Da li si se ikada zaljubio/la? Da li si ikad bio „lud/a“ za nekim? Jesi li ikad žudio/žudjela da vidiš neku osobu više od svega na svijetu?
Naravno da jesi. Ta osoba je možda tvoja supruga, otac, majka, dijete ili blizak prijatelj. Ali, da li ti je ikad palo na pamet da bi ta osoba mogla biti poslanik Muhammed (neka je mir i spas na njega)? Neko može reći: „Zašto ga trebamo toliko puno voljeti? Dovoljno je da ga samo volimo.“ Ovdje se moramo prisjetiti Poslanikovih riječi: Niko od vas neće vjerovati dok mu ja ne budem draži od njegovog oca, djece i čitavog čovječanstva. (prenosi el-Buhari)
Usuđujem se reći da kolikogod je velika moja ili tvoja ljubav prema nekome ili nečemu, ni u kom smislu se ne može porediti s ljubavlju ashaba prema
Poslaniku, s.a.w.s.
Da li uopće znaš kolika je bila ljubav ashaba prema Poslaniku, s.a.w.s.? Oni su tvrdili da ga vole, ali nisu ostajali na tome. Oni su dokazivali svoju ljubav žrtvovanjem svoje imovine, porodice i sebe samih. Drugim riječima, oni su krvlju potpisali pakt ljubavi prema Poslaniku.
Ovo što govorim nije bajka ili neka izmišljena priča iz davnina. Uzmimo za primjer Hubejba ibn Adija, ashaba kojeg su zarobili kurejšijski mnogobošci. Kad su ga odveli do mjesta za vješanje, on im je rekao: Dozvolite mi da klanjam dva rekata. Kad je završio s namazom, otišao je do njih i rekao im: Da se nisam bojao da ćete pomisliti da se bojim smrti, duže bih klanjao. Onda je rekao: Allahu! Pobroj sve ovdje prisutne, uništi ih sve do jednog i nikog od njih ne poštedi, pa je dodao: Pošto sam mučen kao musliman, svejedno mi je na koji način ću umrijeti u ime Allaha, jer ovo je u Božije ime. Ako On želi, On će blagosloviti odsječene udove moga tijela.
Prije nego su Adijja pogubili, jedan od kurejšijskih vođa mu je prišao i rekao: Da li bi volio da je sada Muhammed na tvom mjestu, a da si ti zdrav i siguran među svojom porodicom? Tada se Hubejb ražestio, rekavši: Tako mi Allaha, ne bih volio da i mali trn ubode Poslanika u zamjenu da sam ja među svojom porodicom i sinovima i da uživam sve bogatstvo i zdravlje ovog svijeta..
A onda su ga pogubili. Tako da je ibn Adij prvi koji je u islamsku tradiciju uveo klanjanje dva rekata prije pogubljenja..
Na ovaj način je pokazao svoju ljubav prema Poslaniku, s.a.w.s., na praktičan način, žrtvujući svoj život dok je provodio u praksu poslovicu iz kasnijih vremena koja kaže: "Djela govore više od riječi."
Još jedan svijetli primjer je dijalog između Poslanika, s.a.w.s, i Rebija ibn Kaba koji je rekao:
Jedne noći sam bio s Poslanikom, s.a.w.s. Donio sam mu vodu za pranje. Rekao mi je:´Traži što god želiš.´ Rekao sam: 'Tražim tvoje društvo u Džennetu.´ On je rekao: ´Želiš li išta drugo osim toga?´ Rekao sam: ´Ne, to je ono što želim.´ On je rekao: ´Onda mi pomozi da to ostvarim tako što ćeš često padati ničice.´ (prenosi Muslim)
Poslanik, s.a.w.s., ga je htio naučiti (a i nas) da puke apstraktne riječi ne znače ništa ako se ne potkrijepe konkretnom opipljivom praksom. Zato je Poslanik, s.a.w.s., zamolio svog ashaba da bude čest i postojan u obavljanju namaza.
Treći primjer iz historije nam govori kako je jednom jedan čovjek otišao do svog učitelja žaleći mu se da voli Božijeg Poslanika, ali da ga ne može vidjeti u svojim snovima. Učitelj mu je rekao: Tvoja ljubav prema Poslaniku nije iskrena, pa ga zato ne možeš sanjati!
Čovjek je i dalje tvrdio da voli Poslanika više od svega na svijetu, i u tome je ustrajao. Nakon tolikog čovjekovog insisitiranja, učitelj ga je pozvao da kod njega večera i prenoći. Čovjek je prihvatio poziv. A onda je učitelj najmerno naredio da se doda velika količina soli i bibera u hranu koja se bude služila, i da se gostu ne da nimalo vode, dok je čovjeka bilo stid da traži vode nakon slane i začinjene hrane.
Nakon večere, učitelj i čovjek su otišli na spavanje. U zoru je učitelj probudio čovjeka da klanja sabah i pitao ga: Reci mi šta si noćas sanjao? Čovjek je rekao: Sanjao sam rijeke koje obiluju slatkom svježom vodom i jake kiše. A učitelj je rekao: Tvoja žeđ je bila stvarna pa si zato vidio vodu u svojim snovima. Da je tvoja ljubav prema Poslaniku, s.a.w.s, bila isto tako stvarna, ti bi i njega vidio u svojim snovima!
Zašto ima toliko mnogo muslimana koji ne mogu vidjeti Poslanika u svojim snovima, iako stalno tvrde da ga iskreno vole? Naravno, problem je u njima i svima nama, a ne u samom Poslaniku. Poslanik, s.a.w.s., je rekao: Kogod me vidi u snu, uistinu me je vidio, jer se šejtan ne može preobraziti u moj lik. (prenosi el-Buhari)
Dakle, da je nemoguće da ga vidimo, Poslanik bi nas o tome obavijestio. Ali, ono što se može razumjeti iz njegovog govora je da je viđenje Poslanika u snovima moguće i primjenjivo. Međutim, naša srca moraju iskreno žudjeti za njim da bi ga vidjela.
Kako dokazujemo našu ljubav prema Poslaniku? Samim tim što kažemo da ga volimo? Ovo bi bilo vrlo lahko i ne bi ništa vrijedilo! Možeš reći štogod želiš, ali ne možeš tražiti od ljudi da počnu vjerovati u ono što govoriš, osim ako im ne pokažeš čvrst dokaz koji dokazuje tvoje riječi.
Jedini način da dokažemo našu ljubav prema Poslaniku je da počnemo slijediti njegovo uzorno ponašanje. Slijeđenje njegovog primjera ne treba biti samo puko imitiranje njegovog vanjskog izgleda u smislu odjeće koju nosimo i hrane koju jedemo. Zapravo, to je prije slijeđenje njegovih naredbi, slijeđenje halala, i izbjegavanje onog za što je on rekao da je haram. Ovo je pravo značenje ljubavi prema Poslaniku i slijeđenja njegovog primjera.
Ebu Hurejre, r.a., je rekao:
Božiji Poslanik, s.a.w.s, je prošao pored mezarja i rekao: Neka je Allahov mir na stanovnike ovih mezarja, vjernike od njih. Mi ćemo se vama, ako Bog da, pridružiti. Volio bih kad bismo mogli vidjeti našu braću.
Ashabi su ga upitali: Zar mi nismo tvoja braća, Allahov Poslaniče?
On je odgovorio: Vi ste moji ashabi. Moja braća su oni koji će doći poslije nas.
Oni su rekli: Kako ćeš prepoznati ljude iz svog ummeta koji će doći nakon tebe, Božiji Poslaniče?
On je odgovorio: Da čovjek ima skupinu konja s bijelim šarama na njihovim čelima i nogama među konjima koji su svi crni, recite mi, zar ne bi prepoznao svoje konje?
Oni odgovoriše: Zasigurno.
On reče: Oni (moja braća) će doći s bijelim licima i udovima od uzimanja abdesta, i ja ću ih predvoditi do mog izvora. Ali bit će i nekih koji će zalutati od mog izvora poput zalutale kamile. Ja ću ih pozvati i reći: ´Dođite!´ a onda će biti rečeno: ´Oni su nakon tebe mijenjali neke stvari´, a ja ću im onda reći: ´Idite, idite.´ (prenosi Muslim)
Neka nas Svemogući sačuva od mijenjanja bilo čega nakon Njegovog časnog Poslanika, s.a.w.s., i neka nam Allah učini mogućim da se sretnemo s njim kod njegovog izvora. Amin.
Napisao: Ali el-Halavani, kandidat za doktorsku tezu, generalni je direktor šerijatskog sektora na stranici islamonline.net i zamjenik glavnog urednika iste stranice. Diplomirao je na El-Azhar univerzitetu, a magistarsku diplomu za religijsko prevođenje je stekao na fakultetu El-Alsun (za jezike), na univerzitetu El-Minia. Povremeno piše za islamonline.net.
Izvor: islamonline.net
Naravno da jesi. Ta osoba je možda tvoja supruga, otac, majka, dijete ili blizak prijatelj. Ali, da li ti je ikad palo na pamet da bi ta osoba mogla biti poslanik Muhammed (neka je mir i spas na njega)? Neko može reći: „Zašto ga trebamo toliko puno voljeti? Dovoljno je da ga samo volimo.“ Ovdje se moramo prisjetiti Poslanikovih riječi: Niko od vas neće vjerovati dok mu ja ne budem draži od njegovog oca, djece i čitavog čovječanstva. (prenosi el-Buhari)
Usuđujem se reći da kolikogod je velika moja ili tvoja ljubav prema nekome ili nečemu, ni u kom smislu se ne može porediti s ljubavlju ashaba prema
Da li uopće znaš kolika je bila ljubav ashaba prema Poslaniku, s.a.w.s.? Oni su tvrdili da ga vole, ali nisu ostajali na tome. Oni su dokazivali svoju ljubav žrtvovanjem svoje imovine, porodice i sebe samih. Drugim riječima, oni su krvlju potpisali pakt ljubavi prema Poslaniku.
Ovo što govorim nije bajka ili neka izmišljena priča iz davnina. Uzmimo za primjer Hubejba ibn Adija, ashaba kojeg su zarobili kurejšijski mnogobošci. Kad su ga odveli do mjesta za vješanje, on im je rekao: Dozvolite mi da klanjam dva rekata. Kad je završio s namazom, otišao je do njih i rekao im: Da se nisam bojao da ćete pomisliti da se bojim smrti, duže bih klanjao. Onda je rekao: Allahu! Pobroj sve ovdje prisutne, uništi ih sve do jednog i nikog od njih ne poštedi, pa je dodao: Pošto sam mučen kao musliman, svejedno mi je na koji način ću umrijeti u ime Allaha, jer ovo je u Božije ime. Ako On želi, On će blagosloviti odsječene udove moga tijela.
Prije nego su Adijja pogubili, jedan od kurejšijskih vođa mu je prišao i rekao: Da li bi volio da je sada Muhammed na tvom mjestu, a da si ti zdrav i siguran među svojom porodicom? Tada se Hubejb ražestio, rekavši: Tako mi Allaha, ne bih volio da i mali trn ubode Poslanika u zamjenu da sam ja među svojom porodicom i sinovima i da uživam sve bogatstvo i zdravlje ovog svijeta..
A onda su ga pogubili. Tako da je ibn Adij prvi koji je u islamsku tradiciju uveo klanjanje dva rekata prije pogubljenja..
Na ovaj način je pokazao svoju ljubav prema Poslaniku, s.a.w.s., na praktičan način, žrtvujući svoj život dok je provodio u praksu poslovicu iz kasnijih vremena koja kaže: "Djela govore više od riječi."
Još jedan svijetli primjer je dijalog između Poslanika, s.a.w.s, i Rebija ibn Kaba koji je rekao:
Jedne noći sam bio s Poslanikom, s.a.w.s. Donio sam mu vodu za pranje. Rekao mi je:´Traži što god želiš.´ Rekao sam: 'Tražim tvoje društvo u Džennetu.´ On je rekao: ´Želiš li išta drugo osim toga?´ Rekao sam: ´Ne, to je ono što želim.´ On je rekao: ´Onda mi pomozi da to ostvarim tako što ćeš često padati ničice.´ (prenosi Muslim)
Poslanik, s.a.w.s., ga je htio naučiti (a i nas) da puke apstraktne riječi ne znače ništa ako se ne potkrijepe konkretnom opipljivom praksom. Zato je Poslanik, s.a.w.s., zamolio svog ashaba da bude čest i postojan u obavljanju namaza.
Treći primjer iz historije nam govori kako je jednom jedan čovjek otišao do svog učitelja žaleći mu se da voli Božijeg Poslanika, ali da ga ne može vidjeti u svojim snovima. Učitelj mu je rekao: Tvoja ljubav prema Poslaniku nije iskrena, pa ga zato ne možeš sanjati!
Čovjek je i dalje tvrdio da voli Poslanika više od svega na svijetu, i u tome je ustrajao. Nakon tolikog čovjekovog insisitiranja, učitelj ga je pozvao da kod njega večera i prenoći. Čovjek je prihvatio poziv. A onda je učitelj najmerno naredio da se doda velika količina soli i bibera u hranu koja se bude služila, i da se gostu ne da nimalo vode, dok je čovjeka bilo stid da traži vode nakon slane i začinjene hrane.
Nakon večere, učitelj i čovjek su otišli na spavanje. U zoru je učitelj probudio čovjeka da klanja sabah i pitao ga: Reci mi šta si noćas sanjao? Čovjek je rekao: Sanjao sam rijeke koje obiluju slatkom svježom vodom i jake kiše. A učitelj je rekao: Tvoja žeđ je bila stvarna pa si zato vidio vodu u svojim snovima. Da je tvoja ljubav prema Poslaniku, s.a.w.s, bila isto tako stvarna, ti bi i njega vidio u svojim snovima!
Zašto ima toliko mnogo muslimana koji ne mogu vidjeti Poslanika u svojim snovima, iako stalno tvrde da ga iskreno vole? Naravno, problem je u njima i svima nama, a ne u samom Poslaniku. Poslanik, s.a.w.s., je rekao: Kogod me vidi u snu, uistinu me je vidio, jer se šejtan ne može preobraziti u moj lik. (prenosi el-Buhari)
Dakle, da je nemoguće da ga vidimo, Poslanik bi nas o tome obavijestio. Ali, ono što se može razumjeti iz njegovog govora je da je viđenje Poslanika u snovima moguće i primjenjivo. Međutim, naša srca moraju iskreno žudjeti za njim da bi ga vidjela.
Kako dokazujemo našu ljubav prema Poslaniku? Samim tim što kažemo da ga volimo? Ovo bi bilo vrlo lahko i ne bi ništa vrijedilo! Možeš reći štogod želiš, ali ne možeš tražiti od ljudi da počnu vjerovati u ono što govoriš, osim ako im ne pokažeš čvrst dokaz koji dokazuje tvoje riječi.
Jedini način da dokažemo našu ljubav prema Poslaniku je da počnemo slijediti njegovo uzorno ponašanje. Slijeđenje njegovog primjera ne treba biti samo puko imitiranje njegovog vanjskog izgleda u smislu odjeće koju nosimo i hrane koju jedemo. Zapravo, to je prije slijeđenje njegovih naredbi, slijeđenje halala, i izbjegavanje onog za što je on rekao da je haram. Ovo je pravo značenje ljubavi prema Poslaniku i slijeđenja njegovog primjera.
Ebu Hurejre, r.a., je rekao:
Božiji Poslanik, s.a.w.s, je prošao pored mezarja i rekao: Neka je Allahov mir na stanovnike ovih mezarja, vjernike od njih. Mi ćemo se vama, ako Bog da, pridružiti. Volio bih kad bismo mogli vidjeti našu braću.
Ashabi su ga upitali: Zar mi nismo tvoja braća, Allahov Poslaniče?
On je odgovorio: Vi ste moji ashabi. Moja braća su oni koji će doći poslije nas.
Oni su rekli: Kako ćeš prepoznati ljude iz svog ummeta koji će doći nakon tebe, Božiji Poslaniče?
On je odgovorio: Da čovjek ima skupinu konja s bijelim šarama na njihovim čelima i nogama među konjima koji su svi crni, recite mi, zar ne bi prepoznao svoje konje?
Oni odgovoriše: Zasigurno.
On reče: Oni (moja braća) će doći s bijelim licima i udovima od uzimanja abdesta, i ja ću ih predvoditi do mog izvora. Ali bit će i nekih koji će zalutati od mog izvora poput zalutale kamile. Ja ću ih pozvati i reći: ´Dođite!´ a onda će biti rečeno: ´Oni su nakon tebe mijenjali neke stvari´, a ja ću im onda reći: ´Idite, idite.´ (prenosi Muslim)
Neka nas Svemogući sačuva od mijenjanja bilo čega nakon Njegovog časnog Poslanika, s.a.w.s., i neka nam Allah učini mogućim da se sretnemo s njim kod njegovog izvora. Amin.
Napisao: Ali el-Halavani, kandidat za doktorsku tezu, generalni je direktor šerijatskog sektora na stranici islamonline.net i zamjenik glavnog urednika iste stranice. Diplomirao je na El-Azhar univerzitetu, a magistarsku diplomu za religijsko prevođenje je stekao na fakultetu El-Alsun (za jezike), na univerzitetu El-Minia. Povremeno piše za islamonline.net.
Izvor: islamonline.net