Ne gledaj me začuđeno... i ja slijedim Muhammeda!

Discussion in 'Pogresno Shvatanje' started by GAZIJA, Jan 28, 2009.

  1. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    [​IMG]Shvaćanje Poslanikove tradicije u današnjem dobu.

    Prije nekoliko dana, posjetila me jedna nemuslimanka koja je željela znati nešto više o islamu. Bio sam začuđen količinom znanja i uvida koje posjeduje.
    Način na koji je ona shvaćala stvari i njezino priznanje da mediji često prave veliku štetu samom islamu je bio ohrabrujući. Ali, mnoga pitanja koja je imala i mnoga problematična pitanja koja je postavila, nisu bila ispod njezine razine znanja.

    Više od dva sata smo razgovarali o tim problemima, od kojih su se mnogi odnosili na različite događaje iz života Poslanika, s.a.v.s., koji su dio Sunneta.

    To je potaklo u meni pitanje o kojem sam razmišljao dosta dugo; da li Sunnet uzrokuje probleme u našim životima ili smo mi uzrok tih problema jer ne shvaćamo Sunnet u kontekstu današnjih događanja i važnosti ili nevažnosti za sadašnje vrijeme?

    Pošto je dio moje vjere da uvijek gledam objektivno na stvari, počeo sam proučavati mnoge tekstove koji navodno uzrokuju probleme da bih uvidio otkuda tolika kontroverza.

    Da to pokažemo jednim primjerom. Neki dan sam čekao u predvorju džamije dok je moja supruga obavljala neki posao. Budući da mi je bio slobodan dan i da sam provodio vrijeme s obitelji, nosio sam sportsku odjeću. Jedan od braće, koji me poznaje već dugo vrijeme, prišao mi je u znaku čuđenja na svom licu. Pitao me zašto nosim tu odjeću jer bi, prema njegovu shvaćanju, morao nositi tradicionalnu islamsku odjeću.

    Nasmijao sam se. "O kojoj islamskoj odjeći govoriš, brate?", priupitao sam ga. I zato što sam znao njegov odgovor prije negoli ga je izrekao, dao sam mu prostora da iskritizira moju "zapadnu" odjeću.

    Lewha-Allah Brat mi je nastavljao objašnjavati da nam je Poslanik, s.a.v.s., rekao da ne smijemo nositi odjeću koja je slična odjeći nemuslimana. Mi, vjernici, trebali bi slijediti njegov primjer, to je Sunnet (praksa Poslanika, s.a.w.s.), morali bi nositi turban i dugu odjeću.

    Počeo je navoditi hadise koji opisuju da je Poslanik, s.a.v.s., ušao u Mekku sa turbanom na glavi. Također je naveo mnoge situacije u kojima je Poslanik, s.a.v.s., obrisao prednji dio turbana dok je uzimao abdest i druge slične situacije.[​IMG]

    Nježno sam rekao bratu, "Da li imaš pouzdanja u moje znanje?", a kako je odgovorio potvrdno, objasnio sam mu koliki sam pothvat napravio u istraživanju ovog pitanja oko nošenja turbana.

    Objasnio sam mu što sam otkrio, a to je da su kraju svi hadisi koji govore o ovome ili slabi ili nedovoljno razjašnjeni po pitanju nošenja te odjeće, a kamoli dužnosti da se ona mora nositi.

    Ulazeći dublje u diskusiju, moramo sam se vratiti na bitna obilježja islama kao religije, a to je naglasak na univerzalnosti, što znači da mora posjedovati određene faktore koji ju i čine univerzalnom.

    Drugim riječima, pitanja odjeće, jela, i sličnih stvari, trebala bi biti fleksibilna dovoljno da ih svako društvo sa svojim normama može razumjeti.

    To je ono što je poznato u islamskom šerijatu pod nazivom urf (običaj ili tradicija nekog društva), što je legitiman izvor u donošenju propisa.

    Islam je postavio opća pravila što čini pristojnu odjeću i što treba biti prekriveno i u kojim situacijama. Ali, kako ćemo točno to primijeniti ovisi o situaciji i društvu.

    Tako da smatram vrlo prikladnim da nosim odijelo i kravatu kada predajem na sveučilištu u Londonu, umjesto da nosim dugu odjeću i neko pokrivalo za glavu koje me čini stranim samom mjestu i publici.

    Jedan od najvećih izazova koji muslimani moraju nadići da riješe problem između Sunneta i današnjeg društva jest njihovo shvaćanje tradicionalnih objašnjenja islamskih tekstova.

    Velika većina muslimana koji su rođeni i odgojeni na zapadu, gledaju s ponosom na klasičnu islamsku ostavštinu i na objašnjenja ranih i srednjovjekovnih učenjaka, što ja osobno, također s njima dijelim.

    No, ako to divljenje toj ostavštini pređe granice divljenja, može postati problematično. U islamu, ništa nije izvan dometa kritike osim Kur’ana i istinitih izreka Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

    To znači da bilo čija objašnjenja, komentari, nisu božanski. Oni mogu biti poštovani i zaslužuju da to budu, ali su i oni u granicama ljudske moći, tako da se i kritika prema njima može usmjeriti. Ne možemo ih prihvatiti kao apsolutne i nepromjenjive. Pravi problem ne nastaje kada čitamo što je Poslanik, s.a.v.s. rekao pa to onda pokušamo primijeniti. Već, kad pokušamo primijeniti ono što smo mi shvatili iz izreka Poslanika, s.a.v.s., na vlastiti način i u okviru našega ograničenoga znanja, te dati tomu status nečega što je navodno očito zbog samog teksta, a ne zbog naše interpretacije tog teksta.

    Uvijek je bio problem kad ljudi iznose svoja vlastita tumačenja bez da naznače da je to njihovo, a ne ono što sam tekst kaže. Kada ne razgraniče između onoga što je nepromjenjivo i onoga što jest, nastaju problemi.
    U islamu, ono što je božansko je uvijek savršeno, dok će kod onoga što je ljudsko, uvijek postojati neka ograničenja i nesavršenosti.

    Piše: Ahmad Saad, imam u središnjoj londonskoj džamiji
  2. Farshi_turaab
    Offline

    Farshi_turaab New Member

    Joined:
    Jun 13, 2009
    Messages:
    22
    Likes Received:
    0
    Trophy Points:
    0
    Gender:
    Female
    Location:
    Woods n Mountains :)
    Ratings Received:
    +0 / 0
    Masha'Allah, ovaj dio teksta me se naročito dojmio. Wallahi tačno onako kako i ja mislim. Samo, još bih dodala da je baš ovo uzrok naših neslaganja... subhanAllah, pa svi smo mi samo insani, skloni greškama, a da ne griješimo uistinu bi Allah subhaneh nas zamijenio narodom koji griješi, koji bi od Njega oprosta tražio, i za uputu molio. Tako bi trebalo sa nama da bude... Ljudski je griješiti, ali je šejtanski oholiti se i nakon što nam bude jasna naša greška, i ne željeti da se pokaješ. Da skratim, mnogo bi bilo manje neslaganja kada bi se svaki mu'min držao onoga jasnog u Allahovoj Knjizi, oko čega nema razilaženja kod Selefu-s-Salih, a da na ostale propise gledamo s jednom dozom suzdržanosti jer su fikhske prirode, gdje ispravni mudžtehid ima nagradu pa makar i pogriješio.

    :hawla:

    BaarakAllahu fiik

    Selam

Share This Page