Preveo: hfz. Zijad ef. Dervić
Ukoliko želimo da na ispravan način razumijemo stav islama prema ženi, prije toga trebamo se ukratko osvrnuti na osnove iz kojih islam crpi svoje učenje. Stav islama prema ženi jeste ustvari dio općeg sveobuhvatnog učenja islama koje se sastoji iz tri segmenta: odnosa čovjeka prema Allahu, dž.š., odnosa čovjeka prema prirodi i odnosa čovjeka prema drugom čovjeku. U ovom tekstu govorit ćemo o stavu islama prema ženi, a to učenje temelji se na tri osnovna kur'anska principa:
- Allahova, dž.š, volja da čovjeka učini namjesnikom na Zemlji, a pod riječju čovjek misli se i na muškarca i na ženu. Allah, dž.š., rekao je: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.” (El-Bekare, 30) Allah, dž.š., podjednako i od muškarca i od žene traži da se savjesno i odgovorno ponašaju prema ovozemaljskim dobrima koja im je darovao. Allah, dž.š., veli: “On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj” (Hud, 61), tj. i od jednog i od drugog traži da se na ispravan način odnosi prema životu koji živi na Zemlji.
- I od muškarca i od žene podjednako se traži da čine ibadet Allahu, dž.š., jer je Allah, dž.š., rekao: “Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat, 56).
- Na osnovu spomenutog, stav islama prema čovjeku, kada su u pitanju njegova prava i obaveze u njegovom namjesništvu na Zemlji i upravljanju njenim dobrima, u obaveznosti činjenja ibadeta Allahu, dž.š., jeste jedinstven prema oba spola: muškarcima i ženama, i kada je ovo u pitanju meðu njima ne postoji nikakva razlika niti odlikovanost jednih naspram drugih.
I muškarci i žene zavjetovali su se Allahu, dž.š., da će Mu biti pokorni kada im je On, Uzvišeni, ponudio da taj zavjet prihvate. To su učinili i jedni i drugi bez izuzetka i obavezali su se da će se sa punom odgovornošću odnositi prema namjesništvu na Zemlji, da će njenim dobrima upravljati savjesno, da će obožavati samo Allaha, dž.š. To njihovo namjesništvo svakako da se najviše ogleda u raðanju potomaka i produživanju ljudske vrste, i u tome i muškarci i žene zauzimaju podjednaku ulogu. Pored toga, i jedni i drugi imaju podjednaku šansu da zasluže kod Allaha, dž.š., visoke stepene i ugled, a to će postići čineći dobra djela i iskreno Mu ispovijedajući vjeru islam. “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se dobra djela čine, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju: To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je dosita silan i mudar. Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti.” (Et-Tevbe, 71.-72.) I rekao je Uzvišeni: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124.)
Dalekosežnost islamskog učenja o pravima žene i ukazivanje na očajan položaj u kojem je žena svugdje u svijetu bila prije dolaska islama
1. Ova tri kur'anska principa koja smo spomenuli dokaz su da je islam u potpunosti izjednačio muškarca i ženu kada su u pitanju njihova prava i dužnosti.
- Oni su jednaki kada je u pitanju njihova ljudskost, čast i pravo na slobodu.
- Oboje imaju pravo na slobodan izbor bračnog druga i oboje u bračnom životu imaju svoja prava i dužnosti. Znači, islam je svojim učenjem i stavom prema ženi kao ljudskom biću koje je u potpunosti ravnopravno muškarcu učinio prekretnicu u ljudskoj historiji. Dalekosežnost njegovog učenja nemoguće je shvatiti osim ako se ukratko ne osvrnemo na položaj žene u kojem je bila prije dolaska islama. U svim civilizacijama i kulturama prije dolaska islama žena je bila ugnjetavana i ponižena. Ukratko ćemo ukazati na neke oblike degradacije žene:
Prvi: U prijašnjim zakonima, posebno u Indiji i Rimskom carstvu, žena je u potpunosti bila degradirana i nije imala nikakvu ulogu u kreiranju društvene zajednice. Posljedice ovih zakona i danas su primjetne.
Drugi: U srednjem vijeku u nekim vjerskim krugovima ličnost žene tretirana je na različite načine koji su je omalovažavali, čak su neki izražavali sumnju u ljudsko porijeklo žene i raspravljali su o njenoj duši – da li je njena priroda ljudska ili pak životinjska.
Treći: U mnogim plemenima Arabijskog poluotoka žena je bila prezrena i ponižena i takvo je stanje trajalo sve dok nije započela misija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je počeo pozivati u islam.
2. Što se tiče položaja žene u nekim starim civilizacijama, o tome nam indijski voða Dževahirlal Nehro u svojoj knjizi Iktišaful-hind kaže sljedeće: "Prema tvrdnjama Manija, zakoni koji su u to vrijeme bili na snazi doveli su ženu u veoma težak i nezavidan položaj.
dzematsabah.com
- Allahova, dž.š, volja da čovjeka učini namjesnikom na Zemlji, a pod riječju čovjek misli se i na muškarca i na ženu. Allah, dž.š., rekao je: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.” (El-Bekare, 30) Allah, dž.š., podjednako i od muškarca i od žene traži da se savjesno i odgovorno ponašaju prema ovozemaljskim dobrima koja im je darovao. Allah, dž.š., veli: “On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj” (Hud, 61), tj. i od jednog i od drugog traži da se na ispravan način odnosi prema životu koji živi na Zemlji.
- I od muškarca i od žene podjednako se traži da čine ibadet Allahu, dž.š., jer je Allah, dž.š., rekao: “Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat, 56).
- Na osnovu spomenutog, stav islama prema čovjeku, kada su u pitanju njegova prava i obaveze u njegovom namjesništvu na Zemlji i upravljanju njenim dobrima, u obaveznosti činjenja ibadeta Allahu, dž.š., jeste jedinstven prema oba spola: muškarcima i ženama, i kada je ovo u pitanju meðu njima ne postoji nikakva razlika niti odlikovanost jednih naspram drugih.
I muškarci i žene zavjetovali su se Allahu, dž.š., da će Mu biti pokorni kada im je On, Uzvišeni, ponudio da taj zavjet prihvate. To su učinili i jedni i drugi bez izuzetka i obavezali su se da će se sa punom odgovornošću odnositi prema namjesništvu na Zemlji, da će njenim dobrima upravljati savjesno, da će obožavati samo Allaha, dž.š. To njihovo namjesništvo svakako da se najviše ogleda u raðanju potomaka i produživanju ljudske vrste, i u tome i muškarci i žene zauzimaju podjednaku ulogu. Pored toga, i jedni i drugi imaju podjednaku šansu da zasluže kod Allaha, dž.š., visoke stepene i ugled, a to će postići čineći dobra djela i iskreno Mu ispovijedajući vjeru islam. “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se dobra djela čine, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju: To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je dosita silan i mudar. Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti.” (Et-Tevbe, 71.-72.) I rekao je Uzvišeni: “A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa, 124.)
Dalekosežnost islamskog učenja o pravima žene i ukazivanje na očajan položaj u kojem je žena svugdje u svijetu bila prije dolaska islama
1. Ova tri kur'anska principa koja smo spomenuli dokaz su da je islam u potpunosti izjednačio muškarca i ženu kada su u pitanju njihova prava i dužnosti.
- Oni su jednaki kada je u pitanju njihova ljudskost, čast i pravo na slobodu.
- Oboje imaju pravo na slobodan izbor bračnog druga i oboje u bračnom životu imaju svoja prava i dužnosti. Znači, islam je svojim učenjem i stavom prema ženi kao ljudskom biću koje je u potpunosti ravnopravno muškarcu učinio prekretnicu u ljudskoj historiji. Dalekosežnost njegovog učenja nemoguće je shvatiti osim ako se ukratko ne osvrnemo na položaj žene u kojem je bila prije dolaska islama. U svim civilizacijama i kulturama prije dolaska islama žena je bila ugnjetavana i ponižena. Ukratko ćemo ukazati na neke oblike degradacije žene:
Prvi: U prijašnjim zakonima, posebno u Indiji i Rimskom carstvu, žena je u potpunosti bila degradirana i nije imala nikakvu ulogu u kreiranju društvene zajednice. Posljedice ovih zakona i danas su primjetne.
Drugi: U srednjem vijeku u nekim vjerskim krugovima ličnost žene tretirana je na različite načine koji su je omalovažavali, čak su neki izražavali sumnju u ljudsko porijeklo žene i raspravljali su o njenoj duši – da li je njena priroda ljudska ili pak životinjska.
Treći: U mnogim plemenima Arabijskog poluotoka žena je bila prezrena i ponižena i takvo je stanje trajalo sve dok nije započela misija Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je počeo pozivati u islam.
2. Što se tiče položaja žene u nekim starim civilizacijama, o tome nam indijski voða Dževahirlal Nehro u svojoj knjizi Iktišaful-hind kaže sljedeće: "Prema tvrdnjama Manija, zakoni koji su u to vrijeme bili na snazi doveli su ženu u veoma težak i nezavidan položaj.
dzematsabah.com