Razuman insan, ukoliko pogleda u svijet koji ga okružuje, sigurno će primijetiti kako se u zadnjim decenijama povećao broj vremenskih nepogoda i da je taj broj mnogo veći nego što li je bio u prethodnim vremenima. Prateći dešavanja u svijetu na svakom koraku, čujemo i vidimo kako se dešavaju mnoge vremenske nepogode, od kojih je sigurno jedna od najčešćih i najtežih, dešavanje velikih zemljotresa, od kojih je sigurno i ovaj koji je u nama bliskoj prošlosti zadesio Kinu i odnio živote desetinama hiljada ljudi. Tim povodom mi ćemo današnju emisiju u cijelosti posvetiti govoru o zemljotresima, u emisiji pod naslovio „Zemljotresi, kazne ili upozorenja???“ Ova tematika, dešavanje velikih zemljotresa, zasigurno, kao što ima svoja naučna tumačenja, također ima i vjersko tumačenje, koje naravno nije u koliziji sa tumačenjima nauke.
Na samom početku prisjetimo se samo nekih, možda nejvećih zemljotresa koji su zadesili našu planetu u zadnjim decenijama, kako bismo što bolje shvatili našu potrebu za vjerskim tumačenjem ove tematike.
Sjetimo se samo zemljotresa u Armeniji 1988 godine, u kojem je nastradalo 25 hiljada ljudi, nakon toga dolazi zemljotes u Iranu, 1990 godine, u kojem je smrtno stradalo 40 hiljada ljudi, a povrijeđeno 60 hiljada. Nakon toga dolazi zemljotres u Turskoj, 1999 godine, u kojem je smrtno stradalo 15 hiljada ljudi, nakon toga ponovo zemljotres u Iranu, 2003 godine, u kojem je smrtno stradalo 26 hiljada ljudi, a i do 15 hiljada ljudi je ozlijeđeno, nakon toga 2004 godine dešava se svima poznati „Cunami“ koji je pogodio Indoneziju i susjedne zemlje u kojem je stradalo 225 hiljada ljudi u 11 država, nakon toga dolazi poznati uragan „Katrina“ u kojem je stradalo više od hiljadu ljudi i poplavljen kompletan grad koji ni dan danas nije renoviran u cijelosti, nakon toga 2005 godine dolazi zemljotres u Kašmiru u kojem je smrtno stradalo 79 hiljada ljudi, nakon toga, početkom maja 2008 godine dolazi poznati ciklon „Nagris“ koji je pogodio Mijanmar u kojem je smrtno stradalo 80 hiljada ljudi, a 50 hiljada ljudi još uvjek se vode kao nestali, nakon toga 12 maja 2008, dešava se zemljotres u Kini u kojem je smrtno stradalo po dosadašnjim statistikama 65 hiljada ljudi, a moguće je da će se broj stradalih povećati i do 80 hiljada.
Nakon što smo čuli samo neke podatke o zemljotresima zadnjih decenija i žrtvama tih zemljotresa, dolazimo do zaključka da je sigurnost na ovoj planeti svakim danom sve upitnija! Pitanje koje nam se nakon toga samo nameće glasi: ''Da li za pojavu tolikih zemljotresa postoje razlozi, odnosno, drugim riječima kazano, da li ljudi svojim ponašanjem mogu djelovati i uzrokovati takva dešavanja?
Prije nego ponudimo odgovor na ovo pitanje, te kako vjera islam, kao univerzalna i sveobuhvatna vjera, tumači ta dešavanja, treba ukazati na jednu veoma bitnu činjenicu koja zbunjuje mnoge i čini da ne razmišljaju i ne uzimaju nikakve pouke iz onoga što se dešava oko nas.
Kada slušamo govor onih koji sa naučnog aspekta posmatraju pitanje zemljotresa, shvatimo da ista stvar sa nam i našim ponašanjem nema nikakve veze, što je svakako neispravno. Islam ne negira pojašnjenja koja nauka nudi kada su u pitanju zemljotresi, jer je islam u osnovi vjera nauke, koja ni jednog časa nije negirala nauku, suprotno tome, islam itekako podstiče na izučavanja, pa ćemo naći i to da je prvi objavljeni ajet Poslaniku a.s., upravo bio u tom kontekstu, a koji glasi: ''Uči, u ime Gospodara tvoga:“ Islam, kazali bismo, na ovo pitanje gleda malo šire, pa nas podstiče na razmišljanje, kako se svi ti ne mili događaji dešavaju upravo kao posljedica našeg ponašanja, odnosno, naših grijeha, što ćemo i vidjeti u preostalom dijelu emisije. Također, prije nego li počenemo govoriti o zemljotresima gledano kroz prizmu islama, potrebno je spomenuti kako je neispravno ubjeđenje onih koji smatraju da vjera ne treba da se miješa u to i da vjera i njena načela namaju nikakve veze sa tim, želeći na taj način vjeru i njena načela vezivati isključivo za džamiju i ibadete koji se tamo obavljaju.
Na samom početku, prije nego li spomenemo glavne razloge koji uzrokuju vremenske nepogode, a od kojih je svakako i mnoštvo zemljotresa i poplava, te kako bi vjernik, mu'min trebao da posmatra ta dešavanja, treba spomenuti i to da neće biti potpuno vjerovanje bilo koga od onih koji se deklarišu kao muslimani, sve dok ne budu vjerovali da se ništa na zemlji, pa i u cijelom kosmosu, ne može desiti osima sa dozvolom Onoga Koji je stvorio kosmos, bez dozvole Uzvišenog Allaha. On određuje šta će se desiti, gdje On hoće, u vremenu kada On hoće, u mjeri kojoj On, Uzvišeni i Svemogući hoće.
Poslušajmo sada kako Uzvišeni Allah opisuje sebe i svoje sveobuhvatno znanje i moć. Kazao je Svevišnji Allah: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi. (Stoka, 59)
Sada kada smo shvatili, da se bilo kakav zemljotres ili vremenska nepogoda ne može desiti samo po sebe, kao što ni čovjek nije mogao nastati od majmuna, kako su to mnogi dugo vremena ponavljali, a samo da bi izbjegli kazati kako ga je Uzvišeni Allah stvorio, možemo početi govoriti o zemljotresima gledano kroz prizmu islam, gdje ćemo spomenuti odgovore na mnoga pitanja, kao što su: zašto zemljotresi, na što ukazuju zemljotresi, kako da iz tih nemilih događaja uzmemo pouke, i na kraju, kako se spasiti i zaštiti od svega toga.
Na početku treba spomenuti, da je izuzetno mnogo onoga što bi se moglo spomenuti, a vezuje se za ovu tematiku. Ono što spomenemo bit će rezimirano i sažeto, bez iscrpnih pojašnjenja.
Interesantno je spomenuti, jer to veliki broj ljudi ne poznaje, da je mnoštvo zemljotresa jedan od predznaka Sudnjeg dana. Da, dobro ste čuli, mnoštvo zemljotresa je jedan od predznaka blizine završetka ljudskoga života na ovom svijetu i blizine Sudnjeg dana. Kazao je Allahov Poslanik, koji ne govori po hiru svome, nego po objavi Uzvišenog Allaha: „ Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne nestane znanja, poveća se broj zemljotresa, vremena se približe, prošire se smutnje i iskušenja i proširi se masovna ubijanja.“(Buharija i Muslim od Ebu Hurejre r.a.) Po ovom hadis, Sudnji dan neće nastupiti dok se spomenute stvari ne dese, a pošto su se već desile, ostavit ću vama da razmislite šta nas to svakoga momenta može zadesiti...
Dan u kojem će čovjek polagati račune pred Gospodarom za sve što je učinio u životu na ovom svijetu, što je svakako velika opomena razumnim insanima, koji ne žele da ih iznenadi smrt, niti Sudnji dan, koji ne žele da prodaju vječnost budućeg svijeta za sekundarne užitke ovog svijeta.
Tako bi čovjek vjernik trebao da posmatra pojavu zemljotresa o kojima slušamo i gledamo gotovo svakim danom. Čovjeku vjerniku sve spomenuto predstavlja nedvosmisleno upozorenje koje dolazi od strane Uzvišenog Allaha, da je se dan kada ćemo svi skupa napustiti ovaj svijeti i polagati stroge račune pred Sveznajućim Allahom, približio.
Uzvišeni Allah nam na više mjesta u svojoj plemenitoj knjizi pojašnjava mudrost ovakvih događaja, ali je problem u nama, jer skoro pa nikada nismo otvorili tu knjigu koja bi nam trebala biti vodič kroz našu svakodnevnicu. Kazao je Uzvišeni Allah: „A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda šaljemo samo da zastrašimo. (Noćno putovanje, 59) Uzvišeni Allah u ovom ajetu jasno kazuje da čuda, od kojih je sigurno i mnoštvo zemljotresa u današnjem vremnu, šalje kako bi zastrašio ljude, kako bi se ljudi zapitali na čemu su, kako žive, koliko su dosljedni u ispunjavanju vjerskih obaveza, koliko su spremni za odlazak sa ovog svijeta.
Ovo je svakako jedan od pokazatelja savršenstva islama i njegove univerzalnosti, koji ni ovaj segmenat ljudskoga života nije ostavio nedefinisanim, nego ga je veoma jesno precizirao i pojasnio, kako bi ljudi iz svega ovoga izvukli pouku i opomenu.
Nakon što smo saznali da je mnoštvo zemljotresa pokazatelj blizine Sudnjeg dana, postavlja se pitanje: ''Koji su to uzroci da se iz dana u dan povećava broj zemljotresa?!
Oni koji pažljivo čitaju Allahovu knjigu - Kur'an, vidjeće da je razlog slanja kazne to, što se ljudi odaju grijesima, nepoštovanju Njegovih granica, na koje je On veoma ljubomoran, i neće dozvoliti da se prekoračuju.
Kazao je Uzvišeni Allah: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zabog nekih djela koja čine, ne bi li se popravili. (Bizantinci, 41)
Ovaj ajet nam jasno porućuje da je razlog kažnjavanja ljudi, to što su prekoračili granice i da je to uzrokovano onim što su činili. Prije nego naše stanje provućemo kroz ovu formuli, da spomenemo i to da je Allahova milost izuzetno velika i kada bi ljude kažnjavao zbog svega što učinu niko nebi ostao na zemlji, već On kažnjaje zbog nekih grijeha, kao bi se ljudi opametili i kako bi se vretili svome Gospodaru.
Kazao je Uzvišeni Allah, pojašnjavajući da kada bi kažnjavao za svaki grijeh niko na zemlji ostao nebi: „Da Allah kažnjava ljude prema onome što zaslue, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe, - pa Allah dobro zna robove Svoje. (Stvoritelj, 45)
Također, na drugom mjestu nam kazuje, da kazne kojim kažnjava su samo rezultat nekih djela koja čine ljudi, a ne rezultat svega što čine: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zabog nekih djela koja čine, ne bi li se popravili.“
Sada, pokušajmo objektivno sagledati naše stanje, stanje našeg društva, i priznajmo šta bismo mogli na osnovu naših dijela zaslužiti...
Toliko su se ljudi izopačili, da se istina smatra neistinom, a neistina istinom, moralne osobine se smatraju staromodnim, konzervativnim, a nemoralne modernim i naprednim. Bacimo pogled na naše ulice i budimo iskreni, te priznajmo šta ćemo vidjeti; prostituciju na svakom koraku, alkohol, drogu, korupciju, razgolićenost žena, koja je naročito izražena u ljetnom periodu.
Nesmijemo nikada zaboraviti, da su zemljotresi, kao i druge vremenske nepogode koje se dešavaju svuda oko nas, upozorenje Uzvišenog Allaha onima koji su živi, tj., nama. Oni koji su nastradali u njima, nemaju prilike da se poprave, oni će biti proživljeni na Sudnjem danu na onome na čemu su umrli. U tome poruka, ali možda i zadnje upozorenje nama živima.
Ako se prepustimo lažnim nadama i ubjeđenjima, te pomislimo, kako smo mi od kazne sigurni, jer je svojim djelima ne zaslužujemo, znajte da smo tada u očitoj zabludi, da smo upali u veliku zamku, koja nas može skupo koštati! Kazao je Uzvišeni Allah: „A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (Bedemi, 97- 99)
Treba bismo znati i čvrsto biti ubjeđeni, da Uzvišeni Allah svakog momenta može da nas kazni, jer je naše stanje u vjerskom, moralnom, društvenom pogledu, više nego loše. Kazao je Uzvišeni Allah: „Reci: "On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! (Stoka, 65)
Žalosno je što je malo onih koji na te događaje gledaju iz tog ugla, da su ti događaji; zemljotresi, poplave, uragani, mečave, razne bolesti... rezulatat griješenja prema Gospodaru svih svjetova.
Ovi ne mili događaji u sebi nose mnoge koristi, a ujedno su to i upozorenja onima koji pameti imaju.
Zar ovi događaji jasno ne ukazuju na veličinu moći Uzvišenog Allaha, a s druge strane jasno ukazuju na slabost insana, bez obzira kolike rezultate postigao na polju tehnologije. Sjetimo se samo poznatog „Cunamija“ koji je pogodio Istočnu Aziju, gdje je visina valova dostizala i do četrdeset metara, a brzina i do hiljadu kilometara na sahat, koji je samo u nekoliko sekundi srušio ono što su ljudi gradili decenijama! Samo u nekoliko sekundi je nestala četvrtina miliona ljudi, pa zar to ne ukazuje na moć Uzvišenog Tvorca!
Da se sve to odvija sa dozvolom Uzvišenog Allaha, ukazuju nam mnoge činjenice, a mi ćemo spomenuti samo jednu, za koju smo vjerujem svi čuli. Kada se desio zemljotres u Turskoj, cijeli svijet su obišle slike u kojima se jasno vidi kako su uništena čitava naselja, kao da nikada nisu ni postojala, sravnjena sa zemljom, ali su zato ostala samo ona mjesta u kojim se Uzvišenom Allahu činila sedžda, ostale su džamije. Nismo li prema ovakvim nepobitnim činjenicama indolentni? Zar iste ne ukazuju na veličinu Uzvišenog Tvorca, a u istom momentu bivaju upozorenje svima onima koji su ostali živi nakon zemljotresa.
Zar nas ovakva dešavanja ne bi trebala podsjetiti na najveći potres koji će se desiti, potres Sudnjega dana, čije težine Uzvišeni opisuje na sljedeći način: „O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti! Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti. (Hadždž, 1- 2)
Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: „Kada se Zemlja najvećim potresom svojim potrese i kada Zemlja izbaci terete svoje, i čovjek uzvikne: "šta joj je?!" – toga Dana će ona vijesti svoje kazivati jer će joj Gospodar tvoj narediti. Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga. (Zemljotres, 1- 8)
Onaj ko istinski vjeruje u ovaj Dan, a svjedok je čestih prirodnih katastrofa od kojih su i zemljotresi, zasigurno neće ostati ravnodušan, i potrudit će se maksimalno da popravi stanje svoje porodice, društva u kojem se nalazi, ali i svoj odnos prema Uzvišenom Allahu. Postavimo sebi pitanje: ''Šta da smo se i mi nalazili u mjestima u kojima se desio neki od zemljotresa, da li bismo spokojno i zadovoljno otišli pred Uzvišenog Allaha, imajući u obziru naša dobra i loša djela?! Vjerujem da bi tada svakome od nas najveća želja bila vratiti se na ovaj svijet kako bismo učinili još poneko dobro djelo! Pa evo prilike, sad smo 'tu', šta nas to spriječava da se popravimo i da islam u našem životu kontačno zauzme prvo mjesto na ljestvici naših prioriteta.
Onaj ko posmatra sve ono šta se dešava oko nas, ne može a da ne bude zahvalan dragom Bogu na tome što je baš nas i naše društvo poštedio kazne. Mi smo ti kojima je dato vremena da razmislimo, da se preispitamo, da uzmemo pouku iz smrti hiljada ljudi. Da, to je stvarnost, mi smo još živi, mi još uvijek imamo priliku da se pokajemo, da se popravimo, da na taj način sačuvamo prvo sebe, a zatim i cijelo društvo od kolektivnih stradanja. Treba da znamo, kako bi jedno društvo bilo pošteđeno kazne, nisu dovoljni samo pojednici koji su se okitili moralom i lijepim vjerskim ponašanjem! Nažalost, uz 'suho gori i sirovo' i često puta su kazne određenim narodima uslijeđivale iako su u dotičnim sredinama živjeli i oni iskreni vjernici, koji međutim nisu dovoljno poradili kako bi se stanje među njihovim sunarodnjacima popravilo. Ali, takvi će na Sudnjem danu biti proživljeni na onome na čemu su bili i kako su živjeli na ovom svijetu. Kazao je Uzvišeni Allah, govoreći o tome kako, kada dođe kazna lošim ljudima, uz njih stradaju i oni dobri: „I ostavite-izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (Plijen, 25)
Kazao je Poslanik islama: „Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, ili ćete naređivati da se čini dobro i odvraćati od zla, ili će Allah poslati na vas svoju kaznu, pa ćete ga dozivati, a on vam se neće odazivati.“(Tirmizi, od Huzejfe r.a. dobrim-hasen ga je ocijenio šejh Albani)
Sjetimo se samo kako se čovjek u kriznim momentima vraća svome Gospodaru, sjetimo se nas i godina rata... Svi mi, ama baš svi, u najtežim momentima smo tražili pomoć od Allaha, tražili Njegovu zaštitu! Takvo ponašanje je svojstveno ljudima u teškim situacijama, i to je pohvalno, jer je Allah taj koji može pomoći bez obzira u kakvoj situaciji se čovjek nalazio. Ali, koliko je pošteno tada tražiti Njegovu pomoć, ukoliko prija toga nismo gotovo nikada znali za Njega i Njegove granice. Kazao je Poslanik: „Znaj za Allah u blagostanju, On će znati za tebe u kriznim momentima.“ U drugom hadisu je kazao: „Ko želi da mu se odazove Uzvišeni u kriznim momentima, neka u blagostanju upućuje Uzvišenom mnogo dova.“(Tirmizi, od Ebu Hurejre dobrim-hasen ga je ociejnio šejh Albani)
Jadni smo mi ukoliko i nakon svih ovih upozorenja i jasnih znakova ne popravimo naše stanje, ako se na bolje ne promijenimo, jer smo svakim danom svjedoci mnogih opomena, koje i nas mogu zadesiti, ali je pitanje kada će te opomene prestati i kada će se pojaviti ona 'posljednja opomena'.
Uzvišeni Allah, spušta svoje kazne jer su se ljudi izopačili i zapostavili principe vjere, a neće im poboljšati stanje sve dok se ne pokaju, promijene i poprave. U tom smislu, kazao je Uzvišeni: „ Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika. (Grom, 11)
Zato nas Uzvišeni Allah poziva sve bez izuzetka, da se njemu vratimo, da se pokajemo za učinjene grijehe, pa kaže: „O vi koji vjerujete, Allahu se iskreno pokajte, da bi Gospodar vaš preko loših postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teči, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali." (Zabrana, 8)
Da je ovaj poziv upućen svima bez izuzetka, ukazuje nam i drugi ajet, u kojem Uzvišeni kaže: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (Svjetlost, 31)
Na samom početku prisjetimo se samo nekih, možda nejvećih zemljotresa koji su zadesili našu planetu u zadnjim decenijama, kako bismo što bolje shvatili našu potrebu za vjerskim tumačenjem ove tematike.
Sjetimo se samo zemljotresa u Armeniji 1988 godine, u kojem je nastradalo 25 hiljada ljudi, nakon toga dolazi zemljotes u Iranu, 1990 godine, u kojem je smrtno stradalo 40 hiljada ljudi, a povrijeđeno 60 hiljada. Nakon toga dolazi zemljotres u Turskoj, 1999 godine, u kojem je smrtno stradalo 15 hiljada ljudi, nakon toga ponovo zemljotres u Iranu, 2003 godine, u kojem je smrtno stradalo 26 hiljada ljudi, a i do 15 hiljada ljudi je ozlijeđeno, nakon toga 2004 godine dešava se svima poznati „Cunami“ koji je pogodio Indoneziju i susjedne zemlje u kojem je stradalo 225 hiljada ljudi u 11 država, nakon toga dolazi poznati uragan „Katrina“ u kojem je stradalo više od hiljadu ljudi i poplavljen kompletan grad koji ni dan danas nije renoviran u cijelosti, nakon toga 2005 godine dolazi zemljotres u Kašmiru u kojem je smrtno stradalo 79 hiljada ljudi, nakon toga, početkom maja 2008 godine dolazi poznati ciklon „Nagris“ koji je pogodio Mijanmar u kojem je smrtno stradalo 80 hiljada ljudi, a 50 hiljada ljudi još uvjek se vode kao nestali, nakon toga 12 maja 2008, dešava se zemljotres u Kini u kojem je smrtno stradalo po dosadašnjim statistikama 65 hiljada ljudi, a moguće je da će se broj stradalih povećati i do 80 hiljada.
Nakon što smo čuli samo neke podatke o zemljotresima zadnjih decenija i žrtvama tih zemljotresa, dolazimo do zaključka da je sigurnost na ovoj planeti svakim danom sve upitnija! Pitanje koje nam se nakon toga samo nameće glasi: ''Da li za pojavu tolikih zemljotresa postoje razlozi, odnosno, drugim riječima kazano, da li ljudi svojim ponašanjem mogu djelovati i uzrokovati takva dešavanja?
Prije nego ponudimo odgovor na ovo pitanje, te kako vjera islam, kao univerzalna i sveobuhvatna vjera, tumači ta dešavanja, treba ukazati na jednu veoma bitnu činjenicu koja zbunjuje mnoge i čini da ne razmišljaju i ne uzimaju nikakve pouke iz onoga što se dešava oko nas.
Kada slušamo govor onih koji sa naučnog aspekta posmatraju pitanje zemljotresa, shvatimo da ista stvar sa nam i našim ponašanjem nema nikakve veze, što je svakako neispravno. Islam ne negira pojašnjenja koja nauka nudi kada su u pitanju zemljotresi, jer je islam u osnovi vjera nauke, koja ni jednog časa nije negirala nauku, suprotno tome, islam itekako podstiče na izučavanja, pa ćemo naći i to da je prvi objavljeni ajet Poslaniku a.s., upravo bio u tom kontekstu, a koji glasi: ''Uči, u ime Gospodara tvoga:“ Islam, kazali bismo, na ovo pitanje gleda malo šire, pa nas podstiče na razmišljanje, kako se svi ti ne mili događaji dešavaju upravo kao posljedica našeg ponašanja, odnosno, naših grijeha, što ćemo i vidjeti u preostalom dijelu emisije. Također, prije nego li počenemo govoriti o zemljotresima gledano kroz prizmu islama, potrebno je spomenuti kako je neispravno ubjeđenje onih koji smatraju da vjera ne treba da se miješa u to i da vjera i njena načela namaju nikakve veze sa tim, želeći na taj način vjeru i njena načela vezivati isključivo za džamiju i ibadete koji se tamo obavljaju.
Na samom početku, prije nego li spomenemo glavne razloge koji uzrokuju vremenske nepogode, a od kojih je svakako i mnoštvo zemljotresa i poplava, te kako bi vjernik, mu'min trebao da posmatra ta dešavanja, treba spomenuti i to da neće biti potpuno vjerovanje bilo koga od onih koji se deklarišu kao muslimani, sve dok ne budu vjerovali da se ništa na zemlji, pa i u cijelom kosmosu, ne može desiti osima sa dozvolom Onoga Koji je stvorio kosmos, bez dozvole Uzvišenog Allaha. On određuje šta će se desiti, gdje On hoće, u vremenu kada On hoće, u mjeri kojoj On, Uzvišeni i Svemogući hoće.
Poslušajmo sada kako Uzvišeni Allah opisuje sebe i svoje sveobuhvatno znanje i moć. Kazao je Svevišnji Allah: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi. (Stoka, 59)
Sada kada smo shvatili, da se bilo kakav zemljotres ili vremenska nepogoda ne može desiti samo po sebe, kao što ni čovjek nije mogao nastati od majmuna, kako su to mnogi dugo vremena ponavljali, a samo da bi izbjegli kazati kako ga je Uzvišeni Allah stvorio, možemo početi govoriti o zemljotresima gledano kroz prizmu islam, gdje ćemo spomenuti odgovore na mnoga pitanja, kao što su: zašto zemljotresi, na što ukazuju zemljotresi, kako da iz tih nemilih događaja uzmemo pouke, i na kraju, kako se spasiti i zaštiti od svega toga.
Na početku treba spomenuti, da je izuzetno mnogo onoga što bi se moglo spomenuti, a vezuje se za ovu tematiku. Ono što spomenemo bit će rezimirano i sažeto, bez iscrpnih pojašnjenja.
Interesantno je spomenuti, jer to veliki broj ljudi ne poznaje, da je mnoštvo zemljotresa jedan od predznaka Sudnjeg dana. Da, dobro ste čuli, mnoštvo zemljotresa je jedan od predznaka blizine završetka ljudskoga života na ovom svijetu i blizine Sudnjeg dana. Kazao je Allahov Poslanik, koji ne govori po hiru svome, nego po objavi Uzvišenog Allaha: „ Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne nestane znanja, poveća se broj zemljotresa, vremena se približe, prošire se smutnje i iskušenja i proširi se masovna ubijanja.“(Buharija i Muslim od Ebu Hurejre r.a.) Po ovom hadis, Sudnji dan neće nastupiti dok se spomenute stvari ne dese, a pošto su se već desile, ostavit ću vama da razmislite šta nas to svakoga momenta može zadesiti...
Dan u kojem će čovjek polagati račune pred Gospodarom za sve što je učinio u životu na ovom svijetu, što je svakako velika opomena razumnim insanima, koji ne žele da ih iznenadi smrt, niti Sudnji dan, koji ne žele da prodaju vječnost budućeg svijeta za sekundarne užitke ovog svijeta.
Tako bi čovjek vjernik trebao da posmatra pojavu zemljotresa o kojima slušamo i gledamo gotovo svakim danom. Čovjeku vjerniku sve spomenuto predstavlja nedvosmisleno upozorenje koje dolazi od strane Uzvišenog Allaha, da je se dan kada ćemo svi skupa napustiti ovaj svijeti i polagati stroge račune pred Sveznajućim Allahom, približio.
Uzvišeni Allah nam na više mjesta u svojoj plemenitoj knjizi pojašnjava mudrost ovakvih događaja, ali je problem u nama, jer skoro pa nikada nismo otvorili tu knjigu koja bi nam trebala biti vodič kroz našu svakodnevnicu. Kazao je Uzvišeni Allah: „A da ne šaljemo čuda, zadržava nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda šaljemo samo da zastrašimo. (Noćno putovanje, 59) Uzvišeni Allah u ovom ajetu jasno kazuje da čuda, od kojih je sigurno i mnoštvo zemljotresa u današnjem vremnu, šalje kako bi zastrašio ljude, kako bi se ljudi zapitali na čemu su, kako žive, koliko su dosljedni u ispunjavanju vjerskih obaveza, koliko su spremni za odlazak sa ovog svijeta.
Ovo je svakako jedan od pokazatelja savršenstva islama i njegove univerzalnosti, koji ni ovaj segmenat ljudskoga života nije ostavio nedefinisanim, nego ga je veoma jesno precizirao i pojasnio, kako bi ljudi iz svega ovoga izvukli pouku i opomenu.
Nakon što smo saznali da je mnoštvo zemljotresa pokazatelj blizine Sudnjeg dana, postavlja se pitanje: ''Koji su to uzroci da se iz dana u dan povećava broj zemljotresa?!
Oni koji pažljivo čitaju Allahovu knjigu - Kur'an, vidjeće da je razlog slanja kazne to, što se ljudi odaju grijesima, nepoštovanju Njegovih granica, na koje je On veoma ljubomoran, i neće dozvoliti da se prekoračuju.
Kazao je Uzvišeni Allah: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zabog nekih djela koja čine, ne bi li se popravili. (Bizantinci, 41)
Ovaj ajet nam jasno porućuje da je razlog kažnjavanja ljudi, to što su prekoračili granice i da je to uzrokovano onim što su činili. Prije nego naše stanje provućemo kroz ovu formuli, da spomenemo i to da je Allahova milost izuzetno velika i kada bi ljude kažnjavao zbog svega što učinu niko nebi ostao na zemlji, već On kažnjaje zbog nekih grijeha, kao bi se ljudi opametili i kako bi se vretili svome Gospodaru.
Kazao je Uzvišeni Allah, pojašnjavajući da kada bi kažnjavao za svaki grijeh niko na zemlji ostao nebi: „Da Allah kažnjava ljude prema onome što zaslue, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe, - pa Allah dobro zna robove Svoje. (Stvoritelj, 45)
Također, na drugom mjestu nam kazuje, da kazne kojim kažnjava su samo rezultat nekih djela koja čine ljudi, a ne rezultat svega što čine: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zabog nekih djela koja čine, ne bi li se popravili.“
Sada, pokušajmo objektivno sagledati naše stanje, stanje našeg društva, i priznajmo šta bismo mogli na osnovu naših dijela zaslužiti...
Toliko su se ljudi izopačili, da se istina smatra neistinom, a neistina istinom, moralne osobine se smatraju staromodnim, konzervativnim, a nemoralne modernim i naprednim. Bacimo pogled na naše ulice i budimo iskreni, te priznajmo šta ćemo vidjeti; prostituciju na svakom koraku, alkohol, drogu, korupciju, razgolićenost žena, koja je naročito izražena u ljetnom periodu.
Nesmijemo nikada zaboraviti, da su zemljotresi, kao i druge vremenske nepogode koje se dešavaju svuda oko nas, upozorenje Uzvišenog Allaha onima koji su živi, tj., nama. Oni koji su nastradali u njima, nemaju prilike da se poprave, oni će biti proživljeni na Sudnjem danu na onome na čemu su umrli. U tome poruka, ali možda i zadnje upozorenje nama živima.
Ako se prepustimo lažnim nadama i ubjeđenjima, te pomislimo, kako smo mi od kazne sigurni, jer je svojim djelima ne zaslužujemo, znajte da smo tada u očitoj zabludi, da smo upali u veliku zamku, koja nas može skupo koštati! Kazao je Uzvišeni Allah: „A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (Bedemi, 97- 99)
Treba bismo znati i čvrsto biti ubjeđeni, da Uzvišeni Allah svakog momenta može da nas kazni, jer je naše stanje u vjerskom, moralnom, društvenom pogledu, više nego loše. Kazao je Uzvišeni Allah: „Reci: "On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite." Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! (Stoka, 65)
Žalosno je što je malo onih koji na te događaje gledaju iz tog ugla, da su ti događaji; zemljotresi, poplave, uragani, mečave, razne bolesti... rezulatat griješenja prema Gospodaru svih svjetova.
Ovi ne mili događaji u sebi nose mnoge koristi, a ujedno su to i upozorenja onima koji pameti imaju.
Zar ovi događaji jasno ne ukazuju na veličinu moći Uzvišenog Allaha, a s druge strane jasno ukazuju na slabost insana, bez obzira kolike rezultate postigao na polju tehnologije. Sjetimo se samo poznatog „Cunamija“ koji je pogodio Istočnu Aziju, gdje je visina valova dostizala i do četrdeset metara, a brzina i do hiljadu kilometara na sahat, koji je samo u nekoliko sekundi srušio ono što su ljudi gradili decenijama! Samo u nekoliko sekundi je nestala četvrtina miliona ljudi, pa zar to ne ukazuje na moć Uzvišenog Tvorca!
Da se sve to odvija sa dozvolom Uzvišenog Allaha, ukazuju nam mnoge činjenice, a mi ćemo spomenuti samo jednu, za koju smo vjerujem svi čuli. Kada se desio zemljotres u Turskoj, cijeli svijet su obišle slike u kojima se jasno vidi kako su uništena čitava naselja, kao da nikada nisu ni postojala, sravnjena sa zemljom, ali su zato ostala samo ona mjesta u kojim se Uzvišenom Allahu činila sedžda, ostale su džamije. Nismo li prema ovakvim nepobitnim činjenicama indolentni? Zar iste ne ukazuju na veličinu Uzvišenog Tvorca, a u istom momentu bivaju upozorenje svima onima koji su ostali živi nakon zemljotresa.
Zar nas ovakva dešavanja ne bi trebala podsjetiti na najveći potres koji će se desiti, potres Sudnjega dana, čije težine Uzvišeni opisuje na sljedeći način: „O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti! Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti. (Hadždž, 1- 2)
Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: „Kada se Zemlja najvećim potresom svojim potrese i kada Zemlja izbaci terete svoje, i čovjek uzvikne: "šta joj je?!" – toga Dana će ona vijesti svoje kazivati jer će joj Gospodar tvoj narediti. Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga. (Zemljotres, 1- 8)
Onaj ko istinski vjeruje u ovaj Dan, a svjedok je čestih prirodnih katastrofa od kojih su i zemljotresi, zasigurno neće ostati ravnodušan, i potrudit će se maksimalno da popravi stanje svoje porodice, društva u kojem se nalazi, ali i svoj odnos prema Uzvišenom Allahu. Postavimo sebi pitanje: ''Šta da smo se i mi nalazili u mjestima u kojima se desio neki od zemljotresa, da li bismo spokojno i zadovoljno otišli pred Uzvišenog Allaha, imajući u obziru naša dobra i loša djela?! Vjerujem da bi tada svakome od nas najveća želja bila vratiti se na ovaj svijet kako bismo učinili još poneko dobro djelo! Pa evo prilike, sad smo 'tu', šta nas to spriječava da se popravimo i da islam u našem životu kontačno zauzme prvo mjesto na ljestvici naših prioriteta.
Onaj ko posmatra sve ono šta se dešava oko nas, ne može a da ne bude zahvalan dragom Bogu na tome što je baš nas i naše društvo poštedio kazne. Mi smo ti kojima je dato vremena da razmislimo, da se preispitamo, da uzmemo pouku iz smrti hiljada ljudi. Da, to je stvarnost, mi smo još živi, mi još uvijek imamo priliku da se pokajemo, da se popravimo, da na taj način sačuvamo prvo sebe, a zatim i cijelo društvo od kolektivnih stradanja. Treba da znamo, kako bi jedno društvo bilo pošteđeno kazne, nisu dovoljni samo pojednici koji su se okitili moralom i lijepim vjerskim ponašanjem! Nažalost, uz 'suho gori i sirovo' i često puta su kazne određenim narodima uslijeđivale iako su u dotičnim sredinama živjeli i oni iskreni vjernici, koji međutim nisu dovoljno poradili kako bi se stanje među njihovim sunarodnjacima popravilo. Ali, takvi će na Sudnjem danu biti proživljeni na onome na čemu su bili i kako su živjeli na ovom svijetu. Kazao je Uzvišeni Allah, govoreći o tome kako, kada dođe kazna lošim ljudima, uz njih stradaju i oni dobri: „I ostavite-izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (Plijen, 25)
Kazao je Poslanik islama: „Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, ili ćete naređivati da se čini dobro i odvraćati od zla, ili će Allah poslati na vas svoju kaznu, pa ćete ga dozivati, a on vam se neće odazivati.“(Tirmizi, od Huzejfe r.a. dobrim-hasen ga je ocijenio šejh Albani)
Sjetimo se samo kako se čovjek u kriznim momentima vraća svome Gospodaru, sjetimo se nas i godina rata... Svi mi, ama baš svi, u najtežim momentima smo tražili pomoć od Allaha, tražili Njegovu zaštitu! Takvo ponašanje je svojstveno ljudima u teškim situacijama, i to je pohvalno, jer je Allah taj koji može pomoći bez obzira u kakvoj situaciji se čovjek nalazio. Ali, koliko je pošteno tada tražiti Njegovu pomoć, ukoliko prija toga nismo gotovo nikada znali za Njega i Njegove granice. Kazao je Poslanik: „Znaj za Allah u blagostanju, On će znati za tebe u kriznim momentima.“ U drugom hadisu je kazao: „Ko želi da mu se odazove Uzvišeni u kriznim momentima, neka u blagostanju upućuje Uzvišenom mnogo dova.“(Tirmizi, od Ebu Hurejre dobrim-hasen ga je ociejnio šejh Albani)
Jadni smo mi ukoliko i nakon svih ovih upozorenja i jasnih znakova ne popravimo naše stanje, ako se na bolje ne promijenimo, jer smo svakim danom svjedoci mnogih opomena, koje i nas mogu zadesiti, ali je pitanje kada će te opomene prestati i kada će se pojaviti ona 'posljednja opomena'.
Uzvišeni Allah, spušta svoje kazne jer su se ljudi izopačili i zapostavili principe vjere, a neće im poboljšati stanje sve dok se ne pokaju, promijene i poprave. U tom smislu, kazao je Uzvišeni: „ Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika. (Grom, 11)
Zato nas Uzvišeni Allah poziva sve bez izuzetka, da se njemu vratimo, da se pokajemo za učinjene grijehe, pa kaže: „O vi koji vjerujete, Allahu se iskreno pokajte, da bi Gospodar vaš preko loših postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teči, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim vjerovali." (Zabrana, 8)
Da je ovaj poziv upućen svima bez izuzetka, ukazuje nam i drugi ajet, u kojem Uzvišeni kaže: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (Svjetlost, 31)