Piše: Abdulvaris Ribo
S obzirom da je pretjerivanje u vjeri jedna kompleksna pojava, njenim uzrocima je potrebno šire pristupiti. U ovom fenomenu ne radi se o jednoj vrsti uzroka, nego se radi o više vrsta koje su po mnogo čemu različite, ali imaju i dosta zajedničkog. Problem pretjerivanja u vjeri usko je povezan sa vjerskim, znanstvenim, ekonomskim, socijalnim i političkim prilikama u svijetu, kao i u muslimanskim društvima.
Prema tome, uzroci pretjerivanja u vjeri nisu samo vjerske naravi, nego se vežu i za mnoge druge segmente života. Govoriti o uzrocima pretjerivanja u vjeri je preopširna tema i s obzirom da se radi o kraćem radu, osvrnut ću se samo na glavne i najčešće od njih.
Nepoznavanje i nerazumijevanje tekstova objave
Nerazumijevanje i nepoznavanje vjere je, zasigurno, jedan od glavnih uzroka pretjerivanja u vjeri. Vjera islam se temelji na dva osnovna izvora: Kur'anu i sunnetu, i njihovo nepoznavanje i nerazumijevanje je, ustvari, nerazumijevanje vjere islama. Ispravno razumijevanje tekstova objave, Kur'ana i sunneta, neophodno je da bismo ispravno shvatili cilj i svrhu poruke koju nam Uzvišeni šalje preko Svojih poslanika, odnosno da bismo ispravno razumjeli intencije Šerijata. Za pravilno razumijevanje Kur'ana, prije svega neophodno je poznavati povode objave, mekanske i medinske sure, jasne i nejasne ajete, derogirane ajete, arapski jezik te mnoge druge elemente koji su neophodni za njegovo razumijevanje. Kao što je poznavanje povoda objave kur'anskih sura i ajeta bitno za njihovo ispravno razumijevanje, tako je isto za razumijevanje sunneta važno poznavati povode Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, izreka i postupaka, kao i specifične okolnosti u kojima su nastali.
Također, za pravilno razumijevanje sunneta potrebno je da poznajemo autentičnost i vjerodostojnost predaja, a naročito onih koje se tiču temelja vjere, da razlikujemo doslovno od prenesenog značenja hadisa, da poznajemo pravila usklađivanja prividno kontradiktornih hadisa, komparativno izučavanje različitih hadisa, te da općenito razumijevamo hadise u svjetlu njihovih povoda, intencija i okolnosti.
Ako analiziramo skupine koje su sklone pretjerivanju i ekstremizmu u vjeri, zapazit ćemo da je nepravilno razumijevanje vjere jedna od njihovih prepoznatljivih osobina. Svima njima u razumijevanju glavnih izvora islama nedostajali su prethodno spomenuti elementi i principi i to ih je neminovno odvelo do zastranjivanja i pretjerivanja u vjeri.
Oni su zagovornici otvorenog idžtihada, jer po njima većina islamskih učenjaka, kao ni većina islamskih djela iz oblasti fikha, akaida, i drugih nemaju nikakvu vrijednost, jer su islamski učenjaci bili odani vlastima, a mnogi od njih su se odmetnuli od islama. Oni tvrde da kao valjan argument prihvaćaju samo Kur'an i sunnet, međutim, kao polazište uzimaju prvo svoja shvatanja, pa tek onda u tom smislu tumače tekstove Kur'ana i sunneta. Jedan od primjera nerazumijevanja vjere kod onih koji pretjeruju u vjeri jeste pogrešno razumijevanje hadisa u kojem je Poslanik, a.s., rekao: «Mi smo nepismen ummet.» Zbog ovoga hadisa snažno se zagovara nepismenost muslimana, pa se poziva napuštanju škola, univerziteta i visokih škola, jer su, po njima, sve školske ustanove, kako islamske tako i neislamske, tagutske (šejtanske) ustanove.[1]
Nepoznavanje intencija Šerijata
U metodologiji razumijevanja vjere vrlo važno je se oslanjati na njegova opća načela Šerijata i njihovo pozicioniranje kao rukovodećeg faktora u procesu razumijevanja i interpretacije normativnih tekstova. Univerzalna načela i opće intencije Šerijata predstavljaju neupitne, kategoričke temelje svakog idžtihada i svakog islamskog mišljenja. Da bi muslimani uspješno odgovorili potrebama vremena i sačuvali suštinu i bit islamskog učenja od različitih devijacija i pogrešnih interpretacija, neophodno je ponovno otvoriti vrata idžtihada i fikha razumijevanjem intencija Šerijata.
Šerijatski propisi odražavaju Božansku volju, milost i pravdu; obaveze su pravedne, jer potječu od Boga, dok se zabrane odnose na djela koja su nepravedna. Razlikovanje pravde adl od nepravde džewr vrši se na temelju principa do kojih su došli islamski učenjaci otkrivajući “intencije islamskog vjerozakona” – makasid eš-šeri’a el- islamiyya.
U klasičnim djelima usuli fikha navodi se da je glavni cilj Šerijata postizanje dobrobiti i otklanjanje nereda (džalb el- mesalih we dar el- mafasid).
Za utvrđivanje intencija Šerijata neophodno je jedno duboko i detaljno iščitavanje šerijatskih tekstova koje dovodi do neupitnog i kategoričkog znanja o ciljevima koje Zakonodavac želi postići određenim propisima. Takva uloga može pripasti samo učenjacima i specijalistima šerijatskih znanosti, a nikako običnom neukom svijetu.
Oni koji ne poznaju dovoljno Šerijat i njegove intencije, svoje stavove po pitanju štete i koristi zasnivaju na ličnim hirovima, a ne na znanju. Konačne posljedice takvog pristupa Šerijatu su da takve više poruše nego što poprave i više pokvare nego što poprave, i to sve zbog nepoznavanja krajnjih ciljeva Šerijata. Sljedeći primjer će nam pokazati kako nepoznavanje intencija Šerijata može direktno odvesti pretjerivanju u vjeri.
Jedna od najvećih intencija Šerijata je svakako lahkoća vjere i olakšavanje ljudima, te otklanjanje tegoba i poteškoća i to je jedna od mudrosti s kojom je poslan posljednji Poslanik.
Uzvišeni Allah je rekao: «Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoće koje su oni imali osloboditi.»[2]
U časnom Kur'anu postoje mnogi jasni dokazi da je lahkoća i olakšavanje jedna od najbitnijih intencija Šerijata.
«On vas je izabrao i u vjeri vam ništa teško nije propisao.»[3]
«Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoća imate.»[4]
«Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni!»[5]
Zbog neispravnog pristupa ovome pitanju i njegovog pogrešnog razumijevanja, danas islamski aktivisti nanose dosta štete islamu i muslimanima. Nesigurnost i strah zamijenili su sigurnost, prolijeva se krv na svakom koraku, kako nevina nemuslimanska tako i muslimanska i na Zemlji se čini smutnja i nered.
Društveno-politički i ekonomski odnosi u svijetu
Društveno-politička zbivanja i ekonomski odnosi u svijetu su bez sumnje doprinijeli nastanku i razvoju vjerskog ekstremizma u muslimanskim zemljama i šire. Kolonijalistička osvajanja islamskog svijeta, okupacija Palestine i patnje palestinskog naroda, sovjetska invazija na Afganistan i Čečeniju, američka okupacija Afganistana i Iraka, stradanja muslimanskih naroda u Kašmiru, Bosni, Kosovu i Čečeniji, politički nasilnički režimi u muslimanskim zemljama, problem ujednačenog i pravičnog razvoja muslimanskih zemalja, faktori su koji su direktno ili indirektno doprinijeli širenju vjerskog ekstremizma i pretjerivanja u vjeri.[6]
Pad Hilafeta i kolonijalistička osvajanja
Nakon konačnog rušenja Hilafeta 1924. godine, islamski svijet i muslimani su mnogo izgubili. Tada nastupaju teška vremena za muslimane, vrijeme kolonijalizma i marionetskih vlada koje su radile za interese kolonijalista, a na štetu vjere i naroda. Socijalna bijeda, oduzimanje osnovnih ljudskih prava, opća zaostalost i manipulacija od strane diktatora, neminovno je izrodila revolt i reakciju, što je rezultiralo ponovnom rađanju ekstremističkih ideja i radikalnog tumačenja islama. Muslimani su shvatili da su rušenjem Hilafeta definitivno izgubili svoje nekadašnje dostojanstvo i ponos, te političku, vojnu i ekonomsku zaštitu. Za izlazak iz ovoga stanja i ponovni povratak stare slave i ponosa, neophodno je bilo da se oslobode kolonijalista i marionetskih vlada i da povrate Hilafet. U tom ambijentu beznadežnosti i razočarenja nastaju radikalne ideje i pravci diljem islamskog svijeta.
Vojno-politički neuspjesi muslimanskih država i stradanja muslimanskih naroda u svijetu
Porazi muslimanskih zemalja na vojnom i političkom planu uveliko su doprinijeli razvoju i širenju radikalnih i ekstremističkih tumačenja islama. To su prije svega porazi muslimanskih zemalja u ratu sa Izraelom na tlu Palestine, od kojih je najteži bio poraz iz 1967. godine. Poraz u ovome ratu nije predstavljao samo vojni poraz, nego i politički, koji je duboko razočarao muslimane u moć i namjere njihovih vlada. Ovaj poraz pokazao je da je jedino rješenje za probleme ummeta ustvari «islamsko rješenje», odnosno vraćanje izvornom učenju islama i njegovoj primjeni u svim aspektima života. Ubrzo nastaje veliki broj islamističkih grupa i organizacija kojima je za cilj rušenje postojećih muslimanskih vlada i vladara i uvođenje islamskog zakona, te oživljavanje institucije džihada u cijelom ummetu, a naročito na tlu Palestine. Na svome putu povratka časti i ponosa ummetu, mnogi pojedinci i skupine su otišli u krajnost i ekstremizam.
Odsustvo islamskog zakona u muslimanskim društvima i potiskivanje vjere iz javnog života
Poznato je da su u velikoj većini muslimanskih zemalja šerijatski zakoni i sudovi zamijenjeni svjetovnim – sekularističkim zakonima. Kao posljedica toga islam se sa svojim propisima potiskuje iz mnogih segmenata života, što kod muslimana odanih vjeri stvara osjećaj usamljenosti i otuđenosti. Vlade u muslimanskim zemljama zauzimaju neprijateljski stav prema islamskom usmjerenju i taj stav ogleda se u upotrebi sile i nasilja protiv islamskih aktivista. Mnogi od njih osuđeni su na dugotrajne zatvorske kazne, neki protjerani, a neki ubijeni. U zatvorima nastaju korijeni vjerskog ekstremizma i ideja rušenja vladajućih režima.
Problemi koji se pripisuju islamskoj struji nisu liječeni i rješavani na ispravan način. Različiti mediji su tim problemima pristupali krajnje pristrasno i neobjektivno, gdje su preuveličavali stvar, optuživali nasumice i bez prihvatljivih argumenata, pa čak su se na neki način i ismijavali sa osnovama vjere.
Islamu je sve više sužavan prostor, a istovremeno se otvarao prostor sekularizmu. Dok je s jedne strane zabranjeno djelovanje islamskih misionara, s druge strane data je potpuna sloboda i prostor za djelovanje protagonistima sekularizma i vesternizacije. Ovakav odnos natjerao je neke islamske aktiviste da se povuku u ilegalu i da na putu ostvarenja svojih ciljeva koriste nasilje i šerijatski neopravdane metode.[7]
Poremećaj ekonomskih i socijalnih prilika
Nema sumnje da ekonomske i socijalne prilike ostavljaju duboki trag na ljudsku dušu i emocije. Siromaštvo i neimaština su društveni problemi koji mogu dovesti do toga da se pojedinci i grupe okreću protiv drugih da bi došli do onoga što posjeduju. Nestabilna socijalno-ekonomska situacija u kojoj se ne mogu osigurati osnovni uvjeti za normalan život, može svakako doprinijeti nastanku i širenju vjerskog ekstremizma i pretjerivanja. Ako dublje razmotrimo stanje muslimanskih društava u kojima je raširen vjerski ekstremizam, zapazit ćemo postojanje izraženih klasnih razlika između bogatih i siromašnih. Neki istraživači ovoga problema ističu da su klasne razlike i ekonomske neprilike kod siromašnih stvorile osjećaj da im se čini nepravda i da je to to direktno povezano sa pojavom vjerskog ekstremizma i nasilja uopće.[8]
Mnogi istraživači koji se bave ovim problemom ukazuju da većina članova ekstremističkih ideja i grupacija pripada srednjim i nižim slojevima društva i da oni više od drugih osjećaju posljedice socijalno-ekonomske krize.[9]
--------------------------------------------------------------------------
[1] Vidi: Islamska enciklopedija, Aktivna islamska omladina, str. 257-258.
[2] El-A'raf, 157.
[3] El-Hadždž, 78.
[4] El-Bekare, 185.
[5] El-Maide, 6.
[6] Vidi: Dr. Fikret Karčić, Terorizam: značenje, historija i veza sa religijom, str. 45.
[7] El-Guluw, 120.
[8] Isto.
[9] Prethodni izvor.
S obzirom da je pretjerivanje u vjeri jedna kompleksna pojava, njenim uzrocima je potrebno šire pristupiti. U ovom fenomenu ne radi se o jednoj vrsti uzroka, nego se radi o više vrsta koje su po mnogo čemu različite, ali imaju i dosta zajedničkog. Problem pretjerivanja u vjeri usko je povezan sa vjerskim, znanstvenim, ekonomskim, socijalnim i političkim prilikama u svijetu, kao i u muslimanskim društvima.
Prema tome, uzroci pretjerivanja u vjeri nisu samo vjerske naravi, nego se vežu i za mnoge druge segmente života. Govoriti o uzrocima pretjerivanja u vjeri je preopširna tema i s obzirom da se radi o kraćem radu, osvrnut ću se samo na glavne i najčešće od njih.
Nepoznavanje i nerazumijevanje tekstova objave
Nerazumijevanje i nepoznavanje vjere je, zasigurno, jedan od glavnih uzroka pretjerivanja u vjeri. Vjera islam se temelji na dva osnovna izvora: Kur'anu i sunnetu, i njihovo nepoznavanje i nerazumijevanje je, ustvari, nerazumijevanje vjere islama. Ispravno razumijevanje tekstova objave, Kur'ana i sunneta, neophodno je da bismo ispravno shvatili cilj i svrhu poruke koju nam Uzvišeni šalje preko Svojih poslanika, odnosno da bismo ispravno razumjeli intencije Šerijata. Za pravilno razumijevanje Kur'ana, prije svega neophodno je poznavati povode objave, mekanske i medinske sure, jasne i nejasne ajete, derogirane ajete, arapski jezik te mnoge druge elemente koji su neophodni za njegovo razumijevanje. Kao što je poznavanje povoda objave kur'anskih sura i ajeta bitno za njihovo ispravno razumijevanje, tako je isto za razumijevanje sunneta važno poznavati povode Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, izreka i postupaka, kao i specifične okolnosti u kojima su nastali.
Također, za pravilno razumijevanje sunneta potrebno je da poznajemo autentičnost i vjerodostojnost predaja, a naročito onih koje se tiču temelja vjere, da razlikujemo doslovno od prenesenog značenja hadisa, da poznajemo pravila usklađivanja prividno kontradiktornih hadisa, komparativno izučavanje različitih hadisa, te da općenito razumijevamo hadise u svjetlu njihovih povoda, intencija i okolnosti.
Ako analiziramo skupine koje su sklone pretjerivanju i ekstremizmu u vjeri, zapazit ćemo da je nepravilno razumijevanje vjere jedna od njihovih prepoznatljivih osobina. Svima njima u razumijevanju glavnih izvora islama nedostajali su prethodno spomenuti elementi i principi i to ih je neminovno odvelo do zastranjivanja i pretjerivanja u vjeri.
Oni su zagovornici otvorenog idžtihada, jer po njima većina islamskih učenjaka, kao ni većina islamskih djela iz oblasti fikha, akaida, i drugih nemaju nikakvu vrijednost, jer su islamski učenjaci bili odani vlastima, a mnogi od njih su se odmetnuli od islama. Oni tvrde da kao valjan argument prihvaćaju samo Kur'an i sunnet, međutim, kao polazište uzimaju prvo svoja shvatanja, pa tek onda u tom smislu tumače tekstove Kur'ana i sunneta. Jedan od primjera nerazumijevanja vjere kod onih koji pretjeruju u vjeri jeste pogrešno razumijevanje hadisa u kojem je Poslanik, a.s., rekao: «Mi smo nepismen ummet.» Zbog ovoga hadisa snažno se zagovara nepismenost muslimana, pa se poziva napuštanju škola, univerziteta i visokih škola, jer su, po njima, sve školske ustanove, kako islamske tako i neislamske, tagutske (šejtanske) ustanove.[1]
Nepoznavanje intencija Šerijata
U metodologiji razumijevanja vjere vrlo važno je se oslanjati na njegova opća načela Šerijata i njihovo pozicioniranje kao rukovodećeg faktora u procesu razumijevanja i interpretacije normativnih tekstova. Univerzalna načela i opće intencije Šerijata predstavljaju neupitne, kategoričke temelje svakog idžtihada i svakog islamskog mišljenja. Da bi muslimani uspješno odgovorili potrebama vremena i sačuvali suštinu i bit islamskog učenja od različitih devijacija i pogrešnih interpretacija, neophodno je ponovno otvoriti vrata idžtihada i fikha razumijevanjem intencija Šerijata.
Šerijatski propisi odražavaju Božansku volju, milost i pravdu; obaveze su pravedne, jer potječu od Boga, dok se zabrane odnose na djela koja su nepravedna. Razlikovanje pravde adl od nepravde džewr vrši se na temelju principa do kojih su došli islamski učenjaci otkrivajući “intencije islamskog vjerozakona” – makasid eš-šeri’a el- islamiyya.
U klasičnim djelima usuli fikha navodi se da je glavni cilj Šerijata postizanje dobrobiti i otklanjanje nereda (džalb el- mesalih we dar el- mafasid).
Za utvrđivanje intencija Šerijata neophodno je jedno duboko i detaljno iščitavanje šerijatskih tekstova koje dovodi do neupitnog i kategoričkog znanja o ciljevima koje Zakonodavac želi postići određenim propisima. Takva uloga može pripasti samo učenjacima i specijalistima šerijatskih znanosti, a nikako običnom neukom svijetu.
Oni koji ne poznaju dovoljno Šerijat i njegove intencije, svoje stavove po pitanju štete i koristi zasnivaju na ličnim hirovima, a ne na znanju. Konačne posljedice takvog pristupa Šerijatu su da takve više poruše nego što poprave i više pokvare nego što poprave, i to sve zbog nepoznavanja krajnjih ciljeva Šerijata. Sljedeći primjer će nam pokazati kako nepoznavanje intencija Šerijata može direktno odvesti pretjerivanju u vjeri.
Jedna od najvećih intencija Šerijata je svakako lahkoća vjere i olakšavanje ljudima, te otklanjanje tegoba i poteškoća i to je jedna od mudrosti s kojom je poslan posljednji Poslanik.
Uzvišeni Allah je rekao: «Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoće koje su oni imali osloboditi.»[2]
U časnom Kur'anu postoje mnogi jasni dokazi da je lahkoća i olakšavanje jedna od najbitnijih intencija Šerijata.
«On vas je izabrao i u vjeri vam ništa teško nije propisao.»[3]
«Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoća imate.»[4]
«Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni!»[5]
Zbog neispravnog pristupa ovome pitanju i njegovog pogrešnog razumijevanja, danas islamski aktivisti nanose dosta štete islamu i muslimanima. Nesigurnost i strah zamijenili su sigurnost, prolijeva se krv na svakom koraku, kako nevina nemuslimanska tako i muslimanska i na Zemlji se čini smutnja i nered.
Društveno-politički i ekonomski odnosi u svijetu
Društveno-politička zbivanja i ekonomski odnosi u svijetu su bez sumnje doprinijeli nastanku i razvoju vjerskog ekstremizma u muslimanskim zemljama i šire. Kolonijalistička osvajanja islamskog svijeta, okupacija Palestine i patnje palestinskog naroda, sovjetska invazija na Afganistan i Čečeniju, američka okupacija Afganistana i Iraka, stradanja muslimanskih naroda u Kašmiru, Bosni, Kosovu i Čečeniji, politički nasilnički režimi u muslimanskim zemljama, problem ujednačenog i pravičnog razvoja muslimanskih zemalja, faktori su koji su direktno ili indirektno doprinijeli širenju vjerskog ekstremizma i pretjerivanja u vjeri.[6]
Pad Hilafeta i kolonijalistička osvajanja
Nakon konačnog rušenja Hilafeta 1924. godine, islamski svijet i muslimani su mnogo izgubili. Tada nastupaju teška vremena za muslimane, vrijeme kolonijalizma i marionetskih vlada koje su radile za interese kolonijalista, a na štetu vjere i naroda. Socijalna bijeda, oduzimanje osnovnih ljudskih prava, opća zaostalost i manipulacija od strane diktatora, neminovno je izrodila revolt i reakciju, što je rezultiralo ponovnom rađanju ekstremističkih ideja i radikalnog tumačenja islama. Muslimani su shvatili da su rušenjem Hilafeta definitivno izgubili svoje nekadašnje dostojanstvo i ponos, te političku, vojnu i ekonomsku zaštitu. Za izlazak iz ovoga stanja i ponovni povratak stare slave i ponosa, neophodno je bilo da se oslobode kolonijalista i marionetskih vlada i da povrate Hilafet. U tom ambijentu beznadežnosti i razočarenja nastaju radikalne ideje i pravci diljem islamskog svijeta.
Vojno-politički neuspjesi muslimanskih država i stradanja muslimanskih naroda u svijetu
Porazi muslimanskih zemalja na vojnom i političkom planu uveliko su doprinijeli razvoju i širenju radikalnih i ekstremističkih tumačenja islama. To su prije svega porazi muslimanskih zemalja u ratu sa Izraelom na tlu Palestine, od kojih je najteži bio poraz iz 1967. godine. Poraz u ovome ratu nije predstavljao samo vojni poraz, nego i politički, koji je duboko razočarao muslimane u moć i namjere njihovih vlada. Ovaj poraz pokazao je da je jedino rješenje za probleme ummeta ustvari «islamsko rješenje», odnosno vraćanje izvornom učenju islama i njegovoj primjeni u svim aspektima života. Ubrzo nastaje veliki broj islamističkih grupa i organizacija kojima je za cilj rušenje postojećih muslimanskih vlada i vladara i uvođenje islamskog zakona, te oživljavanje institucije džihada u cijelom ummetu, a naročito na tlu Palestine. Na svome putu povratka časti i ponosa ummetu, mnogi pojedinci i skupine su otišli u krajnost i ekstremizam.
Odsustvo islamskog zakona u muslimanskim društvima i potiskivanje vjere iz javnog života
Poznato je da su u velikoj većini muslimanskih zemalja šerijatski zakoni i sudovi zamijenjeni svjetovnim – sekularističkim zakonima. Kao posljedica toga islam se sa svojim propisima potiskuje iz mnogih segmenata života, što kod muslimana odanih vjeri stvara osjećaj usamljenosti i otuđenosti. Vlade u muslimanskim zemljama zauzimaju neprijateljski stav prema islamskom usmjerenju i taj stav ogleda se u upotrebi sile i nasilja protiv islamskih aktivista. Mnogi od njih osuđeni su na dugotrajne zatvorske kazne, neki protjerani, a neki ubijeni. U zatvorima nastaju korijeni vjerskog ekstremizma i ideja rušenja vladajućih režima.
Problemi koji se pripisuju islamskoj struji nisu liječeni i rješavani na ispravan način. Različiti mediji su tim problemima pristupali krajnje pristrasno i neobjektivno, gdje su preuveličavali stvar, optuživali nasumice i bez prihvatljivih argumenata, pa čak su se na neki način i ismijavali sa osnovama vjere.
Islamu je sve više sužavan prostor, a istovremeno se otvarao prostor sekularizmu. Dok je s jedne strane zabranjeno djelovanje islamskih misionara, s druge strane data je potpuna sloboda i prostor za djelovanje protagonistima sekularizma i vesternizacije. Ovakav odnos natjerao je neke islamske aktiviste da se povuku u ilegalu i da na putu ostvarenja svojih ciljeva koriste nasilje i šerijatski neopravdane metode.[7]
Poremećaj ekonomskih i socijalnih prilika
Nema sumnje da ekonomske i socijalne prilike ostavljaju duboki trag na ljudsku dušu i emocije. Siromaštvo i neimaština su društveni problemi koji mogu dovesti do toga da se pojedinci i grupe okreću protiv drugih da bi došli do onoga što posjeduju. Nestabilna socijalno-ekonomska situacija u kojoj se ne mogu osigurati osnovni uvjeti za normalan život, može svakako doprinijeti nastanku i širenju vjerskog ekstremizma i pretjerivanja. Ako dublje razmotrimo stanje muslimanskih društava u kojima je raširen vjerski ekstremizam, zapazit ćemo postojanje izraženih klasnih razlika između bogatih i siromašnih. Neki istraživači ovoga problema ističu da su klasne razlike i ekonomske neprilike kod siromašnih stvorile osjećaj da im se čini nepravda i da je to to direktno povezano sa pojavom vjerskog ekstremizma i nasilja uopće.[8]
Mnogi istraživači koji se bave ovim problemom ukazuju da većina članova ekstremističkih ideja i grupacija pripada srednjim i nižim slojevima društva i da oni više od drugih osjećaju posljedice socijalno-ekonomske krize.[9]
--------------------------------------------------------------------------
[1] Vidi: Islamska enciklopedija, Aktivna islamska omladina, str. 257-258.
[2] El-A'raf, 157.
[3] El-Hadždž, 78.
[4] El-Bekare, 185.
[5] El-Maide, 6.
[6] Vidi: Dr. Fikret Karčić, Terorizam: značenje, historija i veza sa religijom, str. 45.
[7] El-Guluw, 120.
[8] Isto.
[9] Prethodni izvor.
