Umijece (ne)žaljenja

GAZIJA

Well-Known Member
Staff member
umijece.jpg
Da li ste se ikad “uhvatili” kako imate naviku da se žalite, bez obzira da li je ta žalba valjana ili ne? Jedna sestra je podijelila sa nama trinaest načina kako da usavršimo umijeće (ne)žaljenja.

Kažu da nevolja nikad ne dolazi sama i to je istina. Provela sam izvjesno vrijeme na jednom vanevropskom institutu, gdje je kvalitet obrazovanja bio između prosječnog i lošeg. Sjedila bih sa ostalim sestrama sa instituta i pricale bi o svoj našoj nevolji i patnji. Tako da se ne bi osjećale usamljene.Jedna od sestara je bila mlađa par godina od svih nas i rijetko je bila uključena u naše faze “jadnog društva”. Bilo je očito da je razumjela sve mahane našeg instituta, ali je uvijek uspijevala da ostane pozitivna.

Jednom smo pitali ovu mladu sestru o njenom životu i njenoj porodici. Tada je imala oko petnaest godina i bila najstarija među svojim sestrama. Njihova majka je bila psihički bolesna osoba i nije bila u stanju da se brine o sebi, niti o njima, a otac je najviše vremena provodio brinući se o bolesnoj majci. Tako se ova sestra morala brinuti se o mlađim sestrama, o tome da nisu gladne i da idu u školu. Bilo je jasno da se ova sestra suočavala sa mnogim problemima i teškoćama, ali se nije nikad žalila. Čak i kada je opisivala svoj život, svoju majku, svoje obaveze, opisivala ih je činjenično, kao da su to jednostavno dijelovi njenog života. Ako je iko među nama imao pravo da se žali na nešto, to je bila ova sestra, ali se ona nikad nije žalila. Nažalost, mi živimo u društvu u kojem je žaljenje uobičajeno, gdje je lahko započeti konverzaciju o smiješno visokim cijenama ili o tome koliko je hladno napolju. Ponekad se žalimo na beznačajne stvari, a nekad na one veće – ali šta god da je u pitanju, lakše nam je izabrati mahane i nedostatke iz naših svakodnevnih života i situacija da o njima pričamo, čak iako imamo mnogo više stvari na kojima bi trebali biti zahvalni. U nastojanju da istreniram sebe da se manje žalim (i na taj način u potpunosti izbacim naviku da se žalim), donosim vam trinaest načina kako da se manje žalimo:

1. Upućujte svoju žalbu Allahu

Kad se Jusuf a.s. rastao od svog oca i kad je Jakub a.s. izgubio svoj vid zbog tuge, Jakub a.s. je rekao: “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim…” (Jusuf, 86) Allah je Svemoćan i Onaj Koji može olakšati naše brige, pa ako vas nešto muči, žalite se Allahu.

2. Ljudima se žalite samo ako je žalba korisna
Žalba je ponekad potrebna ukoliko je u pitanju ostvarivanje vašeg prava ili prava nekog koga poznajete. Budite ljubazni i učtivi koliko vam prilike dozvoljavaju i ne pretjerujte.

3. Razgovarajte o praktičnim rješenjima
Umjesto da vaša žalba bude konstantno, beskrajno cmizdrenje, razgovarajte o praktičnim rješenjima za problem s kojim se suočavate. Je li u pitanju problem bez vidljivog i praktičnog rješenja? Onda se žali Allahu!

4. Pustite male stvari neka prođu
Rekao je Enes ibn Malik: “Služio sam Poslanika s.a.w.s. dvadeset godina. Nikad mi nije rekao “Uf” i nikad mi nije rekao za nešto što nisam uradio “Zašto to nisi uradio?”, ili za nešto što sam uradio “Zašto si to uradio?” (Muslim) Većina stvari je toliko beznačajna da jednostavno možemo preći preko njih.

5. Pričajte o Allahovim blagodatima
Umjesto da izabirate sve što je pogrešno u vašem životu, pokušajte odabrati neke stvari koje su dobre i pričajte o njima. Ovo vam neće samo pomoći da izbjegnete žaljenje, već će također biti ispunjenje Allahove naredbe.

6. Sjetite se onih koji su manje sretni
Jedan od načina da se vratite u realnost i počnete cijeniti Allahove blagodati koje imate je da se sjećate onih koji su manje sretni od vas. Čitajte o drugim ljudima koji pate u Aziji, Africi i diljem cijelog svijeta. Čitajte o siročadima u Palestini. Čitajte o beskućnicima u vašoj državi, vašem gradu – komunicirajte s njima ako je moguće. Nemojte se uvući u beznađe, već iskoristite ove priče kako bi ste počeli zahvaljivati Allahu na onome što vi imate.

7. Reducirajte stres u vašem životu
Možda se žalite jer ste pod velikim stresom. Treba vam malo oduška i to je razumljivo. Prestanite nakratko zadavati sebi višestruke zadatke; uzmite sebi malo vremena za odmor: sjedite u mirnoj i tihoj sobi, dišući duboko nekoliko minuta; izađite i prošetajte; učite Kur’an ili poslušajte neku lijepu ilahiju.

8. Čitajte siru
Čitajte pažljivo riječi i postupke Poslanika s.a.w.s. i ashaba i ispravnih generacija nakon njih. Učite iz njihovih postupaka i načina njihovog ophođenja i govora.

9. Pričajte o drugim korisnim temama
Ne morate pričati o svakodnevnim stvarima koje vas izluđuju. Umjesto toga, pričajte o krupnijim stvarima koje vas uzbuđuju: nekom novom znanju koje ste stekli, projektima na kojima volite raditi ili o divnom putovanju u prirodu na kojem ste posmatrali ljepotu Allahovog stvaranja.

10. Pričajte smiješne priče (bez izmišljanja)
Još uvijek imate vremena za čavrljanje sa prijateljima i porodicom. Umjesto da ih zabrinjavate sa žalopojkama oko kojih vam ne mogu pomoći, ispričajte im smiješne priče iz života i sa posla,ili neke smiješne stvari koje su vaša djeca rekla. Humor je divan način da se svi osjećaju bolje!

11. Prepoznajte žaljenje ako ono postane navika
Pratite svoj govor s vremena na vrijeme. Da li ste shvatili da je žaljenje postalo vaša navika? Prepoznavanje je važan prvi korak u nastojanju da se toga riješite.

12. Pronađite sebi bolje društvo
Da li ste shvatili da se žalite više kad ste u društvu određenih ljudi? Možda je to tako zato što imate malo zajedničkih stvari sa tim ljudima ili zato što su oni nezainteresovani da budu pozitivni i zahvalni. Ako je to u pitanju, onda je vrijeme da nađete sebi bolje društvo, društvo koje je manje “tužno”.

13. Pričajte manje
Uopšteno. Ako ste pokušali sve o čemu ste razmišljali i još uvijek smatrate da se previše žalite, možda je to zato što nastavljate sa pričom i nakon što ste iznijeli stvari koje ste imali reći. Ne dozvolite šejtanu da vas uvede u beskoristan i štetan govor. Umjesto toga, zaposlite svoj jezik sa sjećanjem na Allaha. Činite često pokajanje. Zahvaljujte Mu se često. Donosite često salavate na Poslanika s.a.w.s. Kada sam razmišljala o vremenu koje sam provela na institutu, shvatila sam da je prekasno “povući” žalbu kad je jednom požališ. Ono što sad mogu učiniti je da iskoristim to iskustvo kao korak naprijed u nastojanju da se manje žalim i budem više zahvalna. I umjesto da se koncentrišem na propuste instituta (brojanje istih neće nikome biti od pomoći), mogu pričati o toj divnoj petnaestogodišnjoj sestri koju sam tamo upoznala, o tome kako su me njen teški život i “jezik slobodan od žaljenja” mene postidili i o tome kako je njen sabur mene inspirisao da istražim umijeće nežaljenja.

muslimanka.net
 
Top