Zena koja je poducila ummet tevhidu

Discussion in 'Ispravno Vjerovanje' started by GAZIJA, May 20, 2010.

  1. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    Ovoga puta se družimo sa ajetima iz sure Ali Imran i to 35. i 36. ajet u kojima Uzvišeni kaže:

    "Kada Imranova žena reče: 'Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!' Poslije ona, kada je rodila, reče: 'Gospodaru moj, rodila sam žensko',- a Allah dobro zna šta je rodila-, 'a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjem, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od proketog šejtana.'" (Ali Imran, 35.-36.)

    Ovo kazivanje u sebi sadrži mnoge hikmete i mudrosti a ovdje ćemo, uz Allahovu pomoć, spomenuti neke od njih i pokušati da damo modus za razumijevanje kur'anskih kazivanja kako bi smo razumjeli cilj i svrhu navođenja ovog i sličnih kazivanja.




    "Kada Imranova žena reče..."
    Njeno ime je je Hana bint Fakuz, majka Merjeme i nana Isaa, alejhis-selam, a njen čovjek je Imran sin Masana kako stoji u "Mealimit-Tenzil" od El-Begavija. Isto spominju i Es-Sujuti u djelu "Ed-Dureru-l-Mensur fi tefsiri-l-Me'sur, Bejdavi u "Envarut-Tenzil ve Esrarut-Te'vil kao i Ibn Džerir Et-Taberi u knjizi "Džamiju-l-bejan an Te'vili Aji-l-Kur'an" kod koga stoji dodatak: "A u nekim rivajetima Fakud ibn Katiil", i još kaže, prenoseći riječi Muhammeda ibn Ishaka: "Imran i Zekerijja su oženili dvije sestre, majka Jahje, alejhis-selam, je bila žena Zekerijje a Merjemina majka žena Imrana." Eš-Ševkani u "Fethu-l-Kadiru" kaže: "Žena Imranova se zvala Hana kći Fakuda ibn Kabiila, majka Merjemina, nana Isaa alejhis-selam." Ibn Džerir, Ibn Munzir i Ibn Asakir su zabilježili od Ikrime da je rekao: "Ime Merjemine majke je Hana." Hakim od Ebu Hurejre bilježi: "Hana je rodila Merjemu Isaovu, alejhis-selam, majku."

    ... ...

    "Gospodaru moj..."
    Iz ovih njenih riječi se razumije njema potvrda Allahova rububijjeta, tj. Gospodarstva. Poznato je da tevhid ili potvrda Allahove jednoće ima svoja tri sastavna dijela bez kojih čovjekov iman u Allaha nije ostvaren a to su: tevhidur-rububijjet, tj. vjerovanje da je Allah Gospodar svih svjetova, Koji daje život i smrt, daje nafaku, upravlja kosmosom, Stvoritelj svega što postoji, tevhidul-uluhijjet, tj. upućivanje svake vrste ibadeta samo Njemu Jedinome, jer jedino On zaslužuje ibadet i tevhidul-esmai ves-sifat, tj. vjerovanje i potvrđivanje da samo On posjeduje savršena imena i svojstva, da Mu nema ništa slično i da je čist od svake manjkavosti. Iz njena govora vidjećemo potvrdu i ostvarenje spomenutog.



    "...ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi,"
    Prenosi Es-Sujuti u svom tefsiru od Ibn Munzira a on od Dahhaka da je rekao: "Žena bi, u vrijeme Benu Israila kada rodi dječaka, nakon što ga odgoji i on ojača da može činiti hizmet odlazila sa njim u bogomolje i davala ga onima koji su proučavali Knjigu i govorila bi: 'Ovo je vaš sluga da vam bude na usluzi'." Radnja ovog kazivanja smještena je u Palestini u Mesdžidul-Aksa. Kaže Eš-Ševkani: "Ova vrsta zavjeta je bila dozvoljena u njihovom vjerozakonu." "En-Nezr" ili "Zavjetovanje" u islamskoj terminologiji znači da čovjek sebi obaveže neki od ibadeta koji u osnovi nije bio obavezan učiniti, kao na primjer da kaže: "Zavjetujem se Allahu da ću od svakog mjeseca postiti po deset dana", on to, u osnovi, nije bio obavezan ali sada je sam sebi obavezao taj ibadet i on njemu postaje "Fardu-ajnin", pojedinačna obaveza. Što se Muhammedova, salevatullahi ve selamuhu alejhi, šerijata tiče "en-nezr" se dijeli na tri vrste:

    1. En-Nezr koji je ibadet i koji je pohvaljen, kako stoji u riječima Allaha, subhanehu ve te'ala:


    "Za sve što potrošite ili se zavjetujete Allah sigurno zna! A nasilnicima nema pomagača!" (El-Bekare, 270.)

    I Njegove riječi:



    "Oni su zavjet ispunjavali i plašili se dana čija će kob svuda prisutna biti." (El-Insan, 7.)

    2. En-Nezr koji je pokuđen, a to je da čovjek uslovi svoje zavjetovanje nečim što ako se ne ispuni nema ni ipunjenja zavjeta kao na primjer da kaže: "Zavjetujem se Allahu da ću sagraditi džamiju ako On izliječi moju majku." Na ovu vrstu zavjeta se odnose riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan o zavjetovanju: "Zaista zavjetovanje neće ništa niti preduhitriti a ni usporiti već je produkt škrtice." (Buharija 6692, Muslim 1639, od ibn Omera, radijallahu anhuma) Ovdje se dakle misli na onoga koji je u stanju da uradi neko dobro djelo ali ga neće uraditi dok nečim ne uslovi. Dakle, ova vrsta zavjeta je pokuđena.

    3. En-Nezr koji je zabranjen i koji čovjeka izvodi iz vjere u kufr, a to je da se čovjek zavjetuje nekom drugom mimo Allaha, dželle še'nuhu, kao da se zavjetuje mrtvima bilo da se radi o dobrim ljudima, evlijama ili poslanicima ili se radi o melekima sve je to djelo nevjerstva i otpadništva. Jer kako smo spomenuli "en-nezr" je ibadet a znamo da je ibadete dozvoljeno upućivati samo Allahu, dželle še'nuhu, koji nema sudruga niti partnera te je upućivanje zavjeta drugima djelo koje poništava tevhid, tj. monoteizam kod čovjeka.

    Hana, žena koja nas podučava ispravnom vjerovanju je nakon potvrde tevhidur-rububijjeta, potvrdila i drugi dio a to je tevhidul-uluhijjet. Ovo je tevhid zbog kojeg su poslati svi poslanici, kaže Uzvišeni:




    "I mi smo svakom narodu poslanika poslali da bi Allaha obožavali (tj. upućivali Mu vaše ibadete) a kumira (svih drugih božanstava) se klonili." (En-Nahl, 36.)

    Te nas tom prilikom podučava šartovima za ispravnost djela i to kada kaže:



    "...samo na službu Tebi."
    Prvi uslov za ispravnost djela je Iskrenost, tj. da se djelo uputi Allahu, dželle še'nuhu, bez primjesa širka na što upućuje riječ "muharreren". Drugi uslov je ispravnost djela i utemeljenost istog u islamskom vjerozakonu, što je također ostvareno kako kaže Eš-Ševkani: "Ova vrsta zavjeta je bila dozvoljena u njihovom vjerozakonu." Dakle, ispunjena su oba šarta za ispravnost djela. Bejdavi spominje da "Muharreren" znači : "Predodređen za ibadet". El-Begavi spominje: "Sve što je iskreno to je 'muharreren'." Kaže Es-Sujuti u svome tefsiru: "El-Muharrer je onaj ko ne radi za dunjalučku korist niti se ženi već samo radi za ahiret, obožava Allaha i bude u hizmetu bogomolji. Ovu funkciju u tom vremenu nisu obnašali osim muškarci." Da li se je zadovoljila time što je ispunila uvjete ispravnosti djela i oslonila se na svoje postupke ili nas uči poniznošću i traženju kabula za svoja djela, kao što je to uradio Ibrahim i njegov sin Ismail, alejhima-selam, kada kažu:



    "Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš."

    Ona kaže:



    "...pa prihvati od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!"
    Kaže Eš-Ševkani: "'Prihvatanje' znači uzimanje sa zadovoljstvom." Ovo je ponovna potvrda tevhidul-uluhijjeta koji čovjeka obavezuje da svaki vid ibadeta uputi samo Allahu, dželle še'nuhu, a među najvećim ibadetima je upravo dova koju Merjemina majka upućuje Allahu, dželle šanuhu, i traži prihvatanje njena djela koje nije svako u stanju uraditi, ali je to nije povelo ka obijesti već poniznosti i skrušenosti znajući da Allah prima od bogobojaznih a ne od obijesnih. Kaže dželle še'nuhu:



    "Allah prima samo od onih koji su bogobojazni."

    Allahu učini nas od bogobojaznih Tvojih robova, molimo te za korisno znanje, lijepu opskrbu i primljena djela. Amin.

    A u sljedećem broju Uhuda čitajte o potvrdi treće vrste tevhida, posredništvu te pitanju da li je dozvoljeno nadjenuti ime novorođenčetu na dan rođenja i Haninoj predanosti Allahu, dželle še'nuhu, i konačnoj nagradi svega toga.
  2. GAZIJA
    Offline

    GAZIJA Well-Known Member Staff Member

    Joined:
    Dec 4, 2007
    Messages:
    1,403
    Likes Received:
    4
    Trophy Points:
    48
    Gender:
    Male
    Occupation:
    social work
    Location:
    chicago
    Ratings Received:
    +6 / 1
    Nastavljamo se družiti sa 35. i 36. ajetom iz sure Ali Imran u kojima Uzvišeni kaže:

    "…pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!"
    Kaže Ibn Džeriri Et-Taberi u tefsiru ovog ajeta: "Zaista Ti, o Gospodaru, čuješ šta govorim i dovim, i znaš ono što namjeravam u duši i za čim žudim, nije Ti skriveno ni javno ni tajno moje djelo." U ovim riječima Hana nas podučava dvijema stvarima koje ako shvatimo postigli smo veliko dobro a sačuvali se ogromnog zla i zablude u koju su upali mnogi pripadnici Islama a to je, na prvom mjestu potvrda i ispravno shvatanje trećeg dijela tevhida a to je Tevhidu-l-Esmai ves-Sifat, tj. vjerovanje i potvrđivanje da samo On posjeduje savršena imena i svojstva, da Mu nema ništa slično i da je čist od svake manjkavosti a druga stvar je pitanje Et-Tevessula o kome će mo također nešto ukratko reći.



    Od vjerovanja Ehlis-Sunneta vel-džema'ata jeste i potvrda, prihvatanje i priznavanje svih imena i svojstava kojima je Sebe opisao Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi ili Ga je njima opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu potvrđujući i čvrsto vjerujući u značenje tih imena i svojstava bez iskrivljivanja teksta ili značenja, bez poricanja, bez ulaženja u kakvoću i bez poređenja tih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja. Kaže Uzvišeni: "Niko nije kao On. On sve čuje i sve vidi." (Eš-Šura, 11.)

    Druga stvar je pitanje Et-Tevessula (način približavanja Allahu, dželle še'nuhu, posredovanje ili način da se dođe do željenog) koji Allah, dželle še'nuhu, spominje kada kaže: "O vjernici, Allaha se bojte i tražite ono što će vas Njemu približiti, i na putu Njegovu se borite da bi ste postigli ono što želite." (El-Maide, 35.), i kaže: "Oni kojima oni upućuju dove sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva." (El-Isra, 57.)

    Islamski učenjaci Et-Tevessul dijele na dvije vrste:

    1. Propisani tevessul, to je približavanje Allahu, dželle še'nuhu, na jedan od tri načina:
    a) Tevessul putem Njegovih Uzvišenih Atributa i putem Njegovih Savršenih Imena, ovo je vrsta koju Hana koristi u njenoj dovi. Dokaza za ovu vrstu su riječi Allaha, dželle še'nuhu: "I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: 'Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji." (El-Enbija, 83.)
    b) Tevessul putem dobrih djela onoga koji upućuje dovu. Dokaz za ovu vrstu je 53. ajet sure Ali Imran: "Gospodaru naš, mi vjerujemo u ono što si Ti objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke."
    c) Tevessul putem dove vjernika jednih za druge. Najboji primjer toga je predaja u kojoj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava ummet o sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne, pa mu kaže Ukkaše ibn Mihsan: "O Allahov Poslaniče, moli Allaha da me učini od njih." Buharija (3410, 6541), Muslim (220), Tirmizi (2576) i En-Nesai (7604) Kao i predaja od Enesa, radijallahu anhu, da je Omer tražio od Abbasa, amidže Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dovi za kišu.

    2. Zabranjeni tevessul. Tu spada sve ono što nije došlo u Kur'anu i sunnetu poput tevessula putem ličnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. njegovim džahom, ili džahom dobrih ljudi (evlija) ili bilo koga od stvorenja, sve je ovo novotarija koja nije bila poznata prijašnjim generacijama na koju se odnose riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uradi neko djelo koje nismo mi radili ono će biti odbačeno." (Buhari, 6297, Muslim, 1718)

    "Poslije ona, kada je rodila, reče: 'Gospodaru moj, rodila sam žensko.'"
    Kaže Bejdavi u svom tefsiru: "Rekla je ovo žaleći jer je običaj bio da se muška djeca daju na uslugu onima koji čitaju Knjigu." Kaže Abdur-Rahman ibn Nasir Es-Sa'di: "Kao da žali jer je očekivala da će biti muško kako bi bio sposobniji da služi i pogodniji za bogomolju." Pogodniji u smislu jer žena ima period kada joj je ulazak u džamije zabranjen zbog mjesečnog pranja kao i zabrane miješanja sa muškarcima kako to spominje Es-Sujuti i Ibn Džerir na 1811. strani. Begavi u djelu "Mealimut-Tenzil" po pitanju njenih riječi "Gospodaru moj, rodila sam žensko", kaže: "Pravdajući se Allahu, azze ve dželle."

    "- a Allah dobro zna šta je rodila-"
    Kaže Abdur-Rahman Es-Sa'di: "Nema potrebe da obznanjuje šta je rodila, jer je Njegovo znanje po pitanju novorođenčeta prije znanja njegove majke." U ovome je, dakle potvrda Allahovog svojstva tj. praiskonskog znanja stvari prije nego se i dogode. Bejdavi i Eš-Ševkani bilježe od Asima i Ja'kuba da su Ibn Amir i Ebu Bekr riječ وضعَتُ učili وضعْتُ, što bi u prijevodu značilo: "A Allah dobro zna šta sam rodila." Tako da je ona lice koje govori. Isto tako Es-Sujuti spominje od Ibn Ebi Hatima da je Dahhak učio وضعْتُ. Ovo upućuje na njenu predanost Allahu, poniznost pred Njim i ubjeđenje da nema ništa Allahu skriveno i nepoznato, kao i na njeno oslanjanje na Allaha i prihvatanje Njegove odredbe.

    "...a žensko nije kao muško."
    Kaže Ibn Kesir: "Tj. po snazi i izdržljivosti u ibadetu i službi Mesdžidu Aksau." Kao i prethodne riječi da je muško pogodnije za službu mesdžidu jer žena ima period zabrane ulaska u njega i zabranu miješanja sa muškarcima koji su bili u njima radi proučavanja Knjige. Eš-Ševkani spominje: "Nije muško, kojeg sam htjela da bude na usluzi i koji je pogodan kao zavjet, kao žensko koje nije uobičajeno davati u tu službu, kao da se pravda svome Gospodaru jer je bilo drugačije nego je ona bila naumila."

    "...nadjela sam joj ime Merjema"
    Bejdavi kaže: "Merjem u njihovom jeziku znači 'pobožna'." A Eš-Ševkani smatra da to znači "božiji sluga" i kaže: "Njen cilj obavještavanja o imenu je približavanje Allahu, subhanehu, i da njena djela potvrde značenje imena jer ako ne može da bude na usluzi hramu (Bejtul-Makdisu) to je ne sprečava da bude od pobožnih." Abdur-Rahman Es-Sa'di kaže: "U njemu je dokaz prednosti muškarca nad ženama, nadijevanje imena na dan rođenja kao i to da je ženi dozvoljeno da nadjene ime osim ako to njen muž ospori." Ibn Kesir spominje: "Kao što se vidi iz konteksta, ovim se ukazuje na dozvoljenost nadijevanja imena djetetu na dan rođenja jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvrđuje i sunnet Poslanika, alejhis-selam, koji kaže: 'Rodio mi se noćas sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahima!' Međutim, u hadisu Hasana od Semure ibn Džunduba se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Svaki dječak vezan (zalog) je za svoj kurban (akiku). Za njega se sedmi dan zakolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!' Predaju belježi Ahmed kao i autori Sunena a Tirmizi kaže da je Sahih. U predaji stojiيدعى 'da se nazove' i to je sigurnije i tačnije. A Allah najbolje zna."

    "...i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od proketog šejtana."
    Es-Sujuti bilježi predaju od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: "Nema nijednog novorođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina." Zatim je rekao Ebu Hurejre: 'Učite ako hoćete : و إني أعيذها بك و ذريتها من الشيطان الرجيم." (Buhari, Muslim, Ahmed, Abdur-Rezzak, Ibn Ebi Hatim).

    Dakle, "istiazu" ili traženje utočišta te stavljenje pod okrilje i traženje pomoći nije dovoljeno činiti osim Allahu (bježanje od stvari koje se plašiš onome ko će te zaštititi), kako kaže Uzvišeni: "I reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od došaptavanja šejtanskih. I Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me njegova prisustva zaštitiš!'" (El-Mu'minun, 97-98.), a tražiti to od stvorenja je djelo nevjerstva kojim čovjek izlazi iz okrilja Islama, kaže Uzvišeni: "I bilo je je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali." (El-Džinn, 6.)

    I šta je dobila kao nagradu onda kada je ispunila sve što Uzvišeni traži od Svojih robova?

    "Pa je Gospodar njezin lijepo primi."
    A već smo spomenuli da "Kabul" ili prihvatanje ne biva osim sa zadovoljstvom. To je nagrada za onoga ke se iskreno preda Allahu čineći dobra djela a kloni se novotarija i onoga sa čime Uzvišeni nije zadovoljan. Cilj ovakvih kazivanja i jeste da čovjek popravi djela i svoj odnos sa Allahom uvidjevši da su ljudi prije njega to postigli te da slijedi te upute kako bi i on bio od počašćenih Njegovih robova koji su postigli sreću kako na ovom tako i na onom svijetu milošću svoga Gospodara.

    Molim Allaha da nas učini od iskrenih Njegovih robova i od ispravnih sljedbenika Njegova poslanika Muhammeda, salavatullahi ve selamuhu alejhi.

    Priredio:
    Ifet Zukorlić
    Fakultet da've i usulid-dina
    [email protected] [email protected]
    elihlas.com

Share This Page