobrazovaniji, kada je prva naredba od Allaha bila: UČI! Kako i ne bili najplemenitiji kada Uzvišeni kaže u suri Hudžurat: «Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji». I tako dalje, i tako dalje...
Drugo: Naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Ovaj časni poziv je jedan od najupečatljivijih odlika ummeta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže Uzvišeni:
كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنْ الْمُنكَرِ [آل عمران:110]
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate...»
Treće: Sprovođenje Allahovih propisa za krivična djela.
Islamski zakon, pa time i država koja sudi po Allahovom zakonu, odlikuje se efektivnošću i sasijecanjem zla u njegovom korijenu. Kaže Uzvišeni Allah u suri El-Maide:
إِنَّمَا جَزَاءُ الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِي الأَرْضِ فَسَادًا أَنْ يُقَتَّلُوا أَوْ يُصَلَّبُوا أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُمْ مِنْ خِلافٍ أَوْ يُنفَوْا مِنْ الأَرْضِ [المائدة:33]،
«Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju.»
A u istoj suri Uzvišeni govori i o kazni za kradljivce pa kaže:
وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُوا أَيْدِيَهُمَا جَزَاءً بِمَا كَسَبَا نَكَالاً مِنْ اللَّهِ وَاللَّهُ عَزِيزٌ حَكِيمٌ [المائدة:38]
«Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.»
U hadisima nalazimo također vrijednost i važnost ispunjavanja Allahovih zakona, pa u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed stoji:
لحَدٌّ يُقام في الأرضِ خيرٌ مِن أن تمطَروا أربعينَ خريفًا
«Kazna koja se sprovede na Zemlji je bolja od toga da vam kiša pada četrdeset jeseni (godina).»
Kada neki nasilnik ili lopov zna da će ga stići šeriatska kazna još na ovom svijetu, pa da li će tada imati hrabrosi ukrasti nešto ili ubti nekoga na pravdi Boga? Naravno da će ove kazne pozitivno utjecati na sprječavanje zločina i kriminala a samim time će doći do veće sigurnosti u društvu. Ovo je kazna za neke vrste kriminala u šeriatu, dok za ove stvari na Zapadu ne postoji ovakav vid kažnjavanja, nego mnogi ubiju na desetine ljudi, pokradu na milione dolara, i opet ih vidimo kako nakon par godina zatvora haraju dunjaljukom i na taj način još više prkose žrtvama njihovih nezasitih lopovluka. Ako ovaj ummet želi mir i blagostanje, mora se vratiti svojim korjenima i osnovama, a to je nastojanje da se među muslimane vrati islamski zakon koji će ih čuvati od poroka i stranputice te voditi ka sreći i harmoniji na dunjaluku i ahiretu.
Bahtić Suljo, profesor šeriata