Živimo u vremenu u kojem je osiguranje imovine i lica postalo svakodnevnica. Mi smo, htjeli to ili ne, u nekim slučajevima primorani osigurati svoj automobil, kuću od nesreća, elementarnih nepogoda i drugih katastrofa koje iza sebe ostavljaju ogromne štete koje čovjek nije u stanju sanirati ili u potpunosti vratiti u prvobitno stanje bez interventne pomoći drugih ljudi. Osiguranje je danas prisutno u različitim granama ljudskog djelovanja, od trgovine, industrije, poljoprivrede i mnogih drugih vidova ekonomskog i privrednog razvoja, nekada je zakonski regulisano kao pitanje slobodnog izbora, a nekada nametnuto slovom zakona.
Da li je dozvoljeno uplaćivati životno osiguranje za sebe i da li se to smatra haramom?
Islam putem svojih propisa, u kojima regulira društveno-ekonomske odnose, poziva i podstiče na uspostavljanje društva koje će biti izgrađeno na međusobnom potpomaganju, saradnji i aktivnom pružanju svih vidova pomoći, ne tražeći za to nikakvu protuuslugu. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Potpomažite se u dobru i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu.”
Uzimajući u obzir institucije ili strane koje vode osiguravajuća društva, učenjaci osiguranje dijele na tri vrste:
1) Društveno (uzajamno, kooperativno) osiguranje je osiguranje kojim rukovodi država u cilju pružanja pomoći radnicima i službenicima svih struka u slučajevima bolesti, radne nesposobnosti, starosti, a svi oni, zajedno, uz pomoć države učestvuju i pomažu u prikupljanju novčanih sredstava. Država nema cilj da time ostvari profit, odnosno materijalnu korist. Takav način osiguranja manifestuje se putem sljedećih podvrsta:
- Penziono osiguranje – Država odredi penzionsanom radniku mjesečnu naknadu (penziju) koju on zaslužuje određenim radnim stažom, ili je to ograničeno životnom dobi, a zauzvrat radniku se, dok je u radnom odnosu, od mjesečne plaće odbija određeni manji novčani iznos.
- Socijalno osiguranje – Funkcioniše tako što država ili ustanova socijalnog osiguranja osigurava odštetu u slučaju bolesti, radne nesposobnosti ili starosti na račun određenog novčanog iznosa osiguranika koji se uzima iz njegove mjesečne plaće – dostiže iznos od pet posto, a ustanova socijalnog osiguranja uplaćuje obično deset posto.
- Zdravstveno osiguranje – Država se obavezuje da će pružiti svojim štićenicima adekvatno liječenje uz učestvovanje lica koja su dužna izdvojiti određeni mjesečni iznos za pružanje tih usluga.
Šerijatski stav o pitanju društvenog osiguranja
Sve podvrste društvenog osiguranja šerijatski su dozvoljene i validne i o tom pitanju nema razilaženja među islamskim pravnicima, jer šerijat, u svojim općim ciljevima i intencijama, poziva potpomaganju i uspostavi solidarnosti među ljudima, izgrađenim na temelju dobrovoljnosti, ne tražeći za to nikakvu nagradu. Nikom od učesnika u tim vrstama osiguranja (država, radnici i drugi) nije cilj profitiranje putem osiguranja, već želja da se sanira šteta koja je zadesila radnike.
Ako bi se neko zapitao: ‘’Da li ova vrsta osiguranja sadrži obmanu i varku, jer određeno lice ne zna koliko će novca platiti, niti koliko će na kraju uzeti, a sve to čini tu vrstu osiguranja ništavnom?’’,
odgovor je sljedeći: U poslovanjima u kojima je osnova dobrovoljno davanje nije neophodno ispoštovati navedene uslove kao što je slučaj s poslovanjima uz naknadu. Zato, u ovom slučaju, neznanje o visini ukupnog salda uplaćenog novca na početku ugovora, kao i neznanje o visini odštete koju će stranka u budućnosti preuzeti, ne čini ugovor ništavnim, jer je društveno osiguranje čisto dobrovoljno i njime se ne želi ostvariti zarada, tako da u tom procesu ne postoji indicija koja bi mogla izazvati sukob i spor dvije ugovorne strane.
Moramo naglasiti da se prilikom čuvanja novca i njegovog investiranja mora voditi računa da ti putevi i radnje budu šerijatski dozvoljeni, te da se izbjegne sve što je haram ili vodi haramu, poput poslovanja s kamatama.
2) Uzajamno osiguranje uspostavljaju humanitarne organizacije ili nekoliko organizacija koje su u kooperaciji radi osiguranja svojih članova koji se dobrovoljno izjasne o uplaćivanju određenog iznosa za uzajamnu kasu iz koje se mogu pomoći svi članovi kolektiva, ne želeći tim organizovanjem učestvovati u trgovini ili ostvarivanju materijalne dobiti.
Kao primjer možemo navesti humanitarne organizacije koje osnivaju stanovnici sela i gradova u nekim državama koje podrže bogati humanisti tih mjesta; donesu statut po kojem su svi učesnici dužni uplaćivati određeni iznos na ime osiguranja koji se pohranjuje u kasu za hitne slučajeve i iz te kase se pomaže nastradali u automobilskoj nesreći, intervenira u slučaju smrti glave porodice i sl.
I ta vrsta osiguranja je šerijatski ispravna, jer je u pitanju čista saradnja i pružanje pomoći, a sve u cilju ublažavanja posljedica nesreća i saniranja štete. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘’Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, potpomaganju, samilosti i brižnosti je kao primjer jednog tijela: ako se jedan organ razboli, cijelo tijelo trpi temperaturu i nesanicu.’’
3) Komercijalno osiguranje je osiguranje koje organiziraju osiguravajuća društva putem potpisivanja ugovora na osnovu kojeg osiguravajuće društvo garantuje isplatu sume osiguranja u slučaju određenih vrsta nesreća.
Ta vrsta osiguranja datira još od 15. stoljeća kada su moreplovci osiguravali svoje brodove i robu od napada, krađe i nasilnog oduzimanja njihove imovine. Zatim se 1666. godine, nakon velikog londonskog požara, uvodi osiguranje od požara, da bi polovinom 18. stoljeća sistem osiguranja bio prenesen u SAD.
Prvi islamski učenjak i pravnik koji se bavio pitanjem osiguranja bio je Muhammed Emin, poznat kao Ibn Abidin (umro 1836. god.) koji je, proučavajući tu pojavu, donio fetvu da nije dozvoljeno da trgovac uzme novac od osiguranja kao odštetu za ono što je uništeno ili propalo od njegove imovine, jer kako veli: ‘’To je preuzimanje obaveze koja nije obavezujuća.’’
Ugovor o komercijalnom osiguranju je onaj kojim se obavezuje osiguravajuće društvo da će osiguraniku ili trećoj osobi dati određeni novčani iznos u slučaju nesreće od koje je osiguranik osiguran, (koji će se uplatiti odmah i u cijelosti, ili u jednakim ratama), a osiguranik je dužan, kao protuuslugu, uplatiti određeni novčani iznos, ili ga uplaćivati na rate u korist osiguravajućeg društva.
Komercijalno osiguranje dijeli se na sljedeće vrste:
1) Osiguranje imovine od šteta koje je mogu pogoditi, kao: osiguranje poslovnog prostora od požara, robe od potopa, novca u mjenjačnici od krađe, stoke od pomora, usjeva od propadanja itd.
2) Osiguranje lica. Ova vrsta osiguranja dijeli se na:
*** životno osiguranje; to je ugovor u kojem se osiguravač obavezuje da će isplatiti određeni novčani iznos u korist osiguranika odmah nakon njegove smrti, ili pak nakon određenog vremenskog perioda ako ostane živ. Životno osiguranje se dijeli na:
- doživotno osiguranje; taj ugovor obavezuje osiguranika da doživotno uplaćuje premije o čijoj se visini prethodno dogovori. Sumu osiguranja ne može podići, već se ona, nakon smrti osiguranog lica, dodijeli trećoj osobi koju je ono prije smrti imenovalo, ili se dodijeli nasljednicima.
- privremeno (dugoročno, kratkoročno) osiguranje; u ovom slučaju osiguranik uplaćuje premije do određenog roka, kao na primjer 20 god., pa ako umre prije tog roka, ne zaslužuje sumu osiguranja, a ako ostane živ nastavlja s uplatom premija do 20 godina. Ako bi umro poslije naznačenog roka, time bi ispoštovao uslov i zaslužio sumu osiguranja koju preuzima treća osoba, ili nasljednici.
- osiguranje u slučaju ostanka u životu; to podrazumijeva da, po ugovoru, osiguranik plaća premije određeni vremenski period, da bi mu, nakon proteka tog roka, osiguravajuće društvo bilo obavezno isplatiti mjesečnu naknadu, ako bi ostao živ.
- mješovito osiguranje; to je ugovor koji sadrži dvije prethodno spomenute situacije. Primjer za to je da, ako bi se osiguravajuće društvo obavezalo da će plaćati određeni novčani iznos dotičnom – u slučaju da ostane živ nakon isteka ugovorenog roka, ili trećem licu – u slučaju smrti osiguranika u toku trajanja dogovorenog roka za isplatu.
***Osiguranje od nesreća; to je ugovor na osnovu kojeg se osiguravajuće društvo obavezuje da će isplatiti novčani iznos u slučaju nesreće od koje se osiguranik osigurao, kao što je primjer radnika koji se ozlijedi na poslu i bude trajno nesposoban za nastavak rada na tom radnom mjestu, ili se osiguravajuće društvo obaveže na plaćanje troškova liječenja. Osiguranik je, i u ovom slučaju, dužan uplaćivati mjesečne premije u korist osiguravajućeg društva.
3) Osiguranje od tuđe odgovornosti; to je ugovor kojim se osoba osigurava od štete koja ga može zadesiti, a koja je rezultat njegove greške, kao kad se vlasnik automobila osigura od svoje odgovornosti prema drugoj osobi kojoj svojim automobilom nanese štetu.
imaju Četiri su stava islamskih učenjaka u vezi s komercijalnim osiguranjem:
1. Grupa učenjaka koja je brojnija, u kojoj su: Muhammed Behit el-Muti’i (bivši egipatski muftija), Ahmed Ibrahim el-Husejni (istaknuti egipatski šerijatski pravnik), Abdurrahman Kara’a, Muhammed ebu Zehre, Abdullah el-Kalkili (bivši jordanski muftija) i Es-Siddik ed-Dariri zastupali su mišljenje da komercijalno osiguranje nije šerijatski dozvoljeno, a svoj stav su argumentirali sljedećim:
- ugovor o osiguranju sadrži dozu varke i obmanjivanja koja čini taj ugovor ništavnim. Već smo istakli da je komercijalno osiguranje ugovor uz naknadu, tako da ga obmana koja se u velikoj mjeri nalazi u ovom ugovoru čini ništavnim. Ebu Hurejre, r.a., rekao je: ‘’Allahov Poslanik je zabranio kupoprodaju (koja se izvrši na taj način što kupac baci kamenčić, pa na što on padne, to je prodano) ‘’prodaja upotrebom kamenčića’’ i kupoprodaju u kojoj ima obmane’’, jer je u tome varanje kupca koji ne zna na koju robu će kamenčić pasti i npr. koliko metara će iznositi dužina platna gdje se kamenčić zaustavi.
Ugovor koji sadrži obmanu ili varku je svaki ugovor nepoznatog ili skrivenog ishoda. Možda će se ostvariti ugovoreno uz profitiranje obje strane, možda samo jedne, a možda niko neće ostvariti dobit. Ugovor će biti ništavan ako obmana i varka budu u velikoj mjeri, a to je u slučaju da predmet ugovora, cijena i vrijeme ne budu dređeni i precizirani u ugovoru, kao, naprimjer, prodaja ptice u zraku, ili prodaja neodređene količine pšenice, ili ako se sklopi ugovor u kojem se navede da kuća prelazi na ime novog vlasnika (kupca) kada se imenovana osoba vrati s puta, a ne zna se datum njenog povratka.
Ako obmana i varka budu u neznatnoj mjeri izražene, onda ugovor neće biti ništavan, naprotiv, valjan je; jer to ne vodi konfliktnim situacijama i nesporazumu među suprotstavljenim stranama u ugovoru, a i nemoguće je sačuvati se od toga u praksi, kao što je, naprimjer, prodaja oraha u ljusci, zgrade ili kuće čiji temelj nije pregledan i sl.
Obmana i varka koje se nalaze u ugovoru komercijalnog osiguranja su u velikoj mjeri izražene, jer je naknada i dobitak neizvjestan, a također i visina te naknade i dobitka. Sve vrste komercijalnog osiguranja sadrže u sebi taj visoki procenat obmane; jer se u ugovoru ne ističe da li će osiguranik dobiti sumu osiguranja ili ne. To je zato što je takvo ostvarenje u vezi s dešavanjem osiguranog slučaja, odnosno nesreće koja se može, ali i ne mora dogoditi. Također, ukupan zbir premija koje procijeni osiguravač (osiguravajuće društvo) nije zagarantovan, jer je i to u vezi s dešavanjem osiguranog slučaja koji je neizvjestan. Ugovor o komercijalnom osiguranju ne sadrži podatke o visini odštete koju će naplatiti od osiguravajućeg društva, ni podatke o visini ukupnog iznosa od premija koje uplaćuje osiguranik u korist osiguravajućeg društva. Ta vrsta osiguranja ne precizira vrijeme isplate sume osiguranja, kao što je slučaj s doživotnim osiguranjem, gdje se osiguravajuće društvo obavezuje da će sumu osiguranja isplatiti nakon smrti osiguranika, a taj rok je nepoznat i neodređen.
- ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži kamatu, jer je to u suštini prodaja gotovog novca za gotov novac. Osiguranik sklopi ugovor s osiguravajućim društvom da će redovno i u roku plaćati premije, a zauzvrat će mu biti isplaćena suma osiguranja, ako se desi osigurani slučaj. Novčani iznos koji će uzeti osiguranik nakon proteka određenog vremenskog perioda može biti identičan visini uplaćenih premija, ili veći od toga. Ako je iznos isti, a osiguranik ga uzme nakon izvjesnog vremena, to je kamata (nesietun), a ako iznos bude veći od uplaćenih premija i osiguranik ga uzme nakon izvjesnog vremena, onda je to dupla kamata (fadlun) i (nesietun).
Prisutnost kamate u ugovoru čini taj ugovor ništavnim i s tim se slažu svi islamski učenjaci. Uslov koji se postavlja da bi kupoprodaja gotovog novca za gotov novac bila ispravna je trenutačna razmjena novca (iz ruke u ruku), ako se radi o različitim valutama. Ovdje treba naglasiti da se većina procesa u komercijalnim osiguravajućim društvima odvija uz učešće kamate, a svoj novac investiraju u banke koje posluju na kamatnom principu.
- ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži hazard i igranje na sreću. Islam je zabranio sve vidove kocke i igara na sreću. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: ‘’O vjernici, zaista su opojna pića (i sredstva), igre na sreću, kumiri i strelice za gatanje nevaljala, šejtanska djela, pa ih se klonite da biste bili spašeni. Šejtan želi da pomoću opojnih pića i igara na sreću unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas odvrati od sjećanja na Allaha i namaza, pa hoćete li prestati!?’’
Sličnost između igara na sreću i ugovora o komercijalnom osiguranju je u tome što, u oba slučaja, postoji vjerovatnoća ili, bolje rečeno, neizvjesnost dobitka. Osiguranik ne zna hoće li doći do odštete kao što hazarder ne zna hoće li ostvariti dobitak u igri na sreću!?
- ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži prodaju duga za dug, a takva prodaja je zabranjena jednoglasnim mišljenjem šerijatskih pravnika. Razlog te zabrane je nepostojanje koristi od takve prodaje; jer je osnova da se i kupac i prodavac, nakon obavljene kupoprodaje, okoriste tako što kupac iskoristi robu koju je kupio, a prodavac iskoristi novac koji je dobio za prodanu robu. Ibn Tejmije je rekao da je takav način kupoprodaje zabranjen kako se ne bi i kupac i prodavac zadužili bez ostvarene koristi od te kupoprodaje, a poznato je da je najvažniji cilj u trgovini preuzimanje robe, odnosno naknade za tu robu. Također, u ugovoru o komercijalnom osiguranju osiguranik je dužan da uplati premije, a osiguravajuće društvo je dužno osiguraniku sumu osiguranja.
2. Grupa islamskih učenjaka među kojima su Abdulvehhab Hallaf, Ali el-Hafif, Abdurrahman Isa i Mustafa Ahmed ez-Zerka’ su na stanovištu da je ugovor o komercijalnom osiguranju validan, a za to su naveli sljedeće argumente:
- upotrebom analogije (kijasa) došli su do zaključka da je taj ugovor poput sistema uzajamnog rodbinskog pomaganja (akiletun) u izmirenju odštete (dije) u slučaju nenamjernog ubistva; jer ako bi neko počinio nenamjerno ubistvo, šerijatsko pravo propisuje da se obeštećenje mora izmiriti rodbini ubijene osobe na taj način što svi odrasli muškarci iz rodbine ubice koji su mu podrška i ispomoć u životu, dijele i međusobno snose teret izmirenja obeštećenja. U tome se ogleda mudrost i svrsishodnost tog propisa koji olakšava teret počiniocu nenamjernog zločina i sprečava poigravanje i obezvređivanje ljudskog života.
Sličnost između ugovora o osiguranju i sistema ‘’akile’’ je u podjeli tereta između većeg broja ljudi radi ublažavanja posljedica nesreće.
- Ugovor o komercijalnom osiguranju ima sličnosti s ugovorom o potpomaganju u kojem osoba nepoznatog porijekla ili roda kaže osobi koja zna svoje porijeklo: ‘’Ti si moj pomagač, nasljeđuješ me nakon moje smrti i učestvuješ u plaćanju dije ako počinim nenamjerno ubistvo.’’ Ugovor o potpomaganju je validan kod učenjaka hanefijske pravne škole na osnovu ajeta: ‘’A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista, svemu svjedok. ‘’Oni su spomenuti ‘’dio’’ u ajetu protumačili da se to odnosi na nasljedstvo.
Osiguranje od odgovornosti je slično ugovoru o potpomaganju; jer osiguravajuće društvo je na mjestu onoga koji nudi ugovor o potpomaganju, osiguranik je u ulozi onoga koji prihvata ponudu u ugovoru o potpomaganju. Suma osiguranja koju snosi osiguravajuće društvo je kao obeštećenje (dija), a nasuprot tome je premija koju uplaćuje osiguranik i koja je na mjestu nasljedstva koje poklanja onaj koji je ponudio sklapanje ugovora o potpomaganju.
3. Ova grupa islamskih učenjaka napravila je razliku između osiguranja imovine i osiguranja lica, pa su prvo dozvolili, a drugo zabranili, koristeći se argumentima koje smo prethodno naveli.
4. Muhammed el-Medeni je izjavio da o ovom pitanju ne treba dati fetvu prije nego se sakupe svi eminentni stručnjaci iz ekonomije, bankarstva, i drugih oblasti koje imaju dodirnih tačaka s pitanjem osiguranja kako bi zajedno s islamskim učenjacima, nakon opsežnog i detaljnog istraživanja, donijeli zajednički stav, i samo na taj način bi se mogao demantirati i potisnuti stav većine uleme o zabrani komercijalnog osiguranja. U protivnom, ostat će podijeljenost među ulemom, od kojih jedni zabranjuju komercijalno osiguranje, a drugi ga dozvoljavaju želeći time olakšati ljudima i ići u korak s društveno-civilizacijskim napretkom
Preovlađujuće mišljenje o komercijalnom osiguranju je mišljenje prve grupe učenjaka koji su rekli da je takav ugovor ništavan, jer sadrži obmanu i varku, kamatu, hazard i prodaju duga za dug. Onaj ko se raspita za iskustva savremenih država i društava o ovoj vrsti osiguranja bit će zaprepašten onim do čega je to osiguranje dovelo: dijete nastoji i planira da se riješi svog roditelja kako bi dobilo novac od osiguranja, ili izazove požar, odnosno organizuje krađu da bi ostvarilo pravo na sumu osiguranja.
ISLAMSKA ALTERNATIVA DRUŠTVIMA KOMERCIJALNOG OSIGURANJA
S obzirom da je šerijat zakon koji važi do Sudnjeg dana i da posjeduje sve pretpostavke da iznađe rješenja za sva pitanja koja se pojave u svim mjestima i vremenima, islamski učenjaci su dali smjernice za uspostavljanje islamskog sistema osiguranja koji ne sadrži šerijatom zabranjene radnje. Činjenica je da su danas mnogi vjernici u mnogim neislamskim (pa čak i islamskim) sredinama suočeni s pojavama koje su suprotne čistom islamskom učenju i njegovim smjernicama i propisima i koje su produkt kolonijalizma i dominacije zapadnog svijeta, a slabosti i inferiornosti muslimana u mnogim sferama ljudskog djelovanja. Postavlja se pitanje: ‘’Da li je konačno rješenje popuštanje u svemu, obrazlažući to nužnošću i slabošću ummeta i na taj način pokušavajući naći izlaz i opravdanje za činjenje harama? Zar naša obaveza nije ulaganje truda i nastojanje da se uspostavi islamski poredak i daju islamska rješenja, a to nije nemoguće?’’ Islamske banke i islamska osiguravajuća društva egzistiraju u nekim zemljama, pa zašto ne stupiti u kontakt s njima, saznati za njihova iskustva, ili, možda, otvoriti ogranke tih banaka i osiguravajućih društava?! Pri tome ne treba zaboravljati da je manja količina novca do kojeg se dolazi na halal način bolja i berićetnija za čovjeka od harama za koji predstoji bolna kazna.
Dr. Jusuf Kasim prezentirao je uzorak i plan za osnivanje islamskog osiguravajućeg društva (IOD – koji ima dvije faze:
1. Osnivanje kase osiguranja u kojoj će učestvovati sve islamske institucije, preduzeća i lica zainteresovana za osiguranje, i to predstavlja prvi korak ka formiranju islamskog osiguravajućeg društva (IOD). Da bismo to postigli predlažemo da svi zainteresovani učesnici doniraju određena sredstva shodno svojim mogućnostima i da sve islamske institucije (banke, vakufi, mešihati, rijaset, firme, pojedinci itd.) odvoje određeni procenat godišnjih prihoda za ovaj projekat.
2. a) osnivači IOD-a su islamske institucije, organizacije, firme koje se u svom poslovanju strogo pridržavaju islamskih načela i propisa.
b) kapital IOD-a sačinjavaju:
- novac iz kase osiguranja
- donacije svih učesnika koji godišnje uplaćuju procenat od ostvarenih prihoda
- neuslovljene donacije i hedije koje stižu na ime IOD-a od pravnih lica i pojedinaca, kao i sume novca koje se doniraju na ime vasijjeta, vakufa itd.
CILJEVI I NAMJENE IOD-a
Dužnost IOD-a je nadoknada svih šteta koje mogu pogoditi bilo koga od pravnih ili fizičkih lica koja su učestvovala i pomogla u osnivanju IOD-a. IOD je slobodan da na sve raspoložive, šerijatom dozvoljene načine investira svoj kapital, neovisno da li se radi o industrijskom, trgovačkom, poljoprivrednom ili nekom drugom sektoru, ili putem kupovine nekretnina (zemljišta, objekata i sl.), njihove izgradnje ili davanja pod zakup, i to pod uslovom da se mora izbjeći sve ono što je šerijat zabranio, kao prevara, mito, kamata i sl. Nakon što IOD ‘’stane na noge’’, dozvoljeno je da dio od ostvarenog profita podijeli osnivačima i učesnicima, shodno njihovom novčanom učešću, ako to prilike i situacija dozvoljavaju i ako se time ne narušava održivost i funkcioniranje IOD-a.
USLOVI KOJE IOD MORA ISPUNITI
1. Da to bude društveno osiguranje čiji će osnovni cilj biti pružanje pomoći putem međusobne saradnje i potpomaganje radi rekonstrukcije i saniranja šteta kojim su izloženi svi učesnici u osiguranju. Prioritetni cilj svih njih mora biti pružanje pomoći članovima koje je pogodio osigurani slučaj, a ne da taj cilj isključivo i na prvom mjestu bude profitiranje.
2. Da statut i rad kase osiguranja budu podvrgnuti općim šerijatskim pravilima, a njihov rad i sprovođenje mora konrolirati tijelo koje čine eksperti za šerijatsko pravo.
3. Da se u svom radu IOD potpomogne tehničkim sredstvima, proračunima i analizama koje koriste komercijalna osiguravajuća društva kako bi se odredila visina premija i suma osiguranja.
4. Da se osnivači i učesnici zajedno uključe u rukovođenje kasom osiguranja putem predstavnika koji ih predstavljaju u upravnom odboru.
5. Dozvoljeno je odrediti iznose plaća iz budžeta IOD-a onim službenicima koji rade na administrativnim poslovima, ili im je povjereno investiranje novca IOD-a.
6. Dozvoljeno je investirati novac iz kase osiguranja na šerijatski dozvoljene načine čime se postiže veća efektivnost i prodornost prilikom ispunjenja prioritetnog cilja osnivanja IOD-a, a to je što veća mogućnost pružanja pune materijalne pomoći za otklanjanje šteta koje pogađaju njene članove. Svi ostvareni prihodi se sakupljaju u zajedničku kasu, a oni se mogu dijeliti i učesnicima i osnivačima prema visini njihovog novčanog učešća.
7. Ukoliko se ne desi osigurani slučaj, a osigurani period istekne, premije se u punom iznosu, zajedno s profitom, vraćaju učesnicima osiguranja (članstvu) i nije dozvoljeno da uprava zadrži ta sredstva.
8. Deficit koji se javi u kasi osiguranja otklanja se učestvovanjem svih učesnika u prevazilaženju nastale situacije, svaki shodno visini svog učešća, ili formiranjem posebnog urgentnog fonda koji se puni sredstvima koja preteknu. Na taj način se stanje normalizuje.
Da li je dozvoljeno uplaćivati životno osiguranje za sebe i da li se to smatra haramom?
Islam putem svojih propisa, u kojima regulira društveno-ekonomske odnose, poziva i podstiče na uspostavljanje društva koje će biti izgrađeno na međusobnom potpomaganju, saradnji i aktivnom pružanju svih vidova pomoći, ne tražeći za to nikakvu protuuslugu. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Potpomažite se u dobru i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu.”
Uzimajući u obzir institucije ili strane koje vode osiguravajuća društva, učenjaci osiguranje dijele na tri vrste:
1) Društveno (uzajamno, kooperativno) osiguranje je osiguranje kojim rukovodi država u cilju pružanja pomoći radnicima i službenicima svih struka u slučajevima bolesti, radne nesposobnosti, starosti, a svi oni, zajedno, uz pomoć države učestvuju i pomažu u prikupljanju novčanih sredstava. Država nema cilj da time ostvari profit, odnosno materijalnu korist. Takav način osiguranja manifestuje se putem sljedećih podvrsta:
- Penziono osiguranje – Država odredi penzionsanom radniku mjesečnu naknadu (penziju) koju on zaslužuje određenim radnim stažom, ili je to ograničeno životnom dobi, a zauzvrat radniku se, dok je u radnom odnosu, od mjesečne plaće odbija određeni manji novčani iznos.
- Socijalno osiguranje – Funkcioniše tako što država ili ustanova socijalnog osiguranja osigurava odštetu u slučaju bolesti, radne nesposobnosti ili starosti na račun određenog novčanog iznosa osiguranika koji se uzima iz njegove mjesečne plaće – dostiže iznos od pet posto, a ustanova socijalnog osiguranja uplaćuje obično deset posto.
- Zdravstveno osiguranje – Država se obavezuje da će pružiti svojim štićenicima adekvatno liječenje uz učestvovanje lica koja su dužna izdvojiti određeni mjesečni iznos za pružanje tih usluga.
Šerijatski stav o pitanju društvenog osiguranja
Sve podvrste društvenog osiguranja šerijatski su dozvoljene i validne i o tom pitanju nema razilaženja među islamskim pravnicima, jer šerijat, u svojim općim ciljevima i intencijama, poziva potpomaganju i uspostavi solidarnosti među ljudima, izgrađenim na temelju dobrovoljnosti, ne tražeći za to nikakvu nagradu. Nikom od učesnika u tim vrstama osiguranja (država, radnici i drugi) nije cilj profitiranje putem osiguranja, već želja da se sanira šteta koja je zadesila radnike.
Ako bi se neko zapitao: ‘’Da li ova vrsta osiguranja sadrži obmanu i varku, jer određeno lice ne zna koliko će novca platiti, niti koliko će na kraju uzeti, a sve to čini tu vrstu osiguranja ništavnom?’’,
odgovor je sljedeći: U poslovanjima u kojima je osnova dobrovoljno davanje nije neophodno ispoštovati navedene uslove kao što je slučaj s poslovanjima uz naknadu. Zato, u ovom slučaju, neznanje o visini ukupnog salda uplaćenog novca na početku ugovora, kao i neznanje o visini odštete koju će stranka u budućnosti preuzeti, ne čini ugovor ništavnim, jer je društveno osiguranje čisto dobrovoljno i njime se ne želi ostvariti zarada, tako da u tom procesu ne postoji indicija koja bi mogla izazvati sukob i spor dvije ugovorne strane.
Moramo naglasiti da se prilikom čuvanja novca i njegovog investiranja mora voditi računa da ti putevi i radnje budu šerijatski dozvoljeni, te da se izbjegne sve što je haram ili vodi haramu, poput poslovanja s kamatama.
2) Uzajamno osiguranje uspostavljaju humanitarne organizacije ili nekoliko organizacija koje su u kooperaciji radi osiguranja svojih članova koji se dobrovoljno izjasne o uplaćivanju određenog iznosa za uzajamnu kasu iz koje se mogu pomoći svi članovi kolektiva, ne želeći tim organizovanjem učestvovati u trgovini ili ostvarivanju materijalne dobiti.
Kao primjer možemo navesti humanitarne organizacije koje osnivaju stanovnici sela i gradova u nekim državama koje podrže bogati humanisti tih mjesta; donesu statut po kojem su svi učesnici dužni uplaćivati određeni iznos na ime osiguranja koji se pohranjuje u kasu za hitne slučajeve i iz te kase se pomaže nastradali u automobilskoj nesreći, intervenira u slučaju smrti glave porodice i sl.
I ta vrsta osiguranja je šerijatski ispravna, jer je u pitanju čista saradnja i pružanje pomoći, a sve u cilju ublažavanja posljedica nesreća i saniranja štete. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘’Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, potpomaganju, samilosti i brižnosti je kao primjer jednog tijela: ako se jedan organ razboli, cijelo tijelo trpi temperaturu i nesanicu.’’
3) Komercijalno osiguranje je osiguranje koje organiziraju osiguravajuća društva putem potpisivanja ugovora na osnovu kojeg osiguravajuće društvo garantuje isplatu sume osiguranja u slučaju određenih vrsta nesreća.
Ta vrsta osiguranja datira još od 15. stoljeća kada su moreplovci osiguravali svoje brodove i robu od napada, krađe i nasilnog oduzimanja njihove imovine. Zatim se 1666. godine, nakon velikog londonskog požara, uvodi osiguranje od požara, da bi polovinom 18. stoljeća sistem osiguranja bio prenesen u SAD.
Prvi islamski učenjak i pravnik koji se bavio pitanjem osiguranja bio je Muhammed Emin, poznat kao Ibn Abidin (umro 1836. god.) koji je, proučavajući tu pojavu, donio fetvu da nije dozvoljeno da trgovac uzme novac od osiguranja kao odštetu za ono što je uništeno ili propalo od njegove imovine, jer kako veli: ‘’To je preuzimanje obaveze koja nije obavezujuća.’’
Ugovor o komercijalnom osiguranju je onaj kojim se obavezuje osiguravajuće društvo da će osiguraniku ili trećoj osobi dati određeni novčani iznos u slučaju nesreće od koje je osiguranik osiguran, (koji će se uplatiti odmah i u cijelosti, ili u jednakim ratama), a osiguranik je dužan, kao protuuslugu, uplatiti određeni novčani iznos, ili ga uplaćivati na rate u korist osiguravajućeg društva.
Komercijalno osiguranje dijeli se na sljedeće vrste:
1) Osiguranje imovine od šteta koje je mogu pogoditi, kao: osiguranje poslovnog prostora od požara, robe od potopa, novca u mjenjačnici od krađe, stoke od pomora, usjeva od propadanja itd.
2) Osiguranje lica. Ova vrsta osiguranja dijeli se na:
*** životno osiguranje; to je ugovor u kojem se osiguravač obavezuje da će isplatiti određeni novčani iznos u korist osiguranika odmah nakon njegove smrti, ili pak nakon određenog vremenskog perioda ako ostane živ. Životno osiguranje se dijeli na:
- doživotno osiguranje; taj ugovor obavezuje osiguranika da doživotno uplaćuje premije o čijoj se visini prethodno dogovori. Sumu osiguranja ne može podići, već se ona, nakon smrti osiguranog lica, dodijeli trećoj osobi koju je ono prije smrti imenovalo, ili se dodijeli nasljednicima.
- privremeno (dugoročno, kratkoročno) osiguranje; u ovom slučaju osiguranik uplaćuje premije do određenog roka, kao na primjer 20 god., pa ako umre prije tog roka, ne zaslužuje sumu osiguranja, a ako ostane živ nastavlja s uplatom premija do 20 godina. Ako bi umro poslije naznačenog roka, time bi ispoštovao uslov i zaslužio sumu osiguranja koju preuzima treća osoba, ili nasljednici.
- osiguranje u slučaju ostanka u životu; to podrazumijeva da, po ugovoru, osiguranik plaća premije određeni vremenski period, da bi mu, nakon proteka tog roka, osiguravajuće društvo bilo obavezno isplatiti mjesečnu naknadu, ako bi ostao živ.
- mješovito osiguranje; to je ugovor koji sadrži dvije prethodno spomenute situacije. Primjer za to je da, ako bi se osiguravajuće društvo obavezalo da će plaćati određeni novčani iznos dotičnom – u slučaju da ostane živ nakon isteka ugovorenog roka, ili trećem licu – u slučaju smrti osiguranika u toku trajanja dogovorenog roka za isplatu.
***Osiguranje od nesreća; to je ugovor na osnovu kojeg se osiguravajuće društvo obavezuje da će isplatiti novčani iznos u slučaju nesreće od koje se osiguranik osigurao, kao što je primjer radnika koji se ozlijedi na poslu i bude trajno nesposoban za nastavak rada na tom radnom mjestu, ili se osiguravajuće društvo obaveže na plaćanje troškova liječenja. Osiguranik je, i u ovom slučaju, dužan uplaćivati mjesečne premije u korist osiguravajućeg društva.
3) Osiguranje od tuđe odgovornosti; to je ugovor kojim se osoba osigurava od štete koja ga može zadesiti, a koja je rezultat njegove greške, kao kad se vlasnik automobila osigura od svoje odgovornosti prema drugoj osobi kojoj svojim automobilom nanese štetu.
imaju Četiri su stava islamskih učenjaka u vezi s komercijalnim osiguranjem:
1. Grupa učenjaka koja je brojnija, u kojoj su: Muhammed Behit el-Muti’i (bivši egipatski muftija), Ahmed Ibrahim el-Husejni (istaknuti egipatski šerijatski pravnik), Abdurrahman Kara’a, Muhammed ebu Zehre, Abdullah el-Kalkili (bivši jordanski muftija) i Es-Siddik ed-Dariri zastupali su mišljenje da komercijalno osiguranje nije šerijatski dozvoljeno, a svoj stav su argumentirali sljedećim:
- ugovor o osiguranju sadrži dozu varke i obmanjivanja koja čini taj ugovor ništavnim. Već smo istakli da je komercijalno osiguranje ugovor uz naknadu, tako da ga obmana koja se u velikoj mjeri nalazi u ovom ugovoru čini ništavnim. Ebu Hurejre, r.a., rekao je: ‘’Allahov Poslanik je zabranio kupoprodaju (koja se izvrši na taj način što kupac baci kamenčić, pa na što on padne, to je prodano) ‘’prodaja upotrebom kamenčića’’ i kupoprodaju u kojoj ima obmane’’, jer je u tome varanje kupca koji ne zna na koju robu će kamenčić pasti i npr. koliko metara će iznositi dužina platna gdje se kamenčić zaustavi.
Ugovor koji sadrži obmanu ili varku je svaki ugovor nepoznatog ili skrivenog ishoda. Možda će se ostvariti ugovoreno uz profitiranje obje strane, možda samo jedne, a možda niko neće ostvariti dobit. Ugovor će biti ništavan ako obmana i varka budu u velikoj mjeri, a to je u slučaju da predmet ugovora, cijena i vrijeme ne budu dređeni i precizirani u ugovoru, kao, naprimjer, prodaja ptice u zraku, ili prodaja neodređene količine pšenice, ili ako se sklopi ugovor u kojem se navede da kuća prelazi na ime novog vlasnika (kupca) kada se imenovana osoba vrati s puta, a ne zna se datum njenog povratka.
Ako obmana i varka budu u neznatnoj mjeri izražene, onda ugovor neće biti ništavan, naprotiv, valjan je; jer to ne vodi konfliktnim situacijama i nesporazumu među suprotstavljenim stranama u ugovoru, a i nemoguće je sačuvati se od toga u praksi, kao što je, naprimjer, prodaja oraha u ljusci, zgrade ili kuće čiji temelj nije pregledan i sl.
Obmana i varka koje se nalaze u ugovoru komercijalnog osiguranja su u velikoj mjeri izražene, jer je naknada i dobitak neizvjestan, a također i visina te naknade i dobitka. Sve vrste komercijalnog osiguranja sadrže u sebi taj visoki procenat obmane; jer se u ugovoru ne ističe da li će osiguranik dobiti sumu osiguranja ili ne. To je zato što je takvo ostvarenje u vezi s dešavanjem osiguranog slučaja, odnosno nesreće koja se može, ali i ne mora dogoditi. Također, ukupan zbir premija koje procijeni osiguravač (osiguravajuće društvo) nije zagarantovan, jer je i to u vezi s dešavanjem osiguranog slučaja koji je neizvjestan. Ugovor o komercijalnom osiguranju ne sadrži podatke o visini odštete koju će naplatiti od osiguravajućeg društva, ni podatke o visini ukupnog iznosa od premija koje uplaćuje osiguranik u korist osiguravajućeg društva. Ta vrsta osiguranja ne precizira vrijeme isplate sume osiguranja, kao što je slučaj s doživotnim osiguranjem, gdje se osiguravajuće društvo obavezuje da će sumu osiguranja isplatiti nakon smrti osiguranika, a taj rok je nepoznat i neodređen.
- ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži kamatu, jer je to u suštini prodaja gotovog novca za gotov novac. Osiguranik sklopi ugovor s osiguravajućim društvom da će redovno i u roku plaćati premije, a zauzvrat će mu biti isplaćena suma osiguranja, ako se desi osigurani slučaj. Novčani iznos koji će uzeti osiguranik nakon proteka određenog vremenskog perioda može biti identičan visini uplaćenih premija, ili veći od toga. Ako je iznos isti, a osiguranik ga uzme nakon izvjesnog vremena, to je kamata (nesietun), a ako iznos bude veći od uplaćenih premija i osiguranik ga uzme nakon izvjesnog vremena, onda je to dupla kamata (fadlun) i (nesietun).
Prisutnost kamate u ugovoru čini taj ugovor ništavnim i s tim se slažu svi islamski učenjaci. Uslov koji se postavlja da bi kupoprodaja gotovog novca za gotov novac bila ispravna je trenutačna razmjena novca (iz ruke u ruku), ako se radi o različitim valutama. Ovdje treba naglasiti da se većina procesa u komercijalnim osiguravajućim društvima odvija uz učešće kamate, a svoj novac investiraju u banke koje posluju na kamatnom principu.
- ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži hazard i igranje na sreću. Islam je zabranio sve vidove kocke i igara na sreću. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: ‘’O vjernici, zaista su opojna pića (i sredstva), igre na sreću, kumiri i strelice za gatanje nevaljala, šejtanska djela, pa ih se klonite da biste bili spašeni. Šejtan želi da pomoću opojnih pića i igara na sreću unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas odvrati od sjećanja na Allaha i namaza, pa hoćete li prestati!?’’
Sličnost između igara na sreću i ugovora o komercijalnom osiguranju je u tome što, u oba slučaja, postoji vjerovatnoća ili, bolje rečeno, neizvjesnost dobitka. Osiguranik ne zna hoće li doći do odštete kao što hazarder ne zna hoće li ostvariti dobitak u igri na sreću!?
- ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži prodaju duga za dug, a takva prodaja je zabranjena jednoglasnim mišljenjem šerijatskih pravnika. Razlog te zabrane je nepostojanje koristi od takve prodaje; jer je osnova da se i kupac i prodavac, nakon obavljene kupoprodaje, okoriste tako što kupac iskoristi robu koju je kupio, a prodavac iskoristi novac koji je dobio za prodanu robu. Ibn Tejmije je rekao da je takav način kupoprodaje zabranjen kako se ne bi i kupac i prodavac zadužili bez ostvarene koristi od te kupoprodaje, a poznato je da je najvažniji cilj u trgovini preuzimanje robe, odnosno naknade za tu robu. Također, u ugovoru o komercijalnom osiguranju osiguranik je dužan da uplati premije, a osiguravajuće društvo je dužno osiguraniku sumu osiguranja.
2. Grupa islamskih učenjaka među kojima su Abdulvehhab Hallaf, Ali el-Hafif, Abdurrahman Isa i Mustafa Ahmed ez-Zerka’ su na stanovištu da je ugovor o komercijalnom osiguranju validan, a za to su naveli sljedeće argumente:
- upotrebom analogije (kijasa) došli su do zaključka da je taj ugovor poput sistema uzajamnog rodbinskog pomaganja (akiletun) u izmirenju odštete (dije) u slučaju nenamjernog ubistva; jer ako bi neko počinio nenamjerno ubistvo, šerijatsko pravo propisuje da se obeštećenje mora izmiriti rodbini ubijene osobe na taj način što svi odrasli muškarci iz rodbine ubice koji su mu podrška i ispomoć u životu, dijele i međusobno snose teret izmirenja obeštećenja. U tome se ogleda mudrost i svrsishodnost tog propisa koji olakšava teret počiniocu nenamjernog zločina i sprečava poigravanje i obezvređivanje ljudskog života.
Sličnost između ugovora o osiguranju i sistema ‘’akile’’ je u podjeli tereta između većeg broja ljudi radi ublažavanja posljedica nesreće.
- Ugovor o komercijalnom osiguranju ima sličnosti s ugovorom o potpomaganju u kojem osoba nepoznatog porijekla ili roda kaže osobi koja zna svoje porijeklo: ‘’Ti si moj pomagač, nasljeđuješ me nakon moje smrti i učestvuješ u plaćanju dije ako počinim nenamjerno ubistvo.’’ Ugovor o potpomaganju je validan kod učenjaka hanefijske pravne škole na osnovu ajeta: ‘’A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista, svemu svjedok. ‘’Oni su spomenuti ‘’dio’’ u ajetu protumačili da se to odnosi na nasljedstvo.
Osiguranje od odgovornosti je slično ugovoru o potpomaganju; jer osiguravajuće društvo je na mjestu onoga koji nudi ugovor o potpomaganju, osiguranik je u ulozi onoga koji prihvata ponudu u ugovoru o potpomaganju. Suma osiguranja koju snosi osiguravajuće društvo je kao obeštećenje (dija), a nasuprot tome je premija koju uplaćuje osiguranik i koja je na mjestu nasljedstva koje poklanja onaj koji je ponudio sklapanje ugovora o potpomaganju.
3. Ova grupa islamskih učenjaka napravila je razliku između osiguranja imovine i osiguranja lica, pa su prvo dozvolili, a drugo zabranili, koristeći se argumentima koje smo prethodno naveli.
4. Muhammed el-Medeni je izjavio da o ovom pitanju ne treba dati fetvu prije nego se sakupe svi eminentni stručnjaci iz ekonomije, bankarstva, i drugih oblasti koje imaju dodirnih tačaka s pitanjem osiguranja kako bi zajedno s islamskim učenjacima, nakon opsežnog i detaljnog istraživanja, donijeli zajednički stav, i samo na taj način bi se mogao demantirati i potisnuti stav većine uleme o zabrani komercijalnog osiguranja. U protivnom, ostat će podijeljenost među ulemom, od kojih jedni zabranjuju komercijalno osiguranje, a drugi ga dozvoljavaju želeći time olakšati ljudima i ići u korak s društveno-civilizacijskim napretkom
Preovlađujuće mišljenje o komercijalnom osiguranju je mišljenje prve grupe učenjaka koji su rekli da je takav ugovor ništavan, jer sadrži obmanu i varku, kamatu, hazard i prodaju duga za dug. Onaj ko se raspita za iskustva savremenih država i društava o ovoj vrsti osiguranja bit će zaprepašten onim do čega je to osiguranje dovelo: dijete nastoji i planira da se riješi svog roditelja kako bi dobilo novac od osiguranja, ili izazove požar, odnosno organizuje krađu da bi ostvarilo pravo na sumu osiguranja.
ISLAMSKA ALTERNATIVA DRUŠTVIMA KOMERCIJALNOG OSIGURANJA
S obzirom da je šerijat zakon koji važi do Sudnjeg dana i da posjeduje sve pretpostavke da iznađe rješenja za sva pitanja koja se pojave u svim mjestima i vremenima, islamski učenjaci su dali smjernice za uspostavljanje islamskog sistema osiguranja koji ne sadrži šerijatom zabranjene radnje. Činjenica je da su danas mnogi vjernici u mnogim neislamskim (pa čak i islamskim) sredinama suočeni s pojavama koje su suprotne čistom islamskom učenju i njegovim smjernicama i propisima i koje su produkt kolonijalizma i dominacije zapadnog svijeta, a slabosti i inferiornosti muslimana u mnogim sferama ljudskog djelovanja. Postavlja se pitanje: ‘’Da li je konačno rješenje popuštanje u svemu, obrazlažući to nužnošću i slabošću ummeta i na taj način pokušavajući naći izlaz i opravdanje za činjenje harama? Zar naša obaveza nije ulaganje truda i nastojanje da se uspostavi islamski poredak i daju islamska rješenja, a to nije nemoguće?’’ Islamske banke i islamska osiguravajuća društva egzistiraju u nekim zemljama, pa zašto ne stupiti u kontakt s njima, saznati za njihova iskustva, ili, možda, otvoriti ogranke tih banaka i osiguravajućih društava?! Pri tome ne treba zaboravljati da je manja količina novca do kojeg se dolazi na halal način bolja i berićetnija za čovjeka od harama za koji predstoji bolna kazna.
Dr. Jusuf Kasim prezentirao je uzorak i plan za osnivanje islamskog osiguravajućeg društva (IOD – koji ima dvije faze:
1. Osnivanje kase osiguranja u kojoj će učestvovati sve islamske institucije, preduzeća i lica zainteresovana za osiguranje, i to predstavlja prvi korak ka formiranju islamskog osiguravajućeg društva (IOD). Da bismo to postigli predlažemo da svi zainteresovani učesnici doniraju određena sredstva shodno svojim mogućnostima i da sve islamske institucije (banke, vakufi, mešihati, rijaset, firme, pojedinci itd.) odvoje određeni procenat godišnjih prihoda za ovaj projekat.
2. a) osnivači IOD-a su islamske institucije, organizacije, firme koje se u svom poslovanju strogo pridržavaju islamskih načela i propisa.
b) kapital IOD-a sačinjavaju:
- novac iz kase osiguranja
- donacije svih učesnika koji godišnje uplaćuju procenat od ostvarenih prihoda
- neuslovljene donacije i hedije koje stižu na ime IOD-a od pravnih lica i pojedinaca, kao i sume novca koje se doniraju na ime vasijjeta, vakufa itd.
CILJEVI I NAMJENE IOD-a
Dužnost IOD-a je nadoknada svih šteta koje mogu pogoditi bilo koga od pravnih ili fizičkih lica koja su učestvovala i pomogla u osnivanju IOD-a. IOD je slobodan da na sve raspoložive, šerijatom dozvoljene načine investira svoj kapital, neovisno da li se radi o industrijskom, trgovačkom, poljoprivrednom ili nekom drugom sektoru, ili putem kupovine nekretnina (zemljišta, objekata i sl.), njihove izgradnje ili davanja pod zakup, i to pod uslovom da se mora izbjeći sve ono što je šerijat zabranio, kao prevara, mito, kamata i sl. Nakon što IOD ‘’stane na noge’’, dozvoljeno je da dio od ostvarenog profita podijeli osnivačima i učesnicima, shodno njihovom novčanom učešću, ako to prilike i situacija dozvoljavaju i ako se time ne narušava održivost i funkcioniranje IOD-a.
USLOVI KOJE IOD MORA ISPUNITI
1. Da to bude društveno osiguranje čiji će osnovni cilj biti pružanje pomoći putem međusobne saradnje i potpomaganje radi rekonstrukcije i saniranja šteta kojim su izloženi svi učesnici u osiguranju. Prioritetni cilj svih njih mora biti pružanje pomoći članovima koje je pogodio osigurani slučaj, a ne da taj cilj isključivo i na prvom mjestu bude profitiranje.
2. Da statut i rad kase osiguranja budu podvrgnuti općim šerijatskim pravilima, a njihov rad i sprovođenje mora konrolirati tijelo koje čine eksperti za šerijatsko pravo.
3. Da se u svom radu IOD potpomogne tehničkim sredstvima, proračunima i analizama koje koriste komercijalna osiguravajuća društva kako bi se odredila visina premija i suma osiguranja.
4. Da se osnivači i učesnici zajedno uključe u rukovođenje kasom osiguranja putem predstavnika koji ih predstavljaju u upravnom odboru.
5. Dozvoljeno je odrediti iznose plaća iz budžeta IOD-a onim službenicima koji rade na administrativnim poslovima, ili im je povjereno investiranje novca IOD-a.
6. Dozvoljeno je investirati novac iz kase osiguranja na šerijatski dozvoljene načine čime se postiže veća efektivnost i prodornost prilikom ispunjenja prioritetnog cilja osnivanja IOD-a, a to je što veća mogućnost pružanja pune materijalne pomoći za otklanjanje šteta koje pogađaju njene članove. Svi ostvareni prihodi se sakupljaju u zajedničku kasu, a oni se mogu dijeliti i učesnicima i osnivačima prema visini njihovog novčanog učešća.
7. Ukoliko se ne desi osigurani slučaj, a osigurani period istekne, premije se u punom iznosu, zajedno s profitom, vraćaju učesnicima osiguranja (članstvu) i nije dozvoljeno da uprava zadrži ta sredstva.
8. Deficit koji se javi u kasi osiguranja otklanja se učestvovanjem svih učesnika u prevazilaženju nastale situacije, svaki shodno visini svog učešća, ili formiranjem posebnog urgentnog fonda koji se puni sredstvima koja preteknu. Na taj način se stanje normalizuje.