Događa se da pod dojmom tih stvari izgube kontrolu i učine ono što se od njih nikako ne očekuje. Pronicljiv i pametan muž trebao bi prepoznati te momente i tolerirati greške nastale pod tim dojmom. Ne smije zaboraviti da žena, iako na taj način stvara incidentnu situaciju, to ipak čini iz velike ljubavi prema njemu. Najbolji primjer za to je Allahov miljenik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je jedne prilike bio sa ashabima kod Aiše, radijallahu anha, druga njegova supruga poslala mu je, preko svoga sluge, zdjelu sa hranom. Kada je to vidjela Aiša, radijallahu anha, uzela je zdjelu i razbila je o zemlju, pri čemu se prosula hrana. Božiji Poslanik – najbolji pedagog i učitelj, sallallahu alejhi ve sellem – sastavio je koliko je mogao razbijenu zdjelu i pokupio hranu! Zatim je rekao ashabima: «Kod vaše majke proradila je ljubomora, jedite ovu hranu.» (Hadis je zabilježio Tirmizi, 3567., od Enesa, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) Muž kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor ne bi trebao, kada mu se dogodi nešto slično, postupiti suprotno ovome. Postavimo sebi pitanje kako bismo mi reagirali kada bi nam supruga pred gostima razbila tanjir s hranom? Odgovor će pokazati koliko on istinski slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u bračnim relacijama.
Spremnost na priznanje vlastite greške
Naša plemenita vjera naređuje nam pravednost čak i prema onima koji imaju drugačija vjerska i ideološka ubjeđenja od nas. Od principa pravednosti ne mogu nikako biti izuzete naše supruge, štaviše one bi trebale biti najbliži objekat naše pravednosti.
Rekao je Uzvišeni Allah: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (El-Maida, 8.)
Musliman treba da, ukoliko iskrsne neki problem u porodici koji je on uzrokovao, bude spreman pogledati istini u oči i priznati svoju krivicu, i potruditi se da ostavi sve ono što stvara bračne nesuglasice. Treba biti spreman tražiti oprosta od supruge, kao što bi bio spreman tražiti to isto od bilo koje druge osobe kojoj je nepravdu učinio. Nije lahko savladati šejtana, ''poniziti'' se i zatražiti halala od supruge, kojoj je on nadređeni. No, ako je imao hrabrosti uvrijediti suprugu, koja mu služi i koristi, onda mora pokazati puno veću hrabrost kada je traženje oprosta u pitanju. Nikako se ne smije dogoditi da traženje oprosta od supruge smatra slabošću, naprotiv on treba vjerovati da tim činom poštuje principe i načela ove uzvišene vjere, i stječe zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan Svojom robom učini da i drugi budu zadovoljni njime. To će povećati a ne smanjiti njegov ugled kod supruge, kako to mnogi misle, ujedno će biti podstrek i njoj da sutra kada pogriješi bude spremna postupiti na isti način, jer ima živi primjer u svome voljenom mužu. Problem je kod velikog broja muškaraca što misle da su oni uvijek u pravu – samo još što ne kažu da su nepogrješivi – a žena je uvijek u krivu!!! Je li to pravednost kojoj nas uči naša vjera? Kaže Allah, dž.š.: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite. (En-Nisa, 135.)
Prihvatanje i pomirenje sa supruginim nedostacima i mahanama
Čovjek, živeći sa suprugom i prolazeći kroz određene probleme u braku, dobro upozna njenu ličnost. Neminovno je da pri tome otkrije neke mahane i slabosti. Ipak ne smije zanemariti činjenicu da koliko god ima mahana, posjeduje puno više dobrih i plemenitih svojstava. To će mu pomoći da pređe preko mahana i nedostataka i ponaša se kao da ih nema. Koliko bude realan, toliko će uspjeti sačuvati uspješan brak. Šejtan vrši utjecaj na čovjeka i nagovara ga da zbog neke bezvrijedne sitnice, koja mu u datom momentu nije po volji, zaboravi sve dobre osobine supruge, sve dobro koje je za njega učinila. Da li je takav odnos ispravan?! Svi griješimo i pri sebi imamo mnogo toga o čemu ne volimo govoriti, a ni čuti da drugi govore. Kaže Allah, dž.š.: ...s njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19.) Ako bi čovjek htio provjeriti ispravnost ove metode, neka uzme papir i olovku i napiše sve dobre i loše osobine svoje supruge: u većini slučajeva kolona u kojoj je pisao dobre osobine bit će mnogo duža i veća od kolone u kojoj je pisao loše osobine. Na kraju, taj papir može dati svojoj suprugi, kako bi znala šta njen muž prezire te da se maksimalno potrudi da negativne navike zamijeni pozitivnima, sve u cilju popravljanja bračne atmosfere i zadobijanja muževe ljubavi. Muž treba biti spreman na to da mu bude uručen isti papir, i da vidi, za njega iznenađujući rezultat: podugu kolonu njegovih loših osobina i navika, tu kolonu treba imati na umu kad god mu se dogodi nešto loše od strane njegove supruge. Od suprugâ tražimo savršenstvo – a sami nismo takvi! Zanosimo se primjerima iz prvih generacija, a i sami smo daleko od tih primjera.
Pomaganje u kućnim poslovima
Ovo je samo jedno u nizu pitanja koje muževi pogrešno razumijevaju. Pomaganje ženama u kućnim poslovima oni vide poniženjem i slabošću (za takve se u muškim krugovima obično kaže da su ''papučari''). To dolazi od pogrešnog razumijevanja vjere – vjera se po takvima svodi na nekolicinu ibadeta (vjerskih obreda) koji se obično manifestiraju vanjštinom. Vratimo li se na biografiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naći ćemo da je i u ovom segmentu bio apsolutni uzor i primjer, kao što je to bio i u svim drugim segmentima života i dostigao dunjalučko savršenstvo. Iako je imao mnogo više obaveza od bilo koga od nas, nalazio je vremena da pomogne svojim suprugama u kućnim poslovima. Prenosi se od Aiše, r.a., da je kazala: «Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usluživao je svoju porodicu, i tek kada je nastupilo namasko vrijeme izlazio je iz kuće i odlazio na namaz.» (Hadis je zabilježio Buharija) Također, kada su upitali Aišu, r.a., o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kazala je: «Bio je prost čovjek, muzao je ovce i sam se posluživao.» (Hadis je zabilježio imam Ahmed, a vjerodostojnim ga ocijenio šejh Albani – Es-Sahiha, br. 621.)
Spremnost na priznanje vlastite greške
Naša plemenita vjera naređuje nam pravednost čak i prema onima koji imaju drugačija vjerska i ideološka ubjeđenja od nas. Od principa pravednosti ne mogu nikako biti izuzete naše supruge, štaviše one bi trebale biti najbliži objekat naše pravednosti.
Rekao je Uzvišeni Allah: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (El-Maida, 8.)
Musliman treba da, ukoliko iskrsne neki problem u porodici koji je on uzrokovao, bude spreman pogledati istini u oči i priznati svoju krivicu, i potruditi se da ostavi sve ono što stvara bračne nesuglasice. Treba biti spreman tražiti oprosta od supruge, kao što bi bio spreman tražiti to isto od bilo koje druge osobe kojoj je nepravdu učinio. Nije lahko savladati šejtana, ''poniziti'' se i zatražiti halala od supruge, kojoj je on nadređeni. No, ako je imao hrabrosti uvrijediti suprugu, koja mu služi i koristi, onda mora pokazati puno veću hrabrost kada je traženje oprosta u pitanju. Nikako se ne smije dogoditi da traženje oprosta od supruge smatra slabošću, naprotiv on treba vjerovati da tim činom poštuje principe i načela ove uzvišene vjere, i stječe zadovoljstvo Onoga Koji kada je zadovoljan Svojom robom učini da i drugi budu zadovoljni njime. To će povećati a ne smanjiti njegov ugled kod supruge, kako to mnogi misle, ujedno će biti podstrek i njoj da sutra kada pogriješi bude spremna postupiti na isti način, jer ima živi primjer u svome voljenom mužu. Problem je kod velikog broja muškaraca što misle da su oni uvijek u pravu – samo još što ne kažu da su nepogrješivi – a žena je uvijek u krivu!!! Je li to pravednost kojoj nas uči naša vjera? Kaže Allah, dž.š.: O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite. (En-Nisa, 135.)
Prihvatanje i pomirenje sa supruginim nedostacima i mahanama
Čovjek, živeći sa suprugom i prolazeći kroz određene probleme u braku, dobro upozna njenu ličnost. Neminovno je da pri tome otkrije neke mahane i slabosti. Ipak ne smije zanemariti činjenicu da koliko god ima mahana, posjeduje puno više dobrih i plemenitih svojstava. To će mu pomoći da pređe preko mahana i nedostataka i ponaša se kao da ih nema. Koliko bude realan, toliko će uspjeti sačuvati uspješan brak. Šejtan vrši utjecaj na čovjeka i nagovara ga da zbog neke bezvrijedne sitnice, koja mu u datom momentu nije po volji, zaboravi sve dobre osobine supruge, sve dobro koje je za njega učinila. Da li je takav odnos ispravan?! Svi griješimo i pri sebi imamo mnogo toga o čemu ne volimo govoriti, a ni čuti da drugi govore. Kaže Allah, dž.š.: ...s njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao. (En-Nisa, 19.) Ako bi čovjek htio provjeriti ispravnost ove metode, neka uzme papir i olovku i napiše sve dobre i loše osobine svoje supruge: u većini slučajeva kolona u kojoj je pisao dobre osobine bit će mnogo duža i veća od kolone u kojoj je pisao loše osobine. Na kraju, taj papir može dati svojoj suprugi, kako bi znala šta njen muž prezire te da se maksimalno potrudi da negativne navike zamijeni pozitivnima, sve u cilju popravljanja bračne atmosfere i zadobijanja muževe ljubavi. Muž treba biti spreman na to da mu bude uručen isti papir, i da vidi, za njega iznenađujući rezultat: podugu kolonu njegovih loših osobina i navika, tu kolonu treba imati na umu kad god mu se dogodi nešto loše od strane njegove supruge. Od suprugâ tražimo savršenstvo – a sami nismo takvi! Zanosimo se primjerima iz prvih generacija, a i sami smo daleko od tih primjera.
Pomaganje u kućnim poslovima
Ovo je samo jedno u nizu pitanja koje muževi pogrešno razumijevaju. Pomaganje ženama u kućnim poslovima oni vide poniženjem i slabošću (za takve se u muškim krugovima obično kaže da su ''papučari''). To dolazi od pogrešnog razumijevanja vjere – vjera se po takvima svodi na nekolicinu ibadeta (vjerskih obreda) koji se obično manifestiraju vanjštinom. Vratimo li se na biografiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, naći ćemo da je i u ovom segmentu bio apsolutni uzor i primjer, kao što je to bio i u svim drugim segmentima života i dostigao dunjalučko savršenstvo. Iako je imao mnogo više obaveza od bilo koga od nas, nalazio je vremena da pomogne svojim suprugama u kućnim poslovima. Prenosi se od Aiše, r.a., da je kazala: «Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usluživao je svoju porodicu, i tek kada je nastupilo namasko vrijeme izlazio je iz kuće i odlazio na namaz.» (Hadis je zabilježio Buharija) Također, kada su upitali Aišu, r.a., o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kazala je: «Bio je prost čovjek, muzao je ovce i sam se posluživao.» (Hadis je zabilježio imam Ahmed, a vjerodostojnim ga ocijenio šejh Albani – Es-Sahiha, br. 621.)