Sve stvoreno učini se veselo

Discussion in 'Generalne Diskusije' started by GAZIJA, Feb 10, 2008.

  1. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    Pitao jednom tako jednoga, vrli pitac neki: Postoji li omladinski krug pri Rijasetu IZ-e? Ko ga predvodi? Ko su njegovi članovi i koliko ih ima? Gdje se oglašavaju ? Kakva im je strategija i koji su njihovi ciljevi? Gdje su njihovi projekti i kakvi su im planovi u budućnosti? A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Moj ummete, šta nam rade!

    Stih što izdvojen iz konteksta možda podsjeća na Knjigu Postanka, (Sve stvoreno učini se veselo), naslov je poznate mevludske zbirke, ali i dijagnoza teškog poremećaja dijela kolektivne svijesti jednog šireg društvenog spektra. Fenomen, koji je za analizu načet u smjeloj i briljantnoj eksplikaciji ‘’isprovociranog čovjeka’’, biće u budućnosti naučno otkriće i nukleus onima koji budu istraživali uzroke današnjeg mračnog doba muslimanske mladeži i društva uopšte.
    Pjevači među hodžama su stvorili jednu jadnu reputaciju efendija u različitim društvenim grupama po kojoj je krajnji domet efendije jasin, ašere ili mevlud. Oni među efendijama, koji se opiru takvom reduciranju, nailaze na barikade javnog mnijenja koje simpatiše tačnu raspodjelu uloga. Lole u vlasti uvijek će za sobom vodati jednog hodžu-pjevača koji im je potreban kao blagoslov ili motiv unutarnjeg umirenja; njima će javno i glasno izražavati poštovanje, stvarati mitove o njima, naručivati desetak hatmi, davati obilan bakšiš, dok će uvijek izbjegavati one efendije koji će se opirati društvenom reduciranju svog bića, a biti u stanju kazati riječ pobune i svoju ulogu shvatiti islamski: moralno i politički. (Samedin KADIĆ, Penelopin vez, Bosnia ars, Tuzla 2005.)
    Romantizam iz očaja prijeka je potreba mladog čovjeka, jer postaje jedini način održivosti blaženog stanja ugursuzluka, što se kultno njeguje, naslijeđuje i unapređuje kroz sve šupljine društvenog sistema koji današnja muslimanska mladost trpi. Čak su i iz tih romantičarskih uznesenja iščezle slike i predanja o čestitoj, dostojanstvenoj, odlučnoj muslimanskoj omladini. O mladićima i djevojkama što su se nekoć raširili po Zemlji, nudeći progres vjerovanja, dobročinstva, nauke i pravednosti. O mladosti koja ne trpi represiju i potlačenost, već pruža otpor i nudi mogućnosti. Gdje su muslimanski vladari, vojskovođe i osvajači? Viteštvo, takmičarski duh, odvažnost i vještine, nedostižne su prepreke što ih odveć posmatramo samo kroz procese što se odvijaju u animalnom svijetu. Hajvan je tako ostao hajvan, čovjek je iznevjerio sebe samog!
    Tako, fenomen sve stvoreno učini se veselo iz zabave, veselja, neodgovornosti i hronične šašavosti nemara, polahko mutira u nepodnošljiv zadah truleži iz kojeg mučno stenje ustajalost i mrtvilo ideje. Amorfna masa lutajućih sjenki što se još nominalno, porijeklom, navikama, diplomom i ostalim spregama formalnosti i besmisla identifikuje i bezuspješno uspoređuje s poletom, akcijom i trijumfom pređašnjeg islamskog civilizacijskog i kulturološkog procvata, dosegla je vrhunac svoje ojađenosti, duševne bijede i nezadovoljstva. To pobaštinjavanje svega živog, prisvajanje tuđeg uspjeha i prošlih dana slave, u nemoći ka ostvarenju vlastitog progresa i poboljšanja ukupnog stanja, nije strano ni nekim ilum-krugovima unutar Bošnjaka. Stanje isforsirane veselosti našeg iznurenog bića, uzaludna nada da će nam neko nanovo instalirati život, svijest, savjest i odgovornost, pretvaraju se u kolektivnu manifestaciju postmoderne perverzije duha. Tako ogoljen i osakaćen svjetonazor društveno se ne žigoše i ne sankcioniše, već institucionalno stimuliše i promoviše:
    Vračevi d.o.o.

    Primat među primitivnim oblicima svijesti i najunosnija šejtanska djelatnost! Zapisničari ili Pisaroši su mahalski probisvijeti i lijenštine, vješti i okretni pehlivani, trenirani da intelektualnu zapuštenost i deficit spiritualiteta među svojom klijentelom, nadoknade plitkim trikovima. Hospitalizacija uključuje razne vrste terapija. Najčešća i najučinkovitija terapija je Umawakka Uma Wa. Razmuti se posebno šerbe, uz specijalni tajni recept i egzotične sastojke kakvih nema u našim krajevima. Ispišu se listići nerazgovijetnim znakovima klinastog pisma i potope se u bljutavom napitku. Pacijenti lijek uzimaju uz posebnu ceremoniju i obredno zviždanje do iznemoglosti. Za nesuglasice bračnih drugova vrijedi drugačija procedura. Supružnici se prije svega obavežu na pakt stabilnosti. Lijek se pakuje u posebnu ambalažu, a zatim obavezno medicinskim flasterom lijepi iznad ulaznih vrata, po ćoškovima, ostavlja u saksije s cvijećem, odjeću itd. Hamajlije su predviđene za 24-satnu upotrebu. Namijenjene su mlađoj populaciji, ali i delikatnijim zahvatima, čija situacija zahtijeva neprekidnu terapiju. Iako konstatujemo s nevjericom, usluge ove vrste pružaju osobe s posebnim mentalnim poremećajima i složenim psiho-somatskim smetnjama.
    Džemila, Beba, Dado

    Vidovita Džemila je autentični bosanski brend. Majstorica graha, kockica, taloga kahve itd. Ljubav, posao i zdravlje tri su glavne okupiranosti nacije. Zbog pretjerane sikiracije za budućnost bošnjačke mladosti, moguća je i skora nestašica graha. Ni poskupljenja nisu isključena. Konkurencija, Vidovita Beba, inspiraciju nalazi u ruhanijjetu. U svojim medijskim nastupima, uz povišen bezobrazluk, nerijetko se dohvaća i Kur’ana, povezujući svoj ‘’talenat’’ sa strogim islamskim odgojem i naobrazbom. Reakcije dostojanstvenika ovim povodom, do sada nisu zabilježene. Dado je pionir bh. vidovnjaštva, ali nimalo bezazlen. Segmentirao se na posebnu ciljnu skupinu pubertetskog i adoloscentskog kruga, pa je stoga posebno opasan i neugodan.
    Snjeguljica i Sedam braće

    Sarajevski univerzitet uistinu već stoljećima baštini tradiciju visokog obrazovanja, uz njegove identične institucionalne početke sa univerzitetskom tradicijom zapadne Europe. Međutim, najveće učilište u BiH, u svijetu je prepoznatljivo i po jednoj od najintrigantnijih znamenitosti – Turbe sedam braće na Bistriku. U vrijeme ispitnih rokova Turbe hodočaste studenti svih konfesionalnih opredjeljenja, a njegova blagotvornost rezultirala je nebrojenim nacionalnim rekordima kada su u pitanju naučna istraživanja iz brojnih oblasti. Uz prijavu ispita, prilože se i kovanice. Papirne novčanice nepraktične su, pa se izbjegavaju. Student izdvaja kovanice srazmjerno broju izlazaka na određeni ispit. Ukoliko uspjeh na ispitu ipak bude ispod minimuma obaveza predviđenih za zadovoljavajuću ocjenu, to znači da je neophodno da student izmiri svoja prethodna dugovanja. Mnogi studenti tvrdili su da su redovno uz Turbe i na širem lokalitetu Bistrika viđali blještavu svijetlost, ali su nakon neuspjeha i napuštanja studija mahom povlačili iskaze.

    Reality show

    Reality je izum vesternske (ne)kulture. Iako kratko prisutan, dobro je prihvaćen. Vrlo brzo udomaćio se i u ‘’naše’’ strukture. Momčine sa shock frizurama, velikim sjajnim tokama i prstima požutjelim od duhana, sa nasilnim taksističkim imidžom, uz brze folkerske ritmove udaraju jeftine ilahije. Nema više finih ‘’bečkih dječaka’’ s fesovima i čakširama, ni Teku rajski potoci. Napuderisane, namačkane i nafračkane dive, tope se od nura. Obezglavljeno jurišaju na estradu! Kaside su u ilegali, country-mistic narodnjaci su preuzeli vlast! Nastupa era amatera, iz svoje kože može se sad! Rapidno stasa hibridna klasa, na pola puta selo-grad! Narodnjaci, sve vam je u šaci, al zašto da se baci, pa ostavite nešto i za nas!
    Ašk (bos. zadati se.)

    Zavlačeći se po ilegalnim tekijama, uz revolucionarne dersove dućandžija, što za pouku redovno imaju neku novu metafizičku teoriju, uz velike količine čaja i duhana, mladi Bošnjo čeka otkrovenje i svoju šansu za ozbiljniji društveni angažman. Nakon što se organizam oslobodi čaja i duhana, a otkrovenje ne zablista, nastupi stanje duboke depresije i razočarenja. Neuspjeh se liječi pojačanom odanošću matičnom guruu, uz poljupce ruke i teatralne naklone. Doktrina ovog nauka u stručnom vokabularu prepoznatljiva je kao ‘’zabunluk’’.
    Kretenizam i renesansa

    Kako izvesti preobrat ovakve društvene strukture, podesne jedino sušenju mozgova? Kako zaustaviti prodaju savjesti mladog, a malaksalog muslimanskog bića što je došlo na tenešir neodgovornosti, ludosti i neznanja? Kako ubrzati usporene mentalne funkcije, pa od pjevača i estrade načiniti pomagače: A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” - “Mi” - rekoše učenici - “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu. Treba li nam pobuna i kakva ona mora biti?
    Tagut je osnažen, veliča se dosljedno pred koprenom materijalizma. Sve ima cijenu, i sve se prodaje. Vjera, dostojanstvo, čast, ugled, znanje. Sve ide na vagu malodušne posvećenosti užitku: kako se iživljavati vječno?
    Idol raskalašenosti što ga se nastoji umilostiviti obrednom šutnjom i pokoravanjem, pristankom na odsustvo stava i vječito prilagođavanje, štuje se nesvjesno ali i svjesno, javno i skriveno, bez srama i bez pokajanja. Mora biti porušen! Porušen pobunom mladalačke ljubavi prema kreposti tewhida, što porađa hrabrost i odlučnost. Kumir poltronstva i beskičmenjaštva, nemara i uspavanosti, mora biti ismijan i pokuđen istom onom radikalnom pobunom i prijezirom kojim se pobunio mladi Ibrahim, mir neka je s njim: Čuli smo jednog momka kako ih huli, - rekoše-, ime mu je Ibrahim.
    Veličanstvena pobuna pokornog mladića počinje skrušenim obećanjem, čvrstim zavjetom na akciju, djelo i odgovornost: Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite vaše kumire udesiti! Realizuje se istrajnom borbom i progonstvom idola, ljutitim neprijateljstvom spram patološkog idolopoklonstva ljudima, stvarima, materijalizmu i lažnoj moći nad drugima. To neprijateljstvo ne prestaje, ne jenjava, niti miruje. Prerasta u pokret čovjekove prirodne težnje za oslobođenjem, u službi istinskog napretka i razvoja, te konačne sreće i zadovoljstva. Musliman na tom putu, nema dileme ni nedoumice, on slijedi svog praoca Ibrahima a.s., koristeći na putu spoznaje svoj razum i osjetila. Tom se putu priklanjaju dobrodušni, sažaljivi, odani, njima se čuva spomen : ‘’Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: “Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!”
    Svaki pobuna nastala izvan ovog reda i zakona, potekla s izvora sujete i privatnih interesa, unaprijed je osujećena i ugušena. Društvo nesposobno za vjeru, nesposobno je i za revoluciju. Umjesto da iz mladalačkog duha klija sva ljepota fitreta i neokaljanosti, iz našeg otpadništva i dvoličnjaštva nadire samo gadan vonj dekadence i propadanja. Truhnemo i propadamo jer smo otpadnici!
    I kako se vrijeme kotrlja niz bošnjačku džematsku pozornicu, fenomen ‘’sve stvoreno učini se veselo’’ sve više poprima signaturu negativnog odnosa prema budućnosti i novom, kao što poprima i formu tradicionalističkog tapkanja u mjestu uz njegovanje jednog općeg romantičarskog i konzervativnog duha koji se, kao vrhunski oblik malograđanske konzervativne samodovoljnosti i samozadovoljstva, unaprijed suprostavlja temeljnom zahtjevu našeg vremena izraženog u činjenici da samo otiskivanje u novo predstavlja investiciju koja omogućava dostojanstvenu socijalnu trku. ‘’Sve stvoreno učini se veselo’’ je izraz konzervativnog i neambicioznog duha koji ne želi ići naprijed, niti ima namjeru izlaziti iz džennetskog savršenstva svoje romantičarske ekumene. Svaki tradicionalizam završava u sklerotičnosti i skučenosti perspektiva, kao što i svaki romantizam vodi duh na puteve suprotne putevima uma i razuma. A muslimani danas moraju koračati putem razuma, jer ih romantizam vodi samouništenju. (Samedin KADIĆ, Penelopin vez, Bosnia ars, Tuzla 2005.)
    “Allah je obećao onima među vama koji rade dobra djela da će ih zacijelo učiniti nasljednicima na Zemlji, kao što je odredio nasljednike između onih koji su bili prije njih; i da će im sigurno učvrstiti njihovu vjeru koju je On odabrao za njih; i da će im sigurno strah zamijeniti sigurnošću; oni će Mene obožavati i neće ništa poistovjećivati sa Mnom.Oni koji poslije toga budu nezahvalni, oni će biti buntovnici.”
    Za sigurnost umjesto straha, za vrijedno nasljedstvo i pravu nagradu, za ponos i blistava lica pobjednika, za čvrsto ubjeđenje i nadu s pokrićem, dignite se i hulite ih! Ismijavajte ih i rušite kako ih je rušio Ibrahim! Neka se nađu pod vašim nogama, i ne žalite ih! Probudite se, ili svjedočite sami protiv sebe, da ste bili generacija zanesenjaka bahatih, što se rastaču s vremenom i povijaju pred vjetrom. Nemoćni da sebi pomognu, il nekom drugom korist pribave. Čifteli i naopaki, muka ti i kad ih pogledaš! Jeza da te obuzme!
    Ismet BEĆAR
    Preuzeto iz PREPORODA –iz sadržaja aktuelnog izdanja (3-869 1. februar, 2008.)

Share This Page