Pitanja i Odgovori

[GAZIJA]

vesvese u namazu

PITANJE: Šta čini čovjek koji je svojim duhom odsutan u namazu, kojem raznorazne misli naviru, tako da nekada zaboravi nešto od namaza?



ODGOVOR: Vesvese (šejtanovo došaptavanje) su od šejtana. Dužnost je držati do svog namaza i ozbiljno mu prilaziti, te biti smiren prilikom njegovog obavljanja kako bi ga što razboritije obavio. Kaže Allah, dželle šanuhu:
”Ono što žele vjernici će postići. Oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.”
Kada je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vidio jednog čovjeka da je nepotpuno obavio namaz i da nije bio smiren u njemu, naredio mu je da ga ponovi, rekavši mu:
“Kada stupaš u namaz, upotpuni abdest, zatim se okreni prema Kibli i izgovori tekbir, onda prouči iz Kur’ana ono što ti je lahko. Zatim učini ruku’ tako da se na njemu potpuno umiriš, potom se podigni toliko dok se potpuno ne ispraviš. Spusti se na sedždu tako da se na njoj potpuno smiriš, onda se ispravi na sjedenje toliko da se na njemu potpuno umiri. Zatim se spusti na sedždu da se na njoj dobro umiriš, i tako radi tokom cijelog namaza.”
Sama spoznaja da čovjek stoji pred Allahom, dželle šanuhu, dok je u namazu, i da Ga doziva, podstrek mu je da bude skrušen u njemu, i da mu pristupi što ozbiljnije. Takav pristup namazu ukazuje na šejtanovu udaljenost od klanjača i njegov spas od vesvesa.
Ako vesvese u namazu budu česte, puhni (vlažan zrak) tri puta na lijevu stranu i utječi se Allahu, subhanehu ve te’la, od prokletog šejtana (prouči euzu) tri puta. Allahovom, dželle šanuhu, voljom će vesvese prestati.
To bi Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nareživao nekim ashabima kada bi mu se požalili:
“O Allahov Poslaniče, šejtan me je zbunjivao u namazu.”
Osoba nije dužna ponoviti namaz zbog tih vesvesa. Ako bi učinila prijestup koji se ispravlja sehvi – sedždom, obavezna je učiniti sehvi – sedždu; u slučaju da zaboravi prvo sjedenje (tešehhud), ili ne bi rekla “Subhane Rabbijel - azim” na ruku’, ili “Subhane Rabbijel - e’ala” također iz zaborava.
Ako klanjač tokom namaza posumnja da li je klanjao, npr. podne namaz, sa tri ili četiri rekata, postupit će kao da je klanjao tri, zatim će klanjati još jedan, i prije nego preda selam učinit će sehvi - sedždu. Isti slučaj je i s akšam namazom; ako posumnja da li je klanjao dva ili tri rekata. U tom slučaju će postupiti kao da je klanjao dva rekata, naklanjat će još jedan rekat, te će prije predavanja selama učiniti sehvi - sedždu, jer je tako naredio Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Molim Allaha, dželle šanuhu, da nas zaštiti od prokletog šejtana i da nas uputi na ono čime je On zadovoljan.

ŠEJH IBN BAZ
(Fetve učenjaka dvaju harema – 101 str.)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Kakav je propis o gledanju nogometnih utakmica, kao što je svjetsko prvenstvo i sl.?

Odgovor: Nogometne utakmice koje se igraju za pare ili za neku nagradu – nisu dozvoljene, jer je to potpada pod pojam hazardnih igara, zato što nije dozvoljeno uzimanje naknade (u natjecanjima) osim za ono što je dozvolila vjera, a to je natjecanje u jahanju na konjima, devama i gađanje – streljaštvo, na osnovu spomenutog, prisustvovanje ovakvim utakmicama je zabranjeno, a i njihovo gledanje, onima koji znaju da se te utakmice igraju za pare, zato što se prisustvovanjem utakmicama one ustvari odobravaju.
Ako se radi o utakmicama koje se ne igraju za novac i koje čovjeka ne okupiraju i zavode od obavljanja onoga što mu je Allah naredio, kao što je namaz, i ako u sebi ne sadrže nešto što je vjerom zabranjeno – kao što je otkrivanje stidnih mjesta, miješanje muškaraca i žena, prisutnost muzičkih instrumenata, tada je dozvoljeno prisustvovati takvim utakmicama i njihovo gledanje također.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 18951, 15 tom, str. 238)

 

[GAZIJA]

ko su vehabije?

Pitanje:

Esselamu alejkum,

Ko su Vehabije?

Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Vehabizam je podrugljiv i provokativan naziv kojim se danas žele definirati svi oni koji nastoje praktično primjeniti propise Kur'ana i Sunneta tumačene navodima prve tri generacije islama. Taj naziv aludira na reformatora Muhammeda b. Abdul-Vehhaba po čijem imenu današnji praktičari Kur'ana i Sunneta bivaju markirani.

On nije ništa novo donio i protumačio po svom nahođenju suprotno prvim generacijama, pa je u kontekstu tih izvora marginalna ličnost, ali ima zasluge revitaliziranja islama nakon dva puna stoljeća učmalosti i dekadencije.

Naročito se njegova zalaganja ogledaju u potiranju neoidolatrije na Arabljanskom poluostrvu umotanu u plašt islama. Ako sagledamo sadržaj knjiga koje govore o vjerovanju i fikhu prenesenih od Ebu Hanife, onda sam Ebu Hanife nije samo bio vehabija nego supervehabija. Zato danas nailazimo na negodovanje mnogih koji osporavaju prevođenje i distribuiranje knjige "Hanefijski fikh".

Pojomom vehabizma se danas markiraju sva mišljenja iz „žutih“ knjiga, makar ona ne imala nikakve veze sa Muhammedom b. Abdul-Vehhabom.

Znači, ovdje nema jaza između učenja Muhammeda b. Abdul-Vehhaba i Ebu Hanife, a to do sada ni jedan učen čovjek nije potvrdio, već je jaz između modernističkog shvatanja islama i shvatanja islama temeljenom na primarnim potvrđenim izvorima. Svaki drugi komentar je neumjesan i nemoguće mu je pronaći validnu argumenetaciju.

Stoga, kategorički ovaj naziv se odbacuje, a povrh svega, muslimani bi se trebali pripaziti samo opetovanje ove riječi, jer Allah Uzvišeni je "El-Vehhab". Formirati izvedenice od Allahovog imena predstavlja krajnju drskost i bogohuljenje.

Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da će Sunnet kod ljudi postati novotarija, a novotarija će se nazivati Sunnetom. Svi smo svjedoci i očevici navedenoga. Uzmite jedno od hanefijskih fikhskih djela i primjenite u praksu sve ono što se u njima navodi. Tako nam Allaha Uzvišenog, nećete se ni za trunku, ni po vanjskom izgledu, a ni po uvjerenjima, razlikovati od onih koje danas markiraju kao vehabije.

Represivne metode pozivanja u istinu nisu opravdane, ali smo imali one koji su nasilno nametali ideologiju komunizma.

Svaki pokret ili skupina, islamska ili neislamska, ima svoje prvence, a i obične pripadnike. Povodljivci su uvijek oskudni u znanju i skloni polemisanju i incidentima.

Muslimanu nije dozvoljeno negirati praksu koja se gradi na idžtihadu ili utemeljnom shvatanju drugoga. Ukoliko se radi o ispravljanju onoga što nema osnove treba vagati između pridobijanja koristi i otklanjanja štete.

Nažalost, ti parametri se često izgube. Ibn Tejmijje u svojoj knjizi El-Hisbe kaže da je haram ispravljati negativnost ukoliko će se tim ispravljanjem uzrokovati još veći niz negativnosti.

Uistinu su veoma dojmljive riječi imama Eš-Šatibija za koje mislim da su presudan odgovor na ovo pitanje, a glase: „Većina zabluda se ukorijenila u srcima masa zbog fanatičnog nastupa neznalica sljedbenika istine.
Oni su istinu prikazivali na zbunjujući i provokativan način. Slabe protivnike su s potcjenjivanjem i podrugljivošću gledali. Iz nutrine tih protivnika su usplahireno provrili motivi inata i konflikta, a u srcima im se ukorijeniše ništavna uvjerenja. Ulema je ostala nemoćna pred tim uvjerenjima, iako su ona, očito, bila neispravna.“

Rezolucija IZBiH treba biti povod da se analiziraju i udalje sve ideje strane ehlissunnetskom učenju, jer BiH je još od prethodnog postala mjesto za uvoz različitih ideologija koje se često kriju pod plaštom islama.

Pitanje tretiranja isključivo jedne pravne ehlissunnetske škole kod nas manje-više već prevaziđeno, jer sama praksa spajanja namaza u Potočarima i klanjanja dženaza u odsustvu to pojašnjava.

Pred nama stoji jedan drugi veći problem, a to su oni koji su se nečujno infiltrirali u bošnjačko-muslimanske redove i koji imaju više nevladinih institucija, pa čak printanih i elektronskih medija, i koji uvoze ideje koje se kose sa bošnjačkom vjerskom tradicijom.

Bošnjaci muslimani gaje nesebičnu ljubav kako prema Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Alijju, tako i prema svim ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s..

A Allah najbolje zna!

Odgovor pripremio: prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

cestitanje krscanskih praznika

Pitanje:

Selam alejkum,

Da li je grijeh da svojoj kolegici (kolegi), komšinici (komšiji), ili nekoj poznanici (poznaniku) a koji su katoličke ili pravoslavne vijere, čestitam njihove praznike, odem kod njih u kuću, i počastim se sa njihovim kolačima i slatkišima?

Ovo me posebno interesira za posao. Svi znamo da pred "Novu godinu" kršćani donesu na posao kolača i sokova da se svi počastimo. Pošto radim u firmi u BiH, gdje rade većinom muslimani, a manjim dijelom kršćani i pravoslavci; kad im je "Božić" i pred (za) "Novu godinu" donesu da počaste.

A ima i muslimana koji "slave" "Novu godinu" i raduju joj se, pričaju o darovima... Ali je to sve neizbježno slušati. Interesira me kako tu treba postupiti?

Hvala!

Odgovor:

Ve alejkumusSelam,

Cestitati krscanima Bozic i druge vjerske praznike, haram je kako nam kazuje Ibnul Kajjima rahimehullah, u knjizi "EhluzZimme", gdje kaze: "Cestitati na necemu vezanom za nevjerstvo je haram. Takav slucaj je sa cestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili posta i pri tome im reci: "Sretan ti praznik ili cestitam ti danjasnji praznik i sl." Cak i ako je onaj koji cestita cist od nevjerstva, to se smatra istim haramom kao da cestita nevjerniku na klanjanju pred krstom. To je veci grijeh i mrze Allahu nego kad bi se cestitalo pijenje alkohola i sl. Onaj ko nekome cestita nesto sto je grijeh, izmisljotina ili sto je vezano za nevjerstvo, takav rizikuje da se na njega izlije Allahova mrznja i srdzba." Po misljenju Ibnul Kajjima, tim se cinom daje legitimitet simbolima njihovog nevjerstva, bez obzira sto osoba koja cestita ne nalazi nikakva zadovoljstva u tom nevjerstvu. Muslimanu je haram da i drugima kreiraju prilike u kojima ce osjecati zadovoljstvo nevjerovanja. Uzviseni Allah porucuje:

"ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je sa vama ako budete zahvalni. A nijedan gresnik nece nositi grijehe drugoga! Poslije cete se Gospodaru svome vratiti, pa ce vas On o onom sta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svacije misli." Sura: 39 [Ez-Zumer (Skupovi)],Ajet: 7

"Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran- kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti." Sura: 5 [Al-Ma’ida (Trpeza)],Ajet: 3

Ako bi nam kolege s posla cestitale svoje praznike, mi im nismo duzni odgovoriti, jer takvim svetkovinama Allah nije zadovoljan. Ti praznici ili su izmisljeni ili su van snage onog trena kada je objavljeno Muhammedu a.s.: "Onaj ko zeli neku drugu vjeru pored islama nece mu biti primljena i on ce gubitnik na buducem svijetu biti"(Alu Imran,85.)

Odazvati se njihovim svetkovinama, znacilo bi direktno ucesce u haramu. Muslimanu je zabranjeno oponasati nevjernike, razmjenjivati darove u tim danima, priredjivati svetkovine ili uzimati slobodne dane kako bi bio sudionik istih. Rekao je Poslanik a.s.:"Ko oponasa neki narod, njemu i pripada". Bez obzira dal se nesto od navedenoga ucinilo iz kurtoazije, dodvoravanja, stida ili slicno, potpada pod licemjerstvo u vjeri. To je idealna prilika da se nevjernicima daje samopouzdanje i dodatni razlog putem kojeg bi se ponosili svojom (ne)vjerom.

Allah subhaneh, muslimane uzdize kroz vjerske postulate, daje im postojanost i pomaze protiv neprijatelja. On je Mocan i Silan.

A Allah upucuje na Jedini Pravi put.

Prof. Jasmin Djanan

 

[GAZIJA]

spustanje odjec ispod clanka

PITANJE:
Kakav je propis o spuštanju odjeće ispod članaka?

ODGOVOR:
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o spuštanju odjeće ispod članaka iz oholosti, je rekao:
“S trojicom Allah neće razgovarati, niti će pogledati u njih, niti će ih očistiti i bit će kažnjeni bolnom kaznom: onaj ko spušta odjeću ispod članaka, onaj koji prigovara na dobročinstvu i onaj ko proda svoju robu pod lažnom zakletvom.”
U drugom hadisu se kaže:
“Ko bude vukao (po zemlji) svoju odjeću iz oholosti, Allah ga neće ni pogledati na Sudnjem danu.”
Međutim, ako se to ne čini iz oholosti, kazna je da će ono što je ispod članaka gorjeti u vatri. U Buharijinom Sahihu se prenosi da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:
“Odjeća koja je ispod članaka bit će u vatri.”
Ebu - Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže:
“Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Odjeća vjernika je do sredine potkoljenica i ne smeta’ ili je rekao: ‘i nije griješan ako odjeća bude od pola potkoljenice pa do članaka, a sve što je ispod toga bit će u vatri. Ko bude vukao svoj ogrtač (odjeću) iz oholosti, Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu.”
Zbog različitog nijeta se razlikuju i kazne. Kada su propis i razlog različiti ne možemo svesti opći propis na propis koji je ograničen, jer bi to iziskivalo kontradiktornost. Onima koji uzimaju hadis Ebu – Bekra, radijallahu anhu, za dokaz da je spuštanje odjeće ispod članaka zabranjeno samo ako je z oholosti, kažemo: u ovom hadisu nemate dokaz iz dva razloga.
Prvi: Ebu Bekr, radijallahu anhu, je rekao:
“Jedan dio moje odjeće se otpusti, osim ako ga ja čuvam.”
Znači, taj dio odjeće bi se otpustio, a on ga je i sam pridržavao.
Onima koji spuštaju svoju odjeću ispod članaka, tvrdeći da to nije iz oholosti, nego nenamjerno, kažemo:
ako spustite svoju odjeću ispod članaka bez namjere oholosti, bit ćete kažnjeni vatrom samo zbog onoga što je spušteno (ispod članaka). Ako budete vukli svoju odjeću iz oholosti bit ćete kažnjeni većom kaznom nego prethodnom; tj. Allah, subhaneh ve te’ala, neće razgovarati s vama na Sudnjem danu, neće vas pogledati, neće vas očistiti i bit ćete kažnjeni bolnom kaznom.
Drugi: Ebu Bekra, radijallahu anhu, je pohvalio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i posvjedočio on nije od onih koji to čine iz oholosti. Da li je neko od ovih dobio tu pohvalu i svjedočenje?! Međutim, šejtan podstiče ljude da slijede one kur’anske i hadiske tekstove koji su manje jasni, kako bi opravdali ono što čine. Allah, subhanehu ve te’ala, upućuje na Pravi put onoga koga hoće. Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da nas sve uputi.
ŠEJH IBN USEJMIN

(Fetve učenjaka dvaju harema – 197 str.)

 

[GAZIJA]

Pitanje:

Imam je u zaboravu predvodio džemat bez abdesta, kakav je propis u sljedećim situacijama:
a- ako se sjeti u toku namaza da nema abdest?
b- ako se sjeti da nema abdest nakon selama – prije nego se ljudi raziđu iz džamije?
c- ako se sjeti da nema abdesta nakon što se ljudi raziđu iz džamije?

Odgovor: Ako bi imam predvodio ljude u namazu bez abdesta i sjetio se nakon namaza, njihov namaz je validan i nisu obavezni da ga ponavljaju, dok je on obavezan da ponovi namaz.
Ako bi se sjetio u toku namaza, on će postaviti nekoga ko će ljudima završiti namaz, po ispravnijem mišljenju učenjaka. To se zaključuje na osnovu događaja Omerovog, r.a., ubistva, kada je zboden, i on je postavio Abdur-Rahmana ibn Avfa, r.a., koji im je upotpunio namaz i nisu klanjali namaz ispočetka.

(Fetve šejha Bin Baza, 12 tom, str. 136)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Postoji li dokaz koji ukazuje da je propisano pomjeranje sa mjesta na kojem se klanjao farz – obavezni namaz kako bi se rastavilo klanjanje sunneta od farza?

Odgovor: Da, postoji vjerodostojan dokaz. Hadis Muavije, r.a., da je kazao: ''Allahov Poslanik nam je naredio da ne spajamo namaz sa namazom sve dok ne progovorimo ili izađemo.'' (Muslim) Islamski učenjaci su na osnovu ovog hadisa kazali da bi trebalo da se rastavi između obavljanja farza – obaveznih i nafile – dobrovoljnih namaza, govorom ili pomjeranjem sa mjesta obavljanja namaza.

(Fetava Erkanul-islam, fetva broj 288, str. 359, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Je li obaveza ženama koje klanjaju u kući, pojedinačno ili u džematu, da uče ezan i ikamet?

Odgovor: Nije im to obaveza, a nije ni propisano da uče.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 9419, 6 tom, str. 86)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Ako bi čovjek ušao u džamiju u vremenu kada je zabranjeno klanjati nafilu, da li će klanjati tehijjetul-mesdžid ili će sjesti bez klanjanja ta dva rekata?

Odgovor: Po ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka, prioritetnije i bolje je da klanja dva rekata tehijjetul-mesdžida, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: ''Kada neko od vas uđe u džamiju neka ne sjeda dok ne klanja dva rekata.'' (Buharija i Muslim) A ako bi sjeo bez klanjanja, ne bi počinio prekršaj.

(Fetve šejha Bin Baza, 11 tom, str. 289)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Je li sunnet – pohvalno da se rukama potire lice nakon namaza?

Odgovor: To nije sunnet, niti znamo da je to preneseno od Allahovog Poslanika, riječima niti praksom, niti nam je poznato da su to prakticirali ashabi Allahovog Poslanika. Svako dobro je u slijeđenju Allahovog Poslanika, a svako zlo je u izmišljanju novih stvari.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 5779, 7 tom, str. 72)

 

[GAZIJA]

Pitanje: U ovoj državi (Americi) na snazi je zakon koji obavezuje da se mrtvi ukopaju u sanducima, je li to dozvoljeno činiti?

Odgovor: Ako bi se moglo izvesti da se mejjit ukopa bez tabuta i bez sanduka, to je sunnet. Nije preneseno od Allahovog Poslanika niti od ashaba da su ukopavali svoje mrtve u sanducima, a svako dobro je u slijeđenju njih. Ukopavanje mrtvih u sanduku je oponašanje nevjernika i ovosvjetskih rasipnika, a smrt bi trebala da bude pouka i poruka. Ako se to ne bi moglo izvesti, osim da se mejjit ukopa u sanduku, to je onda dozvoljeno, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ''Ništa vam u vjeri teško nije propisao'', i riječi: ''Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti.''

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 1705-d, 8 tom, str. 431)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Živim u Švedskoj gdje, hvala Allahu, ima mnogo mesdžida. Kao što je svima poznato, ovdje je ezan zabranjen. Stoga me zanima da li smo mi koji živimo u blizini recimo 5 minuta hoda do džamije dužni da idemo na svaki namaz iako ne čujemo ezan (jer je zabranjen)? Meni je logično da idemo (jer bi inače džamije bile prazne), ali me interesuje stav uleme. Da vas Allah nagradi! Amin!





Odgovor: Učenjaci se razilaze po pitanju obaveznosti namaza u džematu. Njihovo razilaženje temelji se na različitim hadisima koji su izrečeni u tom kontekstu. Prvo mišljenje zastupa imam Ahmed, rhm., smatrajući da je farzi ajn, dakle obaveza svakom pojedincu, koji može otići do džamije. Ovaj stav su podržali Ata’, El-Evzai, Ebu Sevr, od muhadisa Ibn Huzejme i Ibn Hibban te zahirije. Njihovo razilaženje odnosi se na to da li je džemat uvjet za ispravnost namaza ili je namaz ispravan s tim da čovjek snosi određeni grijeh?





Njihovi dokazi su sljedeći:





1 - Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘’Allahov Poslaniče, ja nemam nikoga da me odvede u džamiju’’, pa ga je zamolio da mu dopusti da klanja u kući, što je Poslanik, s.a.v.s., i učinio. Međutim, kada se udaljio, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredi da ga vrate, a onda ga upita: ‘’Da li čuješ poziv (ezan)?’’ ‘’Da’’, odgovori čovjek. Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘’Onda se odazovi.’’ (Muslim, Nesai i drugi)




Ovaj hadis ukazuje na to da ako Poslanik, s.a.v.s., nije dopustio slijepom čovjeku da klanja u kući, onda je preče da se ne dopusti zdravoj i sposobnoj osobi.

2 - Ebu Šeasa el-Muharibi prenosi pa kaže: ‘’Jednom prilikom je mujezin zaučio ezan a neki čovjek ustade i izađe iz džamije. Ebu Hurejre, r.a., pratio ga je pogledom sve dok nije izašao, a onda reče: ‘Što se tiče ovog, suprotstavio se Ebu Kasimu.’’’ (Muslim)




Dakle, ovaj hadis ukazuje da je grješan onaj ko propusti namaz u džematu.

3 - Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je rekao: ‘’Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Htio sam narediti nekolicini mladića da mi sakupe granje, a zatim da odem ljudima koji klanjaju u svojim kućama pa da im ih spalim.’’’ (Muslim)




Ovaj hadis ukazuje na opasnost grijeha ostavljanja namaza u džematu i njegovog obavljanja u kući jer je zbog toga Poslanik, s.a.v.s., htio da im spali kuće.





Drugi stav zastupaju imami Ebu Hanife i Malik te veliki broj šafija, a to je da je namaz u džematu potvrđeni sunnet, sunneti muekede. Njihovi dokazi su sljedeći:





1 - Hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ‘’Ako budete klanjali u svojim kućama pa dođete u džamiju, onda klanjajte sa njima jer vam je to nafila.’’ (Bilježe ga Nesai, Tirmizi, Ahmed i drugi)

Ovaj hadis ukazuje da je ispravan prvi obavljeni namaz u kući, dok je ovaj drugi nafila.

2 - Hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: ‘’Onaj ko čeka namaz da ga klanja sa imamom ima veću nagradu od onoga ko klanja pa zaspi.’’ (Buharija i Muslim)




Hadis jasno ukazuje da onaj ko obavi namaz u džematu ima veću nagradu, ali i onaj ko klanja namaz u kući također je nagrađen za njega iako manje.





Treći stav: Imam Šafija, veliki broj malikija i hanefija, smatraju da je namaz u džematu farzi kifaje, dakle odnosi se na jednu skupinu i ako ga obavi ta skupina, spada grijeh sa ostalih. Ovo sa ciljem da se ispolji jedan od islamskih obreda, dakle, od samog ezana, okupljanja, namaza i drugih ibadeta. Njihovi dokazi su spoj prethodnih dokaza zastupnika druga dva stava, s tim da se mora pojasniti kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da namaz u džematu vrijedi za dvadeset i pet, a u drugoj predaji dvadeset i sedam puta više nego namaz pojedinca u kući. Zatim, tu je blagodat koja se spušta dovom meleka za one koji klanjaju u džematu. U svakom slučaju, namaz u džematu treba i bolje je obavljati i ako se ne čuje ezan, jer stanje muslimana na Zapadu je takvo da ako biste još srušili instituciju namaza, pored toga što vam je zabranjeno da učite ezan, onda ne bi bilo smisla živjeti u takvim državama.

Ovaj stav se smatra najispravnijim, a Allah najbolje zna.





Odgovorio: Harmin Suljić

 

[GAZIJA]

Pitanje: Es-selamu alejkum! Da li je potiranje rukama po licu nakon proučene dove sunnet Poslanika, s.a.v.s.? Da vas Allah nagradi!


Odgovor: Potiranje lica nakon dove nije propisano u islamu. Do nas je došao veliki broj predaja o tome kako je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dovio svome Gospodaru, ali se ne spominje da je nakon dove potirao svoje lice.

Oni koji kažu da se treba potirati lice nakon dove za dokaz uzimaju hadise koji nisu validni, i koji ne pojačavaju jedni druge.


O potiranju lica nakon dove islamski učenjaci su rekli sljedeće:


Šejhul-Islam Ibn Tejmijje rekao je: ''Što se tiče podizanja ruku prilikom dove, o tome postoji veliki broj sahih hadisa, dok za potiranje lica nakon dove postoji jedan ili dva hadisa, koji se ne mogu uzeti kao dokaz.'' (Medžmu'ul-fetava, 22/519)


Kaže El-Iz b. Abdu-Selam: ''Potiranje lica nakon dove može raditi samo neznalica.'' ( Fetava El-Iz b. Abdu-Selam, str. 47.)


Kako nije dozvoljeno potiranje lica, tako isto nije dozvoljeno potirati ostale dijelove tijela nakon dove. Upitan je šejh Muhamed Salih el-Usejmin o potiranju lica nakon dove, pa je rekao: ''Potiranje lica nakon dove nije sunnet Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Poznato je da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dizao ruke na hutbi prilikom džume i kada bi molio Allaha za kišu, ali se ne prenosi da je nakon dove potirao svoje lice.''

(Medžmu'ul-fetava Ibn Usejmin, 14/ pitanje 781.)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Es-selamu alejkum! Da li mi možete reći da li postoji iskup za zakletvu kada se čovjek zakune da će nešto uraditi, a ne uradi to, npr. da će razvesti ženu, a ne učini to? Džezakellahu hajr!


Odgovor: Uzvišeni Allah je pojasnio propis iskupa nakon zakletve u sljedećem ajetu: ''Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Iskup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše iskupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni.'' (El-Maide, 89.)

Dakle, onaj ko se zakune da će uraditi neko dobro djelo, treba da ga uradi, izvršavajući tako zavjet koji je dao Allahu. A onaj ko se zakune da će učiniti neki grijeh, neće učiniti taj grijeh nego će se iskupiti za zakletvu, tako što će odabrati jednu od tri stvari koje se spominju u ajetu:

- da nahrani deset siromaha hranom kojom hrani svoju porodicu, može nahraniti jednu osobu deset puta, a količina hrane iznosi približno 1,5 kg brašna, riže itd.,

- ili da obuče deset osoba odjećom, koja pokriva stidna mjesta u namazu,

- ili da oslobodi roba

A onaj ko nije u stanju ni jedno od ove tri stvari, taj će postiti tri dana uzastopno.

Islamski učenjaci su složni da se iskup za zakletvu ne može davati u novcu.

Kaže Ibn Kudame: ''Nije dozvoljeno da se kao iskup za prekršenu zakletvu (kefaret) daje novac, jer je Uzvišeni Allah u ajetu dao ljudima mogućnost da nahrane deset siromaha, ili da ih odjenu, ili da oslobode roba, a da je dozvoljeno davati vrijednost u novcu, ovaj izbor ne bi imao svrhu...'' (El-Mugni, Ibn Kudame, 11/256.)


Odgovorio: Sadik Turković, prof.

 

[GAZIJA]

Pitanje: Da li može nadoknaditi post Jevmul-ašure žena koja je tog dana imala hajz?


Odgovor: Nafile se dijele na dva dijela: one koje imaju povod i druge bez povoda. Primjer prve vrste je tehijjetul-mesdžid, onaj ko uđe u mesdžid i sjedne pa oduži sjedenje, ne može klanjati tehijjetul-mesdžid jer je prošao povod njegova klanjanja, a to je ulazak u mesdžid. Isto pravilo važi i za post dana Arefata i Ašure, pa onaj ko namjerno odgodi post ovog dana, ne može ga nadoknaditi. A ako post tih dana osoba propusti iz opravdanih razloga, mislim da se isto tako ne može nadoknaditi jer je taj post vezan za određeni dan, ako on prođe, prošao je i povod posta.


Odgovorio: šejh Salih el-Usejmin (Fetvu preveo: Muhamed Ikanović, prof.)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Es-selamu alejkum! Moja supruga hoće da se zaposli u ime Allaha, dž.š., u islamskoj školi ovdje na Zapadu. Prvo nisam pristajao na to, pa mi je ona govorila da to je u ime Allaha, da uči muslimansku djecu (jer ona je stvarno, mašallah, pametna i dobra je učiteljica, a Allah najbolje zna), tako da sam joj dozvolio da radi pola radnog vremena da ne bi previše bila odsutna od kuće. Ona treba da predaje djeci do 15 godina.. Da li joj je to halal jer tu ima muške djece od recimo 15 godina, i da li sam pogriješio što sam joj to dozvolio? Barekallahufikum!




Odgovor: Ženi nije dopušteno da izlazi iz svoje kuće bez prijeke potrebe, posebno ako će se miješati sa muškarcima. Dječaci u ovoj dobi uglavnom su u vremenu puberteta, a osim toga priroda ovog posla nalaže miješanje sa muškarcima, a to ženi nije dopušteno. Allah, s.v.t., kaže: ‘’Kada nešto od njih tražite, tražite to iza zastora.’’ (El-Ahzab, 53) Ovaj ajet je jasan dokaz da ženama nije dozvoljeno da se miješaju sa muškarcima posebno ako se zna da je za ovaj posao moguće naći zamjenu među muškarcima.

Žena može raditi na onim mjestima gdje to muž dopusti i gdje je šerijatski dozvoljeno bez opasnosti po njenu čast, ugled i vjeru, kao što je rad sa djevojčicama, ženama, djecom do sedam godina, u medicinskim ustanovama, također u odijelu za žene i tome slično, gdje se za nju ne može naći zamjena i gdje nije moguće postaviti nevjernike na službena mjesta i pozicije koje su osjetljive za muslimanke.

Zbog moguće štete i loših posljedica koje uzrokuje ova priroda posla sa ovakvom populacijom u najosjetljivijem periodu njihove dobi, ženi nije dozvoljeno da radi na ovakvom mjestu. Allah najbolje zna.

Odgovorio: Harmin Suljić

 

[GAZIJA]

Pitanje:Es-selamu alejkum! Prilikom sklapanja braka sa ženom, ona je tražila kao mehr da je naučim onome što ja znam, međutim, brak je potrajao kratko jer nismo našli zajedničku riječ pa smo se rastavili. Da li sam ja nešto dužan prema njoj jer nisam uspio da se odužim po pitanju mehra koji je ona tražila? Da vas Allah nagradi!




Odgovor: Musliman ne sumnja u to da je jedno od bračnih prava i ženino pravo na mehr. Mehr biva darovan ženi zauzvrat onoga čime mu je ona postala halalom u pogledu tjelesnog uživanja. Dokaz da je mehr obaveza su riječi Uzvišenog: ‘’…i draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.’’ (En Nisa, 4)

Iz prethodnog ajeta moguće je zaključiti da je mehr obaveza kao i to da ako žena mužu halali dio ili cijeli mehr, on ima pravo da uživa u tome što mu je halalila.

Mehr može biti imetak, nekretnina i drugo, kao što je Safijin, r.a., mehr od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio njeno oslobađanje. (Buharija, 5086, i Muslim, 1365)

Mehr je uvjet valjanosti braka, a dopušteno je ženi da smanji mehr kao što Aiša, r.a. kaže: ‘’Najviše berićeta imat će u braku one žene čiji je mehr najmanji.’’ (Bilježi ga Ahmed, 6/82)

Mehr može biti simboličkog značenja kao što je spomenuto u pitanju, a to je da muž ženu pouči nečemu iz Kur’ana, kao što se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oženio jednog čovjeka sa ženom a mehr je bio da joj pokloni ono što poznaje od Kur’ana, tj. da je pouči tome. (Buharija 5135 i Muslim 1425)

Ako dođe do rastave braka prije nego što joj se oduži za njen mehr, te pošto se radi o simboličnom mehru i nemoguće ga je prenijeti u materijalni oblik, onda će ona odnijeti sa sobom ono što je naučila, a ono što je ostalo nemoguće je odrediti jer se čovjekovo znanje ne može ograničiti određenom granicom. Ako se govori o tome da je pouči vjeri, što je poznavao do trenutka kada su se vjenčali, ima isti status, jer, kao što sam spomenuo, radi se o simboličnom tipu mehra, s tim da je bolje da od nje traži halala za ostatak kako bi sa sebe skinuo i najmanje sumnje, kao što Allah, s.v.t., kaže: ‘’Osim ako ne oproste ili da oprosti njen staratelj u čijoj je ruci pravo braka. A da oproste to je bliže bogobojaznosti.’’ (El-Bekare, 237)




Allah najbolje zna!

Odgovorio: Harmin Suljić

 

[GAZIJA]

PITANJE: Kako se klanja vitar namaz i koliko ima rekata?


ODGOVOR: Vitr-namaz je pritvrđeni sunnet po mišljenju većine učenjaka. Vredniji je od drugih nafila i ne treba ga propuštati. Učenjaci su kazali da se ne prima svjedočenje onog ko ustrajava u ostavljanju vitr-namaza, a da je onaj ko ga namjerno propusti loš čovjek.


Vrijeme vitr-namaza počinje nakon klanjanja jacije-namaza i traje do pojave zore, odnosno, nastupanja sabah-namaza.


Preče je odgoditi klanjanje vitra do zadnje trećine noći za onog ko smatra da će se probuditi u to vrijeme, a ko se plaši da neće ustati preče je da klanja prije spavanja.


Vitrom se naziva rekat koji se odvojeno klanja nakon noćnog namaza ili – tri, pet, sedam, devet i jedanaest rekata koji se klanjaju spojeno. Ako se tri rekata klanjaju sa dva selama vitr je samo zadnji rekat, isto tako ostali brojevi, ako se preda selam prije zadnjeg rekata, vitr je samo zadnji rekat. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan o noćnom namazu: "Klanja se dva po dva rekata, pa kada se pobojiš da će osvanuti, klanjaj jedan rekat, to će ti biti vitr za prethodne rekate." (Buharija i Muslim)


Dakle, vitr-namaz se može klanjati na različite načine u pogledu broja rekata i predaje selama.


Što se tiče broja rekata vitr-namaz se može klanajti sa: jedan, tri, pet, sedam, devet ili jedanaest rekata.


Dozvoljeno je klanjati vitr-namaz sa jednim rekatom, kao što na to upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "...a ko voli da klanja vitr jedan rekat neka tako postupi." (Ebu Davud, sahih) I to je prenešeno od deseterice ashaba među kojima su Ebu Bekir, Omer, Osman i Aiša, radijjallahu anhum. Ipak, dio učenjaka je stanovišta da je pokuđeno klanjati samo jedan rekat vitr-namaza bez razloga kao što je bolest i sl. i uslovljavaju da se prije tog jednog rekata klanja paran broj rekata.


Ukoliko se klanja vitr sa tri rekata, što je najmanji broj kojim se ostvaruje potpunost, predaje se selam nakon dva rekata, a zatim se klanja jedan rekat i preda se selam. Na to upućuje prethodno pomenuti hadis kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o noćnom namazu, rekao je: "Klanja se dva po dva rekata, pa kada se pobojiš da će osvanuti, klanjaj jedan rekat, to će ti biti vitr za prethodne rekate." (Buharija i Muslim). Upitan je ibnu Omer, radijallahu anhuma: Šta znači dva po dva rekata? Pa je odgovorio: "Da preda selam nakon svaka dva rekata." (Mugni, ibnu Kudame).


Ovakav način je bolji i potpuniji, a dozvoljeno je klanjati tri rekata sa jednim selamom bez sjedenja nakon drugog rekata.


Hanefijski mezheb je stanovišta da se vitr klanja isključivo tri rekata, poput akšam namaza sa sjedenjem nakon drugog rekata bez predaje selama, s tim da se uči sura i na trećem rekatu nakon Fatihe. Dokaz ovog mišljenja je predaja od ibnu Mes'uda, radijallahu anhu, u kojoj kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Noćni vitr je tri rekata poput dnevnog vitra – akšam-namaza." Međutim, ove riječi nisu vjerodostojno prenešene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego su to riječi Ibnu Mes'uda, radijallahu anhu. (Bejhaki, Darukutni i Tahavi u Šerhu me'ani-l-asar i Nasbu Raje, Zejle'i). Također, uzimaju za dokaz riječi Ebu-l-'Alije: "Ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, su nas naučili da je vitr poput akšam-namaza: akšam je dnevni vitr, a ovo je noćni vitr." (Šerhu me'ani-l-asar).


Kada se vitr-namaz klanja iza imama, te imam klanja na jedan od tri pomenuta načina, pohvalno je da muktedija prati imama u načinu kojeg je imam odabrao, makr smatrao drugi način boljim i prečim, izbjegavajući razilaženje, kao što su ashabi pratili Osmana, radijallahu anhu, kada je upotpunio namaz na Min,i iako su smatrali da je trebao skratiti.


Ukoliko se klanja vitr-namaz sa više rekata, može se nakon svaka dva rekata predati selam i na kraju završiti jednim rekatom.


Dozvoljeno je, također, klanjati pet ili sedam rekata spojeno sa jednim selamom na kraju, kao što na to upućuju riječi Ummu Selleme, radijallahu anha: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je klanjao vitre sedam i pet rekata, nije ih razdvajao selamom niti govorom." (Ahmed i Muslim).


Ako se klanja vitr-namaz devet rekata, može se klanjati osam rekata spojeno a zatim sjesti i prouči Ettehijatu bez predaje selama, te ustati i klanjati deveti rekat i nakon njega predati selam, kao što je rekla Aiša, radijallahu anha: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je klanjao devet rekata, nije sjedao osim nakon osmog rekata kada bi zikrio, zahvaljivao Allahu i dovio (proučio Ettehijjatu), zatim bi ustao bez predaje selama, te bi klanjao deveti rekat, a nakon toga bi sjeo, zikrio, zahvaljivao Allahu i dovio te bi glasno predao selam." (Muslim).


Ukoliko se klanja jedanaest rekata, najbolje je da se preda selam nakon svaka dva rekata te završi sa jednim odvojenim rekatom, kao što je rekla Aiša, radijallahu anha: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je noću klanjao jedanaest rekata, jednim od njih bi klanjao vitr." (Muslim). U drugoj predaji je pomenuto: "Predavao je selam nakon svaka dva rekata, a zatim bi klanjao vitr jedan rekat." (Muslim).


Također se može klanjati deset rekata zaredom a zatim sjesti i proučiti Ettehijjatu bez predaje selama te ustati na jedanaesti rekat i na kraju predati selam, analogno predaji Aiše, redijallahu anha, u kojoj je opisala kako se klanja devet rekata.


Sunnet je onom ko klanja vitr tri rekata da na prvom rekatu nakon Fatihe prouči suru Sebbihisme Rabbike-l-'Ala, na drugom Kul ja ejjuhe-l-kafirun i na trećem Kul huvallahu ehad. (Bilježi Ebu Davud, Nesai, ibnu Madže, sahih).


Većina predaja koje opisuju vitr Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne spominju kunut-dovu. Ipak, postoje vjerodostojne predaje od ashaba koje upućuju na propisanost kunut-dove. Kunut se uči nakon rukua na zadnjem rekatu u vitr-namazu, a može se učiti i prije ruku'a. (Hašijetu-r-Revdi-l-Murb'i). Na kunutu nije obavezno učiti određenu dovu, ali je bolje učiti ono što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput riječi:


"اللَّهُمَّ اهْدِنِي فِيمَنْ هَدَيْتَ وَعَافِنِي فِيمَنْ عَافَيْتَ وَتَوَلَّنِي فِيمَنْ تَوَلَّيْتَ وَبَارِكْ لِي فِيمَا أَعْطَيْتَ وَقِنِي شَرَّ مَا قَضَيْتَ فَإِنَّكَ تَقْضِي وَلَا يُقْضَى عَلَيْكَ وَإِنَّهُ لَا يَذِلُّ مَنْ وَالَيْتَ تَبَارَكْتَ رَبَّنَا وَتَعَالَيْتَ"


"Allahu, uputi me zajedno sa onima koje si uputio, zaštiti me od bolesti i nedaća zajedno sa onima koje si zaštitio, učini me Tvojim štićenikom poput onih koje si Svojim štićenicima učinio, podari mi bereketa u onom što si mi dao, zakloni me zla onog što si mi odredio, Ti sve određuješ, a niko Tebi ne određuje, neće biti ponižen onaj koga Ti zaštitiš, Slavljen i Uzvišen si Ti, naš Gospodaru." (Tirmizi i drugi, sahih).


Nakon predaje selama na kraju vitr-namaza pohvalno je reći:


سُبْحَانَ الْمَلِكِ الْقُدُّوسِ "Slava Presvetom Vladaru" (Ebu Davud, sahih), u predaji kod Ahmeda je još pomenuto da se to tri puta izgovori podižući glas pri izgovoru treći put.


Upućivanje dove Allahu, jer koga Allah u zabludi ostavi niko ga na Pravi put izvesti neće. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je često dovio riječima: "Allahu, Ti koji okrećeš srca, učvrst moje srce na Tvojoj vjeri." (Tirmizi i ibnu Madže, sahih)


Razmišljanje o Allahovom savršenom stvaranju, rekao je Uzvišeni: "Pa zašto oni ne pogledaju kamile kako su stvorene, i nebo kako je uzdignuto, i planine kako su postavljene, i Zemlju kako je prostrta!" (El-Gašija, 17-20). Onaj ko više poznaje savršenost Allahova stvaranja više je svjestan Allahove veličine i moći.


Razmišljanje o Allahovim blagodatima i o Njegovoj kazni. Uzmimo za primjer nešto što je čovjeku najbliže, njegovo tijelo, kako samo savršeno funkcioniše bez njegove volje i uprave, kada nastane i najmanji poremećaj, poput zubobolje, postaje svjesniji Allahovih blagodati kojima je obasut. Zatim, prisjetimo se prijašnjih naroda, onih koji su odbacili Allahovu uputu i kako su skončali.


Čitanje Allahove časne knjige - Kur'ana i razmišljanje o njegovim značenjima i poukama. "A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti." (En-Nisa, 82).


Praktikovanje što više ibadeta i rad dobrih djela, poput namza, posta, sadake, dobročinstva roditeljima, lijepog odnosa prema drugima, čuvanja rodbinskih veza, itd., jer je sve to od imana i iman se proporcionalno povećava povećanjem dobrih dijela.


Društvo dobrih, pobožnih i učenih, te izbjegavanje lošeg društva i iskvarene sredine koja odvraća od Allahovog puta. Prisjetimo se hadisa o čovjeku koji je ubio 99 ljudi pa je nakon toga htio da se pokaje pa mu učen čovjek reče: "Niko te ne sprječava da se pokaješ idi u tu i tu zemlju, u njoj su ljudi koji Allaha obožavaju pa Ga i ti s njima obožavaj i ne vraćaj se u tvoju zemlju, jer to je zamlja zla... (Muslim).


Upoznavanje sa biografijom poslanika, ashaba i dobrih prethodnika kako bi se poveli za njima, jer u njima imamo divan primjer.


Prisjećanje ahireta i strahota Sudnjeg dana.


Prisjećanje na smrt, tu istinu koju niko ne poriče. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Često se prisjećajte rušioca naslada", tj. smrti. (Ahmed, Tirmizi, Nesai i ibnu Medže, hasen-sahih)


mr. Hakija Kanurić

 

[GAZIJA]

Pitanje: Kakav je propis nošenja obuće sa visokom petom – štikle, kao i stavljanje kane u periodu mjesečnice?


Stalnoj komisiji za fetve postavljeno je identično pitanje pa su odgovorili:


Odgovor: Nije dozvoljeno nošenje obuće sa visokim petama. Osoba koja to nosi izlaže se mogućnosti padanja, a vjerniku je naređeno da se čuva svega što mu može štetiti. Kazao je Uzvišeni Allah: ''Svojim rukama se u propast ne bacajte.'' U drugom ajetu je kazao: ''Sami sebe ne ubijajte.'' Nošenje takve obuće prikazuje ženino tijelo i njenu zadnjicu u nestvarnom obliku, a to je jedna vrsta prevare, a također na taj način dolazi do pokazivanja ženinih ukrasa, za koje je naređeno ženi vjernici da ih ne pokazuje. Kazao je Uzvišeni Allah: ''A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih.'' (Svjetlost, 31.)


A što se tiče stavljanja kane u periodu mjesečnice, nije nam poznato da postoji smetnja za to, odnosno dozvoljeno je stavljanje kane u periodu mjesečnice isto kao što je dozvoljeno u periodu čistoće.


(Fetve Stalne komisije: fetve broj 1678, 17 tom, str.123)

 

[GAZIJA]

Pitanje: Kakav je propis pijenja-konzumiranja pive na kojoj piše „bezalkoholna“ koja se uvozi iz neke evropske zemlje?


Odgovor: Ako bi konzumiranje tog napitka u velikoj količini opojno djelovala na konzumenta, tada je zabranjeno njegovo pijenje-u malim i u velikim količinama, kao i njegovo korištenje, kupovina, prodaja. Ako konzumiranje tog napitka u velikoj količini nebi opojno djelovalo na konzumenta onda ga je dozvoljno piti-i koristiti na druge načine, kao što je kupovina i prodaja.


(Fetve stalne komisije: fetva broj 7168, 22 tom – 111 str. )